1              Poslovni broj: Gž-560/2022-3

 

Poslovni broj: Gž-560/2022-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužiteljice P. L. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1292/2019-33 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1292/2019-33 od 20. siječnja 2022. potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 7.531,68 kuna s pripadajućim kamatama, kao i u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

 

II. Djelomičnim uvaženjem tuženikove žalbe preinačava se odluka o troškovima postupka i rješava:

 

Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 1.376,5 Eur /10.371,25 kuna na ime troškova postupka, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev pa je suđeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: ..., isplatiti tužiteljici P. L. iz Z., OIB: ..., iznos od 7.531,68 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 2016. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 11.552,50 kn, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.588,32 kn."

 

2. Protiv te presude pravodobno se žale obje stranke. Tuženik ju pobija u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o trošku, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem  tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku presude u pobijanom dijelu u skladu s njegovim žalbenim navodima, podredno predlaže ukinuti ju i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tužiteljica žalbom pobija presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te predlaže preinaku presude sukladno žalbenim navodima, dok podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a tuženikova je žalba osnovana samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

 

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužiteljica trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Tužiteljica je u nezgodi sudjelovala kao putnica u osobnom automobilu koji se 16. svibnja 2016. sudario s tramvajem broj ... u Z., na križanju ...

 

6. U mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, tuženik je tužiteljici na njen zahtjev isplatio iznos od 14.380,00 kuna na ime naknade štete, a kako tužiteljica drži da je primjerena naknada za štetu koju je pretrpjela iznos od 28.500,00 kuan, tužbom je zahtijevala isplatu daljnjeg iznosa od 14.120,00 kuna. Iako tužiteljica u tužbi svu štetu naziva neimovinskom, iz njenih činjeničnih navoda proizlazi da se dio zahtjeva odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu, pa se u tom dijelu radi o imovinskoj šteti.

 

7. Tužiteljica je na ročištu održanom 1. prosinca 2021., nakon provedenih vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 7.620,00 kuna (6.420,00 kuna na ime neimovinske štete i 1.200,00 kuna na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege). Kako se smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik protivio, sud je odlučivao u okviru zahtjeva postavljenog u tužbi, te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, a djelomično odbio kao neosnovan.

 

8. Prvostupanjski je sud u opisanoj procesnoj situaciji pravilno smatrao da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. S obzirom na tuženikovo protivljenje smanjenju zahtjeva, te primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.", sud prvog stupnja je presudom pravilno odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.

 

9. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima tvrdi suprotno, kao što su neosnovane i njene tvrdnje da je presuda zbog navedenog nerazumljiva. Prvostupanjska je presuda razumljiva, može se ispitati te sadrži valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama.

 

10. Prema odredbama čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti fizičke osobe podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

 

11. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

12. Odredba čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i strahu, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

13. Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, kako to propisuje odredba čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

 

14.1. Uvažavajući vještačenje kirurga dr. Ž. R., prema čijem je nalazu i mišljenju tužiteljica zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice i natučenje lica, sud je utvrdio da je tužiteljica pretrpjela:

- bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 7 dana, slabijeg intenziteta trajnog karaktera 50 dana, te povremene bolove manjeg intenziteta koji se očituju kroz smanjenje životnih aktivnosti od 4% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te bolovima u vratu i pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela,

- tzv. primarni strah jakog intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 14 dana, te kasni oscilirajući strah 4 mjeseca,

- da joj je bila potrebna tuđa nestručna pomoć 14 dana po 2 sata dnevno, te 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene svakodnevne aktivnosti.

 

14.2. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem po dr. G. M., sud je utvrdio da je tužiteljica kao posljedicu ozljeđivanja razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe, te nastavno reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja u primarno psihički vulnerabilne strukture. Pretrpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah do 2 tjedna, te slabiji oscilirajući strah do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Sukladno konstataciji ovog vještaka, tužiteljici nisu zaostale trajne posljedice s psihijatrijske strane. Naglasiti je i kako se strah ocijenjen po liječniku psihijatru uklapa u onaj koji je utvrđen po liječniku kirurgu, zbog čega nema zbrajanja u pogledu njegova trajanja.

