Poslovni broj 77 Gž-4162/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-4162/2022-3

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja M. Č., OIB: … iz Z., koju zastupa skrbnik V. Č., a kojeg zastupa M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i Partneri, protiv tuženika Grada Z., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5518/20-12 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I               Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5518/20-12  od 20. listopada 2022, i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "1. Utvrđuje se pravo vlasništva tužiteljice M. Č., suvlasničkog dijela nekretnina s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-65) stan u VI (šestom) katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 93,72 čm, sa pripadajućim spremištem u podrumu, Z., sagrađenoj na kat. čestici br. 705/1, upisanoj u zk. uložak 25958 k.o. T.

2. Nalaže se tuženiku Gradu Z., OIB: …, Z., da tužiteljici M. Č., OIB: … iz Z., izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva nekretnina iz točke I. ove presude, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se tuženiku Gradu Z., OIB: …, Z., naknaditi tužiteljici M. Č., OIB: … iz Z., parnični trošak u iznosu od 6.112,50 kn/ 811,27 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.10.2022. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana."

II              Nalaže se tužiteljici M. Č. naknaditi tuženiku Gradu Z. parnični trošak u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kuna, u roku 15 dana.

 

              III.              Nalaže se tužiteljici M. Č. naknaditi tuženiku Gradu Z. trošak sastava žalbe u iznosu od 364,15 eura/ 2.743,75 kuna, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je utvrđeno pravo vlasništva tužiteljice M. Č., suvlasničkog dijela nekretnina s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-65) stan u VI (šestom) katu koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 93,72 čm, sa pripadajućim spremištem u podrumu, Z., sagrađenoj na kat. čestici br. 705/1, upisanoj u zk. uložak 25958 k.o. T.

              U točki II. izreke je naloženo tuženiku Gradu Z., OIB: …, Z., da tužiteljici M. Č., OIB: … iz Z., izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva nekretnina iz točke I. ove presude, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda.

              Pod točkom III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.112,50 kn/ 811,27 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.10.2022. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili istu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na stanu na VI katu, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 93,72 čm, sa pripadajućim spremištem u podrumu, Z., sagrađenoj na kat. čestici br. 705/1, upisanoj u zk. uložak 25958 k.o. T. te zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju presude, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik.

 

7. Tuženik ističe da je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a počinjena jer sud prvog stupnja nije ocijenio njegovu tvrdnju da tužiteljica prestaje biti poštena posjednica predmetne nekretnine svakako od primitka tužbe "od 8.2.2000. godine pa nadalje".

 

8. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo kako je postupak pod poslovnim brojem Ps-472/07, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana od 31. svibnja 1995., pokrenut tužbom od 8. veljače 2002. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio provođenje dokaza (primjerice, uvid u spis ili presliku tužbe s prijemnim štambiljem) te nije iznio tvrdnju kada je tužiteljica primila tužbu niti je priložio bilo kakav dokaz na tu okolnost. Stoga prvostupanjski sud nije ni mogao utvrditi kada je tužiteljica primila tužbu, a pored toga je sud zauzeo stav kako je posjed tužiteljice pošten "jer kao posjednica i vlasnica temeljem Kupoprodajnog ugovora koji je i upisala u zemljišne knjige nije znala, niti morala znati da joj posjed ne pripada".

 

9. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica stupila u posjed stana 1982. kao nositeljica stanarskog prava temeljem Ugovora o zamjeni stanova od 28. travnja 1982. između dotadašnjeg nositelja stanarskog prava na tom stanu S. M. koji je bio nositelj stanarskog prava na stanu …,  Z. i njezinog supruga koji je bio nositelj stanarskog prava na stanu …, Z.,

- da je taj Ugovor o zamjeni stanova poništen presudom Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-1042/82, međutim ta presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1346/22 od dana 19. svibnja 2022.g. (list 69-71 spisa), a isto tako je i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ps-730/1987 dana 02. prosinca 2021. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude Ps-1042/82 od 04. svibnja 1983.,

