1

                            Poslovni broj 33 Gž-425/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-425/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. T. F., rođene Š., iz Z., rođene ... a preminula ..., OIB …, odlučujući o žalbi nasljednika M. F., iz Z., OIB …, L. B., iz Z., OIB …, I. F.1, iz K., OIB … i V. F., iz S., OIB …, svih zastupanih po punomoćniku D. K., odvjetniku iz G., K. & K. – odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9151/2022-37 od 30. studenoga 2022., dana 16. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba nasljednika M. F., L. B., I. F.1 i V. F. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9151/2022-37 od 30. studenoga 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da ostavinu pokojne T. F., kćeri M., rođene Š., iz Z., rođene …, a preminule ..., OIB …, drž. RH, sačinjavaju:

 

PRAVA:

1. pravo korištenja grobnog mjesta odjel RKT polje … razred II broj … na groblju M.

 

II. Njenim nasljednicima temeljem zakona utvrđuju se

1. M. F. iz Z., OIB …, drž. RH, sin ostaviteljice kojem se uručuje

- ostavinska imovina ostaviteljice iz točke I. izreke - U 1/2

DIJELA

 

2. L. B. iz Z., OIB …, drž. RH, unuka ostaviteljice, kojoj se uručuje

- ostavinska imovina ostaviteljice iz točke I. izreke - U 1/6

DIJELA

 

3. I. F.1 iz D. (nom. D.), OIB …, drž. RH, unuka ostaviteljice, kojoj se uručuje

- ostavinska imovina ostaviteljice iz točke I. izreke - U 1/6

DIJELA

 

4. V. F. iz S., OIB …, drž. RH, unuka ostaviteljice, kojoj se uručuje

- ostavinska imovina ostaviteljice iz točke I. izreke - U 1/6 DIJELA.

 

2. Protiv navedenog rješenja nasljednici M. F., L. B., I. F.1 i V. F. su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22– dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03 i 163/03 – dalje: ZON), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Z. Č. u očitovanju na žalbu predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U ostavinskom postupku iza ostaviteljice njenim su zakonskim nasljednicima utvrđeni kćer Z. Č., sinovi I. F.2 i M. F. te unuci I. F.1, V. F. i L. B., kao potomci Z. F., sina ostaviteljice koji je preminuo prije ostaviteljice.

 

6. Tijekom postupka kao ostavinska imovina ostaviteljice prijavljeno je pravo korištenja grobnog mjesta te potraživanje prema HZMO na ime dospjele neisplaćene mirovine. Dalje je utvrđeno da je ostaviteljica sa Z. Č. zaključila Ugovor o darovanju 10.06.1994. kojim joj je ostaviteljica darovala svoju nekretninu u naravi stan u Z.

 

7. I. F.2 se nasljedničkom izjavom odrekao prava na nasljeđivanje iza ostaviteljice. M. F., I. F.1, V. F. i L. B. su se prihvatili nasljedstva temeljem zakona te su zatražili povrat dara do visine povrede njihovog nužnog dijela, a ujedno su zatražili i da se isti dar uračuna u ostavinsku imovinu, što im je Z. Č. osporila navodeći da je Ugovor o darovanju ustvari bio Ugovor o uzdržavanju jer da se ona dugi niz godina brinula o ostaviteljici. S obzirom na navedene sporne činjenice među strankama sud je rješenjem poslovni broj O-3912/16-24 od 08.03.2017. prekinuo predmetni ostavinski postupak i Z. Č. uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja da M. F., I. F.1, V. F. i L. B. ne pripada pravo na nužni dio povratom dara. Z. Č. je pokrenula parnični postupak na koji je upućena navedenim rješenjem te se isti postupak vodio kod prvostupanjskog suda te je dana 28.03.2019. donesena presuda poslovni broj P-2079/2017-23 kojom je odbijen tužbeni zahtjev Z. Č. da M. F., I. F.1, V. F. i L. B. ne pripada pravo na nužni dio povratom dara u vidu stana u Z., uz obrazloženje da se predmetni Ugovor o darovanju ne može smatrati ugovorom o doživotnom uzdržavanju, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-492/2019-3 od 26.10.2021.

 

8. Iz navedenog slijedi kako je predmetnim darovanjem povrijeđeno pravo na nužni dio nasljednika M. F., I. F.1, V. F. i L. B. Naime, sukladno svemu ranije navedenom uz primjenu pravila iz čl. 71. Zakona o nasljeđivanju proizlazi da vrijednost ostavine iznosi 525.856,35 kn (zbroj iznosa od 11.250,00 kn te iznosa od 68.300,00 EUR, što uz primjenu fiksnog tečaja od 7,53450 kn za 1,00 EUR iznosi 514.606,35 kn). Kako se sin ostaviteljice I. F.2 odrekao prava na nasljeđivanje isti se sukladno odredbi čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju ne smatra nasljednikom ostaviteljice. Stoga su prema čl. 9. i 10. te čl. 220. Zakona o nasljeđivanju zakonski nasljednici ostaviteljice kćer Z. Č. u 1/3 dijela, sin M. F. u 1/3 dijela te unuci I. F.1, V. F. i L. B., kao potomci Z. F., svaki u 1/9 dijela. Nužni nasljedni dio prema čl. 70. st. 3. Zakona o nasljeđivanju iznosi jednu polovicu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja iz čega slijedi da nužni nasljedni dio M. F. iznosi 1/6 dijela, dok nužni nasljedni dio unuka I. F.1, V. F. i L. B. iznosi po 1/18 dijela. Kada se utvrđena vrijednost ostavine (525.856,35 kn) podijeli s navedenim veličinama nužnoga nasljednog dijela proizlazi da vrijednost nužnog dijela M. F. iznosi 87.642,73 kn, dok vrijednost nužnog dijela I. F.1, V. F. i L. B. iznosi po 29.214,24 kn. S obzirom da je utvrđeno kako ostavinsku imovinu ostaviteljice predstavlja isključivo pravo korištenja grobnog mjesta čija vrijednost iznosi 11.250,00 kn evidentno je da ista imovina nije dostatna da bi nužni nasljednici tom imovinom bili namireni u svom nužnom dijelu.

 

9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je stan u Z., koji je ostaviteljica darovala Z. Č. (tada G.) Ugovorom o darovanju sklopljenim 10.06.1994., u međuvremenu otuđen trećoj osobi i to još za života ostaviteljice, koja je preminula 2012.

 

10. Odredbom čl. 82. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19) propisano je da glede dara koji je dužan vratiti obdarenik ima položaj poštenog posjednika do dana kad je saznao za zahtjev za povrat dara. Iz svega navedenog slijedi da je Z. Č. u vrijeme kada je otuđila darovani stan (2005. godine) imala položaj poštenog posjednika jer je u trenutku tog otuđenja ostaviteljica još bila živa pa nitko od njenih nasljednika nije niti mogao postaviti zahtjev za povratom dara, a položaj poštenog posjednika prestaje tek postavljanjem zahtjeva za povratom dara. Navedeno je relevantno iz razloga što u takvoj situaciji Z. Č. ne odgovara za navedenu nekretninu (stan u Z.) i nije dužna niti naknaditi protuvrijednost te nekretnine čak niti u situaciji kada zbog tog darovanja ostali nasljednici neće naslijediti niti približnu vrijednost svog nužnog dijela, a što proizlazi iz njenog položaja poštenog posjednika u trenutku otuđenja predmetnog dara.

 

11. Na temelju navedenog sud zaključuje da, iako se Z. Č. ne može protiviti tome da joj se dar uračuna u nasljedni dio, te ista nema pravo na nasljeđivanje raspoložive ostavinske imovine jer ista nije dostatna niti da nužni nasljednici naslijede niti približnu vrijednost svog nužnog dijela, a kamoli nasljednog dijela, ista nije dužna ništa vratiti u ostavinu pozivajući se pri tom na čl. 91. st. 2. ZON.

 

12. Neosnovano žalitelji prigovaraju takvom zaključku prvostupanjskog suda.

 

13. Naime, činjenica da je Z. Č. u vrijeme kad je otuđila darovani stan, 2005. godine imala položaj poštenog posjednika, utječe na obvezu naknade protuvrijednosti tog stana. Daroprimatelj se smatra poštenim posjednikom do trenutka kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara, a dok je pošteni posjednik ne odgovara za oštećenje stvari nastale do trenutka saznanja za zahtjev za vraćanje dara, a ako je stvar propala nije je dužan vratiti. Daroprimatelj koji je do trenutka saznanja za zahtjev za vraćanje otuđio stvar ne odgovara za stvar i nije dužan niti naknaditi protuvrijednost darovanih nekretnina do visine kojom je povrijeđen nužni dio.

 

14. U skladu s navedenim, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 16. svibnja 2023.

 

 

               S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.