- 1 -              Rev 1018/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1018/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestiteljica, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P., protiv protustranke U. S. D. d.d. u stečaju, P., OIB …, zastupane po stečajnoj upraviteljici A. G. D., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji protustranke podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž Zk-241/2020-2 od 25. studenoga 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-20234/2019, poslovni broj Z-472/2020 od 27. siječnja 2020., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se revizija protustranke, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je prigovor protustranke od 13. siječnja 2020., te je potvrđeno rješenje istog suda poslovni broj Z-20234/2019 od 23. prosinca 2019., a u točki II. izreke naložena je zabilježba odbijenog prigovora u zk.ul.br. 5406 i 21785 k.o. Pula. 

 

2. Drugostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijena je žalba protustranke kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-20234/2019, poslovni broj Z-472/2020 od 27. siječnja 2020., a u točki II. izreke naloženo je brisanje zabilježbe žalbe protustranke na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 21785 k.o. Pula pod brojem Z-2514/2020 dana 17. veljače 2020.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-941/2022-2 od 5. travnja 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:

 

              ''Može li zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku odrediti brisanje prava korištenja i upis prava vlasništva samo pozivanjem na odredbu čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ili je potrebno provesti parnični postupak?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja protustranka je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalno pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjska rješenja i u cijelosti i odbiti prijedlog za uknjižbu, podredno predlaže ukinuti sva nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a potražuje i trošak revizijskog postupka.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet raspravljanja u revizijskom stadiju postupka je odgovor na pitanje može li zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku odrediti brisanje prava korištenja i upis prava vlasništva samo pozivanjem na odredbu čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ili je potrebno provesti parnični postupak.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporno jesu li nižestupanjski sudovi mogli samo pozivom na odredbu 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, upisati RH vlasnikom predmetnih nekretnina ili je za to bilo potrebno provesti  parnični postupak.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-20234/2019 od 23. prosinca 2019. prihvaćen je prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, temeljem odredbe čl. 362. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZVDSP-a), uz obrazloženje da su predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo sa nositeljem prava korištenja Brodogradilište i tvornica dizel motora ''U.'' P. da su se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/1991) 16. listopada 1990. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj 41/1990) 23. srpnja 1991., nalazile unutar građevinskog područja, da su se na dan 1. kolovoza 2010. nalazile u cijelosti izvan područja-zone ugostiteljsko-turističke namjene, te da nisu bile procijenjene niti uključene u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. P., zbog čega smatra da prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije kč.br. 1648/5, 1653/4 i 1657/9 k.o. Pula predstavljaju ostalo građevinsko zemljište, koje je sukladno odredbi čl. 23. Zakona o turističkom zemljištu vlasništvo Republike Hrvatske.

 

10. Drugostupanjski sud prihvatio je navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja uz obrazloženje, prema kojem je odlučno da predmetne nekretnine nisu procijenjene niti uključene u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. P., pa je s obzirom na navedena utvrđenja pravilno primijenio čl. 390. ZVDSP-a, i odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (''Narodne novine'' broj 92/2010 i 50/2020 - dalje: ZTZ), kojom je propisano da je građevinsko zemljište čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske.

 

11. 1. Protustranka je u reviziji, postavljajući navedeno pitanje, u bitnome navela da se u smislu odredbe čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP-a smatra vlasnikom predmetnih nekretnina jer je u zemljišnim knjigama upisano pravo korištenja u njezinu korist, zbog čega nižestupanjski sudovi nisu mogli pozivanjem na odredbu čl. 23. ZTZ-a na predmetnim nekretninama uknjižiti pravo vlasništva u korist predlagateljice.

 

11. 2. Dalje navodi da se po zakonskoj presumpciji iz čl. 362 st. 2. ZVDSP-a, vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno tu treba ukazati, te tvrdi da se navedena zakonska presumpcija dokazuje ili osporava u kontradiktornom postupku, a koja se provodi pred redovnim sudom, u kojem stranka koja tvrdi da bi upis ili presumpcija iz čl. 362. ZVDSP-a bila neistinita treba to i dokazati, a druga strana, u konkretnom slučaju onaj koji je knjižni nositelj prava korištenja na nekretnini u društvenom vlasništvu, ima mogućnost očitovati se o tim tvrdnjama, odnosno osporavati ih. Prema shvaćanju protustranke brisanjem prava korištenja, odnosno prava vlasništva samo pozivanjem na odredbu čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku privatizacije bilo bi zadiranje u pravo vlasništva i takav postupak bi imao učinak izvlaštenja.

 

11. 3. Prema daljnjem shvaćanju protustranke u konkretnom slučaju vrijedi predmnjeva iz čl. 362. st. 1. st. 2. ZVDSP-a, jer je u zemljišnim knjigama upisano pravo korištenja protustranke, slijedom čega se protustranka smatra vlasnikom predmetnih nekretnina zbog čega predlagateljica u ovoj vrsti strogo formalnog zemljišnoknjižnog postupka, koji se vodi po pravilima izvanparničnog postupka, ne može tražiti upis prava vlasništva predmetnih nekretnina, te smatra da je upis trebalo odbiti.

 

12. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 23. ZTZ-a, čl. 362. st. 1. i 2., te čl. čl. 390. čl. 390.a i 391. ZVDSP-a.

 

13. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

14. 1. Odredbom čl. 360. st. 2. ZVDSP-a propisano je da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, dok se prema odredbi čl. 362 st. 1. ZVDSP-a smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno to mora dokazati, dok se, prema odredbi st. 3. citirane odredbe, smatra se na su vlasništvu Republike Hrvatske sve stvari u društvenom vlasništvu na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. tog članka, a tko tvrdi smrtno nego dokazati.

 

14. 2. Stupanjem na snagu ZVDSP-a, prema odredbi čl. 389. st. 1. ZVDSP-a, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

 

14. 3. Odredbom čl. 390. ZVDSP-a propisano je:

 

              ''(1) Odredbe članka 360. do 365. ovoga Zakona ne odnose se na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske.

              (2) Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima iz stavka 1. ovoga članka uredit će se posebnim zakonom.

 

dok je odredbom čl. 390.a ZVDSP-a propisano:

 

              ''Trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

– društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

– koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

– čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

15. 1. Odredbom članka 1. ZTZ-utvrđen je pojam turističkog i ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, te su uređeni imovinskopravni odnosi na tom zemljištu i način njegova korištenja.

 

15. 2. Člankom 2. st. 1. ZTZ-a određeno je da je turističko zemljište u smislu toga Zakona (u daljnjem tekstu: turističko zemljište) građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

 

15. 3. Ostalo građevinsko zemljište u smislu toga Zakona (st. 2. citiranog članka) je zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona dokumentima prostornog uređenja nije određena ugostiteljsko turistička namjena, na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.

 

15. 4. Pod trgovačkim društvom u smislu ovoga Zakona smatra se trgovačko društvo, odnosno njegov pravni sljednik koje je nastalo pretvorbom društvenog poduzeća na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (''Narodne novine'', broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 125/95) i drugim aktima koje je nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na turističkom zemljištu te koje obavlja turističko ugostiteljsku djelatnost, odnosno koje je nositelj prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na ostalom građevinskom zemljištu (st. 3. istog članka).

 

15. 5. Prema izričitoj odredbi čl. 23. st. 1. ZTZ-u građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske.

 

16. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, predmetne nekretnine su bile upisane kao društveno vlasništvo, a nositelj prava korištenja Brodogradilište i tvornica dizel motora ''U.'' P. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/1991) 16. listopada 1990. i nalazile su se unutar građevinskog područja, te su se na dan 1. kolovoza 2010. nalazile u cijelosti izvan područja-zone ugostiteljsko-turističke namjene, i nisu bile procijenjene niti uključene u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. P. U takvim okolnostima, a s obzirom na razloge donošenja ZTZ-u i pitanja koja je taj Zakon imao za cilj urediti, te s obzirom na sadržaj njegovih, naprijed citiranih, odredbi koje reguliraju pitanje titulara prava vlasništva nad ostalim građevinskim zemljištem, ono se mora vezati uz stvarnu namjenu toga zemljišta, jer je stvarna namjena zemljišta bila element kojeg je predlagatelj zakona imao na umu kod uređenja pravne regulacije titulara vlasništva nad tim zemljištem. Stoga kada je tim zakonom, kao specijalnim, određeno da je građevinsko zemljište, odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske, u tim okolnostima, prema shvaćanju ovoga suda nema potrebe utvrđivati titulara toga zemljišta u parničnom postupku, tim više što se radi o poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu, koje je i po toj osnovi na temelju samog zakona postalo vlasništvo RH.

