- 1 -              Rev 1225/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1225/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice L. L., OIB ..., iz B., i drugotužitelja S. O., OIB ..., iz R., oboje tužitelja zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv prvotuženika M. S., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u R., i drugotuženika Stečajna masa iza M. ... T. d.o.o. u stečaju, kojeg zastupa stečajni upravitelj M. S., OIB ..., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1485/2018-2 od 11. rujna 2018. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj Psp-11/2017-22 od 10. studenoga 2017., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1485/2018-2 od 11. rujna 2018. i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj Psp-11/2017-22 od 10. studenoga 2017., i rješava:

 

Utvrđuje se da su tuženici smetali prvotužiteljicu L. L. i drugotužitelja S. O. u posljednjem mirnom posjedu nekretnine koju čine zgrada i dvorište na adresi u B., sagrađena na k.č.br. 3121/2 K., k.o. B. - N., zk.ul. 1697, površine 416 m² (dvorište 294 m², stambena zgrada, K. 122 m²), a sastoji se od:

-              stana broj 1 u prizemlju, koji se sastoji od hodnika s 12,22 m², kupaonice s 4,48 m², kupaonice s 6,30 m², spavaonice s 8,54 m², spavaonice s 8,00 m², dnevnog boravka + kuhinje + blagavaonice s 35,14 m², loggie (5,50 x 0,75) = 4,13 m², stvarne ukupne netto površine od 119,57 m², a reducirane ukupne netto površine od 91,21 m², a stanu pripadaju i dva parkirališna mjesta broj 1 s 12,5 m² - kao sporedni dio nekretnine;

-              stana broj 2 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika s 3,70 m², spavaonice s 8,44 m², kupaonice s 5,07 m², dnevnog boravka + kuhinje + blagavaonice s 21,60 m², loggie (5,10 x 0,75) = 3,83 m², stvarne ukupne netto površine od 43,91 m², a reducirane ukupne netto površine od 42,64 m², a stanu pripada i parkirno mjesto broj 2 s 12,5 m² - kao sporedni dio nekretnine;

-              stana broj 3 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika s 4,28 m², spavaonice s 8,54 m², kupaonice s 4,48 m², dnevnog boravka + kuhinje + blagavaonice s 20,04 m², loggie (5,50 x 0,75) =4,13 m², stvarne ukupne netto površine od 42,84 m², a reducirane ukupne netto površine od 41,47 m², a stanu pripada i parkirno mjesto broj 3 s 12,5 m² - kao sporedni dio nekretnine;

- stana broj 4 na drugom katu, koji se sastoji od hodnika s 3,70 m², spavaonice s 8,44 m², kupaonice s 5,07 m², dnevnog boravka + kuhinje + blagavaonice s 21,60 m², loggie (5,10 x 0,75) =3,83 m², stvarne ukupne netto površine od 43,91 m², a reducirane ukupne netto površine od 42,64 m², a stanu pripada i parkirno mjesto broj 4 s 12,5 m² - kao sporedni dio nekretnine;

- stana broj 5 na drugom katu, koji se sastoji od hodnika s 4,28 m², spavaonice s 8,54 m², kupaone s 4,48 m², dnevnog boravka + kuhinje + blagovaonice s 20,04 m², loggie (5,50 x 0,75) = 4,13 m², stvarne ukupne netto površine od 42,84 m², a reducirane ukupne netto površine od 41,47 m², a stanu pripada i parkirno mjesto broj 5 s 12,5 m² - kao sporedni dio nekretnine, i to na način da su 16. siječnja 2017. neovlašteno promijenili brave na ulaznim vratima zgrade i svim ulaznim vratima stanova u zgradi.

Zabranjuje se tuženicima ubuduće smetati, uznemiravati ili na bilo koji drugi način zadirati u posjed nekretnina tužitelja, a posebice im se zabranjuje pristupati u nekretninu, mijenjati brave te na bilo koji drugi ili sličan način smetati ili uznemiravati posjed tužitelja na nekretninama opisanim u točki I. izreke.

 

II. Nalaže se tuženicima u roku od petnaest dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 564,06 € (4.249,91 kuna) sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koja teče od 16. svibnja 2023. do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo pružanje posjedovne zaštite nekretnine koju čine zgrada i dvorište anagrafske oznake B., sagrađena na k.č.br. 3121/2 K., k.o. B. - N., zk.ul. 1697, površine 416 m² (dvorište površine 294 m², stambena zgrada, K. 122 m²), i to utvrđenjem da je počinjeno smetanje posjeda, kao i zabranom daljnjeg uznemiravanja, posebice pristupanjem na nekretninu, mijenjanjem brave ili na bilo koji drugi sličan način. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 5.100,00 kuna (676,88 €, prema fiksnom tečaju 1 € = 7,53450 kuna).