- da je tužiteljica s G. Z. sklopila Ugovor o kupoprodaji stana u Z., dana 31. svibnja 1995. te se odmah upisala kao etažna vlasnica suvlasničkog dijela nekretnine s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-65), stana u Z.,

- da je taj Kupoprodajni ugovor od 31. svibnja 1995. sklopljen između tužiteljice i Grada Z. pod brojem Ugovora … pravomoćno utvrđenim ništetnim presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ps-427/07 od 03. listopada 2011. i ta je presuda postala pravomoćna 13. prosinca 2016., međutim, da je ta presuda zasnovana na postojanju tada pravomoćne presude Ps-1042/82, a koja presuda Ps-1042/82 je "pravomoćno ukinuta" rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1346/22 od dana 19. svibnja 2022., a isto tako je i ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti te presude,

- da je u predmetu Ps-154/20 tužiteljica stavila prijedlog za ponavljanje postupka koji prijedlog za ponavljanje postupka je nepravomoćno odbijen što je razvidno iz spisa Ps-154/20,

- da se tužiteljica upisala u zemljišne knjige temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 1995. kao vlasnica stana,

prvostupanjski sud zaključuje da je posjed tužiteljice zakonit od 31. svibnja 1995. jer je imala valjani pravni temelj tog posjedovanja odnosno pravo na posjed temeljem čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP), a tek od pravomoćnosti presude Ps-472/07 od 13. prosinca 2016. kada je utvrđen ništetnim Ugovor o kupoprodaji stana, tužiteljica nema valjani pravni osnov posjedovanja stana, ali uzimajući u obzir vrijeme od 20 godina samostalnog posjeda tužiteljice na predmetnom stanu, koje je proteklo od 31. svibnja 1995. pa do 13. prosinca 2016., prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a., sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog stana temeljem dosjelosti.

 

10. Opisani zaključak i ocjena prvostupanjskog suda su pogrešni i nije ih moguće prihvatiti.

 

11. Naime, u situaciji kada je pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost Ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između tuženika kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca dana 31. svibnja 1995., posjed tužiteljice u razdoblju od 31. svibnja 1995. pa do 13. prosinca 2016. ne može se smatrati zakonitim posjedom jer ništetnost ugovora nastaje od trenutka njegovog sklapanja (ex tunc) i takav ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

12. Prema čl. 119. st. 1. ZVDSP-a na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige. Do stjecanja vlasništva na taj način može doći samo na temelju valjanog pravnog posla (čl. 115. st. 1. ZVDSP). Budući da u konkretnom slučaju ta zakonom određena pretpostavka stjecanja vlasništva nije ostvarena, jer je ugovor na temelju kojeg je izvršena uknjižba ništav, do stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini nije ni došlo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-898/05 od 11. travnja 2007.).

 

13. Stoga tužiteljica, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, nije imala valjani pravni temelj svog posjedovanja pa se njezin posjed ne može smatrati zakonitim u razdoblju od 1995. do 2016.

 

14. S obzirom da se radi o nekretnini koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana bila u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave, u skladu s odredbom  čl. 159. st. 4. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva, ako je posjednik barem pošten, potreban je rok od 40 godina, a koji u konkretnom slučaju ne postoji. Iz toga razloga je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva valjalo odbiti pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 159. ZVDSP-a kada je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva. Pritom treba reći kako je sama tužiteljica u činjeničnim tvrdnjama u tužbi navodi kako je njezin posjed zakonit, istinit i pošten te traje više od 20 godine, računajući od 31. svibnja 1995. do 13. prosinca 2016.

