1              Poslovni broj: Gž-686/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-686/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužiteljice O. K., OIB: …, iz K., koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1. S. K., OIB: …, 2. I. K., OIB: …, oboje iz K., i 3. O. R., OIB: …, iz R., koje zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz R., radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Psp-78/2020-42 od 8. ožujka 2023. Općinskog suda u Rijeci, 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se rješenje poslovni broj: Psp-78/2020-42 od 8. ožujka 2023. Općinskog suda u Rijeci:

-          preinačuje u dijelu stavka I. izreke (točkama I. i II.) i sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: 1. "Utvrđuje se da su tuženici S. K. iz K., OIB: …, I. K. iz K., OIB: … i O. R. iz R., OIB: …, smetali tužitelja O. K., K., OIB: …, u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, označena kao k.č.br. 3399/1 P. D. – Put, ukupne površine 498 m2, a upisana je u z.k.ul. 3436 k.o. K. L. i to samovlasnim smetanjem posjeda predmetne nekretnine na način da su na dijelu navedene čestice koji je označen plavom bojom u nalazu vještaka geodetske struke T. R. iz tvrtke G. d.o.o., a koji nalaz čini sastavni dio ovog rješenja, izvršili neovlašteni iskop na površini od 23 m2, kubature od 12,76m3 te da su na dijelu navedene čestice koji je nalazom vještaka označen rozom bojom izvršili i neovlašteno nasipavanje dijela predmetne čestice iskopnim materijalom na površini od 29 m2, u ukupnoj količini od 24,60 m3.

2. Tuženicima se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja nekretnine označene kao k.č.br. 3399/1 P. D. – Put, ukupne površine 498 m2 a upisane u z.k.ul. 3436 k.o. K. L. izravnavanjem iskopa kubature 12,76 m3 s dijela predmetne čestice u površini od 23 m2 koji dio je nalazom vještaka T. R. koji nalaz čini sastavni dio ovog rješenja, označen plavom bojom, kao i uklanjanjem iskopnog materijala (nasipa) u količini od 24,60 m3 s dijela predmetne čestice u površini od 29 m2 koji dio je nalazom vještaka označen rozom bojom, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.",

- potvrđuje u preostalom dijelu stavka I. izreke,

- potvrđuje u stavku II. izreke (točkama I. do VI.) u cijelosti,

- preinačuje u stavku III. izreke (odluka o troškovima postupka) u cijelosti tako što se tuženicima nalaže naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 eura[1]/9.700,67 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 149,25 eura1/1.124,52 kune u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice O. K. za pružanje posjedovne zaštite protiv tuženika S. K., I. K. i O. R. radi zaštite posjeda nekretnine k.č.br. 3399/1 P. D. – Put, ukupne površine 498 m2, upisane u z.k.ul. 3436 k.o. K. L., na način da bi samovlasnim oduzimanjem posjeda te nekretnine na način da su na dijelu te čestice koji je označen plavom bojom u nalazu vještaka geodetske struke T. R. iz tvrtke G. d.o.o. izvršili neovlašteni iskop na površini od 23 m2, u količini od 12,76 m3 te da su na dijelu te čestice izvršili i neovlašteno nasipavanje dijela nekretnine iskopnim materijalom na površini od 29 m2, u ukupnoj količini od 24,60 m3, kao i da bi se tuženicima trebala naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda tužiteljice u budućnosti. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka te je njoj naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 597,00 eura (protuvrijednost od 4.498,90  kuna) zajedno sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2023. do isplate u roku 15 dana.

 

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem ujedno odbijen i tužiteljičin prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom bi se odredila zabrana tuženicima ili trećim osobama po njihovu nalogu vršiti radove daljnjeg iskopavanja i/ili nasipavanja navedene nekretnine.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija tužiteljica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 34. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), smatrajući osobitom bitnom činjenicu što je u postupku utvrđeno kako je sporna nekretnina izgubila svojstvo javnog puta, ali je i dalje u vlasništvu tužiteljice kao jedinice lokalne samouprave koja je za to i aktivno legitimirana na zaštitu posjeda na nekretnini u svojem vlasništvo a koji posjed ostvaruje kroz samostalno upravljanje tom nekretninom te je u njezinoj ingerenciji da ujedno i skrbi o toj nekretnini koja je izgubila svojstvo javnog puta odnosno svojstvo javnog dobra u općoj uporabi, pri čemu se u takvom slučaju može tražiti posjedovna zaštita, o čemu se već izjasnili sudska praksa u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3119/14, Rev 537/99 i Rev 243/2011.

