- 1 -              Revd 1095/2023-2

Broj: Revd 1095/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. iz K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O. društvu M. i partneri d.o.o. u R., protiv tuženika A. H. d.o.o., Z., , OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica E. A. K., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1957/22-2 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-819/20-18 od 7. travnja 2022., u sjednici održanoj 16. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1957/22-2 od 20. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-819/20-18 od 7. travnja 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, tuženica prvim pitanjem polazi od pretpostavki koje u konkretnom slučaju nisu ispunjene. Ovo stoga što su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice cijeneći da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz čl. 1110. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 129/18) jer u imovinu tuženika nije prešla imovina tužiteljice bez pravne osnove ili s pravnom osnovom koja je otpala, sve uz obrazloženje da je pravomoćno utvrđeno da tužiteljica ima dug prema tuženiku koji je tijekom ovršnog postupka podmiren, posljedično čemu je ovrhovoditelj po plaćanju duga povukao prijedlog za ovrhu i ovršni postupak je obustavljen, dok okolnost da su ukinute provedene radnje u ovršnom postupku, a time i rješenje o ovrsi nije od značaja jer nije ukinuta ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha. O drugo postavljenom pitanju sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje pa o tom pitanju, na način kako ga je postavila tuženica, ne ovisi odluka u ovom sporu. Niti o treće postavljenom pitanju ne ovisi odluka u sporu, budući da je predmet ovog konkretnog postupka, tužbeni zahtjev na isplatu utuženog iznosa, a ne zahtjev upravljen na proglašenje ovrhe nedopuštenom.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 16. svibnja 2023.