Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj:14 P-388/2020
|
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Karlovcu Trg hrvatskih branitelja 1 47000 Karlovac |
|
|
Poslovni broj:14 P-388/2020 |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja R. R. iz B., I. G., OIB:…, zastupan po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u B., protiv tužene N. G. iz K., M. K., OIB:…, zastupane po OD R. & O. iz K., radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 23. ožujka 2023., u nazočnosti stranka i punomoćnika stranka, po objavi 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tužena tužene N. G. iz K., M. K., OIB:…, dužna je platiti tužitelju R. R. iz B., I. G., OIB:…, , iznos od 24.727,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuću od dana podnošetnja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku. R. iz B., I. G., OIB:… , da tuženoj-protutužiteljici N. G. iz K., M. K., OIB:…, isplati iznos od ukupno 125,51 EUR/945,64 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
-19,24 EUR /145,00 kn od 08.5.2020.godine,
-19,24 EUR /144,95 kn od 25.6.2020.godine,
-19,31 EUR /145,51 kn od 15.7.2020.godine,
-19,24 EUR /144,95 kn od 18.8.2020.godine,
-7,83 EUR / 58,98 kn od 07.05.2022. godine,
-0,35 EUR /2,63 kn od 01.06.2022. godine,
-6,64 EUR /50,00 kn od 10.06.2022. godine,
-1,43 EUR /10,74 kn od 21.06.2022. godine,
-1,20 EUR / 9,02 kn od 21.06.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 25.06.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 15.07.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 24.08.2022. godine,
-21,04 EUR /158,50 kn od 27.08.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 30.09.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 20.10.2022. godine,
-1,67 EUR /12,56 kn od 05.11.2022. godine,
pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku R. iz B., I. G., OIB:…, da tuženoj-protutužiteljici N. G. iz K., M. K., OIB:…, naknadi parnični trošak u iznosu od 995,00 EUR /7.496,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 4.7. 2016. kupio ½ dijela stana u K. upisanog u zk. ul…., da je suvlasnik druge polovice stana bio sada pokojni A. S. koji je s tuženom imao zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju od 16. prosinca 2013., a nakon njegove smrti suvlasnica te druge polovice stana je postala tužena. Navodi da od kupnje svoje polovice stana tužitelj plaća režije u ½ dijela za navedeni stan i to troškove grijanja i održavanja zgrade (pričuva). Navodi da je pokrenuo parnicu protiv sada pok. A. S. u predmetu P-…u kojem je tražio povrat tih plaćenih troškova za period od podnošenja tužbe u tom predmetu pa do 12. travnja 2018., te navodi da je taj predmet sada u prekidu.
Navodi da je i nakon tog perioda (dakle nakon 12. 4. 2018.) podmirivao ½ dijela navedenih režijskih troškova iako nikada nije bio u posjedu navedenog stana, da se u više navrata obraćao pok. A. S. s molbom da se mirno dogovore kako bi isti vratio tužitelju novac za plaćene režijske troškove ali i platio najam tužitelju ½ stana na što A. S. nije pristao, a u kasnijem pokušaju dogovora s tuženom ista je to odbila prihvatiti.
Navodi da je na ime troškova grijanja platio polovicu tih troškova za period od travnja 2018. do 1. svibnja 2020. pa je tako platio iznos od 7.227,29 kn.
Navodi da se takav stan iznajmljuje za najmanje 1.400,00 kn mjesečno pa bi stoga tužena bila u obvezi tužitelju za navedeni period platiti polovicu iznosa tj. 700,00 kn mjesečno što bi ukupno iznosilo 17.500,00 kn.
Tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 24.727,29 kn sa zz kamatom počam od dana podnošenja tužbe.