 

2. Drugostupanjskim je rješenjem odbijena kao neosnovna žalba tužitelja te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju podnose tužitelji pobijajući ga u cijelosti pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. u vezi s člankom 400. stavcima 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tužiteljima.

 

4. Na reviziju tužitelja nije odgovoreno.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 400. stavcima 1. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i rješenje se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da revizija sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. U reviziji tužitelj postavlja pitanje:

- gube li tužitelji pravo u parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu zabranom takvog i sličnog budućeg smetanja posjeda kada su se prethodno poslužili pravom na samopomoć (samozaštitu posjeda)?

 

9. Revidenti smatraju da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u rješenjima broj Rev 672/2009-2 od 1. lipnja 2011. i Rev 491/2015-2 od 28. travnja 2015. prema kojima, u bitnom, pravo na sudsku posjedovnu zaštitu, u slučajevima utvrđenja činjenica posljednjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja, pripada tužitelju kada je „ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog smetanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV″. Osim toga, istaknuto je i da o spornom pravnom pitanju postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova, konkretno Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-291/89 i Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-572/2018 od 11. svibnja 2018. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je i u slučaju samopomoći moguće pružiti posjedovnu zaštitu zabranom budućeg takvog i sličnog uznemiravanja pod uvjetom da iz dosadašnjeg stranačkog odnosa slijedi da je tuženik na prijeporu već uznemiravao tužiteljicu što bi ukazivalo na mogućnost ponavljanja čina uznemiravanja jer se time pruža potpunija posjedovna zaštita, a u konkretnom slučaju tužitelj upravo ističe da postoje okolnosti koje ukazuju na mogućnost ponavljanja čina smetanja posjeda jer su tužitelji i nakon predmetnog smetanja ponovno počinili novo smetanje povodom kojeg se vodi novi postupak zbog smetanja posjeda.

 

10. Revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to zbog različite prakse drugostupanjskih sudova. No ne može se reći da naprijed spomenute odluke revizijskog suda koje revident ističe kao razloge važnosti ukazuju na različitu praksu revizijskog suda jer se u predmetima u kojima su one donesene činjenično nije radilo o pružanju sudske posjedovne zaštite u okolnostima već pružene samopomoći (u predmetu Rev 672/2009 radilo se činjenično o situaciji u kojoj, s obzirom na način počinjenja čina smetanja posjeda, pobiranje ljetine, nije bila moguća uspostava posjedovnog stanja, dok u predmetu broj Rev 491/2015 od 28. travnja 2015., prema sadržaju revizijske odluke, tužitelj nije tvrdio da je prije sudske zaštite uspostavljeno ranije posjedovno stanje).

 

11. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite nekretnine koju čine zgrada i dvorište anagrafske oznake B., sagrađena na k.č.br. 3121/2 K., k.o. B. - N., zk.ul. 1697, površine 416 m² (dvorište površine 294 m², stambena zgrada, K. 122 m²), i to utvrđenjem da je počinjeno smetanje posjeda, zabranom daljnjeg uznemiravanja, posebice pristupanjem na nekretninu, mijenjanjem brave ili na bilo koji drugi sličan način.

 

12. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrđeno da su tužitelji, nakon promjene brave 16. siječnja 2017. od strane tuženika, kada su tužitelji i podnijeli tužbu, poduzeli radnju kojom su vratili izgubljeni posjed nekretnine u kojem su posjedu bili prije toga, da su tuženici 2. veljače 2017. ponovno promijenili bravu (u vezi s čime se vodi postupak pred prvostupanjskim sudom broj Psp-23/2017) te da tužitelji nisu u posjedu predmetne nekretnine.

 

13. Imajući na umu činjenicu da su tužitelji svoj posjed zaštitili koristeći se institutom dopuštene samopomoći, nižestupanjski su sudovi u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (″Narodne novine″ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) ocijenili da su tužitelji na taj način izabrali jedan od dva moguća načina zaštite posjeda, i to samopomoć, te da im zbog toga ne pripada i pravo na posjedovnu zaštitu putem suda. Drugostupanjski je sud pritom posebno naglasio da bi bilo osnove udovoljiti zahtjevu tužitelja u dijelu kojim traži zabranu daljnjeg smetanja jedino u situaciji da je do uspostave ranijeg posjedovnog stanja na predmetnoj nekretnini došlo nakon pokretanja ove parnice. No u okolnostima u kojima je ranije posjedovno stanje uspostavljeno prije podnošenja tužbe zbog smetanja posjeda, tužiteljima, za slučaj ponovnog smetanja njihova posjeda na predmetnoj nekretnini, ostaje jedino mogućnost podnošenja nove tužbe zbog smetanja posjeda ocjenjujući nadalje da je za ovaj postupak irelevantno je li postupak u tom predmetu započeo ili je već završen.

