1

Poslovni broj Gž Zk-36/2023-2

Poslovni broj Gž Zk-36/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u zemljišnoknjižnom postupku predlagatelja D. B. iz P., OIB: ... i M. B., OIB: ....., iz B. na M., zastupani po punomoćniku I. R., odvjetniku u B. na M., protiv protustranke O. P., radi uknjižbe prava vlasništva, rješavajući žalbu Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Z., izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj Z-16833/2022 od 14. lipnja 2022., 16. svibnja 2023. 

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj Z-16833/2022 od 14. lipnja 2022. u točkama I. i II. izreke, s time  da se ispravlja navedeno rješenje u točki I. izreke na način da se iza riječi "potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru" dodaje Stalna služba u Biogradu na Moru.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se odbija kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, pod poslovnim brojem Z-1683/14 od 4. veljače 2014. Nadalje je u točki II. izreke odlučeno da se nalaže brisanje zabilježbe prigovora nakon pravomoćnosti tog rješenja.

2. Protiv citiranog rješenja kojim je odbijen prigovor Republike Hrvatske kao neosnovan žalbu podnosi Republika Hrvatska  zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) navodeći da je na predmetnoj nekretnini bilo uknjiženo društveno vlasništvo, a kao nositelj prava korištenja organ upravljanja MO  P. za 1181520/1182880 dijela, a ne vlasništvo O. P. te da su uz prijedlog za uknjižbu predlagatelji trebali dostaviti dokaz da se predmetna nekretnina nalazila u građevinskoj zoni na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu i da bi jedino na taj način predlagatelji dokazali na koji način je izvršena pretvorba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Navodi da iz priložene dokumentacije proizlazi kako se predmetna nekretnina svojim manjim dijelom nalazi u građevinskom području, a većim dijelom u poljoprivrednom pa da je građevinski dio vlasništvo O. P., a poljoprivredi dio je vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga, nadalje, navodi da u predmetnom postupku pod poslovnim brojem P-495/2012 Republika Hrvatska nije sudjelovala u postupku pa da je stoga zemljiišnoknjižni upis na cijeloj nekretnini nezakonit i nevaljan jer da se uknjižba može provesti samo protiv knjižnog prednika, a da predlagatelji ničim nisu dokazali da je to O. P., a da prema čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 – dalje ZZK) upisi u zemljišnu knjigu su dopušteni protiv osobe koja u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi je upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva. Predloženo je da se žalba prihvati i rješenje preinači i odbije predloženi upis prava vlasništva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, pod poslovnim brojem Z-1683/14 od 4. veljače 2014. Navodi da je temelju pravomoćne i ovršne presude istog suda pod pod poslovnim brojem P-459/12 od 30. kolovoza 2013., potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata, prostornog uređenja i gradnje, Ispostava B. na M., Klasa: ..., Ur. broj: ... od 17. ožujka 2011., Uvjerenja o identifikaciji katastarskih čestica, Klasa: ...., Ur. broj: .... od 27. siječnja 2014. i prijedloga za upis dopušteno u z.k. ul. 196, k.o. P. otpis kč.br. 2314/7 pašnjak, površine 1182820 m2, a uknjižene kao općenarodne imovine za cijelo i M. n. o. kao organa upravljanja te upis navedene nekretnine u novi zk. ul. 3216, te prijenos prava suvlasništva u 1300/1182820 dijela predmetne nekretnine u korist predlagatelja, svakoga za 650/1182820 dijela.

6. U odnosu na prigovor Republike Hrvatske da se predmetna nekretnina manjim dijelom nalazi u građevinskom području, a većim dijelom je poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske i da nije sudjelovala u navedenom parničnom postupku pod poslovnim brojem P-459/12 sud prvog stupnja navodi da navedeni prigovor nije osnovan jer da je o pitanju pasivne legitimacije odlučeno u parničnom postupku iz kojeg potječe isprava koja je temelj za uknjižbu prava vlasništva te da je slijednik općenarodne imovine u tom postupku utvrđena protustranka O. P. i da Republika Hrvatska ukoliko smatra da je povrijeđeno njeno pravo svoje pravo može ostvariti u parničnom postupku. Stoga pozivom na odredbu čl. 123.a st. 5. ZZK-a odbija prigovor Republike Hrvatske kao neosnovan.

7. Neosnovani su žalbeni navodi Republike Hrvatske da predlagatelji uz prijedlog za uknjižbu nisu dostavili dokaz da se predmetna nekretnina nalazi u građevinskoj zoni na dan 24. srpnja 1991. jer iz stanja spisa i to priložene potvrde na listu 8 spisa Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava B. na M. od 17. ožujka 2011. proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila u granicama građevinskog područja slijedom čega je pravilno dozvoljena uknjižba prava vlasništva temeljem navedene pravomoćne presude te je sud pravilno odbio prigovor Republike Hrvatske te je potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem Z-1683/14, pravilno utvrđujući da je pasivna legitimacija utvrđena u navedenom parničnom postupku, te nadalje da se predmetna nekretnina nalazi u granicama građevinskog područja te da je u tom postupku kao tuženik označen ovdje protustranka O. P.. 

8. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi Republike Hrvatske da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 40. ZZK-a jer se uknjižba može provesti protiv knjižnog prednika pozivom na odredbu čl. 40. ZZK-a, a uknjižba je dozvoljena upravo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojeg se upisa zahtijeva, a to je O. P. koja je pravni slijednik M. o. P., kako je to utvrđeno u navedenoj presudi temeljem koje se izvršila uknjižba prava vlasništva na ime predlagatelja.

9. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

10. Slijedom obrazloženog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 123.a st. 5. ZZK-a kada je odbio prigovor Republike Hrvatske kao neosnovan pa je stoga žalbu Republike Hrvatske kao neosnovanu trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.             

U Rijeci 16. svibnja 2023.

Sutkinja

Filka Pejković, v.r.