 

2.1. Kako je pak jasno utvrđeno da su tuženici iskopali i nasipali dijelove te nekretnine bez dopuštenja i suglasnosti tužiteljice koja je dužna voditi brigu o takvoj imovini, smatra da se pobijanom odlukom zapravo dopušta, podržava i potiče takvo nedopušteno ponašanje nemarnih i neodgovornih pojedinaca. Ističe i kako prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo nijednu zakonsku odredbu pa to dodatno smatra razlogom zbog kojega se odluka ne može adekvatno ispitati odnosno razlog zbog kojeg se ovakva odluka ima smatrati krajnje arbitrarnom. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i dosuđenjem tužiteljici troškova cjelokupnog parničnog postupka, a podredno ukidanje, uključujući i troškove žalbe u iznosu od --- eura, a podredno predlažu ukidanje prvostupanjske odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za pružanje posjedovne zaštite i odluke o troškovima postupka a nije osnovana protiv rješenja o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice O. K. kojim traži posjedovnu zaštitu protiv tuženika S. K., I. K. i O. R. u pogledu nekretnine k.č.br. 3399/1 P. D. – Put upisane u zk.ul. 3436 k.o. K. L. na kojoj su tuženici prilikom izgradnje kuće na svojoj (susjednoj) nekretnini (k.č.br. 3400/1 i 3402/2) izvršili iskop u površini 23 m2 i izveli nasip u površini od 29 m2 tako da u iskopu nedostaje materijal u količini od 12,76 m3 a u nasipu postoji u količini od 24,60 m3 što je sve u nalazu i mišljenju vještaka označeno plavom (iskop) i rozom (nasip) bojom.

 

6. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite iako je prvostupanjski sud našao utvrđenima činjenice da su tuženici na tužiteljičinoj nekretnini izvršili iskop i izveli nasip kako je utvrđeno i u nalazu i mišljenju vještaka te da je tužba podnesena u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelje i iako je utvrdio kako tuženici nisu uspostavili ranije stanje odnosno izravnali iskop i uklonili iskopni materijal (nasip).

 

6.1. Tužbeni je zahtjev odbijen iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljica kao jedinica lokalne samouprave nije održavala ni na bilo koji drugi način bila u posjedu nekretnine k.č.br. 3399/1 k.o. K. L. koja je bila obrasla raslinjem i neprohodna pa nije korištena ni kao put.

 

7. Prvostupanjski sud stoga nalazi utvrđenim da su tuženici izvršili radnje iskopa i nasipavanja dijelova tužiteljičine nekretnine, ali smatra da se ne radi o smetanju posjeda već o uznemiravanju prava vlasništva pa tužiteljici pripada vlasnička (negatorna) a ne posjedovna zaštita.

 

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pogledu odluke o zahtjevu za smetanje posjeda u granicama razloga određenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 381. i sve u vezi s člankom 438. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba djelomično osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o drugim činjenicama te nepravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja ne vodeći računa o načelu trajnosti posjeda.

 

9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju upućuje žalba jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

10. Prvostupanjsko se rješenje stoga može ispitati, ali je ono djelomično rezultat nepravilnih zaključaka i pogrešne primjene materijalnog prava pa se o žalbi može odlučiti primjenom članka 373.a u vezi s člankom 381. sve u vezi s člankom 438. ZPP pa prvostupanjsko rješenje djelomično preinačiti i u preostalom dijelu potvrditi.

 

11. U prvostupanjskom su postupku naime pravilno utvrđene odlučne činjenice, od kojih su neke i nesporne, ali je prvostupanjski sud iz tih činjenica izveo nepravilne zaključke o postojanju drugih činjenica, dok se neke odlučne činjenice koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir mogu utvrditi iz stanja spisa (isprava i izvedenih dokaza).

 

12. Nekretnina na kojoj su tuženici izveli radove iskopa i nasipavanja građevinskog materijala je nesporno u vlasništvu tužiteljice O. K. kao jedinice lokalne samouprave a radi se o k.č.br. 3399/1 naziva "P. D." upisanoj u zk.ul. 3436 k.o. K. L. kao put (javno dobro u općoj uporabi) kako proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (stranica 7 spisa).

 

12.1. Nije međutim sporno ni da se ta nekretnina već duže vrijeme ne koristi kao javni put, već da je bila zarasla i praktički neprohodna, osobito u vrijeme godine kada buja vegetacija.

 

12.2. Nadalje, nije sporno ni da je ta nekretnina korištena za vrijeme gradnje višestambene zgrade na k.č.br. 3400/1 koja je u suvlasništvu tuženika a gradnju uz suglasnost ostalih tuženika financira tuženik S. K., i to na način da je prilikom izgradnje ogradnog zida (koji je u cijelosti unutar nekretnine tuženika) na jednom dijelu izvršen iskop (u površini 23 m2) a na drugom dijelu izveden nasip (nasipavanje ostatcima građevinskog materijala u površini od 29 m2).