 

14. Osnovano tužitelji postavljenim pitanjem osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava, konkretno odredbe članka 21. stavaka 1., 3. i 4. ZVDSP u vezi s člankom 22. stavkom 1. istog propisa. Naime, odredbom je članka 21. stavka 1. ZVDSP propisano koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja, dok je stavkom 4. propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

 

14.1. Odredbom je članka 22. stavka 1. ZVDSP propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja posjeda te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

14.2. Konačno, odredbom je članka 27. stavka 1. ZVDSP propisano tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi mu sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primijeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

 

15. Prema ocjeni revizijskog suda, sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZVDSP nije isključena nakon što su se tužitelji poslužili dopuštenom samopomoći zato što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja naprijed navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuju zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.

 

15.1. Naprijed navedeni sadržaj odredaba koje reguliraju pitanje posjedovne zaštite ukazuje da ostvarenje prava na sudsku zaštitu posjeda, sukladno odredbi članka 22. stavka 2. ZVDSP, nije moguće jedino u slučajevima kada je potrebno raspraviti pitanje prava na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika te okolnost je li smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. U tom smislu odgovor na postavljeno pitanje glasi: tužitelji koji su se prethodno poslužili pravom na samopomoć (samozaštitu posjeda) ne gube pravo u parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu zabranom takvog i sličnog budućeg smetanja posjeda jer se upravo u toj zabrani očituje smisao posjedovne zaštite koju nije moguće ostvariti korištenjem samopomoći.

 

15.2. Zabrana daljnjeg uznemiravanja, naime, daje smisao sudskoj posjedovnoj zaštiti kojeg nije moguće postići dopuštenom samopomoći, posebno u okolnostima u kojima način počinjenja čina smetanja posjeda, poput izmjene brave na nekretnini, ukazuje na relativno jednostavnu mogućnost ponavljanja čina smetanja posjeda do čega je u konkretnom slučaju u konačnici i došlo. Ne može se uzeti da bi se u slučaju dopuštanja sudske posjedovne zaštite nakon korištenja dopuštene samopomoći, institut dopuštene samopomoći ukazao nepotrebnim, kako to ističe prvostupanjski sud, a drugostupanjski prihvaća, jer je taj oblik pružanja posjedovne zaštite potreban ukoliko je njime moguće vratiti izgubljeni ili uznemiravani posjed i osigurati izostanak daljnjeg smetanja. No sudska je zaštita i dalje dopuštena ako se putem dopuštene samopomoći nije moguće osigurati od daljnjeg smetanja, kako je to bilo u konkretnom slučaju.

 

15.3. Na tragu ovakvog pravnog shvaćanja je i domaća pravna doktrina prema kojoj "uspostavljajući mogućnost da posjednik putem suda ostvaruje svoje pravo na zaštitu posjeda, pravni poredak potiskuje u stranu ostvarivanje prava na zaštitu posjeda putem samopomoći. Iako posjedniku za ostvarivanje njegova prava na posjedovnu zaštitu stoje na raspolaganju i sudska zaštita i zaštita putem samopomoći, prednost ima put sudske zaštite" (tako Gavella, N., Stvarno pravo, Narodne novine, 2007., Svezak 1., str. 248.-249.).

 

16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti, a ne odbiti. U takvim je okolnostima reviziju tužitelja valjalo prihvatiti na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP te obje nižestupanjske odluke preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja. 

 

17. Odluka je o parničnom trošku donesena na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP. Tužiteljima je parnični trošak dosuđen na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer su u cijelosti uspjeli u parnici, a parnični im je trošak obračunat na temelju Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (″Narodne novine″ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tužiteljima priznato 200 bodova za prvostupanjski postupak (Tbr. 7. točka 2. Tarife), za sastav žalbe 60 bodova (Tbr. 10. točka 2. Tarife), za sastav revizije 80 bodova  (Tbr. 10. točka 6. alineja druga Tarife), odnosno ukupno 340 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,32722 € (10,00 kuna, prema Tbr. 50 u vezi s Tbr. 48 točka 4. Tarife) daje iznos od 451,25 € (3.400,00 kuna). Ovom je iznosu dodano 25% poreza na dodanu vrijednost odnosno iznos od 112,81 € (849,96 kuna), što zbrojeno daje iznos od 564,06 € (4.249,91 kuna). Radi navedenoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Jasenka Žabčić, v.r.