Poslovni broj:7 Kž-159/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-159/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. K., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KO-DO-221/2021 od 27. siječnja 2023. i oštećenog D. O., izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-134/2021 od 16. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

II. Žalba oštećenog D. O. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-134/2021 od 16. svibnja 2022., temeljem čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni V. K. oslobođen je od optužbe zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. I.

 

2. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenik se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

3. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.1. Žali se i oštećeni D. O. po punomoćniku P. C., odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oglasi odgovornim, odnosno krivim za djelo za koje se tereti, podredno da se ukine pobijana presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni V. K. po braniteljici T. V., odvjetnici iz O. V., H. & partneri d.o.o. iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložio da se žalba kao takva odbije. Isto to predlaže i u odnosu na žalbu oštećenika.

 

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je žalba oštećenika nedopuštena.

 

              U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara kako je presuda koju je donio prvostupanjski sud rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te da je sud pažljivom ocjenom dokaza trebao zaključiti da je okrivljeni V. K. kazneno odgovoran za inkriminirano mu djelo. Pri tome ovaj žalitelj analizira iskaz pok. M. O. i D. O., te smatra kako iz tih iskaza proizlazi da je okrivljenik zajedno sa J. Š. neistinito predočio kako će novac koji preda njemu, J. Š., preko TD A. s.r.o. plasirati na međunarodno tržište deviza radi ostvarivanja dobiti, pa iako to okrivljenik nije stvarno mislio učiniti kada je M. O. povjerovao njegovim tvrdnjama i 15. veljače 2009. sklopio Ugovor i predao mu novčani iznos od 10.000,00 eura, isti su zadržali za zajedničku korist. Pri tome ovaj žalitelj također tvrdi da je iz cjelokupnog dokaznog postupka vidljiva svijest okrivljenika o tome da se ulozi prikupljanja od ulagača ustvari ne koriste u svrhu koja je ulagačima prezentirana, te da niti na Forex tržištu a niti na bilo kakvom deviznom ili tržištu druge vrste ne ostvaruju dobit već u cilju ostvarenja što većeg kapitala. Slijedom utvrđenih činjenica, po stavu državnog odvjetništva, a na temelju provedenog dokaznog postupka, te pravilnom analizom obrane okrivljenika kao i ostalih provedenih dokaza proizlazi da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti na način kako je to precizirano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.

 

8.1. Suprotno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

 

8.2. Naime, temeljem detaljne i vrlo opširne analize provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije sporno da je pok. J. Š. bio izvršni direktor TD A. s.r.o. iz P., od 28. srpnja 1995. do 16. prosinca 2010., koja je imala račun i u G., te da je okrivljeni V. K. bio vanjski suradnik iste firme koji je pribavljao klijente. Nesporno je također da je pok. M. O. poznavao, kako okrivljenika tako i J. Š. sa kojim ga je upoznao okrivljenik, te i svjedoka T. H.. Nesporno je da su okrivljenik i J. Š. bili kao ovlašteni potpisnici ovlašteni raspolagati sredstvima na računu A. s.r.o. te je nesporno da je nakon smrti oštećenog M. O. D. O. kao nasljednik naslijedio potraživanja prema A. s.r.o., te na taj način dobio status oštećenika u postupku, te da je sav novac o kojem se govori u ovom postupku bio upravo od M. O..

 

8.3. Prvostupanjski sud nadalje pravilno zaključuje da je oštećeni D. O. kao investitor 3. ožujka 2008. zaključio Ugovor o zajedničkom ulaganju na iznos od 20.000 eura i nesporno je da je oštećeni D. O. bio zajedno sa okrivljenikom 3. ožujka 2008. u K. gdje je iznos 20.000 eura uplaćen od strane okrivljenika putem BKS bank AG u K. na račun T. H. koji je bio vlasnik TD P. L. dok je iz priznanice BKS bank AG od 3. ožujka 2008. (list 18 spisa) utvrđeno da je taj iznos bio uplaćen upravo temeljem navedenog ugovora o zajedničkom ulaganju. Nesporno je i da je pok. M. O. prije ove transakcije uložio novac u F. i to upravo preko okrivljenika da bi mu okrivljenik vratio iznos od 20.000 eura koji je potom M. O. ponovo investirao u F. i to ponovo opet preko okrivljenika na način da je novac predao D. O. koji ga je zajedno sa okrivljenikom uplatio u banci u K. na račun T. H..

