Poslovni broj:7 Kž-672/2022-2

 

 

Poslovni broj:7 Kž-672/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene J. B. B., zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama privatne tužiteljice K. E. i okrivljene J. B. B., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-532/2016 od 4. listopada 2021., a objavljene 7. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe privatne tužiteljice K. E. i okrivljene J. B. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-532/2016 od 4. listopada 2021., a objavljene 7. listopada 2021., na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena J. B. B. proglašena je krivom zbog počinjenja produljenog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1., a sve u vezi sa čl. 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. a) i b), pa se na temelju čl. 149. st. 2. KZ/11 okrivljenici izriče novčana kazna u visini od 50 (pedeset) dnevnih dohodaka visine 235,30 kuna, što ukupno iznosi 11.765,00 kuna, koji iznos je dužna platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

 

2. Na temelju čl. 43. KZ/11 upozorava se okrivljena J. B. B. da će ako u ostavljenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu novčana kazna naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca ista će biti zamijenjena uz pristanak okrivljenice radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada. Ako okrivljenica ne pristane na rad za opće dobro novčana kazna će joj biti zamijenjena kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni dohodak zamijeniti s jednim danom zatvora, s time što kazna zatvora u tom slučaju ne može biti dulja od 12 (dvanaest) mjeseci.

 

3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 privatna tužiteljica K. E. se upućuje sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

4. Odbija se prijedlog privatne tužiteljice da se na temelju čl. 151. KZ/11 presuda o trošku okrivljenice objavi u dnevnim novinama koje izlaze na području Grada Biograda.

 

5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenoj J. B. B. platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 800,00 kuna u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude. O troškovima kaznenog postupka čija će visina eventualno biti poznata nakon donošenja presude odlučit će se naknadno posebnim rješenjem.

 

6. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela privatna tužiteljica K. E. po punomoćnicima odvjetnicima u G. N. odvjetničkom društvu d.o.o. iz Z., zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, te je predložila da se okrivljenici izrekne stroža kazna i da se dosudi imovinskopravni zahtjev u cijelosti.

 

6.1. Žalbu je podnijela i okrivljena J. B. B. po braniteljici K. Š., odvjetnici iz Z. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, te je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

 

7. Odgovor na žalbu okrivljenice podnijela  je privatna tužiteljica K. E. po punomoćnicima odvjetnicima u G. N. odvjetničkom društvu d.o.o. iz Z., nalazeći da su navodi žalbe okrivljenice neosnovani te je predložila da se žalba kao takva odbije.

 

7.1. 7. Odgovor na žalbu privatne tužiteljice podnijela je okrivljena J. B. B. po braniteljici K. Š., odvjetnici iz Z., nalazeći da su navodi žalbe privatne tužiteljice neosnovani te je predložila da se žalba kao takva odbije u cijelosti.

 

8. Žalbe okrivljenice i privatne tužiteljice nisu osnovane.

 

              U odnosu na žalbu okrivljenice, osim zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu te troškovima postupka

 

9. Iako žaliteljica, tj. okrivljena J. B. B. u uvodu svoje žalbe navodi da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 (očito u obrazloženju greškom naveden čl. 384. st. 11. ZKP/08), te citira zakonski izričaj navedene bitne povrede, iz sadržaja žalbe okrivljenice, pa i u odnosu na navedeni žalbeni osnov proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi nije počinjena.

 

9.2. Isto tako, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon (navedenu povredu ističe u uvodu žalbe), ali u obrazloženju ne navodi koju povredu ima u vidu, a iz sadržaja žalbe se može zaključiti da se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. To što žaliteljica smatra da u njezinom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onome, koje bi sa stanovišta žaliteljice, bilo ispravno.

 

9.3. Nadalje, suprotno navodima ove žaliteljice činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

9.4. Naime, u ovom kaznenom postupku okrivljenicu se tereti da je počinila produljeno kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom pobijane presude pod toč. a) i b) predmetne izreke. U postupku nije sporno da je okrivljenica 8. rujna 2016. i 3. listopada 2016. poslala e-mail sa sadržajem koji je činjenično preciziran u izreci pobijane presude i da je taj e-mail poslala na više službenih e-mail adresa. Sve to je nesporno iz razloga što to ne spori ni sama okrivljenica, a isto proizlazi i iz dokaza koji prileži spisu.

 

9.5. Ono što je sporno je da li je okrivljenica, postupajući na način kako ju se tereti, počinila kazneno djelo klevete.

 

9.6. Kao što je pravilno naveo prvostupanjski sud, kazneno djelo klevete čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a kvalificirani oblik tog djela iz čl. 149. st. 2. KZ/11 čini onaj tko djelo počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili na drugi način, a zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, što je ovdje konkretno slučaj.

