Poslovni broj 7 Gž Ovr-672/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 7 Gž Ovr-672/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJE

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. – z.-f. o., proizvodnja i trgovina, vl. J. P., OIB: …, Đ., protiv ovršenika M. (M.) L.-I., OIB: …, V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, stalna služba u Kninu, Poslovni broj Ovr-695/22 od 2. prosinca 2022., dana 16. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, stalna služba u Kninu, Poslovni broj Ovr-695/22 od 2. prosinca 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je predložena ovrha na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenice.

 

2. Ovršenica podnosi žalbu protiv Rješenja o ovrsi iz svih zakonskih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1.-11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te povrede prava iz odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, i 14/2019). Predlaže, prihvatiti navode žalbe i prijedlog za ovrhu odbaciti, podredno, predlaže pobijano rješenje ukinuti, a ovršni prijedlog odbiti, te naložiti ovrhovoditelju da naknadi ovršenici troškove ovrhe.

 

3. Na žalbu ovršenice, ovrhovoditelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.

 

4. Žalba ovršenice je osnovana.

 

5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršna isprava u ovom predmetu pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl. br. P-194/14 od 31. kolovoza 2016. temeljem koje je naloženo ovršenici isplatiti ovrhovoditelju iznos od 160.311,36 kn, a njezinom, sada pokojnom suprugu V. L., iznos od 21.170,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Obzirom da ovršenica, a nit njezin sada pokojni suprug, čija je ona jedina nasljednica, nisu postupili po navedenoj presudi, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice označenim kao čest. zgr. 2646 Z. U. 4919 k.o. V., te na nekretnini čest. zem. 1390/12 Z. U. 8780 k.o. V.

 

6. Žalbene navode ovršenice kojima navodi kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice, čime iznosi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017. - dalje: OZ)., kojim osporava predmetno dugovanje a čime iznosi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, kao i navode kojima iznosi prigovor zastare navedenog potraživanja, čime sadržajno ukazuje na žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, ovaj sud nije ispitivao sukladno čl. 52. OZ, budući da o navedenim razlozima odluku donosi sud prvog stupnja. Jednako tako, ovaj sud nije odlučivao niti o prijedlogu za odgodu ovrhe, obzirom o tom prijedlogu odlučuje prvostupanjski sud.

 

7. Međutim, ovršenica u žalbi ističe da je jedna od nekretnina na kojima je određena ovrha jedina nekretnina u kojoj stanuje i koja služi za zadovoljavanje njezinih osnovnih životnih potreba i da bi trebala biti izuzeta iz ovrhe, te da bi prodaja navedene nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovrhovoditelja i ovršenice, jer je vrijednost tražbine koja se namiruje manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrha, čime sadržajno ističe da je sud prvog stupnja ovrhu odredio protivno odredbama čl. 75. i čl. 80b. OZ.

 

8. Sukladno odredbi čl. 75. st. 1. i 5. OZ, ovrha se ne može određivati i provoditi na nekretnini koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika pri čemu se, sukladno čl. 75. st. 5. OZ, smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Na takvoj nekretnini se međutim, može određivati ovrha samo ako je ovršenik dao suglasnost u pisanom obliku pri čemu je ovrhovoditelj, sukladno čl. 75. st. 7. OZ, dužan suglasnost ovršenika podnijeti uz prijedlog za ovrhu.

 

9. Valja navesti da u smislu odredbi čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 55/01, 76/10, 85/10, 6/14) dom je nepovrediv, a pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava „dom“ je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji po domaćem pravu. Predstavljaju li neke prostorije „dom“ koji uživa zaštiti čl. 8. st. 1. Konvencije ovisit će o činjeničnim okolnostima, i to o postojanju dovoljnih i trajnih veza s konkretnim mjestom. Stoga je pitanje treba li neke prostorije smatrati „domom“ činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda temeljem domaćeg prava (McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 19009/04, presuda od 13. svibnja 2008.). Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske,

Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014. godine, U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014. godine, U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020. godine), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom. Drugim riječima, sudovi su dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja, utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa, te postoji li za njega prijeka društvena potreba.

 

10. Čak i ukoliko bi se utvrdilo da nekretnina koja je predmet ovrhe ne predstavlja jedinu nekretninu u kojoj stanuje ovršenica koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nje i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati iz čl. 75. st. 1. i 5. OZ, potrebno je da za određivanje ovrhe budu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani odredbom čl. 80.b. OZ.

 

11. Prema odredbi čl. 80.b. st. 2. i. 3. OZ sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kn, ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja pri čemu će sud pri ocjeni da li je narušena pravična ravnoteža uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito okolnosti koje su navedene u čl. 80.b. st. 3. OZ. Navedena odredba sadrži naime orijentacijske kriterije kojima se sud, u fazi određivanja ovrhe rukovodi pri ocjeni bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu. U tom smislu radi utvrđenja tog spornog pitanja sud je ovlašten u smislu odredbe čl. 7. st. 2. i 4. OZ održati i ročište.

 

12. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020., u slučaju kada je ovršenik prigovor da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ/17 prvi puta istaknuo u žalbi, drugostupanjski sud bi trebao ukinuti prvostupanjsko rješenje i naložiti prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku da ocijeni navode ovršenika i da razloga je li (ili nije) došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

 

13. Kako prvostupanjski sud prilikom ocjene osnovanosti prijedloga za ovrhu nije razmotrio navedene činjenice, jer je prigovor miješanja u pravo na dom i prigovor narušene pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenice istaknut u žalbi protiv rješenja o ovrsi, to su u prvostupanjskoj odluci izostali jasni i obrazloženi razlozi o ovim prigovorima.

 

14. Zbog iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenice kao osnovanu, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti navode ovršenice i dati razloge predstavlja li nekretnina na kojoj ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu jedinu nekretninu u kojoj stanuje ovršenica koja je nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nje i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati iz čl. 75. st. 1. i 5. OZ, i je li (ili nije) došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe 80.b st. 2. i 3. OZ, nakon čega će primjenom relevantnih zakonskih odredbi donijeti novu odluku o prijedlogu ovrhovoditelja.

 

16. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 16. svibnja 2023.

 

        Sudac

Ana Gradišek, v.r.