 

17. Naime, poljoprivrednim zemljištem u smislu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/91) smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Poljoprivrednim zemljištem u smislu toga Zakona smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine (čl. 2. st. 1. i 2. ).

 

18. U odlukama ovoga suda broj: Rev 1218/13-2 od 29. ožujka 2017., Rev-450/11 od 11. studenoga 2012., i dr. izneseno je pravno shvaćanje po kojem ''šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama (''Narodne novine'' broj 52/90) 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/91) od 23. srpnja 1991. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske''.

 

19. Prema stanju spisa (list 20.), odnosno prema priloženim izvadcima iz zemljišne knjige predmetne nekretnine se do donošenja pobijanog rješenja vodile kao društveno vlasništvo, te su u naravi oranica i vinograd, dakle poljoprivredno zemljište u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, te su predmetne nekretnine i po posebnom propisu, (Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ''Narodne novine'' broj 34/91 od 23. srpnja 1991.) po samom zakonu postale vlasništvo RH.

 

20. Budući da u konkretnom slučaju predmetne nekretnine nisu u postupku pretvorbe društvenog poduzeća U. P. procijenjene u temeljni kapital protustranke u postupku pretvorbe i privatizacije, da se nalazile unutar građevinskog područja, te da su se na dan 1. kolovoza 2010. nalazile u cijelosti izvan površina ugostiteljsko-turističke namjene, a s obzirom na sadržaj odredbe čl. 2. st. 2 i čl. 23. st. 1.  ZTZ-u, kao i odredbe čl. 390. i čl. 390.a ZVDSP-a revizijski sud ocjenjuje pravilnim zaključak drugostupanjskog suda prema kojem su u konkretnom slučaju u zemljišnoknjižnom postupku ispunjene pretpostavke za provedbu navedenog upisa u zemljišne knjige.

 

21. Neosnovano revident, stoga, u reviziji navodi da predlagatelj uz prijedlog za upis nije priložio uvjerenje nadležnog upravnog tijela o statusu predmetnih nekretnina na dan 24. srpnja 1991. i na dan 16. listopada 1999. pa da iz tog razloga nije bilo uvjeta za prihvaćanje prijedloga predlagatelja za upis prava vlasništva, te da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i da se pobijano rješenje iz navedenog razloga ne može ispitati, jer se ti prigovori odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i jer u odnosu na bitne povrede postupka nije ni izneseno pravno pitanje, niti je u odnosu na to pitanje dopušteno podnošenje revizije, a to sve tim više što navedena činjenica proizlazi i priloženih z. k. izvadaka.

 

22. Slijedom iznesenog odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

              Zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku može u situaciji kada iz priložene dokumentacije utvrdi da predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu nisu u postupku pretvorbe društvenog poduzeća na koga je upisano pravo korištenja, procijenjene u temeljni kapital protustranke u postupku pretvorbe i privatizacije, da se nalazile unutar građevinskog područja, te da su se na dan 1. kolovoza 2010. nalazile u cijelosti izvan područja ugostiteljsko-turističke namjene, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 2. st. 2 i čl. 23. st. 1.  ZTZ-u, kao i odredbe čl. 390. i čl. 390.a ZVDSP-a odrediti brisanje prava korištenja i upis prava vlasništva u korist RH pozivanjem na odredbu čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, te nije potrebno provesti parnični postupak.

 

23. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13,) odbiti podnesenu reviziju protustranke.

 

Zagreb, 16. svibnja 2023.