 

9.7. Okrivljenica iznoseći obranu poriče počinje djela te ne spori da je poslala navedene e-mailove, ali u svojoj obrani u bitnome ističe da je imala razloga vjerovati da su tvrdnje koje je ona navela istinite, te da je željela ukazati na nepravilnosti u radu službenice javne ustanove.

 

9.8. Analizirajući kompletan dokazni postupak kao i sve bitne okolnosti vezane za odluku da li je dokazano da bi okrivljenica počinila kazneno djelo za koje se tereti na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno detektirao da je bilo nužno raščistiti da li određene tvrdnje koje se navode u e-mailovima, a koje se mogu provjeriti, da li su istinite, odnosno u ovdje konkretnom slučaju je li privatna tužiteljica prvi put pokušala suicid u svojoj kući, drugi put u kući njenog oca J., da li je privatna tužiteljica pokušala otimati tuđu zemlju i to prilično uspješno drugim osobama koje je privatna tužiteljica tukla i verbalno plašila, pa da je ti ljudi iz straha nisu prijavili, da je privatna tužiteljica bezobrazno zloupotrebljavala svoje bolovanje, da je privatna tužiteljica maltretirala okrivljenicu i njezinu obitelj, da je privatna tužiteljica zajedno sa članovima svoje obitelji maltretirala okrivljenicu i njezinu obitelj radi pokušaja protjerivanja i otimanja njihovih nekretnina i da bi uopće privatna tužiteljica konstanto maltretirala okrivljenicu.

 

9.9. Kao što je navedeno, prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve naprijed navedene tvrdnje, te utvrdio da se radi o neistinitim tvrdnjama, te je za svaku od tih konstatacija dao valjano i pravilno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud  time da je prvostupanjski sud svoje zaključke zasnovao kako na iskazu privatne tužiteljice tako i ostalih svjedoka i dokaza koji su pobrojani u pobijanoj presudi na 6. stranici drugi odlomak odozgo, kao i na obrani okrivljenice.

 

9.10. Analizirajući kompletan dokazni postupak prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaze svjedoka P. M., J. M. i K. E. jer ih je pravilno ocijenio kao istinite i uvjerljive, te podudarne sa iskazom privatne tužiteljice koji također ocjenjuje uvjerljivim. Sud nije utvrdio da isti imaju motiva lažno iskazivati, te je o tome dao valjano i argumentirano obrazloženje koje, kao što je rečeno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9.11. S tim u vezi valja reći da  je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada nije prihvatio obranu okrivljenice koja u bitnome ide za time da je željela ukazati na ponašanje privatne tužiteljice, ali pri tome iznosi činjenice o privatnoj tužiteljici za koje nije dokazano da su istinite, dapače, nije imala ni jednog čvrstog dokaza o navedenom i bila je svjesna da iznosi nešto što se samo priča, a koje tvrdnje nemaju nikakve veze sa radnim mjestom privatne tužiteljice niti s osobama kojima je slala e-mailove. Pokušaji okrivljenice da opravda svoje postupke time što tvrdi to što je rekla je samo kritika na rad i ponašanje okrivljenice, su također neprihvatljivi jer iz cjelokupnog dokaznog postupka pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenica svjesno slala neistinite tvrdnje na veliki broj službenih e-mailova G. B. i ureda D. uprave s očitom namjerom da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice i s obzirom da je 8. rujna 2016. poslala na 14 službenih e-mail adresa G. B. i ureda D. uprave, a e-mail od 3. listopada 2016. na 17 službenih e-mail adresa istih tijela, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o postupcima koji u svom ponašanju imaju obilježje kvalificiranog oblika kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11.

 

10. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je, kao što je već rečeno, dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žaliteljicu.

 

10.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenice, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenice, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenice su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žaliteljica zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenice za inkriminirano joj kazneno djelo klevete.

 

10.2. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u ponašanju okrivljenice stječu sva bitna obilježja kako subjektivna tako i objektivna, kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

11. Na navode žalbe okrivljenice koja u bitnome tvrdi da nije imala nikakvog razloga iznositi neistinite tvrdnje, a što potkrepljuje time da nije ni pokušala sakriti svoj identitet, valja reći da se radi o tvrdnjama koje predstavljaju subjektivan stav žaliteljice, tj. okrivljenice, a koji ničim nije doveo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Isto to valja reći i u vezi navoda okrivljenice koja pokušava opravdati svoje postupanje tvrdnjom da svaki građanin ima pravo podnijeti i ukazati na nepravilnosti u radu nekog službenika javne ustanove i dobiti na njih odgovor, pa samim time i pritužbu na privatnu tužiteljicu, valja reći da je točna tvrdnja okrivljenice da svatko ima pravo pritužbu podnijeti i ukazati na određene nepravilnosti u radu nekog službenika, ali način na koji se to čini mora biti u granicama pristojnosti i kulturnog postupanja, a što ovdje u konkretnom slučaju prema sadržaju e-mailova svakako nije slučaj.