2. U odgovoru na tužbu (i protutužbu) tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi da je tužbom obuhvaćen period od travnja 2018. do 1. svibnja 2020. te da u tom razdoblju tužena nije bila ni suvlasnica ni suposjednica stana već je stan koristio A. S. koji je umro 9. 5. 2020. Navodi da je točno da je njegov suvlasnički dio temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon njegove smrti prenesen na tuženu, međutim da tužena nije nasljednica pok. A. S., da je nasljednik sin S. S. a tužena se odrekla oporučnog nasljedjivanja, pa je stoga univerzalni sukcesor A. S. njegov sin S. S. a tužena je ugovorom o doživotnom uzdržavanju u trenutku smrti primatelja uzdržavanja stekla njegovo pravo vlasništva, ali ne i obveze pa da stoga pasivno legitimiran može biti samo S. S. kao univerzalni sukcesor pok. A. S.
Navodi da je točno da je tužitelj kupio ½ navedenog stana i to jednu polovicu kojeg je suvlasnik bio sin pok. A. S., S. S., priznaje da je ona s A. S. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju za njegov suvlasnički dio stana i nakon smrti A. postala suvlasnica stana, navodi da je točno da je tužitelj protiv A. S. pokrenuo parnicu pod brojem P-….koja je prekinuta zbog njegove smrti.
Navodi da tuženik plaća ½ dijela naknade za centralno grijanje G. t., priznaje da je u predmetu P-…utužen A. S. za vremenski period od kolovoza 2016. do dana podnošenja tužbe u tom predmetu 26. 4. 2018. te da je tužitelj tužbom u tom predmetu od A. potraživao povrat iznosa plaćenog na ime troškova grijanja i najma stana, navodi da je tužitelj u tom predmetu proširio tužbu na vremenski period do veljače 2019. po osnovi naknade za troškove grijanja i najma stana, a A. je u tom predmetu podnio protutužbu po osnovi otplate ½ dijela iznosa kredita kojim je kupljen taj stan na kojem je postojalo stanarsko pravo.
Navodi da je točno da je tužitelj i nakon navedenog perioda podmirivao ½ dijela troškova grijanja i ½ dijela pričuve, dok je sve ostale troškove pa tako i otkup stana plaćao pok. A. do svoje smrti, a nakon njega tužena. Navodi da za to što tužitelj nije bio u posjedu stana nije odgovorna tužena jer je u više navrata nudila tužitelju dogovor o načinu vršenja suposjeda stana a što je činio i A. S. za života, da je ne stupanje u suposjed tužitelja isključivo njegova volja i tužitelj u suposjedu nije bio onemogućen, da se pok A. S. nije nikada protivio da tužitelj uđe u suposjed stana, navodi da je tužitelj kupio ½ dijela stana znajući da u stanu stanuje A. S. i obzirom na tu činjenicu formirao kupoprodajnu cijenu stana, navodi da tužitelj nikada nije podnio tužbu radi predaje u suposjed pa nema pravo potraživati naknadu za najam stana od poštenog suposjednika (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 26. 10. 2009.) Navodi da je nakon smrti A. tužena inicirala dogovor s tužiteljem oko načina posjedovanja stana ali tužitelj to nije prihvatio, da je tužena predložila i prodaju stana ali tužitelj to nije prihvatio. Navodi da je stan zaključen i nakon smrti A. ga nitko ne koristi.
Navodi da za čitav utuženi period ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je do 9. 5. 2020. san koristio A. S. a tužena nije njegova nasljednica i ne odgovara za njegove dugove, za period od travnja 2018. do veljače 2019. podnosi prigovor litispendencije jer je taj period utužen u predmetu P-….
3. Ujedno tužena podnosi i protutužbu i navodi da je tužitelj dužan plaćati otkup stana jer je tu obvezu preuzeo kupoprodajnim ugovorom kojeg je sklopio s prodavateljem S. S., da je otkup stana za života plaćao A. S. a nakon njegove smrti to plaća tužena, da tužena također iako ne koristi predmetni stan, plaća ½ dijela troškova grijanja i pričuve i sve ostale režijske troškove, kao i otkup stana. Kako tužitelj ne plaća otkup stana te je tu obvezu do svoje smrti plaćao pok. A. S., a nakon njegove smrti od svibnja 2020. otkup stana plaća tužena u cijelosti te je tužena platila cijenu otkupa koje su do sada dospjele a to je travanj, svibanj, lipanj, srpanj, pa u protutužbi traži isplatu ½ dijela cijene otplaćenih rata otkupa, i to ukupno za travanj do srpanj 2020. (04/2020 do 07/2020) iznos od 580,41 kn sa zz kamatama.
Podneskom od 7. 12. 2022. (prije zaključenja prethodnog postupka) tužena – protutužiteljica je proširila tj. povisila protutužbeni zahtjev za plaćene rate otkupa i na kolovoz 2020., te pored toga potražuje polovicu uplaćenog iznosa H…-u s osnova troškova uključenja struje u stanu, i plaćenih rata (paušala) struje, sve plaćeno u periodu od svibnja do studenog 2022. U konačnici tužiteljica u protutužbenom zahtjevu potražuje od tuženika iznos od 945,64 kn sa zz kamatama.
4. U odgovoru na protutužbu tužitelj – protutuženik navodi da nije točno da je pok. A. bio voljan predati stan u suposjed tužitelju, da je od strane punomoćnika tužitelja A. bio pozivan unekoliko navrata da preda u suposjed stan ali je to odbijao, navodi da tuženika nikada nije nudila suposjed stana u smislu uvođenja u suposjed, nije mu poznato da je pok. A. plaćao otkup stana. Protivi se protužbi i protutužbenom zahtjevu.
5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, u spis ovoga suda broj: O-…i broj: P-…, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka J. Ž. i N. G., te dokaz saslušanjem stranaka.
6. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.
7. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
-da su suvlasnici stana u K. I. K. bili A. S. i S. S. (otac i sin),
-da je tužena 16. 12. 2013., kao davateljica uzdržavanja, sa sada pok. A. S ,kao primateljem uzdržavanja, zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod suda 25. 2. 2014.,a kojim ugovorom je A. tuženoj ostavio svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu (1/2 dijela stana), te se tužena nakon smrti A. (umro je 9.5. 2020.) temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju uknjižila kao suvlasnica ½ dijela stana
-da je tužitelj ugovorom o kupoprodaji stana od 4. 7. 2016. (str. 18 spisa) kupio od sina pok. A.dakle od S. S. njegovu ½ dijela stana za 49.550,00 kn
-da je članku 5. tog kupoprodajnog ugovora navedeno "ugovorne strane su suglasne da kupac snosi sve postojeće dugove vezane uz nekretninu i preuzima podmirivanje postojećih dugovanja" a rukom je još dodano: a koje se odnose na troškove režija o otplate stana (plin, struju)
-da je tužitelj u predmetu ovoga suda broj: P-…protiv A. S. kao tuženika podnio 25. 4. 2018. tužbu kojom za period od 8/16 do 25. 4. 2018. potražuje povrat plaćenih troškova grijanja za (isti ) stan (s istim činjeničnim opisom tj. da za stan plaća ½ dijela troškova grijanja iako nije u suposjedu stana) te potražuje 700,00 kn mjesečno, ukupno 14.710,00 kn s osnova najamnine za korištenje njegovog suvlasničkog dijela, time da je podneskom od 18. 3. 2019. proširio tužbu za period do veljače 2019., a koje proširenje tužbe je dostavljeno tuženiku u tom predmetu, pa je dakle u ovom predmetu u kojem je tužitelj tužbu podnio protiv A. S. utuženi period od 8/16 do 2/19,,
-da navedeni predmet P-…je u prekidu zbog smrti tuženika u tom predmetu A. S.
-da je A. S. umro 9. 5. 2020. i iza njega je provedena ostavina u predmetu O-…i donijeto pravomoćno rješenje o nasljedjivanju kojim je kao nasljednik na ostavinskoj imovini (pravo korištenja grobnog mjesta, novčana sredstva i osobno vozilo) proglašen njegov sin S. S. kao zakonski nasljednik.
8. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja kao suvlasnika u ½ dijela stana u K., I. K.:
- za isplatu iznos od 7.227,29 kn na ime plaćenih režijskih troškova – troškova grijanja za stan i troškova pričuve, koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnom opisu da je plaćao ½ dijela tih režijskih troškova iako nije bio u suposjedu stana, već je u posjedu cijelog stana bio pok. A. S.,
-za isplatu iznosa od 17.500,00 kn s naslova najamnine zbog korištenja tužiteljevog suvlasničkog dijela stana bez naknade, koji temelji na činjeničnom opisu da iako je bio suvlasnik stana da nije bio u suposjedu stana, a stan je koristio sada pok. A.S.,
sve za period od 04/2018 do 1. 5. 2020., te se radi o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove (čl. 1111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr.)
9. U postupku je temeljem iskaza stranaka kao nesporno utvrđeno
-da je u utuženom periodu cijeli stan koristio, te u njemu živio i bio u posjedu sada pok. A. S.
-da tužena u utuženom periodu nije živjela u stanu niti je bila u posjedu stana, da ugovorom o doživotnom uzdržavanju, zaključenog između tužiteljice kao davatelja uzdržavanja i A. S. kao primatelja uzdržavanja, nije ugovoreno zajedničko stanovanje primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja.
10. Iz iskaza tužitelja proizlazi:
- da prilikom kupnje svoje polovice stana od S. S. (sina A.) nije ušao u posjed stana niti je prilikom kupovine uopće bio u stanu niti je pogledao stan, i nije od prodavatelja dobio ključeve stana, da mu je prodavatelj rekao da će mu poslati ključeve od stana, a na što mu je tužitelj odgovorio da nema potrebe i žurbe jer da nema namjeru remetiti mir prodavateljevog oca A., te da mu u konačnici prodavatelj tj. sin A., S., nije ni poslao ključeve stana niti je tužitelj od njega tražio ključeve stana,
-da nije bio u stanu ni dok je A. bio živ,
-da od A. nije tražio ključeve stana,
-da više nije kontaktirao prodavatelja S. i tražio od njega ključeve i da to nije forsirao jer kada se telefonski znao čuti s A. i imao je dojam da je on u strahu i da se bojao da će ga tužitelj istjerati iz stana i zbog toga nije inzistirao na ključevima,
-da kada je kupio polovicu stana u početku nije namjeravao stan iznajmljivati, da je najprije htio stupiti u kontakt s A. i dogovoriti se s njim i ovisno o dogovoru koji bi postigli, je tužitelj namjeravao, ako bi A. na to pristao, kupiti i njegovu polovicu stana,
-da se nakon kupnje svog suvlasnog dijela nekoliko puta telefonski čuo s A., jedno možda tri četiri puta i telefonski se dogovorili da će tužitelj doći ali svaki puta kad bi došao A. se nije pojavljivao niti izlazio iz stana, pa bi ga onda telefonski zvao, a A. svaki puta je imao neki izgovor npr. da je kod doktora, da je u vinogradu i sl.,
-da što se tiče režijskih troškova na tužitelja je prebačeno i dolazili su mu računi za polovicu režijskih troškova i to polovica grijanja, vode, smeća i komunalnih troškova, on ih je plaćao dok struju nije plaćao,
-da su tužitelj i tužena u međuvremenu za trajanja ovog postupka našli kupca za stan i sklopili s kupcem predugovor o prodaji stana.
11. Iz iskaza tužene proizlazi:
- da je za života pa tako i u utuženom periodu u posjedu stana bio A. a da ona u tom stanu nije živjela ni prije ni nakon smrti A.
-da nije bila prisutna ni jednom tel. razgovoru između tužitelja i A. već joj je A.pokazao dopis koji mu je poslao tužiteljevo odvjetnik, a radilo se o dopisu iz 2018. u kojem je navedeno da se tužitelj želi dogovoriti i mirnim putem riješiti situaciju u vezi dvojnog vlasništva, da se tada A. obratio svom odvjetniku i tužena je bila u njegovoj pratnji kad su bili u odvjetničkoj kancelariji i kad je odvjetnik tel. razgovarao sa odvjetnikom tužitelja a odvjetnik tužitelja je predložio da A. dođe u B. u njegovu kancelariju na što je odvjetnik A. odgovorio da njegov klijent zbog zdravstvenog stanja ne može doći u B. a i da je nekretnina u K. pa neka oni odaberu jedan dan i neka dođu, ali je na kraju na tome samo ostalo.
12. Tužitelj isplatu utuženih iznosa (temeljem stjecanja bez osnove) potražuje jer je tužena nakon smrti A., temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla suvlasništvo ½ stana.
13. Kao što je rečeno nije sporno da u utuženom periodu tužena koja je s A. imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju nije bila u posjedu stana niti je stan koristila za stanovanje, već je u posjedu i korištenju stana bio A. sve do svoje smrti (a umro je 9. 5. 2020.)
14. U konkretnoj situaciji radi se o (eventualnom) dugovanju i dugovima pokojnog A., koji je u utuženom periodu bio suvlasnik ½ dijela stana, te u posjedu cijelog stana.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti jer tužena nije pasivno legitimirana.
16. Naime, prema odredbi čl. 582 ZOO-a davatelj uzdržavanje ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.
16. Prema stajalištu sudske prakse davatelj uzdržavanja ne stječe imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju kao nasljednik i univerzalni sukcesor primatelja uzdržavanja, već kao njegov singularni sukcesor, te stoga davatelj uzdržavanja ne odgovara za dugove primatelja uzdržavanja bez obzirna na to da li su vjerovnici te dugove mogli naplatiti od primatelja uzdržavanja ili ne. Davatelj uzdržavanja takvu odgovornost snosi jedino ako je izričito ugovoreno (upućuje se na odluku VSRH broj Rev- 2146/1991 od 27. 2. 1992.)
17. Iz priležećeg ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom između tužene kao davateljice uzdržavanja i sada pok. A. kao primatelja uzdržavanja je utvrđeno da taj ugovor ne sadrži odredbu o odgovornosti davatelja uzdržavanja, dakle tužene, za dugove primatelja uzdržavanja.
O protutužbenom zahtjevu.
18. Predmet protutužbenog zahtjeva tužene-protutužiteljice (napominje se da je tužena-protutužitelica protutužbeni zahtjev povisila tj. preinačila prije zaključenja prethodnog postupka) kao suvlasnice ½ dijela stana je:
-isplata utuženog iznosa na ime plaćenih rata otkupa stana za period od 4/20 do 8/20, a koje je tužena, nakon smrti.A., platila u cijelosti M…-u, pa traži od tuženika povrat polovice plaćenog iznosa, a platila je:
za 4/2020 – 290,00 kn – 8. 5. 2020.,
za 5/2020 – 289,90 kn – 25. 6. 2020.,
za 6/2020 – 291,01 kn – 15. 7. 2020.
za 7/2020 - 289,90 kn – 18. 8. 2020. (plaćeni računi prileže na str. 26 i 27 spisa)
za 8/2020 – 317,00 kn – 26. 8. 2020.(plaćeni račun prileži na str. 48 spisa)
-isplata utuženog iznosa na ime plaćenih troškova H…-u u svezi uključenja struje u predmetnom stanu, i plaćenih računa H…-u, tj. rata struje, paušala, za predmetni stan, sve plaćeno po tužiteljici nakon smrti A., a koji zahtjev temelji na činjeničnom opisu da je, obzirom je između stranaka u međuvremenu postignut dogovor da prodaju predmetni stan, tužena 19. 5. 2022. dala nalog da se ukopča struja u predmetnom stanu koja je bila isključena jer stan od strane suvlasnika (tužene i tužitelja) se nije koristio, a nakon ukapčanja struje je ona nastavila plaćati račune (rate struje) H…-u u paušalnom iznosu, te svi plaćeni računi prileži na str. 46 i 47 spisa pa proizlazi da je tužena platila H…-u:
-117,96 kn dana 6. 5. 2022.,
-5,25 kn dana 31. 5. 2022.,
-100,00 kn dana 9. 6. 2022., sve u vezi ukapčanja struje,
-zatim ratu za 5/22 – 21,47 kn – dana 20. 6. 2022.
