- 1 -              Rev 567/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 567/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., protiv tuženika L. M. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-251/2019-3 od 12. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-54/2015 od 11. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-251/2019-3 od 12. veljače 2021. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2014. nije dopuštena te da radni odnos tužitelja nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad u roku od 8 dana (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade (plaće) ukupan bruto iznos od 140.161,61 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 37.625,00 kuna (točka III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, točki II. izreke osim u odnosu na zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu naknade plaće od 140.161,61 kuna u kojem dijelu je preinačena prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu kamata na iznos poreda na dohodak i prireza porezu na dohodak i točki III. izreke, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužitelja nije prestao kao i da se tužitelj vrati na rad kod tuženika te mu se isplati naknada plaće.

 

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu i je li prilikom otkazivanja poštivao sve kriterije propisane čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17).

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužitelj od 10. prosinca 2009. radio kod tuženika na radnom mjestu prodavača na neodređeno vrijeme, a prije toga od 1. prosinca 2005. kao skladištar,

 

- da je 15. prosinca 2014. tuženik dao tužitelju poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer je zbog pada prometa u poslovnici u K. navedena poslovnica zatvorena,

 

- da u odluci o otkazu ugovora o radu nisu navedeni nikakvi kriteriji kojima se poslodavac rukovodio pri otkazu ugovora o radu tužitelju,

 

- da je u poslovnici u K. osim tužitelja radilo još 2 radnika te da je tužitelj u odnosu na jednog od zadržanih radnika imao više godina radnog staža te da je tužitelj imao dvoje djece koje je uzdržavao dok usporedni radnik nije imao djece niti je bio oženjen,

 

- da je čl. 125. st. 3. Pravilnika o radu tuženika propisano da  će prilikom donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu koja je uvjetovana gospodarskim i organizacijskim razlozima, poslodavac uzeti u obzir slijedeće kriterije: brzinu i točnost obavljanja radnih operacija za radno mjesto prodavača, rezultate na testovima, znanje stranih jezika, rezultate na testovima poznavanja proizvoda poslodavca, poznavanja odredbi Zakona o zaštiti na radu, poznavanja odredbi Zakona o potrošačima, poznavanja rada na kompjuteru i internetu i sposobnost snalaženja u kriznim situacijama.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev primjenom čl. 115. st. 1. i 2. ZR. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da poslodavac morao voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR te konkretno naznačiti koje radnike je uzeo u obzir i kojim se kriterijima kao odlučujućima rukovodio pri odabiru kojem će od više radnika dati otkaz ugovora o radu, a da u pobijanoj odluci o otkazu to nije naznačeno, nisu navedeni niti usporedni radnici koji su postojali te nije jasno koje su to okolnosti u svojoj ukupnosti tj. odlučujući kriteriji doveli te druge radnike u povoljniji položaj u odnosu na tužitelja.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih potreba (poslovno uvjetovani otkaz), dok prema st. 2. čl. 115. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14. Vodeći računa o navedenim kriterijima poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir sve kriterije. Pritom je autonomno pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije konkretno naznačiti, razmotriti i primijeniti, a u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.

 

15. U konkretnom slučaju tuženik to nije učinio, jer u odluci o otkazu nije naveo koje je kriterije primijenio i na koji način, te ih je faktično zanemario, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi. Slijedom izloženog, pravilna je i daljnja ocjena nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu jer tuženik nije dokazao prema čl. 135. st. 3. ZR da ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju.

 

16. Nesporno je pravo poslodavca, pored onih zakonskih, određenih u članku 115. stavak 3. ZR-a, primijeniti i dodatne kriterije. Međutim, poslodavac ne može zaobići tj. zanemariti kriterije iz čl. 115. st. 3. ZR-a koji se moraju ispoštovati. Dakle, tuženik je morao status tužitelja ocjenjivati i primjenom kriterija iz čl. 115. st. 3. ZR-a, pri čemu je mogao kao dodatne kriterije uzeti i one propisane Pravilnikom o radu, ali ne ih primjenjivati na način da oni isključuju primjenu kriterija iz čl. 115. st. 3. ZR-a (tako i u Revr-1301/16 od 25. travnja 2017., Revr-426/19 od 17. prosinca 2019.i dr.).

 

17. Budući da tuženik nije vodio računa i o kriterijima iz čl. 115. stavak 3. ZR-a niti je jasno koji je kriterij doveo ostala dva radnika u povoljniji položaj od tužitelja, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da odluka o otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. točka 1. ZR nije dopuštena.

 

18. Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih je podnesena revizija, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.