- 1 -              Rev 65/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 65/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku u R., protiv tuženice R. Ž. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. M., odvjetnici u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-206/2018-2 od 17. travnja 2018., ispravljene rješenjem broj Gž Ob-206/2018-6 od 12. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-253/2016-45 od 7. prosinca 2017., u sjednici  održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-206/2018-2 od 17. travnja 2018. ispravljena rješenjem broj Gž Ob-206/2018-6 od 12. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-253/2016-45 od 7. prosinca 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva ½ vlasničkog dijela tuženice u pogledu nekretnine - stana pobliže opisanog u toč. I.1. izreke i ovlaštenje ishoditi uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama, uz naknadu troškova postupka (toč. I.2. i I.3.). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka 31.875,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Ispravljenom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), iz svih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva na nekretnini - stanu u Rijeci, s naslova bračne stečevine, uz ovlaštenje na uknjižbu tog prava.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu isti ukazuje.

 

9. Prema odredbi čl. 356. ZPP, pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

10. Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće:

 

- da su tužitelj i tuženica bili u braku od 26. studenoga 1985. do 12. lipnja 2015.,

 

- da je tuženica suvlasnica stana u R. pobliže opisanog u toč. I.1. prvostupanjske odluke kojega je stekla ugovorom o prodaji stana od 21. prosinca 1998. sklopljenim s Gradom R. (za ½ dijela), za koji joj je Odlukom od 17. travnja 1992. priznato stanarsko pravo a iza smrti oca (umrlog 3. veljače 1991.) koji je imao sklopljen ugovor o korištenju tog stana od 22. studenog 1964.,

 

- da se tuženica bavila kućnom radinosti od 1979. do 1996., dok je tužitelj radio u M. i većinom obavljao rad na terenu, da bi kasnije oboje radili na zajedničkim štandovima za što je tužitelj otvorio obrt,

 

- da je na adresi predmetnog stana tužitelj prijavio prebivalište 27. studenoga 2002.,

 

- da iz potvrde Kućnog savjeta stambene zgrade u Z., ... od 17. ožujka 1997., izdane u svrhu otkupa tog stana tužiteljevih roditelja, proizlazi da tužitelj stanuje na toj adresi, na kojoj je imao prijavljeno prebivalište od 27. studenoga 1992., a prije toga u S., koji stan nije uspio otkupiti.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije mogao biti član porodičnog domaćinstva na dva stana, u Z. i u R. pa odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

12. Drugostupanjski sud navodi da je tužiteljica predmetni stan stekla temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98 i 163/98 - dalje: Zakon o prodaji stanova) jer tužitelj nije imao pravo na otkup stana prema odredbi čl. 6. Zakona o prodaji stanova. Pritom, navodi i da prema odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89,12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96 - dalje: ZSO), a ne „Zakona o stanarskim pravima“ kako to pogrešno navodi drugostupanjski sud, kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug.

 

13. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud za sada ne može prihvatiti.

 

14. Naime, iako se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbu čl. 64. st. 2. ZSO, pogrešno smatraju da je od odlučne važnosti samo okolnost gdje je tužitelj imao prijavljeno prebivalište u relevantnom razdoblju, dok nisu cijenili sve druge okolnosti konkretnog slučaja posebice, okolnosti liječenja tužitelja u R., obavljanja poslova u Primorsko-goranskoj županiji, pohađanja tečajeva engleskog jezika u R., te nisu dostatno cijenili sadržaj suglasnosti za otkup stana koja suglasnost se daje prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova samo onda kada stanarsko pravo imaju supružnici, a ne samo zbog činjenice bračnog statusa. Naime, predmetni suvlasnički dio stana kupljen je prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96) koji u čl. 24. st. 2. određuje da se ugovor o prodaji stana zaključuje pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda nadalje, pri ocjeni pitanja predstavlja li određena imovina bračnu stečevinu treba imati u vidu, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, odredbu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), kojom je bilo propisano kako je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

 

16. U odluci ovog suda broj Rev 393/11-3 od 5. ožujka 2014. se navodi:

 

„... prema shvaćanju ovoga suda stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.).“

 

17. Navedena shvaćanja, kao ni odredbe čl. 12. st. 1. ZSO te čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova, nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu prilikom ocjene odlučne činjenice - predstavlja li ½ dijela predmetnog stana bračnu stečevinu, odnosno je li stan kupljen temeljem prava koje su stranke zajedno ostvarile za vrijeme trajanja bračne zajednice, da bi sudovi potom, mogli pristupiti utvrđivanju udjela pojedinog supružnika.

 

18. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i time pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o izraženim shvaćanjima, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom kojom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.