-18,03 kn – dana 20. 6. 2022.
-ratu za 6/22 – 25,11 kn – 20. 6. 2022.
-ratu za 7/22 – 25,11 kn – 14. 7. 2022.
-ratu za 8/22 – 25,11 kn – 23. 8. 2022.
-ratu za 9/22 – 25,11 kn – 29. 9. 2022.
-ratu za 10/22 – 25,11 kn – 19. 10. 2022.
-ratu za 11/22 – 25,11 kn – 4. 11. 2022.,
te traži od tužitelja – protutuženika polovicu ovih plaćenih režijskih troškova struje.
18.1. Radi se o zahtjevu tužene-protutužiteljice koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove (čl. 1111. st. 1 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr.)
19. Obzirom su tužena - protutužiteljica i tužitelj – protutuženik suvlasnici na jednake dijelove predmetnog stana, a tužena – protutužiteljica je nakon smrti A. platila rate otkupa stana u cijelosti (pet rata otkupa - za 4/2020 s dospijećem 15. 5. 2020. do zaključno s ratom za 8/2020), to je tužitelj – protutuženik kao suvlasnik ½ stana bio dužan platiti ½ rata otkupa, pa je stoga tužitelj – protutuženik dužan tuženoj – protutužiteljici vratiti polovicu plaćenih rata otkupa.
19.1. Također je tužitelj – protutuženik dužan tuženoj – protutužiteljici vratiti polovicu plaćenih režijskih troškova za struju -troškovi nastali u vezi ukapčanja struje u stanu i rate struje (paušal) koje je tužiteljica platila u cijelosti u periodu od 6. 5. 2022. pa do 4. 11. 2022. (kako je to naprijed poimence navedeno) jer je tužitelj kao suvlasnik u ½ dijela dužan snositi te režijske troškove, te tuženoj vratiti polovicu plaćenih troškva (a obzirom da stan tužitelj i tužena kao suvlasnici u tom periodu nisu koristili, pa se ne radi se o troškovima koje bi bio dužan snositi samo jedan suvlasnik).
20. Naime u smislu čl. 1111. st.1. i 2. ZOO-a plaćanjem režijskih troškova (struje) i plaćanjem rata otkupa stana od strane tužene-protutužiteljice došlo je do stjecanja koristi na strani tužitelja-protutuženika i prijelaza imovine tužene-protutužiteljice u imovinu tužitelja-protutuženika bez osnove, pa je tužitelj-protutuženik dužan plati odgovarajući dio ovih troškova (1/2 dijela), i to kao nepošten stjecatelj od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO-a) odnosno od prvog idućeg dana od dana plaćanja po tuženoj-protutužiteljici.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, te tuženoj-protutužiteljici koja je uspjela u postupku trošak pripada u cijelosti.
21.1. Trošak tužene - protutužiteljici sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku (tužena je tražila u troškovniku trošak samo trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku) a koji trošak pripada sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, 37/22) i vrijednosti predmeta spora (100 bodova po vrijednosti boda 1,99 EUR).
21.2 Tuženoj pripada trošak kako slijedi:
-trošak sastava odgovora na tužbu i protutužbe 199,00 EUR
-zastupanja na ročištu od 8.11.2022. u iznosu od 49,75 EUR (25% nagrade po Tbr. 9. t.5.)
-sastava podneska od 7.12.2022. u iznosu od 49,75 EUR (25 % nagrade Tbr. 8. t.3.),
-zastupanja na ročištu od 26. 1. 2023. u iznosu od 199,00 EUR
-zastupanja na ročištu od 23.3. 2023. u iznosu od 199,00 EUR
-pristupa na ročište za objavu presude u iznosu 99,50 EUR
što je sveukupno 796,00 EUR što uvećano za iznos od 199,00 EUR na ime PDV-a čini 995,00 EUR/7.496,83 kn.
U K. 16. svibnja 2023.
|
Sudac |
|
Marija Mesić |
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Ž. O., odvjetnik u B.
2. OD R. i O. iz K.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.