Poslovni broj 24 Gž R-3143/2022-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž R-3143/2022-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. T. iz M., OIB: …,  kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda B. G., K. B. i M. M. iz R., protiv tuženika L. R. d.d. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. iz R., radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4021/2021-12 od 14. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4021/2021-12 od 14. listopada 2022. pod točkama I. i III. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-4021/2021-12 od 14. listopada 2022. suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku L. R. d.d., R., OIB: …, da tužitelju R. T. iz M., OIB: …, isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn (slovima:dvadesettisućakuna) /2.654,46 eura[1] s pripadajućom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 17. listopada 2016. pa do isplate, u roku od osam dana.

 

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 20.000,00 kn (slovima:dvadesettisućakuna), a do zatraženog iznosa od 31.000,00 kn (slovima:tridesetjednutisućukuna), s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 20.484,38 kn/2.718,74 eura, sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 14. listopada 2022. pa do isplate, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim."

 

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/12, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili ju podredno preinači u skladu sa žalbenim razlozima. Traži i naknadu troška žalbe.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

7. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja za naknadom štete te isplatom troškova postupak. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-prvobitni tužitelj, sada pokojni M. T., bio je radnik tuženika od 1971. do umirovljenja 1998. te je obavljao poslove lučko-transportnog radnika;

-tijekom svog rada dolazio je u kontakt s azbestom, jer je radio na iskrcaju, ukrcaju, skladištenju azbestnog tereta;

-azbest je dolazio brodom kao teret u vrećama koje su radnici iskrcavali s broda i ukrcavali u vagone, a kako je to bio dosta lagan teret, nosili su ga iznad glave, s time da su se te vreće znale rasipati, a prosuti azbest su čistili metlom te ga svugdje bacali: u baje, more, i slično, a vreće bi zalijepili;

-takvog tereta bilo je dosta, a najviše 1976., 1977. i 1978., ali i kasnije;

-zbog izloženosti česticama azbesta tužitelj je obolio od profesionalne bolesti s dijagnozom J92.0 – pleuralni plak uz azbestozu;

-zbog ove bolesti prvobitni tužitelj je trpio povredu prava osobnosti trpeći bolove, strah i smanjenje životnog aktiviteta;

-prvobitni tužitelj je otišao u invalidsku mirovinu krajem 1998., i to zbog problema s plućima;

-M. T. je 28. rujna 2016. utvrđena profesionalna bolest pleuralni plak uz azbestozu J92.0, lista profesionalnih bolesti točka 49.1., dok mu je profesionalna bolest pod šifrom J92.0 priznata 3. listopada 2016.;

-prvobitni tužitelj M. T. umro je tijekom postupka (rješenje o prekidu postupka poslovni broj Pr-261/2016-72 od 1. lipnja 2021. prileži na stranici 331 spisa), pa je tužitelj, zakonski nasljednik i sin, preuzeo postupak glede naknade štete koju je tužbom zatražio njegov prednik;

-vještačenjem je utvrđeno kako je M. T. bio neposredno izložen azbestu na radnom mjestu u razdoblju od 1971. diskontinuirano, ali ukupno više od šest mjeseci (povremeno rukovanje azbestom kao teretom na radnom mjestu lučko-transportnog radnika i pomoćnog skladištara u razdoblju od 1971. do 1998.), te kako su zadebljanje (plakovi) poplućnice i azbestoza dokazani specifičnim dijagnostičkim postupkom, kako su se javili više desetljeća nakon početka izloženosti azbestu, dok drugi mogući uzroci pločastih kalcificiranih plakova poplućnice i fibroznih promjena donjih dijelova pluća nisu utvrđeni.

 

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 4. i čl. 8. st. 1. st. 2. Zakona o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne novine“ broj: 79/07, 139/10, 111/18, dalje ZORA), Pravilnika o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom ("Narodne novine" broj: 134/08, dalje: Pravilnik), čl. 6. i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/2008, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, dalje: ZZR/96), čl. 19., čl. 1046., čl. 1067., čl. 1100. i čl. 1103., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), te presudio kao u izreci osporene presude.

 

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

 

10. Sud je prvog stupnja je utvrdio kako je pokojni M. T. bio zaposlenik tuženika od 1971. do 1998. kao lučki transportni radnik te kako je pritom bio u kontaktu s azbestom i azbestnim prašinama prilikom istovara s broda, transporta u skladište i skladištenja azbesta koji se nalazio u jutenim vrećama. Utvrdio je i uzročno-posljedičnu vezu između njegovog rada s azbestom i bolesti zadebljanja (plakovi) poplućnice i azbestoze, a ova bolest je dovela do povrede prava osobnosti radnika M. T. Stoga je temeljem čl. 1067. ZOO, u svezi s čl. 1100. ZOO, usvojio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura i platež naložio tuženku.

 

11. Tuženik osporava činjenično utvrđenje kako je radnik T. tijekom rada kod tuženika dolazio u kontakt s azbestom pa da zbog toga nije ni mogao na radu zadobiti bolest zadebljanja poplućnice i azbestoze. Međutim, svojim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja. To što u spisu nema dokumenata koji izravno i precizno ukazuju na činjenicu pretovara i skladištenja azbesta u L. R., ne znači da se ista činjenica ne može dokazivati i drugim dokazima. Tim prije, što takvi dokumenti, sve i da još uvijek postoje, po prirodi stvari mogu biti u posjedu tuženika, a ne tužitelja. Ali je zato izveden veći broj drugih dokaza koji ukazuju na zaključak kako je u luci pretovarivan i skladišten azbest tijekom 70-tih i 80-tih godina 20. stojeća, u vrijeme kad nije postojala javna svijest o opasnosti tog tvoriva.

 

12. Jedan od takvih dokaza je i članak pod naslovom „U. s. r. t. p. R. l.“ objavljen u internom časopisu tuženika „I. L. R.“ broj … od 23. travnja 1970. Ondje se navodi kako se povećava tranzit robe rumunjskog podrijetla, a između ostalog i azbesta koji se uvozi iz R. (listovi 24, 41 spisa.

 

13. Najvažniji dokazi na ovu okolnost bili su iskazi samog prvobitnog tužitelja M. T. te svjedoka J. V. koji su o transportu azbesta pričali detaljno i okolnosno. M. T. je istaknuo kako je takvog tereta bilo dosta, a najviše 1976., 1977. i 1978., ali i kasnije. Slično iskazuje i svjedok J. V., također lučki radnik. Svjedoci liječnici I. K. i A. S. o tome imaju posredna saznanja. Manje značajne nesuglasnosti u iskazima M. T. i J. V. ne znače, same po sebi, da oni govore neistinu u bitnom dijelu njihovih iskaza, to jest kako su lučki transportni radnici dolazili u kontakt s azbestom.

 

14. Vjerodostojnost iskaza M. T. bitno osnažuje pouzdano utvrđena činjenica kako je on doista obolio od predmetne bolesti koju je, prema rezultatima vještačenja, moguće dobiti prilikom kontakta s azbestom. Pa u kontekstu svega toga, tvrdnja tuženika da u njegovoj luci, u razdoblju kad je ondje bio zaposlen M. T., nije vršen pretovar i skladištenje azbesta, ne izgleda uvjerljivo, tim prije što je on zainteresiran za ishod ovog postupka.

 

15. Za ishod ovog postupka nije odlučno od kad se primjenjuje Pravilnik o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovane azbestom ("Narodne novine" broj: 134/08, dalje: Pravilnik).

 

16. Ovdje je riječ o objektivnoj odgovornosti tužiteljevog (prvobitnog) poslodavca po čl. 1064. ZOO prema kojem za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nije sporno da su pretovar i skladištenje azbesta opasna djelatnost.

 

17. Po čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tuženi poslodavac ima mogućnost dokazati ekskulpacijske razloge propisane čl. 1067. ZOO, ali ih on nije dokazao.

 

18. Što se tiče žalbenih razloga, kako je pokojni M. T. bolovao i od drugih komorbiditeta osim bolesti povezanih s azbestom, valja kazati kako je sud prvog stupnja povredu prava osobnosti utvrđivao samo u odnosu na posljedice bolesti zadebljanja poplućnice i azbestoze, ali ne i u odnosu na druge bolesti od kojih je ovaj bolovao, ili ih je prebolio. To jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje Turčin na temelje čijeg nalaza i mišljenja je sud prvog stupnja utvrdio elemente za procjenu intenziteta i naravi povrede prava osobnosti te utvrđenje pravične novčane naknade. Ona razdvaja posljedice bolesti zadebljanja poplućnice i azbestoze od posljedica TBC pluća, jer su posljedice jedne i druge bolesti specifične. I kad zaključuje o postotku smanjenja životne i radne sposobnosti prvobitnog tužitelja od 5%, to se odnosi samo na posljedice bolesti zadebljanja poplućnice i azbestoze.

 

19. U odnosu na žalbene razloge tuženika, kako šteta nije nastala zbog nemara tuženika i poziva na odredbu čl. 15. ZZR, valja kazati kako je osnov tuženikove odgovornosti objektivna odgovornost zbog bavljenja s općeopasnom djelatnošću, a koja je nešto šira od odgovornosti poslodavca od štete koju radnik pretrpi na radu.

 

20. Dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO. Naime, upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda (bolest zadebljanja poplućnice i azbestoze), smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod prednika tužitelja (5%), trajanje i jačinu fizičkih bolova (srednjeg i manjeg intenziteta za vrijeme pulmološke obrade, srednji 1-2 dana, a manji oko 7 dana) i straha (sekundarni po spoznaji svoje bolesti te radi brige za ishod liječenja, jačeg intenziteta oko 8 dana, srednjeg oko 10 dana, slabijeg 15 dana) te sve druge okolnosti slučaja, primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa, i prema shvaćanju ovog suda, predstavlja dosuđeni iznos od 20.000,00 kuna.

 

21. 18. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio razmjer uspjeha stranaka u postupku. Zatim je odbio uspjeh tuženika od uspjeha tužitelja i dobio razmjer od 65%. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu nagrade odvjetniku izračunao prema odredbama Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Od utvrđenih potrebnih troškova tužitelja je odmjerio 65% i platež istog iznosa naložio tuženiku.

 

22. 19. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se u tim dijelovima presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

23. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

 

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

     Vlatka Fresl Tomašević, v.r.