 

11.1. Stoga valja reći da navodi koji se opetovano ponavljaju i u žalbi okrivljenice predstavljaju subjektivan stav ove žaliteljice koja samo vrši preocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda u pobijanoj odluci i predstavlja subjektivan stav okrivljenice koji ničim nije dokazan.

 

11.2. Stoga su navodi okrivljenice, a kojim pobija utvrđenje činjeničnog stanja, neosnovani i prvostupanjski sud je, kao što je već rečeno, pravilno utvrdio činjenično stanje, a temeljem tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odlučio kada je okrivljenicu proglasio krivom za produljeno kazneno djelo klevete.

 

              U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka

 

12. Privatna tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenicu proglasio krivom za produljeno kazneno djelo klevete istoj izrekao preblagu kaznu, posebno tvrdeći da je prvostupanjski sud samo paušalno citirao pojedine okolnosti iz čl. 47. KZ/11, te je pogrešno utvrdio da nema nikakvih otegotnih okolnosti, pri tome ispuštajući iz vida kako je privatnoj tužiteljici grubo i bešćutno povrijeđena čast i ugled između njenih kolega. Uz to, privatna tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio u vezi imovinskopravnog zahtjeva kada je uputio u parnicu, a da pri tome nije dao nikakvo obrazloženje već je samo citirao odredbu čl. 158. ZKP/08.

 

12.1. Okrivljenica smatra da je prvostupanjski sud, odlučujući o kazni, precijenio utvrđene okolnosti, pa da nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa samim time odluka o kazni nije pravilna i na zakonu osnovana, a isto tako ni odluka o troškovima kaznenog postupka. Okrivljenica smatra da joj je izrečena prestroga kazna i da ista nije u skladu sa svrhom kažnjavanja.

 

12.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

12.3. Odlučujući o vrsti i visini određene kazne sud mora voditi računa o tome da kazna po vrsti i mjeri bude primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, okolnostima u kojima je okrivljenik živio kao i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinjeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

 

12.4. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljenici kao olakotno cijenio činjenicu da je neosuđivana, dok otegotnih okolnosti nije našao. Pri tome je prvostupanjski sud dao i valjano obrazloženje u pogledu prihoda okrivljenice i razloga izricanja kazne koju je izrekao i koja je precizirana u izreci pobijane presude.

 

12.5. I ovaj drugostupanjski sud nalaz da je prvostupanjski sud pravilno, nakon to je okrivljenicu proglasio krivom za počinjenje predmetnog kaznenog djela, istoj izrekao primjerenu kaznu. Odlučujući izreći novčanu kaznu u iznosu od 50 dnevnih dohodaka visine 235,30 kuna, a što ukupno iznosi 11.765,00 kuna, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je okrivljenici izrekao upravo navedenu kaznu. Ista kazna primjerena je težini počinjenog djela, ličnosti okrivljenice i svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, te će ostvariti svrhu kažnjavanja predviđenu  čl. 41. KZ/11, kao i onu što je predviđena čl. 47. KZ/11. Ovom kaznom djelovati će se na okrivljenicu kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Istom će se dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, ali će se jačati i povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati, kao što je već rečeno, kako na počiniteljicu tako i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela. Ovako odmjerenom kaznom optimalno će se ostvariti svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije.

 

13. Što se tiče žalbe privatne tužiteljice u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je po čl. 158. st. 2. ZKP/08 privatnu tužiteljicu uputio sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, te je u vezi toga, a suprotno tvrdnjama ove žaliteljice, iznio valjano i argumentirano obrazloženje.

 

13.1. Naime, prvostupanjski sud je naveo da se okrivljenica po čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućuje sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 100.000,00 kuna u cijelosti u parnicu, budući da podaci prikupljeni u ovom postupku ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje zatraženog imovinskopravnog zahtjeva. Iz spisa je razvidno da privatna tužiteljica postavljeni imovinskopravni zahtjev nije potkrijepila nikakvim dokazima, pa nije jasno temeljem čega i kojih parametara je upravo došla do navedene visine postavljenog imovinskopravnog zahtjeva. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da imovinskopravni zahtjev ničim nije dokazan, a niti podaci kaznenog postupka ne daju nikakve pouzdane osnove ni za potpuno ni za djelomično odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu.

 

14. Što se tiče žalbe okrivljenice u odnosu na odluku o troškovima valja reći da iako okrivljenica u uvodu navodi da se žali zbog odluke o troškovima postupka ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije uopće razmatrao, a sukladno važećoj sudskoj praksi i zakonskim odredbama, žalbu u odnosu na odluku o troškovima.

 

15. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

16. Kako žalbe okrivljenice i privatne tužiteljice nisu osnovane, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

 

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Sonja Brešković Balent, v. r.