- 1 -              Revd 1440/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1440/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz V., OIB:..., koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. Š. i I. Š. u Z., protiv prvotuženika A. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z., i drugotuženika  Đ. d.o.o. P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući povodom prijedloga prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-197/2022-2 od 1. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5187/2020-34 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž R-197/2022-2 od 1. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5187/2020-34 od 25. studenoga 2022. pozivajući se na odredbe čl. 382. i čl. 385. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

2. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložila prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti, a prvotuženika obvezati da joj naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće je ocijenilo da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj sudske prakse u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

4.1. Naime, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten preispitivati, sudovi su zaključili da prvotuženik, kao osiguratelj, u smislu odredbe čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tužiteljici solidarno (na temelju čl. 111. st. 1. ZOO) s drugotuženikom odgovara za štetu koja je nastala osiguranim slučajem. Nadalje, sudovi su u obrazloženjima presuda naveli da drugotuženik, kao poslodavac u ovoj pravnoj stvari odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, a da drugotuženik u ovom postupku nije dokazao da je štetni događaj nastao zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.

 

4.2. Prvotuženik je u prijedlogu naveo da ga podnosi zbog 6 pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na pitanja (pod rednim brojem 2., 3. i 6.) koja je prvotuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije treba reći da prema ocjeni vijeća ista nisu važna s obzirom da predstavljaju činjenična pitanja i temelje na činjenicama kakve nisu utvrđene dokazima izvedenim tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, pa tako formuliranim pitanjima prvotuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pitanje koje je prvotuženik postavio pod rednim brojem 1. nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer su sudovi dali odgovarajuće razloge u pogledu odgovornosti prvotuženika i drugotuženika i pozvali se na odredbe materijalnog prava na temelju kojih tuženici tužiteljici solidarno odgovaraju za štetu. Nadalje, pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka (pod rednim brojem 4. i 6.) nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom da polaze od neosnovanog zaključka da u obrazloženju drugostupanjske presude nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama.

 

5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na niti jedno od postavljenih pitanja to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.