- 1 -              Rev 1208/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1208/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u S., protiv I. tuženika I. J. iz S., OIB ...,  kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u S. i II. tuženika I. D. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-664/2021-2 od 1. travnja 2021., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-44/2020-8 od 23. studenog 2020., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-664/2021-2 od 1. travnja 2021. i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-44/2020-8 od 23. studenog 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

„Time što su dana 09.05.2014.g. tuženici samovlasno i protupravno, nasilno, provalili u poslovni prostor smještenog u dijelu prizemlja stambeno-poslovnog objekta u S., anagrafske oznake ..., a koji prostor se sastoji od zatvorenog dijela površine cca 45 m2, namjene caffe-bar, položenog na čest. zgr. z.k. oznake 2115, Z.U.10690, a kat. oznake 10748, K.O. S., na način da su obili postojeću bravu na ulaznim vratima u označeni poslovni prostor, iznijeli sve stvari tužitelja iz predmetnog poslovnog prostora i postojeću bravu zamijenili novom, a da tužitelju nisu predali ključeve od iste, to su tuženici takvim svojim postupanjem oduzeli neposredan samo posjed tužitelju pa im se nalaže da, pod prijetnjom ovrhe, u roku od 8 dana uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja posjeda tako što će novu bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora zamijeniti starom bravom koja je bila na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora u času smetanja ili tako što će postaviti novu bravu na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora i ključeve iste predati tužitelju te tako što će sve stvari tužitelja, vratiti u predmetni poslovni prostor.

Zabranjuje se tuženicima ubuduće svako isto ili slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne.“

II.  Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem uvažene su žalbe tuženika i na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) preinačeno je prvostupanjsko rješenje i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku I. J. u iznosu od 3.400,00 kn, a tuženiku I. D. u iznosu od 3.200,00 kn.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2887/2021-2 od 13. travnja 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-664/2021-2 od 1. travnja 2021., zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Ukazuje li činjenica što je tužitelj imao ključeve predmetne nekretnine i što je u njoj držao svoje stvari i to ugostiteljsku opremu i inventar da je time jasno izrazio svoju volju da zadrži u posjedu predmetnu nekretninu unatoč nespornoj činjenici da je u predmetnoj nekretnini prestao obavljati svoju ugostiteljsku djelatnost prije čina smetanja posjeda?

2. Je li tužitelj zadržavanjem ključeva nekretnine i ostavljanjem svojih stvari u istoj (ugostiteljska oprema i inventar) a unatoč nespornoj činjenici da je u predmetnoj nekretnini prestao obavljati svoju ugostiteljsku djelatnost prije čina smetanja posjeda vrši faktičnu vlast nad nekretninom a budući on jedini i raspolaže ključevima predmetne nekretnine pa stoga jedini i može vršiti faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom pri čemu je nebitno je li on u predmetnoj nekretnini nešto činio ili ne?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč.tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena te predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje na način da odbije žalbe tuženika i potvrdi prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik I. J. predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova revizije.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na poslovni prostor u S., anagrafske oznake ..., a koji prostor se sastoji od zatvorenog dijela površine cca 45 m2 u kojem prostoru je tužitelj na temelju ugovora o zakupu obavljao ugostiteljsku djelatnost do 2005.

 

8. Pozivom na odredbe čl. 20. i čl. 21. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem:

 

- da je tužitelj na temelju ugovora o zakupu od 1994. do 2005.-2006. obavljao ugostiteljsku djelatnost u spornom poslovnom prostoru i imao ključeve ulaznih vrata te je tada iz istog uzimao neke stvari, a da je saznao za promjenu brave na ulaznim vratima poslovnog prostora 12. svibnja 2014.;

 

- da su 12. ožujka 2014. stvari tužitelja koje su služile za obavljanje ugostiteljske djelatnosti još uvijek bile u prostoru te da je tužitelj 12. svibnja 2014. obavijestio policiju o promjeni brave na ulaznim vratima prostora i nemogućnosti dolaska do svojih stvari, a prvotuženik je izjavio policiji da je nedavno promijenio brave i prostor iznajmio trećoj osobi;

 

- da se tužitelj u vrijeme spornog smetanja nalazio u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora i da je prvotuženik počinio čin smetanja posjeda tužitelja.

