Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1397/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1397/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Goranke Barač Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., V., OIB ... , kojega zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tuženika H. – H. p. d.d., Z., OIB ... , radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-619/2021-4 od 8. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2949/2019-13 od 17. svibnja 2021., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP).

 

2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio. 

 

3. U prijedlogu postavljena pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

4. Prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Je li postupanje radnika koji izvan radnog mjesta i izvan radnog vremena u telefonskom razgovoru sa drugim djelatnikom u neprimjerenom kontekstu spominje nadređenu osobu s kojom nije u neposrednom hijerarhijskom odnosu, osobito važna činjenica zbog koje nije moguće nastaviti radni odnos u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN 91/14, 127/17, 98/19)?“ nije pravno pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer odgovor na njega ovisi o okolnostima konkretnoga slučaja, pa se ne radi o pitanju važnome za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Pritom je za napomenuti kako pitanje drukčije prikazuje odlučno činjenično utvrđenje u predmetnoj parnici. Tužitelj, naime zanemaruje, da se „neprimjereni kontekst“ telefonskoga razgovora, prema činjeničnome utvrđenju u postupku, zapravo odnosi na prijetnje i uvrede drugome tuženikovu radniku.

 

5. Drugo u prijedlogu postavljeno pitanje, koje glasi: „Jesu li poslodavac i nižestupanjski sud dužni prilikom ocjene opravdanosti razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu uvažiti sve okolnosti i interese na strani radnika kojem se otkazuje ugovor o radu?“, također nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. To je u suštini, u obliku upitne rečenice, tek prigovor pogrešne primjene materijalnoga prava u nižestupanjskim presudama.

 

6. Treće pitanje, ono koje glasi: „Je li nižestupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8., čl. 219. i čl. 220. ZPP-a u situaciji kada saslušani svjedoci o važnim činjenicama (prijetnja poslodavcu) različito iskazuju, a unatoč tome nižestupanjski sud zaključi da su iskazi tih svjedoka vjerodostojni i suglasni?“, tek je procesnopravni prigovor postupanju nižestupanjskih sudova, u konkretnome slučaju i neosnovan, s obzirom na obrazloženje nižestupanjskih presuda glede ocjene izvedenih dokaza i tako utvrđenoga činjeničnog stanja. Zato ni ovo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

7. Za napomenuti je i kako neosnovano tužitelj polazi od toga da su u odlukama ovoga suda na koje se poziva izlažući razloge važnosti postavljenih pitanja zauzeta pravna shvaćanja s kojima nisu podudarna shvaćanja izražena u predmetnim nižestupanjskim presudama. Radi se, naime, o odlukama donesenima u predmetima u kojima se ni činjenična situacija ni postupanje sudova ne može usporediti s predmetnom situacijom.

 

8. Dakle, u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju čl. 389.b st. 1. toga Zakona odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu