Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 1741/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz V. G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2353/2022-2 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-91/2018-28 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2353/2022-2 od 16. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-91/2018-28 od 20. svibnja 2022., a u prijedlogu je postavila pitanje koje glasi:
Treba li se državnim službenicima, koji rade u turnusima i smjenama, svaki sat rada odrađen na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, obračunati kao prekovremeni rad imajući u vidu odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odredbe članka 41. i članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13 104/13- Dodatak I., 150/13 - Dodatak II. i 71/16 Dodatak III., u daljem tekstu KU/13) i identične odredbe članka 35. i članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17 i 12/18 - u daljnjem tekstu: KU/17) ?
2. Navedeno pitanje smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Prema iznesenom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova svaki sat rada odrađen na blagdan koji je padao od ponedjeljka do petka, treba obračunati kao prekovremeni rad, ako odrađeni sati prelaze mjesečni fond radnih sati ili prelaze redovne sate turnusa, a da isti nije plaćen kao prekovremeni rad.
4. U odgovoru na prijedlog tužitelj smatra pogrešnim stav tuženice glede obračuna prekovremenih sati službenika koji rade u turnusima 12-24-12-48 u dane blagdana i neradne dane koji su u utuženom periodu padali od ponedjeljak do petka, jer obračunom koji tuženica nastoji nametnuti ne bi bili obuhvaćeni sati rada koje je tužitelj u utuženom razdoblju odradio na dane blagdana, na neradni dan utvrđen zakonom i na dane Uskrsa (koji su padali između ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju), te smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili prekovremene sate tako što su od ukupnog broja odrađenih sati rada odbili mjesečni fond sati koji čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8, slijedom čega su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 881,95 €/6.645,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
7. Međutim za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke za isplatu naknade za prekovremene sate. Naprotiv, u prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.
8. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više intrepretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.
9. U konkretnom slučaju predlagateljica iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije uvjerila ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanjima zbog kojih je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagateljica samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, a to tim više što se postavljeno pitanje ne odnosi na pravilnost neuračunavanja neradnih dana u fond sati, koje pitanje bi, prema shvaćanju ovoga suda, bilo važno pitanje s obzirom da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, jer su utvrdili da je u konkretnom slučaju prijeđen redovni fond sati.
11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.