Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 3326/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: Revd 3326/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P., iz Republike Slovenije, L., koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika C. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z. i II. tuženika Z. T. d.d., Republika Slovenija, C., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima I. i II. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2333/2020-2 od 8. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-711/16-146 od 9. ožujka 2020., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlozi I. i II. tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

 

II. Odbija se prijedlog tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvo i drugo tuženici podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2333/2020-2 od 8. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-711/16-146 od 9. ožujka 2020.

 

2. Odgovorom na prijedloge I. i II. tuženika za dopuštenje revizije tužiteljica je osporila navode I. i II. tuženika te predložila iste odbaciti kao nedopuštene. Potražuje trošak sastava odgovora na prijedloge.

 

3. U odnosu na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije:

 

4. I. tuženik je postavio slijedeća pitanja:

 

1. Je li drugostupanjski sud odlučujući o visini nematerijalne štete s osnova pretrpljenog straha, pretrpljenih fizičkih bolova i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti za 60%, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 200. ZOO-a kada je utvrdio da pravična novčana naknada po ovim osnovama iznosi 410.000,00 kn?

 

2. Smatra li se trenutak saznanja oštećenika za pretrpljenu štetu u vidu rente za tuđom pomoći i njegom dan primitka nalaza i mišljenja medicinskih vještaka kojim se utvrđuje da je tužiteljici potrebna trajna tuđa pomoć i njega ili dan kada je završeno liječenje tužiteljice, u smislu odredbe članka 376. st. 1. i 2. ZOO-a?

 

3. Prekida li podnošenje zahtjeva za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja zastaru zahtjeva za trajnom tuđom pomoći i njegom zbog povećanih potreba, u smislu pravilne primjene članka 376. i 377. ZOO-a?

 

4. Predstavlja li zahtjev za naknadu materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja isti vid štete kao i zahtjev za naknadu materijalne štete s osnova rente za tuđu pomoć zbog trajno povećanih potreba, u smislu odredbe članka 195. ZOO-a?

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.,čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.1. Naime, odgovor na prvo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

5.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje  pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog  suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-228/11-2 od 11. lipnja 2013. (da je liječenje tužitelja završeno godinu dana nakon štetnog događaja i da je tada bilo izvjesno da će mu biti potrebna tuđa pomoć u budućnosti) na koju ukazuje I. tuženik. Stoga je riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitati sudsku praksu, s obzirom da su sudovi zahtjev za naknadu štete zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom u obliku mjesečne rente za razdoblje nakon 23. rujna 2003. (kada je završeno prvo bolničko liječenje) sudili upravo od dana kada je završeno prvo bolničko liječenje.

 

5.3. Za treće postavljeno pitanje ističe se da u odlukama na koje se I. tuženik poziva kao razlog važnosti (poslovni broj Rev 662/07-2 od 14. studenoga 2007. i Rev-831/2010-2 od 12. rujna 2012.) nije zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje vezano za tuđu pomoć i njegu i prekid zastare, jer je u tim odlukama tužbeni zahtjev za isplatu mjesečne rente na ime  izgubljene zarade pa se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

5.4. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje I. tuženik ističe da nema prakse revizijskog suda. Međutim I. tuženik niti ne tvrdi da o postavljenom pitanju sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenom četvrtom pitanju. Stoga to nisu razlozi iz čl. 387. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse  opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. i 4. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP prijedlog I. tuženika odbacio kao nedopušten.

 

7. U odnosu na prijedlog II. tuženika:

 

8. Drugo tuženik je postavio slijedeća pravna pitanja:

 

1. Ako se temeljem odredbe članka 261. ZPP-a odredi provođenje novog vještačenja, može li se vještak u svome nalazu i mišljenju osloniti na zapažanja i zaključke tog prethodnog, osporenog nalaza i mišljenja, te je li u odredbi članka 261. stavku 3. otklonjena mogućnost oslanjanja na prethodni, osporeni nalaz i mišljenje?

2. Kad je u postupku određeno medicinsko vještačenje, je li u smislu članka 258. ZPP-a, radi potpunog i ispravnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno klinički pregledati oštećenu osobu, posebno uzimajući u obzir i vrijednost predmeta spora i vremenski razmak od štetnog događaja?

3. Zastarijeva li zahtjev za isplatu naknade štete u smislu rente te potraživanje s naslova tuđe pomoći u zastarnom roku od 3 godine, sukladno odredbi članka 230. ZOO-a (ranije članak 376. ZOO) i to od dana kada je oštećenik doznao za štetu?“.

 

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu II. tuženika za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

10. Drugostupanjski sud je obrazlažući žalbene navode odgovorio tuženicima da je medicinski vještak doc.dr.sc. M. F. koristio prethodno vještačenje, ali samo u dijelu u kojem su vještaci Ž. R. i N. L. B. klinički pregledali tužiteljicu i dali svoj nalaz o tome, te da se radi o medicinskom specijalističkom pregledu zbog čega je postojeća medicinska dokumentacija sadrži sve relevantne podatke na temelju kojih je drugi vještak mogao izraditi nalaz i mišljenje bez osobnog pregleda tužiteljice, pri čemu tuženici niti u žalbi ne navode u čemu bi taj „propust“ drugog vještaka bio od utjecaja na utvrđenje posljedice ozljeđivanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju.

 

11. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje kao razlog važnosti II. tuženik ukazuje na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-1185/1991-2 od 25. lipnja 1991. sa zauzetim pravnim shvaćanjem da nalaz i mišljenje medicinskog vještaka ne može predstavljati osnovu za ocjenu pravno odlučnih činjenica u vrijeme provođenja vještačenja, jer ne sadrži ocjenu stanja zdravlja tužitelja u vrijeme provođenja vještačenja nego sadrži ocjenu stanja zdravlja tužitelja u vrijeme iz kojeg je zadnja medicinska dokumentacija koja je vještaku prezentirana, a to je godinu i pol dana prije davanja nalaza i mišljenja, pa je takvim postupanjem vještaka sud onemogućen da ocjeni osnovanost prigovora tužitelja o svakodnevnim zdravstvenim stanjima koje je tužitelj imao radeći na radnom mjestu.

 

12. Prva dva postavljenja pitanja nisu važna za odluku o sporu s obzirom da II. tuženik nije isticao prigovor na okolnost zdravstvenog stanja tužiteljice, već na ocjenu 60% smanjenja životne aktivnosti prigovarajući da je vještak koji je izradio drugi nalaz i mišljenje prihvatio ocjene trajanja pojedinih kvalifikatornih okolnosti koje su dane prilikom ranijeg provođenja medicinskog vještačenja po drugim vještacima. S toga nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.

 

13. U odnosu na treće postavljeno pitanje II. tuženik se poziva na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-662/07-2 od 14. studenoga 2007. od 2. kolovoza 2008. koja se odnosi na naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Odluka na koju se II. tuženik poziva ne koincidira postavljenom pitanju odnosno nije u vezi s postavljenim pitanjem u kojem se problematizira isplata naknade štete u smislu rente te potraživanja s naslova tuđe pomoći.

 

14. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga II. tuženika za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.

 

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu