Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 54 Gž-1509/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž-1509/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S.-R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik u Z., protiv I-tuženika Ž. Z. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., II-tuženika Grada Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetniku u Z. i III-tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom odvjetništvu u Z., radi utvrđenja ništavosti i dr., odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi II-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-162/15-91 od 30. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-162/15-91 od 30. siječnja 2023.
II Odbija se žalba II-tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-162/15-91 od 30. siječnja 2023. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog troška pod toč. III izreke.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.
IV Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.
V Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ništava i bez ikakvog pravnog učinka Odluka o priznanju stanarskog prava Komisije S. Općine C. Grada Z. za stambene odnose, Z., Klasa: … ur. broj … od 20. listopada 1989.
II Utvrđuje se da je ništava i bez ikakvog pravnog učinka Odluka o priznanju stanarskog prava Komisije G. p. Grada Z. za stambene odnose, Z., Kasa: …, ur.broj … od 21. lipnja 1995.
III a/ Utvrđuje se da je ništav i bez ikakvog pravnog učinka ugovor o prodaji stana na III (trećem) katu stambene zgrade …, Z., sagrađene na čest. br. 3233/8 po novoj izmjeri čest. br. 2276 k.o. C., upisane u zk.ul. 13578 k.o. Grad Z. (u nastavku Stambena zgrada), koji se sastoji od pet i pol soba i ostalih prostorija u površini od 168,78 čm, upisanog u zk poduložak br. 26931 k.o. Grad Z. zaključen dana 7.05.1997. godine pod brojem SU-1344/97 između fonda Grada Z., Z., kao prodavatelja toga stana i Ž. Z. iz Z., kao kupca tog stana te se nastavno u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji stana iz ove točke izreke na način da se brišu svi zemljišnoknjižni upisa provedeni u zk. podulošku br. 26931 k.o. Grad Z. te da se potom zk poduložak br. 26931 k.o. Grad Z. zatvori i izbriše iz Zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
III b/ Utvrđuje se da je ništav i bez ikakvog pravnog učinka ugovor o prodaji stana na III (trećem) katu stambene zgrade …, Z., sagrađene na čest. br. 3233/8 po novoj izmjeri čest. br. 2276 k.o. C., upisane u zk.ul. 13578 k.o. Grad Z. (u nastavku Stambena zgrada), koji se sastoji od pet i pol soba i ostalih prostorija u površini od 168,78 čm, upisanog u zk poduložak br. 26931 k.o. Grad Z., zaključen dana 7.05.1997. godine pod brojem SU-1344/97 između fonda Grada Z., Z., kao punomoćnika prodavatelja toga stana III-tuženika fonda i Ž. Z. iz Z., kao kupca tog stana te se nastavno u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o prodaji stana iz ove točke izreke na način da se brišu svi zemljišnoknjižni upisa provedeni u zk. podulošku br. 26931 k.o. Grad Z. te da se potom zk poduložak br. 26931 k.o. Grad Z. zatvori i izbriše iz Zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
II Nalaže se tužiteljici Z. S.-R. iz Z., OIB: … naknaditi I-tuženiku Ž. Z. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur1 / 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.
III Nalaže tužiteljici Z. S.-R. iz Z., OIB: … naknaditi II-tuženiku Gradu Z., Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur/ 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tužiteljici Z. S.-R. iz Z., OIB: … naknaditi III-tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 eur/ 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.
3. II-tuženik je podnio žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 toč. 3 ZPP, te predlaže u tom dijelu presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.
4. I-tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice, u kojem osporava navode žalbe i predlaže istu odbiti, te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba tužiteljice protiv presude te žalba II-tuženika protiv dijela presude kojom nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, nisu osnovane.
6. Sporna je pasivna legitimacija II-tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništavosti i da su bez pravnog učinka Odluka o priznavanju stanarskog prava Komisije S. Općine C. Grada Z. za stambene odnose od 20.10.1989., Odluka o priznavanju stanarskog prava Komisije G. p. Grada Z. za stambene odnose od 21.6.1995. i Ugovora o prodaji stana zaključenog 5.7.1997. (dalje: Ugovor o prodaji stana).
U odnosu na žalbu tužiteljice
7. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žaliteljica, jer je izreka presude razumljiva i neproturječna, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nikakvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a žaliteljica ne navodi u čemu se takva bitna povreda sastoji.
8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 7 st. 1, čl. 219 i čl. 221.a ZPP. Tuženici su iznijeli činjenice i predložili dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, pa su tako dokazali zakonitost useljenja I tuženikovog pravnog prednika B. Z. i trajno napuštanje spornog stana od strane M. Z., te je prvostupanjski sud donio odluku na temelju izvedenih dokaza.
9. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
10. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.
11. Utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je rješenjem komisije pri odboru općine D. G. u Z. od 9. studenog 1960. utvrđeno da je danom 26. prosinca 1958. tj. danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u Z., sagrađena na kat. čest. br. 3233/8, upisana u zk.ul. 13578 k.o. Grad Z. ranije vlasništvo S. Z. i S. A.,
- da je prema očitovanju ureda od 5. travnja 2012. pravodobno podnesen zahtjev za povrat u vlasništvo zgrade u Z., od strane A. S. i Z. S. R. sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji zahtjev se odnosi između ostalog i na nacionalizirani i otkupljeni stan na III katu zgrade otkupitelja Ž. Z., a u odnosu na koji stan je postupak prekinut do okončanja parničnog postupka,
- da je B. Z., otac I-tuženika, 1. ožujka 1951. kao najmoprimac zaključio Ugovor o najmu stana s P. d. s. z. I. R. za stan u Z., na III katu koji se sastoji od tri sobe,
- da je B. Z. 1. rujna 1956. kao najmoprimac sklopio s K. s. z. .... kao najmodavcem Ugovor o najmu stana u … te da prema navedenom ugovoru najam teče od 1. rujna 1956. do otkaza,
- da je 24. listopada 1966. B. Z. zaključio s S., stambenim poduzećem Ugovor o korištenju stana u … kojim je utvrđeno da je B. Z. nositelj stanarskog prava ugovorom o najmu s kućnim savjetom od 1. rujna 1956. na istom stanu, da je istim ugovorom utvrđena mjesečna stanarina kao i da je ugovoreno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme,
- da je B. Z. preminuo dana ...,
- da je K. M. Z., majka I-tuženika, a supruga B. Z., nakon smrti supruga B. Z. podnijela zahtjev od 19. svibnja 1977. S. p. Z.-S. kojim predlaže, obzirom na smrt svoga supruga B. Z. koji je bio nositelj stanarskog prava, da se izvrši zamjena imena nositelja stanarskog prava, a kako bi ona postala nositelj stanarskog prava,
- da je S. dana 19. svibnja 1977. izdao potvrdu kojom K. s. s. z. u … u Z. potvrđuje da je M. K. Z. u svojstvu bračnog druga korisnik stana na III katu u … te da je nositelj stanarskog prava kojeg je do svoje smrti bio nositelj njezin suprug B. Z.,
- da je 3. lipnja 1977. zaključen Ugovor o korištenju stana između M. K. Z. kao nositeljice stanarskog prava na stanu u … i S. s. Općina C. kao davatelja stana na korištenje, iz kojeg ugovora proizlazi da je navedeni stan u društvenom vlasništvu, da je kao član porodičnog domaćinstva upisan I- tuženik Ž. Z., sin M. K. Z. te da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme,
- da je Odlukom o priznavanju stanarskog prava S. Općine C.-Z., K. s. Općine za stambene odnose od 8. prosinca 1989. Klasa: …, ur.br. …, donesena na sjednici dana 10. listopada 1989., Z. M. K. priznato stanarsko pravo na stanu u Z., - dalje: spornom stanu, da je u navedenoj odluci navedeno da je stan u društvenom vlasništvu te da je zahtjev za priznanje stanarskog prava na stanu navedenom u odluci podnesen nakon zamjene stanova te da je odluka izdana na temelju priloženog ugovora o zamjeni stanova i suglasnosti komisije te priznatom stanarskom pravu u toku zamjene, da je M. K. Z. preselila u sporni stan, dok je R. B., dotadašnji nositelj stanarskog prava, preselio u stan u … u kojem je stanovala M. K. Z., te da je u navedenoj odluci kao član porodičnog domaćinstva upisan I-tuženik Ž. Z.,
- da je S. Općine C.-Z., K. S. Općine za stambene odnose dana 28. prosinca 1990. donijela Odluku o priznanju stanarskog prava M. K. Z. na spornom stanu u zgradi u Z., na III katu, površine 168,00 m2, koji stan se sastoji od 5 soba, djevojačke sobice, kuhinje, wc-a, kuhinje ostave, predsoblja, hodnika i malog hodnika, da je stan u društvenom vlasništvu, da je u odluci kao član domaćinstva upisan sin M. K. Z. – I-tuženik Ž. Z. te da je istom odlukom kao član porodičnog domaćinstva upisana B. D., sestra M. K. Z., a temeljem zahtjeva M. K. Z. radi upisa člana porodičnog domaćinstva,
- da je K. M. Z. 2. travnja 1992. podnijela Gradu Z. putem javnog poduzeća G. s.-k. g. zahtjev za sklapanja Ugovora o prodaji opisanog stana koji se nalazi u zgradi u …, Z. te da je odgovorom G. s. k. g. obaviještena kako nisu u mogućnosti zaključiti ugovor o prodaji stana, a obzirom na odredbe Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" br. 53/90),
- da je dopisom od 23. svibnja 1995. I-tuženik Ž. Z. zatražio od komisije za stambena pitanja da mu se prizna stanarsko pravo na stan u Z., po trajnom napuštanju stana njegove majke M. K. Z. jer je ista otišla živjeti u kuću u G., a da on predmetni stan koristi od 1989. s suprugom N. Z., a 2/93 dio stana da koristi za privatnu stomatološku ordinaciju u kojoj obavlja stomatološki posao,
- da prema uvjerenju o prebivalištu I-tuženik Ž. Z. ima od 21. studenog 1989. prijavljeno prebivalište na adresi Z.,
- da je prema potvrdi K. s. s. z., Z. M. K. Z. stanovala u spornom stanu od useljenje 21. studenog 1989. do 11. svibnja 1995. te da su s istom u stanu stanovali sin Z. Ž. i snaha N. Z. od 21. studenog 1989.,
- da je N. Z. supruga I-tuženika Ž. Z.,
- da je izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika S. Š. dana 16. svibnja 1995. pod brojem OV-2339/95 I-tuženik izjavio da nije nositelj stanarskog prava na drugom stanu te da on ili njegov bračni drug i maloljetna djeca nemaju stan ili kuću u vlasništvu na području Grada Z. te da s majkom M. K. Z. živi u zajedničkom domaćinstvu stanu od 21. studenog 1989. i da su ostali članovi domaćinstva N. Z. njegova supruga,
- da je Izjavom od 15. svibnja 1995. ovjerenom kod javnog bilježnika S. Š. dana 22. svibnja 1995. pod brojem OV-2706/95 M. K. Z. izjavila da trajno prestaje koristiti stanarsko pravo stana u Z., te da je suglasna da se to stanarsko pravo prenese na njezinog sina I-tuženika Ž. Z., s kojim je do tada živjela u zajedničkom kućanstvu, te da se je trajno preselila u svoju kuću u G.,
- da je prema potvrdi MUP-a, PU z. od 11. svibnja 1995. M. K. Z. odjavljena 11. svibnja 1995. s prebivališta Z., u G.,
- da je prema potvrdi MUP-a, Policijske uprave L.-S. od 15. svibnja 1995. M. K. Z. prijavljena 15. svibnja 1995. na prebivalište G.,
- da je odlukom Područnog ureda C. od 16. lipnja 1995. odlučeno da je zahtjev Ž. Z. za priznanje stanarskog prava spornog stana površine 168,00 m2 koji se nalazi u Z., nakon trajnog napuštanja stana majke M. K. Z. utemeljen, a koji stan da koristi s suprugom N. Z.,
- da je odlukom Grada Z., G. p., K. z. s. o. od 21. lipnja 1995. Klasa …, urbroj: … I-tuženiku Ž. Z. priznato stanarsko pravo na sporni stan u Z., kat III, površine 168,00 m2, koji stan se sastoji od pet soba, djevojačke sobice, kuhinje, ostave, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i malog hodnika, da se u odluci navodi da je dosadašnji nositelj stanarskog prava bila M. K. Z., da je stan u vlasništvu Grada Z. te da je davatelj stana na korištenje Grad Z.
- da je I-tuženik dana 12. srpnja 1995. kao nositelj stanarskog prava podnio zahtjev za kupnju naprijed opisanog stana na kojem postoji stanarsko pravo,
- da je N. Z., supruga I-tuženika Ž. Z. dana 12. srpnja 1995. dala I-tuženiku suglasnost za kupnju naprijed opisanog stana, a koja suglasnost je ovjerena kod javnog bilježnika S. Š. dana 12. srpnja 1995. pod brojem OV-4869/95,
- da je I-tuženik Ž. Z. dana 16. siječnja 1997. podnio fondu zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji opisanog stana u Z. u …, temeljem čl. 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine broje 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 - dalje: ZNI) u kojem zahtjevu su kao član domaćinstva navedene N. Z. i K. M. Z.,
- da je prema uvjerenju o prebivalištu MUP-a, Pu Z. od 2. siječnja 1997. M. K. Z. od 9. veljače 1996. imala prebivalište na adresi Z.,
- da je prema uvjerenju o prebivalištu MUP-a, Pu Z. od 28. listopada 2011. M. K. Z. od 21. studenog 1989. do 11. svibnja 1995. imala prebivalište na adresi …, Z., zatim od 15. svibnja 1995. do 2. veljače 1996. imala je prebivalište na adresi G., od 2. veljače 1996. do 16. siječnja 2001. imala je prebivalište na adresi Z., a od 16. siječnja 2001. do 15. listopada 2010. imala je prebivalište na adresi Z.,
- da je 7. svibnja 1997. zaključen Ugovor o prodaji predmetnog stana između I-tuženika Ž. Z. kao kupca i fonda Z. kao prodavatelja temeljem Uredbe o davanju ovlasti fondu ("Narodne novine" broj 111/96), prema zahtjevu za sklapanje ugovora o kupnji stana od 23.1.1997., a na temelju čl. 24. st. 2. ZNI, da je na istom potvrda da je Ugovor podnesen na mišljenje Državnom pravobranitelju te da organ nadležan za ovjeru potpisa stranaka smije ovjeriti njihove potpise na tom ugovoru te da je ugovor ovjeren po javnom bilježniku Ž. H.-P. u Z. pod brojem OV-3626/97 dana 8. svibnja 1997.,
- da je N. Z., supruga I-tuženika, u izjavi od 12. srpnja 1995. dala suglasnost da predmetni stan kupi njezin suprug I-tuženik Ž. Z., te da je na istoj izjavi ovjeren potpis N. Z. po javnom bilježniku
- da je I-tuženik hrvatski državljanin, te da on, njegova supruga i djeca nemaju u vlasništvu drugi stan ili kuću na području Grada Z.
- da je I-tuženik Ž. Z. upisan kao vlasnik spornog stana na III (trećem) katu koji se sastoji od pet i pol soba i ostalih prostorija u površini od 168,78 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi …, Z., sagrađena na čest. br. 3233/8 po novoj izmjeri čest.br. 2276 k.o. C.
12. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno smatra da je valjana Odluka o priznavanju stanarskog prava S. Općine C.-Z., komisija Općine .od 8. prosinca 1989. Klasa: …, ur.br. …, donesena na sjednici dana 10. listopada 1989. (dalje: Odluka/1989), kojom je Z. M. K. priznato stanarsko pravo na spornom stanu u Z., koja Oluka/1989 je donesena nakon zamjene tog stana i stana u …, na kojem je Z. M. K., majka I-tuženika imala stanarsko pravo, te se ova Odluka/1989 temelji na odredbi čl. 69. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, dalje u tekstu ZSO).
13. Naime, utvrđeno je da je M. K. Z. supruga B. Z., oca I-tuženika, koji je kao najmoprimac zajedno sa suprugom stanovao u stanu u … u Z. na osnovu Ugovora o najmu stana zaključenog 1. ožujka 1951. s P. d. s. z. za stan u Z., te da je 24. listopada 1966. B. Z. zaključio s S., stambenim poduzećem Ugovor o korištenju stana kojim je utvrđeno da je B. Z. nositelj stanarskog prava ugovorom o najmu s kućnim savjetom od 1. rujna 1956. na stanu koji se nalazi u zgradi u Z., da je istim ugovorom utvrđena mjesečna stanarina kao i da je ugovoreno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Iz navedenog proizlazi da B. Z. imao valjanu pravnu osnovu za korištenje stana u …, jer u taj stan uselio na temelju Ugovora o najmu stana zaključenog 1. ožujka 1951., te je naprijed navedenim ugovorima stekao stanarsko pravo na istom na temelju tada važećih propisa i zakona (Odlukom o reguliranju upotrebe stambenih i poslovnih odnosa broj 6, objavljena u Službenom glasniku odbora u Z. 8. veljače 1947., Uredbom o raspodjeli i korištenju stambenih prostorija broj … objavljene u Službenom listu F. H. dana 10. siječnja 1948., Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o reguliranju upotrebe stambenih i poslovnih prostorija od 3. veljače 1947. objavljene u Službenom glasniku G. n. o. u Z. broj … dana 31. svibnja 1948., Odlukom o reguliranju upotrebe stambenih prostorija na području grada Z. broj … objavljena u Službenom glasniku N. o. grada Z. dana 26. svibnja 1951., Uredbom o upravljanju stambenim zgradama, donesenom od strana S. i. v. broj … od 23. prosinca 1953. objavljeno u sl. listu FNRJ br. 52 (ispravak 1/54 i 8/54), Zakona o stambenim odnosima objavljenom u Službenom listu FNRJ od 22. travnja 1959.)
14. Žalbeni navodi kojima se osporava valjanost Ugovora sklopljenog 1. ožujka 1951. nisu osnovani, jer je vidljivo da je isti zaključen od strane ovlaštenog tijela za upravljanje stambenim fondom – P. d. s. z., dok oznaka poslovnog broja nije odlučna, a nije odlučan ni nedostatak datuma početka najma stana, s obzirom da je taj ugovor zaključen 1. ožujka 1951., od kada se ima računati tijek najma. Kod toga, žaliteljica se neutemeljeno poziva na odredbu čl. 23 ZSO/1959., jer ista nije važila u vrijeme donošenja Ugovora od 1.3.1951. Radi toga, neosnovani su prigovori tužiteljice kako B. Z. nije raspolagao nikakvom pravnom osnovom za useljenje u navedeni stan odnosno odgovarajućom odlukom tada nadležnog stambenog organa kojom mu se dopušta useljenje u navedeni stan pa da posljedično nije stekao stanarsko pravo na opisanom stanu.
15. Nadalje, utvrđeno je da je nakon smrti B. Z., dana 3. lipnja 1977. zaključen Ugovor o korištenju stana između M. K. Z. kao nositeljice stanarskog prava na stanu u … i SIZ stanovanje Općina C. kao davatelja stana na korištenje, iz kojeg ugovora proizlazi da je navedeni stan u društvenom vlasništvu, da je kao član porodičnog domaćinstva upisan I- tuženik Ž. Z., sin M. K. Z., te da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme. Stoga je M. K. Z. zakonito stekla stanarsko pravo na stanu u …, kao bračni drug pok. nositelja stanarskog prava B. Z. (čl. 54 ZSO/74).
16. Olukom/1989 M. K. Z., kao nositeljici stanarskog prava na stanu u …, priznato je stanarsko pravo na spornom stanu u …, na temelju Ugovora o zamjeni stanova i suglasnosti komisije, a nakon preseljena u sporni stan po izvršenoj zamjeni stanova, dok je R. B., dotadašnji nositelj stanarskog prava na spornom stanu preselio u stan u … u kojem je stanovala M. K. Z., pa je stoga Odluka/1989 valjana i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 69 ZSO/85, te ima pravni učinak jer je donesena u odgovarajućoj pisanoj formi.
17. Također je pravilno utvrđeno da je valjana i zakonita Odluka o priznanju stanarskog prava Komisije G. p. Grada Z. za stambene odnose, Z., Kasa: …, ur.broj … od 21. lipnja 1995. (dalje: Odluka/1995), kojom je I-tuženiku Ž. Z. priznato stanarsko pravo na sporni stan u Z. Navedena Odluka/1995 je donesena od strane ovlaštenog tijela jer je stan u vlasništvu Grada Z., a davatelj stana na korištenje je Grad Z.
18. Naime, utvrđeno je da je I-tuženik bio član obiteljskog domaćinstva majke M. K. Z., u vrijeme kada je ona stekla stanarsko pravo na spornom stanu (koje joj je priznato Odlukom/1989), jer je I -tuženik cijelo vrijeme stanovao u tom stanu od 21. studenog 1989. od kada je tamo prijavljen, da je M. K. Z. trajno prestala koristiti sporni stan za stanovanje 1995., te da je od 15. svibnja 1995. prijavljena s prebivalištem u G. Stoga je I-tuženiku Odlukom/1995 zakonito priznato stanarsko pravo na spornom stanu, kao članu obiteljskog domaćinstva majke koja je iste godine prestala trajno koristiti sporni stan za stanovanje (čl. 67 st. 1-3 ZSO/85).
19. Navedena utvrđenja temelje se na dokumentaciji u spisu i u bitnome prihvaćenim iskazima svjedoka A. Ž. i A. G. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio iskaze ovih svjedoka jer su oni uvjerljivi i životni, te u skladu s dokumentacijom u spisu. Nasuprot tome, žalbeni navodi kojima žaliteljica osporava utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda nisu osnovani, jer su oni rezultat subjektivne i neutemeljene ocjene provedenih dokaza od strane žaliteljice, pa takvi navodi nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.
20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sporne Odluke nisu bile protivne prisilnim propisima, ustavu ili moralu (čl. 103. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), odnosno iste nemaju nedostataka zbog kojih ne bi imale pravni učinak (čl. 53, čl. 54, čl. 70, čl. 139, čl. 452 ZOO).
21. Nadalje, utvrđeno je da je u trenutku podnošenja zahtjeva I-tuženika za kupnju stana koji je predmet spornog Ugovora o prodaji stana tj. dana 12. srpnja 1995. na snazi bio Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90 i 61/91) koji je odredbom čl. 1. propisao zabranu prijenosa prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo temeljem propisa koji su u istom Zakonu o zabrani navedeni, radi čega sporni stan nije mogao biti predmetom prodaje 1995. tj. u vrijeme podnošenja zahtjeva za kupnju stana.
22. Tek nakon donošenja ZNI stanarima je bio omogućen otkup nacionaliziranih stanova (čl. 22 st. 3 ZNI), pa je stoga sporni stan mogao biti predmetom prodaje odnosno Ugovora o prodaji stana od dana 7. svibnja 1997., sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 27/91, 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 – dalje: ZPS).
23. Dakle, I-tuženik stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, koji je bio nacionaliziran, te je temeljem čl. 38 ZNI mogao biti predmetom prodaje u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o prodaji stana, te je I-tuženik je ispunjavao sve uvjete za kupnju spornog stana propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ br. 27/91, 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 – dalje: ZPS). Suprotno žalbenim navodima, I-tuženik je kao nositelj stanarskog prava na spornom stanu bio ovlašten podnijeti zahtjev za kupnju stana, niti mu je za podnošenje zahtjeva za kupnju stana i za sklapanje Ugovora o prodaji stana trebala suglasnost prednika, kako to pogrešno u žalbi smatra žaliteljica.
24. Stoga je prvostupanjski sud u odnosu na III-tuženika Republiku Hrvatsku pravilno odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je predmetni Ugovor o prodaji stana ništav i da je bez ikakvog pravnog učinka, jer isti nije protivan prisilnim propisima, ustavu ili moralu (čl. 103. ZOO), odnosno nema nedostataka zbog kojih ne bi imao pravni učinak (čl. 53, čl. 54, čl. 70, čl. 139, čl. 452 ZOO), a slijedom navedenog ispravno je odbijen i tužbeni zahtjev na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
25. Prvostupanjski sud pravilno je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti i bez pravnog učinka predmetnog Ugovora o prodaji stana u odnosu na II-tuženika Grad Z., zbog nedostatka pasivne legitimacije. Naime, Ugovor o prodaji stana zaključen je temeljem čl. 24. st. 2. ZNI, prema kojoj takav ugovor zaključuju stanar kao kupac i fond kao prodavatelj. Kod toga, napominje se da su prema Uredbi o davanju ovlasti fondu ("Narodne novine" 111/96), do ustrojavanja fonda, osobe koje su stekle pravo na otkup stana na temelju ZNI-a zahtjev za otkup stana podnosile fondu (dalje: Fond) odnosno pravnoj osobi koja je obavljala poslove iz nadležnosti Fonda, općine i grada prema mjestu gdje se stan nalazi, time da je taj Fond imao sva prava i obveze koja glede sklapanja ugovora o prodaji na temelju ZNI ima fond. Prema čl. 31. i čl. 32. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Z. ("Službeni Glasnik Grada Z." …) fond Grada Z. prestao je s radom, a ured je preuzeo poslove navedenog Fonda. Odredbom čl. 1. Odluke o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova ("Narodne Novine" 97/98, 119/00, 29/01, 47/02, 92/02; dalje: Odluka) dana je ovlast jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za obavljanje svih poslova u svezi sa sklapanjem takvih ugovora, dok je odredbom čl. 2. Odluke bilo propisano da ovlast za potpisivanje ugovora o prodaji u ime fonda u Gradu Z. imaju gradonačelnik ili njegov zamjenik, time da se, prema čl. 7. Odluke, sredstva ostvarena prodajom tih stanova prenose/uplaćuju na račun Fonda, iz čega pak proizlazi da je tuženik Grad Z. bio ovlašten sklapati ugovore o prodaji u ime i za račun fonda, a ne u svoje ime, koja Odluka je pak prestala važiti danom stupanja na snagu Odluke o prestanku važenja Odluke o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova ("Narodne novine" 55/2005).
26. Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud utemeljeno nalazi kako je glede tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i da je bez pravnog učinka predmetni Ugovor o prodaji te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja pasivno legitimiran III-tuženik Republika Hrvatska, s obzirom na prestanak s radom fonda (čl. 1-4 Zakona o prestanku važenja fonda, Narodne novine br. 117/2017).
27. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP pravilno je tužiteljici naloženo nadoknaditi tuženicima trošak postupka, s obzirom da su isti uspjeli u parnici.
28. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP valjalo je odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.
U odnosu na žalbu II-tuženika
29. Prvostupanjski sud pravilno je II-tuženiku odmjerio trošak u iznosu od 497,71 eur/ 3.750,00 kn, sukladno Tbr. 7/2 Tarife, prema jednokratnoj nagradi za zastupanje po odvjetniku od 200 bodova, s obzirom da se radi o sporu iz stambenih odnosa, jer se traži utvrđenje ništavosti odluka i ugovora iz stambenih odnosa, te mu nije odmjerio trošak preko dosuđenog, dok su suprotni navodi II tuženika neosnovani. U odnosu na žalbene navode kojima se II-tuženik u korist svojih navoda poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x 306/2014-2, Rev-x 916/11-5, Rev 2654/13-2), valja reći da iste nisu primjenjive u konkretnom slučaju.
30. Stoga je žalbu II-tuženika temeljem čl. 368 st. 1 ZPP valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude).
31. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer ista nije uspjela u žalbenom postupku (toč. III izreke ove drugostupanjske presude).
33. Zahtjev I tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod toč. V izreke izreke ove drugostupanjske presude jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).
U Zagrebu 16. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.