 

14.3. Radi utvrđivanja cijene jednog sata tuđe pomoći i njege u vrijeme kada je ista pružana tužiteljici provedeno je vještačenje po Vještak T. d.o.o., Z., te je utvrđeno kako je naknada za tuđu pomoć u razdoblju tužiteljičinog oporavka iznosila 23,16 kuna po satu.

 

15. Slijedom navedenog, sud je držao kako tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 20.800,00 kn, a na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.111,68 kn. S obzirom na to da je tužiteljici u mirnom postupku već isplaćen iznos od 14.380,00 kn, sud je tužiteljici dosudio daljnji iznos od 7.531,68 kn. Smatrajući zahtjev tužiteljice dospjelim podnošenjem pisanog odštetnog zahtjeva, sud na dosuđeni iznos dosudio i zakonske zatezne kamate od 20. svibnja 2016., pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a.

 

16. Odluka o tijeku kamata je pravilna jer je konkretan slučaj primijeniti i odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) kao posebnog propisa. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-415/2013-2 od 13. rujna 2017. ističe da, kad postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete, pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu odredbe ZOOP-a. Iz odredbi čl. 12. ZOOP-a proizlazi da tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate i na imovinsku i neimovinsku štetu od 20. svibnja 2016., kad je podnijela odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

 

17. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud dosudio pravičnu novčanu naknadu nedopuštenom retroaktivnom primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Budući da iz obrazloženja tog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda proizlazi da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovi se žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.

 

18. Ni tuženikovi žalbeni navodi o tijeku zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu nisu osnovani. Tuženik u žalbi iznosi stajalište da za dio štete koji tužiteljici pripada zbog primjene Orijentacijskih kriterija, i to baš za povećani iznos, kamate mogu teći tek od donošenje tih kriterija, a nikako od podnošenja pisanog zahtjeva. Ovakvo se shvaćanje ne može prihvatiti kao osnovano jer je tužiteljica odštetnim zahtjevom tražila naknadu iste štete kao i u tužbi i tijekom postupka. Donošenjem Orijentacijskih kriterija izmijenjen je samo način izračuna te štete, ali je njen zahtjev ostao neizmijenjen.

 

19. Protivno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio uspjeh stranaka u sporu primjenjujući odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je već navedeno, konačno postavljeni zahtjev je onaj u tužbi, s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe.

 

20. Tuženik je već u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu i da joj je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti. Kako je, međutim, tuženik smatrao da tužiteljici ne bi pripadala novčana naknada u utuženom iznosu, prema mišljenju ovog žalbenog suda, tuženik je tako osporio samo visinu tužbenog zahtjeva pa je upravo visina tužbenog zahtjeva bila predmet ovog postupka.

 

21. Tužiteljica je tužbom tražila isplatu iznosa od 14.120,00 kuna, a uspjela je s 7.531,68 kuna. Iako prvostupanjski sud u toč. 30. obrazloženja izračunava uspjeh stranaka kao da se raspravljalo i o osnovi zahtjeva, dolazi do zaključka da je uspjeh tužiteljice u sporu 54%, koji postotak prihvaća i ovaj sud, budući da odgovara razmjernom uspjehu u pogledu visine zahtjeva.

 

22. Međutim, tuženik po ocjeni ovog suda osnovano ukazuje kako je prvostupanjski sud tužiteljici priznao naknadu troškova za radnje koje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Konkretno, podnesak od 2. prosinca 2020., kao ni podnesci od 6. prosinca 2019., 2. lipnja 2020. i 9. ožujka 2021. nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Radi se o podnescima u kojima tužiteljica uglavnom ponavlja ili dopunjuje već istaknute navode, ili uz koje predaje određenu dokumentaciju, koja je mogla biti predana i na ročištima.

 

23. Zbog toga je tužiteljici u tom dijelu trebalo umanjiti priznati trošak, pa joj je, uvažavajući njezin uspjeh u omjeru od 54%, priznat trošak zastupanja u iznosu od 765,98 Eur/ 5.771,25 kuna, uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 610,52 Eur/4.600,00 kuna, što ukupno iznosi 1.376,5 Eur /10.371,25 kuna, dok je za više traženo zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen.

 

24. Kako je se tuženik žalio u glavnoj stvari, a žalbom je uspio samo u pogledu troškova postupka, ovaj je sud, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučio da mu ne pripada trošak žalbenog postupka.

 

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 27. travnja 2023.