1

Poslovni broj: 14 Gž-1384/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 14 Gž-1384/2023-3

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur. i Gabriele Topić Kordej, kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. B., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S., II-tužiteljice M. B. iz Republike Nj., D., III-tužiteljice D. S., OIB: … i IV-tužitelja L. S., OIB: …, oboje iz S., V-tužiteljice J. R., OIB: …, iz P. – Ž., i VI-tužiteljice V. G. iz Republike Nj., R., koju zastupa privremena zastupnica I. R., odvjetnica u S., protiv I-tuženika M. L. R. OIB: …, iz K. i II-tužene I. V., OIB: …, iz Kneževine M., koje zastupaju punomoćnici S. V. i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj.-V. i partneri u S., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu, odlučujući o žalbi I-tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-206/2022 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba I-tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-206/2022 od 15. prosinca 2022.

 

II              Odbija se zahtjev I-tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-206/2022 od 15. prosinca 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je kao nasljednica pok. M. S., na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96), stekla pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu koji se nalazi u S., prvi kat, površine 73 m2, izgrađen na zk.č.br. 4276 i upisan u zk.ul.br. 9087 k.o. S., i to kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3) trosobnog stana na I (prvom) katu, na sjevernom dijelu zgrade, kao u stavku I, toč. I izreke presude suda prvog stupnja.

 

1.2. U stavku I, toč. II i III izreke presude suda prvog stupnja odbijen je i zahtjev tužiteljice za donošenje sudske odluke kojom se zamjenjuje Ugovor o najmu predmetnog stana između I i II-tuženih kao najmodavaca i tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca.

 

1.3. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao u stavku I, toč. IV izreke prvostupanjske presude.

 

1.4. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je I-tužiteljici da I i II-tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 15.718,75 kn/2.086,24 Eura u roku od 15 dana.

 

1.5. U stavku III izreke prvostupanjske presude I-tužiteljici je naloženo da privremenoj zastupnici VI-tužiteljice naknadi priznati parnični trošak u iznosu od 2.165,60 kn/287,42 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude u roku od 15 dana.

 

2.1. Protiv prvostupanjske presude žali se I-tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i donijeti odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

2.2. U odgovoru na žalbu I i II-tuženici smatraju da je žalba neosnovana te predlažu žalbu kao takvu odbiti.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Postupak je proveden u skladu s načelom kontradiktornosti i neposrednosti, uz procesnu ravnopravnost stranaka i uz javno postupanje, raspravljanje i odlučivanje. Tužiteljica se ne može u sadržaju svoje žalbe s uspjehom pozivati na navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP i tvrditi da joj je uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom time što nije prihvaćen dokazni prijedlog za njezino dopunsko saslušanje. Navedeni dokazni prijedlog I-tužiteljica je iznijela u postupku pred sudom prvog stupnja te slijedi da ju sud nije onemogućio u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane. To što sud prvog stupnja primjenom ovlasti iz čl. 220. st. 2. ZPP nije prihvatio navedeni prijedlog I-tužiteljice može imati utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, ali time sud prvog stupnja nije onemogućio I-tužiteljicu da raspravlja pred sudom, kao što se u žalbi neosnovano ističe.

 

6. Za razliku od žalbenih navoda, presuda suda prvog stupnja ne proturječi razlozima presude, ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza. Stoga u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP na koju neosnovano ukazuje I-tužiteljica sadržajem svoje žalbe, jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

 

7. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li tužiteljica u smislu odredbe čl. 37. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje ZNS) u vezi čl. 12. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96 i 91/96 – dalje: ZSO) stekla prava i obveze zaštićenog najmoprimca, a što ovisi o tome je li I-tužiteljica dvije godine prije stupanja na snagu ZNS (5. studenoga 1996.) živjela s prednikom pok. M. S. - nositeljem stanarskog prava u obiteljskom domaćinstvu u stanu u S., prvi kat.

 

8. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio odlučnu činjeničnu da se nakon prethodnog iseljenja iz predmetnog stana u stan na adresi …, tužiteljica vratila u stan u S., prvi kat, u prosincu 1994., čime nije ostvarena pretpostavka iz čl. 37. st. 1. ZNS za priznanje statusa zaštićenog najmoprimca po čl. 12. st. 1. ZSO, a s obzirom da je ZNS stupio na snagu 5. studenog 1996.

 

9.1. Nije osnovano žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na ovu odlučnu činjenicu, iz kojeg proizlazi da zakonom propisana pretpostavka stjecanja statusa člana obiteljskog domaćinstva stanara i posljedično zaštićenog najmoprimca iz čl. 37. st. 1. ZNS u vezi čl. 12. st. 1. ZSO nije ostvarena.

 

9.2. Tužiteljica ne može s uspjehom temeljiti svoju žalbenu tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju na navodu kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio njezin prijedlog za dopunsko saslušanje. U odnosu na ovu žalbenu tvrdnju valja poći od činjenice da je tužiteljica nasljeđivanjem prethodnog tužitelja pok. M. S. ostvarila i procesno pravnu sukcesiju preuzimajući predmetni spor u stanju u vrijeme pozivanja na preuzimanje rješenjem posl. br. P-206/2022 od 1. lipnja 2022. (čl. 215. st. 1. ZPP), dakle nakon što je u svojstvu svjedoka saslušana na ročištu od 17. ožujka 2003. Na predmetni se postupak ne primjenjuje odredba čl. 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19, dalj: ZID ZPP/19) kojom je izmijenjena odredba o saslušanju stanaka iz čl. 264. ZPP, već se predmetni postupak koji je započeo 2. ožujka 2003. ima dovršiti po pravilima po kojima sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka samo ako nema drugih dokaza ili kad sud pored izvedenih drugih dokaza ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica, a što ovdje nije slučaj. Budući da je odlučne činjenice utvrdio valjanom ocjenom izvedenih dokaza, sud prvog stupnja nije imao razloga prihvaćati prijedlog za izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem tužiteljice kao stranke, s obzirom na pravilo o supsidijarnosti tog dokaznog sredstva.

 

9.3. U predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica je iskazivala o odlučnoj činjenici - o vremenu doseljenja u stan nositelja stanarskog prava i njezin je iskaz u tom dijelu bilo u suglasju sa iskazima njezine djece (toč. 20. obrazloženja prvostupanjske odluke) tako da njezino dopunsko saslušanje, sada u svojstvu stranke, nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

9.4. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza. Budući da žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

 

10. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osnovano osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u izreci.

 

11. Nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog Zakona, kao u stavku II izreke.

 

 

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

 

 

                                                                                          Predsjednica vijeća:

                            Vesna Skerlev, v.r.