             

15. Nadalje, žalitelj ističe da je tužiteljica i nadalje upisana kao vlasnik stana te da sud nije dao valjano obrazloženje zašto smatra da tužiteljica u takvoj pravnoj situaciji ima pravni interes za deklaratornu tužbu za utvrđenje prava vlasništva te za kondemnatorni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

16. U pravu je tuženik kada ističe da je sud prvog stupnja propustio ocijeniti pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, ali u situaciji kada je ovom drugostupanjskom odlukom preinačena pobijana presuda i odbijen tužbeni zahtjev iz naprijed navedenih razloga, opisani žalbeni navod nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

17. U odnosu na kondemnatorni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, sud prvog stupnja je naveo kako je odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP-a propisano da onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi, a stjecanje dosjelošću je stjecanje na temelju zakona, pa je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda i odlučiti kao u točki II. izreke.

 

18. Točan je zaključak prvostupanjskog suda je stjecanje dosjelošću stjecanje na temelju zakona, ali kondemnatorni zahtjev zaista nije potreban jer ispravu na temelju koje stjecatelj vlasništva upisuje svoje pravo u zemljišne knjige predstavlja pravomoćna sudske odluka, ali samim time takav zahtjev nije neosnovan. Stoga je nepotreban dio zahtjeva tužiteljice kojim predlaže nalaganje tuženiku izdati tabularnu ispravu, no i taj žalbeni navod nije od utjecaja na ishod spora jer je preinačena prvostupanjska presuda i u dijelu pod točkom II izreke te je odbijen i taj dio zahtjeva, a s obzirom na činjenicu da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva.

 

19. Ovdje valja dodati da je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja napisao kako je pročitao presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6060/20-11 od 06. listopada 2021., ali nije naveo što je utvrdio čitanjem te presude.

 

20. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6060/20-11 od 6. listopada 2021. je vidljivo da je pod točkom I izreke naloženo tuženiku Gradu Z. isplatiti tužiteljici M. Č. iznos od 68.974,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. prosinca 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na dosuđeni iznos teku od 3. lipnja 1995. do 12. prosinca 2016.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 4.059,87 kuna u roku 15 dana.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

U toj pravnoj stvari je predmet spora bio zahtjev za vraćanjem isplaćene kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji stana od 31. svibnja 1995. u Z., a zbog činjenice da je predmetni Ugovor sudskom presudom utvrđen ništavim.

 

21. Iz podataka u eSpisu je vidljivo da je naprijed navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6060/20-11 od 6. listopada 2021. potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1418/2021. od 24. svibnja 2022., s kojim danom je postala pravomoćna.

 

22. Dakle, tužiteljica je iskoristila posljedice ništetnosti propisane u čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i zahtijevala vraćanje kupoprodajne cijene isplaćene za predmetni stan, dok tuženik, barem za sada, nije uspio sa zahtjevom za iseljenje tužiteljice i predaju u posjed stana tuženiku (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3853/12-2 od 13. prosinca 2016., list 26-30 spisa).

 

23. S obzirom da je prvostupanjski sud, iz svih naprijed obrazloženih razloga, pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 159. st. 1.-4. ZVDSP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

24. Kako je donošenjem ove drugostupanjske presude u sporu uspio tuženik, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a imenovani ima pravo na naknadu parničnih troškova za zastupanje po odvjetniku kao punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn te za pristup na ročišta održana dana 14. listopada 2021. i 6. srpnja 2022. u iznosima od po 1.000,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 750,00 kn, što ukupno iznosi 3.750,00 kuna/ 497,71 eura.

 

25. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu troškova te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,70 eura/ 3.750,00 kuna.

 

26. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u žalbenom postupku, na osnovi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166 .st. 2. ZPP-a i u skladu s odredbom Tbr. 10. t. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pripada mu pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 kn uz PDV od 468,75 kn te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn, što ukupno iznosi 2.743,75 kuna/ 364,15 eura pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 800,00 kn jer iz dokaza na listu 155 spisa proizlazi da je uplatio sudsku pristojbu u iznosu od 400,00 kn.

 

U Zagrebu, 16. svibnja 2023.

 

 

                 Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                       Slavica Garac, v.r.