 

9. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsko rješenje i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem:

 

- da tužitelj od 2004.-2005. ne obavlja ugostiteljsku djelatnost u tom prostoru, a da je još u to vrijeme dio stvari preuzeo odnosno prodao s tim da su tužiteljeve stvari u vrijeme spornog smetanja bile u derutnom i zapuštenom stanju, kao i sam prostor;

 

- da tužitelj nakon toga u prostor nije dolazio te je da je faktična vlast tužitelja prestala još 2004.-2005., slijedom čega u vrijeme spornog smetanja 2014. nije bio posljednji mirni posjednik tog prostora;

 

- da to što su nakon zatvaranja ugostiteljskog objekta u poslovnom prostoru ostale tužiteljeve stvari (ugostiteljska oprema i inventar), ne znači da je tužitelj u vrijeme spornog smetanja u smislu čl. 10. st. 1. ZV-a izvršavao faktičnu vlast na tom prostoru i kao takav bio njegov posjednik, kako to zaključuje sud prvog stupnja.

 

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

12. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 10. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZV-a tužitelj navodi da mu pripada pravo na posjedovnu zaštitu jer je radnjama tuženika onemogućen u svojoj dotadašnjoj manifestaciji faktične vlasti-držanjem svojih stvari u poslovnom prostoru i držanjem ključeva istog.

 

13. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a, sadržaj posjeda očituje se u faktičnoj vlasti koju određena osoba ima glede određene stvari.

 

14. Odredbom čl. 20. st. 1. ZV-a propisano je da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed te da ga nitko nema pravo samovlasno smetati, čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed, dok je stavkom 2. propisano da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

 

15. Tijekom postupka bilo je sporno, a sporno je i u ovom stadiju postupka, je li tužitelj 9. svibnja 2014. smetan u posjedu poslovnog prostora u kojem od 2005. do 2014. ne obavlja ugostiteljsku djelatnost niti od tada u isti dolazi, ali je zadržao ključeve i u njemu ostavio ugostiteljsku opremu i inventar. 

 

16. U situaciji kada je riječ o odnosu posrednog i neposrednog posjeda određenog ugovorom o zakupu, kao u konkretnom slučaju, okolnost da se u poslovnom prostoru ne obavlja djelatnost na način i u svrhu predviđenu ugovorom o zakupu u razdoblju od 2005. do 2014. nužno ne znači da je zakupac, koji je zadržao ključ poslovnog prostora i u njemu se nalaze njegove stvari, u posjedu spornog prostora, već ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, što je ujedno i odgovor na postavljena pitanja.

 

17. To što je tužitelju kao neposrednom  posjedniku omogućena zaštita zbog smetanja posjeda u odnosu na svaku osobu koja ga smeta u posjedu pa tako i u odnosu na posrednog posjednika - ovdje tuženike, takva vrsta pravne zaštite sama po sebi ne znači da tužitelj uživa posjedovnu zaštitu i u situaciji kada od 2005. do 2014. nije dolazio u poslovni prostor iako od istog  ima ključeve i u njemu je ostavio ugostiteljsku opremu i inventar, ukoliko je tužitelju prethodio poziv od strane zakupodavca da mu otkazuje zakupni odnos i pozvao ga da preuzme stvari iz prostora.

 

18. Naime, kada tuženik I. J. u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelju otkazao zakupni odnos podneskom od 1. siječnja 2006. te ga putem punomoćnice 31. ožujka 2006. pozvao da preuzme stvari iz prostora, pobliže opisane u popisu inventara sastavljenom po prestanku ugovora, i plati zaostale zakupnine, a u iskazu navodi da je bravu promijenio 2005. kada je u poslovni prostor ušao tuženik I. D., koji je iskazao da je on katanac na ulaznim vratima promijenio 2016., a stvari koje su se nalazile u njemu predao na čuvanje susjedu, proizlazi da je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili sve relevantne činjenice, u konkretnom slučaju je li tužitelju 2005. otkazan ugovor o zakupu, i je li po nastupanju učinaka otkaza tuženik I. J. stupio u posjed spornog prostora, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.