- 1 -              Revd 1629/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1629/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja V. G. iz K. L., OIB …, zastupane po punomoćniku Č. P., odvjetniku u Z., protiv protivnika osiguranja S. G. iz S., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o prijedlogu protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr Ob-4/2022-2 od 1. veljače 2022., kojim je dijelom potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr Ob-3/2021-23 od 27. rujna 2021., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              II Odbija se zahtjev predlagateljice osiguranja za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Protivnik osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr Ob-4/2022-2 od 1. veljače 2022., kojim je dijelom potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr Ob-3/2021-23 od 27. rujna 2021., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

 

2. U odgovoru na prijedlog predlagateljica osiguranja osporava postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, te predlaže isti odbiti i nadoknaditi joj troškove sastava odgovora na prijedlog.

 

3. Prijedlog je nedopušten.

 

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanje koja glase:

 

              ''1. Je li zakonito i pravilno rješenje suda kojim je prihvaćen prijedlog za osiguranjem nenovčane tražbine na ime udjela predlagateljice u bračnoj stečevini stranaka, a kojim je određena privremena mjera zabranom protivniku osiguranja, odnosno trećoj osobi na temelju njegovog naloga, raspolaganja ½ (jedna polovina)  novčanih sredstava koja se trenutno nalaze po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i podružnicama stranih banaka u Republici Hrvatskoj prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja?

 

              2. Je li uvjet za prihvaćanje prijedloga za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine da nenovčana tražbina predlagateljice bude točno označena, te je li nenovčana tražbina predlagateljice točno označena ako je iskazana samo kroz predmet osiguranja, kao ½ (jedna polovina) novčanih sredstava koji se nalaze na određenim i svim računima protivnika osiguranja?

 

              3. Može li sud prihvatiti prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, koja je po svom identitetu novčana i koju je predlagateljica do stupnja vjerojatnosti mogla novčano izraziti, na temelju rezultata dokaza izvedenih u postupku osiguranja?

 

              4. Je li sud pogrešno primijenio odredbu članka 346. Ovršnog zakona (Narodne novine RH“ br. 112/12, 25/13, 93/14), kad je prihvatio prijedlog za određivanjem privremene mjere i donio rješenje kojim se nalaže bankama da protivniku osiguranja, odnosno trećim osobama na temelju njegovog naloga, uskrate isplatu ½ (jedne polovine) novčanih sredstava koji se nalaze na određenim računima protivnika osiguranja, te kojim se zabranjuje protivniku osiguranja, odnosno trećoj osobi na temelju njegovog naloga, raspolaganje ½ (jedne polovine) novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima prema OIB-u protivnika osiguranja, ako u postupku osiguranja do stupnja vjerojatnosti nije utvrdio da su sredstva na koja se uskrata i zabrana odnosi bračna stečevina stranaka?

 

              5. Je li sud pogrešno primijenio odredbu članka 341. stavak 2. i članka 346. Ovršnog zakona (Narodne novine RH“ br. 112/12, 25/13, 93/14) kad je prihvatio prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice za koju nije naznačeno u čemu bi se ista sastojala, te temeljem tog rješenja naložio bankama da uskrate protivniku osiguranja, odnosno trećoj osobi na temelju njegovog naloga, isplatu ½ (jedne polovine) novčanih sredstava koji se nalaze na određenim računima, a za koje u postupku osiguranja do stupnja vjerojatnosti nije utvrđeno kada su otvoreni?

 

              6. Je li drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kad je ocijenio da dokaz koji je protivnik osiguranja priložio na okolnost da tražbina predlagateljice nije vjerojatna u visini ½ novčanih sredstava koji se trenutno nalaze po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i podružnicama stranih banaka u Republici Hrvatskoj prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja, zatim, na okolnost da će protivniku osiguranja privremenom mjerom nastati znatna materijalna šteta, kao i na okolnost da se postojeće stanje stvari nije promijenilo, nije relevantan za donošenje odluke, a da o tome nije iznio bilo kakve razloge?''