 

8.4. Sporno u ovom postupku, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, je okolnost da li je okrivljenik zajedno i po prethodnom dogovoru sa J. Š. u nakani da se zajedno s njim znatno nepripadno materijalno okoristi, neistinito predočio M. O. da će novac koji preda njemu i J. Š. preko TD. A. s.r.o. iz P. plasirati na međunarodno tržište deviza radi ostvarenja dobiti, iako ni on niti J. Š. stvarne namjere da to učini nisu imali, pa kada je M. O. povjerovao u takve njegove navode i 15. veljače 2009. predao mu novčani iznos od 10.000 eura, novac ni on niti J. Š. nisu dalje proslijedili, već su ga zadržali u zajedničku nepripadnu korist. Dakle, sporna je prijevarna namjera na strani okrivljenika, te predaja novca od strane oštećenog pok. M. O. okrivljeniku 15. veljače 2009., te zadržavanje tog novca u zajedničku nepripadnu materijalnu korist.

 

8.5. Prvostupanjski sud je nakon toga detaljno analizirao iskaz pok. M. O. (toč. 40. obrazloženja pobijane presude) te u toč. 41. obrazložio postojanje prijevarne namjere na strani okrivljenika, odnosno zaključio, a nakon detaljne analize navedene u toj  točki da iz svega proizlazi kako okrivljenik nije imao prijevarnu namjeru u odnosu na oštećenika. Navedeni zaključak prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u toč. 41. kao što je već rečeno u obrazloženju pobijane presude, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto, kao i na obrazloženje pod toč. 42. i 43. obrazloženja pobijane odluke.

 

8.6. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno pravilno prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo prijevare, već da se ovdje radi o građanskopravnom odnosu između okrivljenika i oštećenika. Prvenstveno iz razloga što je iz iskaza pok. M. O. utvrđeno, a i kako je prije oba u obrazloženju opisana ugovora, on već prije i to upravo preko okrivljenika uložio u F. F. koji novac je izgubio, no okrivljenik mu ga je vratio, nakon čega je oštećenik ponovno odlučio uložiti u F. znajući, sada već iz vlastitog iskustva, rizike takvog ulaganja, pa je razvidno da su okrivljenik i pok. M. O. već i otprije bili u nekoj vrsti poslovnog odnosa koji je u konačnici i rezultirao potpisivanjem predmetnog ugovora koji je bio samo garancija povrata novca kojeg mu je oštećenik predao ranije iz kojeg razloga do faktičke predaje predmetnog novca  15. veljače 2009. nije nikada niti došlo. Uz to, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je pok. M. O., a što proizlazi i iz njegovog vlastitog iskaza, bio svjestan rizika s obzirom da nije životno da bi osoba njegovog životnog iskustva, a sam je u svom iskazu naveo kako je obrazovan čovjek i kako ga se ne može "muljati", mogla pomisliti da bi mogao ostvariti puno više prinose od svog novca nego u banci kada to nije skopčano sa visokim rizicima. Ovo pogotovo stoga što mu okrivljenik nije nikada zatajio sa čime se bavi i u što bi uložio njegov novac, a slijedom čega proizlazi da je takav tip ulaganja rizičan. Navedenu tvrdnju potvrđuje i samo njegovo postupanje u odnosu na ranije predanih 20.000 eura za koje se predomislio, a nakon čega mu ih je okrivljenik i vratio, no on ih je ipak naknadno odlučio uložiti.

 

8.7. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da kao rezultat kompletnog dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljenik oštećeniku nešto neistinito predočio, već se ovdje konkretno svjedok uz određeni rizik upustio u jednu transakciju želeći ostvariti puno veći prinos nego što je to tada mogao sigurnim ulaganjem na računu u banci. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje radi o građanskopravnom odnosu, te da nije dokazana prijevarna namjera na strani okrivljenika.

 

8.8. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

9. Zbog navedenog valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

10. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod I.

 

              U odnosu na žalbu oštećenika

 

11. Odredbom čl. 464. st. 1. ZKP/08 propisano je da žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik. U st. 4. istog čl. propisano je cit: "Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda ne može pobijati.".

 

11.1. U ovdje konkretnom slučaju postupak je vođen povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-6521/10 od 30. rujna 2015. izmijenjene 13. siječnja 2014. i 26. lipnja 2020., pa s obzirom na tu okolnost točno je i precizno propisano zbog kojih osnova oštećenik može podnijeti žalbu, a kao što je naprijed navedeno.

 

11.2. U ovdje konkretnom slučaju oštećenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da je podnio žalbu iz onih žalbenih razloga zbog kojih ne može podnijeti žalbu oštećenik.

 

11.3. S obzirom na navedeno, a kako odredba čl. 481. st. 2. ZKP/08 propisuje da se žalba odbacuje rješenjem kao nedopuštena, ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe….., tada je valjalo riješiti kao u izreci ovdje drugostupanjskog rješenja pod toč. II.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva  povreda nije  utvrđena,  a  žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok žalba oštećenika nije dopuštena, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, a temeljem čl. 480. st. 1. ZKP/08 žalbu oštećenika odbaciti kao nedopuštenu.

 

 

 

U Zagrebu 16. svibnja 2023.

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Sonja Brešković Balent, v. r.