 

12.3. Iako su tuženici tvrdili suprotno, u postupku je utvrđeno kako nije uspostavljeno ranije stanje u smislu poravnavanja terena – popunjavanja iskopa (12,76 m3) i uklanjanja nasipa (24,60 m3) kako bi se uspostavila konfiguracija terena (u smislu visine) kakva je bila prije zahvata tuženika.

 

13. Uzimajući u obzir ranije stanje nekretnine i stanje nastalo nakon što su tuženici izvršili iskopavanje i nasipavanje dijelova te nekretnine, nije došlo do oduzimanja posjeda, ali je svakako došlo do smetanja jer je poremećena visinska konfiguracija terena (na jednom mjestu iskop a na drugom nasip) i to svakako predstavlja čin smetanja posjeda jer se prvenstveno radi o samovlasnom činu (poduzetom bez volje tužiteljice) zadiranja u tuđu nekretninu bez obzira na stanje u kojemu je bila (neprohodna), a samovlast je zabranjena, kako je i propisano u članku 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine„ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15; dalje: ZVDSP).

 

14. Što se pak tiče posljednjeg stanja posjeda, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pogrešno ocijenio kako tužiteljica nije bila u posjedu nekretnine jer da nekretninu nije održavala i da je nekretnina bila zapuštena, što doduše jest točno, ali je tužiteljica vlasnik te nekretnine a nije utvrđeno da je netko drugi bio u posjedu i nesporno je da je nekretnina izgubila svojstvo javnog puta pa prema načelu trajnosti posjeda sadržanog u članku 19. ZVDSP treba smatrati da posjed od kada je stečen (tuženici ne prigovaraju da nikada nije stečen posjed niti su to dokazali) traje neprekidno dalje.

 

15. Prvostupanjski je sud stoga iz utvrđenih činjenica pogrešnom primjenom materijalnog prava te pravila o teretu dokazivanja (članci 19. i 22. ZVDSP) izveo nepravilan zaključak o tome da tužiteljica nije bila u posljednjem mirnom posjedu i da zato ne bi imala pravo na posjedovnu zaštitu.

 

16. Tužiteljica se naravno mogla poslužiti i pravom vlasničkom tužbom radi prestanka uznemiravanja (negatorijskim zahtjevom), ali nema zapreke da se posluži zahtjevom za zaštitu posjeda pa prvostupanjski sud neosnovano smatra da je izabrala pogrešan pravni put.

 

17. Već je ranije navedeno kako je nekretnina izgubila svojstvo javnog puta, u konkretnom slučaju nerazvrstane ceste, koji je kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tužiteljice kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i u čijem vlasništvu ostaje i nakon prestanka odnosno ukidanja toga statusa, kako je i propisano u člancima 98. do 103. Zakona o javnim cestama („Narodne novine„ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22).

 

18. U konkretnom slučaju stoga tužiteljica O. K. jest legitimirana zahtijevati posjedovnu zaštitu i to upravo protiv tuženika koji su ili poduzeli čin smetanja posjeda ili su od njega imali koristi a nisu se od njega ogradili, ali nije se radilo o oduzimanju, već o uznemiravanju posjeda pa je u tom dijelu – radi utvrđenja načina smetanja posjeda (uznemiravanjem) i uspostave ranijega posjedovnog stanja (poravnavanjem iskopa i uklanjanjem nasipa) te zabrane svakog takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće - valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev a u preostalom dijelu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pogledu odluke o glavnoj stvari i privremenoj mjeri (jer ne postoje pretpostavke za određivanje takve mjere iz razloga što tuženici nemaju ni namjeru poduzimati daljnje radnje).

 

19. Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka tako da su tuženici dužni naknaditi tužiteljici sve određeno zatražene troškove prvostupanjskog postupka koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku (jednokratna nagrada od 200 bodova) u iznosu od 497,50 eura/3.748,41 kunu (prema vrijednosti boda od 15,00 kuna i s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 25%) te od troškova vještačenja i uviđaja koje je predujmila tužiteljica u iznosu od 5.952,50 kuna (790,00 eura) a koji iznose ukupno 1.287,50 eura/9.700,67 kuna.

 

20. Tužiteljici pripadaju i određeno zatraženi troškovi žalbe u iznosu od 149,25 eura/1.124,52 kune (za sastavljanje žalbe – 60 bodova, vrijednost boda 15,00 kuna i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%).

 

21. Iz svih navedenih razloga, a na temelju članaka 380. točaka 2. i 3. u vezi s člancima 381. te 373.a i o troškovima žalbe na temelju članka 166. sve u vezi s člankom 438. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Puli 16. svibnja 2023.

 

 

Sudac

 

Marija Sošić