- 1 -              Rev 993/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 993/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. W. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & P. u Z., protiv tuženice P. Z. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z. (u vrijeme podnošenja revizije punomoćnik S. T., odvjetnik u Z.), radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5005/18-2 od 23. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8282/06-27 od 18. travnja 2018., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tuženice podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5005/18-2 od 23. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8282/06-27 od 18. travnja 2018. u dijelu pod toč. III. izreke odbija se kao neosnovana.

 

II. Revizija tuženice podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5005/18-2 od 23. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8282/06-27 od 18. travnja 2018. u dijelu pod toč. I. i II. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. Dopuna revizija tuženice odbacuje se kao nepravovremena.

 

IV. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim su odbijeni prijedlozi tuženice za ukidanje klauzule pravomoćnosti od 13. travnja 2016. i 31. listopada 2016. kao neosnovani (toč. I. i II. izreke) te kojim su odbačeni prijedlozi tuženice za ponavljanje postupka od 31. listopada 2016., 1. prosinca 2016. i 23. svibnja 2017. (toč. III. izreke), kao nepravovremeni i nedopušteni.

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu odnosno prihvati prijedlog tuženice za ponavljanje postupka. Tuženica je podnijela i dopunu revizije u kojoj je dostavila novi dokaz - iskaz tužiteljice od 24. ožujka 2017.

 

3. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava istaknute navode tuženice,  s prijedlogom da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je dopuna revizije nepravovremena.

 

5. Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

 

6. S obzirom na to da je tuženica izjavila reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje o odbačaju prijedloga za ponavljanje postupka u kojem vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, revizija tuženice je dopuštena (odredba čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a).

 

7. Shodno odredbi čl. 392.a ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja  pa u tom smislu nisu razmatrani revizijski navodi kojima tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Tuženica je u prijedlozima za ponavljanje postupka u bitnom istaknula razloge za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 2., 3., 4. 5. i 10. ZPP-a. Razlog za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. ZPP-a tuženica opravdava tvrdnjom da se nije očitovala na tužbeni zahtjev jer je vjerovala tužiteljici kada je rekla da će tužbeni zahtjev povući, a sve zato što nije imala zakonskog zastupnika te nije znala da se treba očitovati na tužbeni zahtjev.

 

10. Prema odredbi čl. 421. st. 2. ZPP-a postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju odricanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog razloga iz stavka 1. točke 8., 9. i 10. ovoga članka.

 

10.1. Prema odredbi čl. 423. st. 3. ZPP-a nakon što protekne rok od pet godina od dana kada je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (čl. 421. st. 1. toč. 1. ZPP-a) ili iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a.

 

11. Drugostupanjska presuda postala je pravomoćna 3. studenog 2009., dok su prijedlozi tuženice za ponavljanje pravomoćno završenog postupka podneseni 31. listopada 2016., 1. prosinca 2016. i 23. svibnja 2017., dakle izvan objektivnog roka od pet godina propisanog odredbom čl. 423. st. 3. ZPP-a. Kako u donošenju odluke vezano uz koju je tuženica predložila ponavljanje postupka nije sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca, odnosno prema tuženici se tijekom trajanja postupka, a čije ponavljanje je predloženo, nije postupalo nezakonito u smislu da joj propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom, a niti je tuženica osoba koja ne bi mogla biti stranka u postupku (tuženica je prema utvrđenju sudova punoljetna osoba koja ne tvrdi ili dokazuje da je parnično nesposobna, i uredno je primila poziv za davanje odgovora na tužbu sa upozorenjem koja će posljedice nastupiti ako tako ne postupi), za ocjenu pravovremenosti prijedloga mjerodavan je prethodno navedeni objektivni rok od pet godina, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, a koji rok je prema utvrđenju sudova protekao.

 

11.1. Nadalje, kako je odredbom čl. 421. st. 2. ZPP-a, propisano da se postupak koji je pravomoćno završen presudom zbog ogluhe, ne može ponoviti, između ostalog, zbog razloga navedenih u čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, to je prijedlog tuženice za ponavljanje postupka iz navedenog razloga nedopušten.

 

12. Shodno navedenom, nižestupanjski sudovi su pravilno postupili kada su, uz razloge koje prihvaća i ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 425. st. 1. ZPP-a, odbacili prijedloge tuženice za ponavljanje postupka pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, u tom dijelu valjalo odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

13. Nadalje, rješenjem drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga stranke za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, postupak se pravomoćno ne završava (tako i u Rev 662/19-2 od 14. ožujka 2019.). Stoga revizija u tom dijelu nije dopuštena pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

 

14. Budući da je tuženica dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnijela protekom prekluzivnog roka određenog čl. 382. st. 4. ZPP-a, dopuna revizije je nepravovremena u smislu čl. 389. st. 1. ZPP-a pa je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

 

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (toč. IV. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.