 

5. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je shvaćanje drugostupanjskog suda protivno shvaćanjima iznesenim u odlukama: Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u rješenju broj: Rev 996/16, od 3. svibnja 2016., Županijskog suda u Varaždinu u rješenju broj Gž-266/03-2 od 24. veljače 2003. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatskog u rješenju broj: Pž-6426/10.

 

6. Predmet tužbenog zahtjeva je određivanje privremene mjere nalogom, u izreci rješenja navedenim bankama, da protivniku osiguranja, odnosno trećoj osobi na temelju njegovog naloga, uskrati s tekućeg računa br. …, i deviznog računa br. …, isplatu ½ novčanih sredstava koji se na njima nalaze, te zabranjenom protivniku osiguranja, odnosno trećoj osobi na temelju njegovog naloga, raspolaganje ½ novčanih sredstava koja se trenutno nalaze po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama i podružnicama stranih banaka u Republici Hrvatskoj prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja S. G. iz S., OIB: …., a koja privremena mjera bi bila na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka zbog utvrđivanja bračne stečevine koji se vodi između stranaka pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnu služba u Trogiru, pod poslovni broj P Ob-378/2016.

 

7. Sudovi su prihvatili prijedlog i odredili zatraženu privremenu mjeru uz utvrđenje da je bračna zajednica stranaka prestala 2013., a  da je cjelokupni novac na računima banaka u stupnju vjerojatnosti bračna stečevina stranaka i da postoji opasnost da bi protivnik osiguranja mogao predmetnim novčanim sredstvima kupiti nekretnine i iste prikazati kao svoju vlastitu imovinu stečenu nakon prestanka bračne zajednice stranaka, te da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ). Uz to je drugostupanjski sud ocijenio da priložena knjigovodstvena kartica nije uopće relevantna za donošenje odluke, jer je iznos i visina bračne stečevine predmet postupka koji je pokrenula predlagateljica osiguranja i koji se, prema stanju spisa, vodi pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pob-378/16., u kojem će se postupku utvrditi koji iznos novca predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

 

8. Prema ocjeni ovoga suda za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, te utoliko ona nisu važna za odluku u ovome sporu.

 

9. 1. Naime, u rješenju broj: Rev 996/16, od 3. svibnja 2016.  je izneseno shvaćanje po kojem "prijedlog za određivanje privremene mjere između ostaloga mora sadržavati oznaku tražbine čije se osiguranje traži (...) Stoga, kada sud prihvati prijedlog za određivanje privremene mjere, onda on ne odlučuje samo o tome koju će privremenu mjeru odrediti već odlučuje i o tome koja se tražbina osigurava tom privremenom mjerom. Stoga je jedan od elemenata objektivnog identiteta postupka osiguranja i tražbina radi čijeg osiguranja je predložena odnosno određena privremena mjera.“

 

9. 2. I u odluci Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-266/03-2 od 24. veljače 2003.  izneseno je shvaćanje prema kojem je u "prijedlogu za određivanje privremene mjere, predlagatelj osiguranja dužan u prijedlogu točno označiti tražbinu čije ostvarenje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezinog trajanja, sredstvo osiguranja kojim će se privremena mjera prisilno ostvariti, te u prijedlogu navesti činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, te predložiti dokaze kojima se ti navodi potkrjepljuju“ , a isto takvo shvaćanje izneseno je i u odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6426/10, u kojem je navedeno: prema kojem "predlagatelj osiguranja treba u prijedlogu za određivanje privremene mjere, između ostalog, točno označiti tražbinu čije osiguranje traži. Točno označavanje tražbine znači da predlagateljeva tražbina mora biti individualno određena i konkretna u odnosu na protivnika osiguranja. Izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje (čl. 2. t. 1. OZ-a.“

 

10. Prema navedenom, postavljenim pitanjima se osporavaju po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, te polaze od pogrešne pretpostavke da nenovčana tražbina predlagateljice nije točno označena, i da je nenovčana tražbina predlagateljice nedovoljno označena kada je iskazana samo kroz predmet osiguranja, kao ½ (jedna polovina) novčanih sredstava koji se trenutno nalaze na određenim i svim računima protivnika osiguranja, a da nije navedena visina  tražbine, jer će ona biti utvrđena u navedenom parničnom postupku.

 

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1 i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

12. Predlagateljici osiguranja nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radna ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.