1

Poslovni broj: Gž-150/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-150/2023-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice A. H., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1465/20-36 od 16. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1465/20-36 od 16. prosinca 2022. u točki II. i III. izreke.

 

II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: … isplatiti tužiteljici A. H. iz Z., OIB: … iznos od 26.967,50 kn / 3.579,20 eur s zateznom kamatom koja teče od 8. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 16.462,50 kn / 2.184,95 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: … naknaditi tužiteljici A. H. iz Z., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 7.400,00 kn kn/ 982,15 eur s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 22. prosinca 2022. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku te joj dosudi i daljnji iznos pravične novčane naknade uz naknadu troškova cjelokupnog postupka i troškova žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica je tužbom tražila isplatu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 43.430,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. travnja 2020. do isplate, a zbog štetnog događaja u kojem je zadobila tjelesne povrede i koji se dogodio 15. studenog 2019.

 

5.1. Tuženik je priznao štetni događaj i pasivnu legitimaciju, ali je istaknuo prigovor suodgovornosti tužiteljice od 30% te osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je prije utuženja tužiteljici isplatio iznos od 11.445,00 kn.

 

5.2. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje je proveo u postupku utvrdio:

- da je dana 15. studenog 2019. došlo do prometne nezgode u Z. na raskrižju ulice i ulice u kojem je sudjelovala tužiteljica kao putnica u autobusu reg. oznake …,

- da se štetni događaj dogodio na način da je tužiteljica ušla u autobus pridržavajući se za rukohvat koji se nalazi na vratima, a nakon što je ušla u autobus pustila je rukohvat u namjeri da krene prema aparatu za poništenje karata, u kojem trenutku je došlo do naglog kočenja i do njezinog pada pri čemu se nije prilikom puta do aparata za poništenje karata uspjela uhvatiti za nikakav drugi rukohvat,

- da je u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma donjeg dijela desne palčane kosti, prijeloma stiloidnog nastavka desne lakatne kosti i natučenja glave,

- da se zbog zadobivenih ozljeda liječila u Kliničkoj bolnici Sveti Duh, Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Doma zdravlja Zagrebačke županije, Ispostava Z., koje liječenje je dovršeno 17. travnja 2020.,

- da je prema nalazu vještaka tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 45 dana,

- da je trpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja u trenutku neposredne životne ugroze te sekundarni strah vezan uz zadobivene tjelesne ozljede i moguće posljedice te komplikacije, jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 21 dan,

- da je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 15% koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba te bolovima pri dužem radu s desnom rukom,

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje na granici lakog i srednjeg stupnja u vidu deformiteta u području desnog ručnog zgloba, što je vidljivo kada se gleda u desni ručni zglob tužiteljice,

- da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata dnevno kroz 20 dana, dva sata dnevno kroz 45 dana i jedan sat dnevno kroz 45 dana za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je tužiteljica rođena 1943.,

- da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici po osnovu štete iz navedenog štetnog događaja isplatio iznos od 11.445,00 kn.

 

5.3. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa je za istu nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), a da utvrđena povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema članku 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a. Prvostupanjski sud ocjenjuje da bi tužiteljici po osnovu kvalifikatornih okolnosti za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, pretrpljene duševne boli zbog trajnog umanjenja životnih aktivnosti i duševnih boli zbog naruženja pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 50.000,00 kn, dok bi joj na temelju članka 1089. stavak 2. i članka 1095. ZOO-a po osnovi tuđe pomoći i njege pripadao iznos od 4.875,00 kn (195 sati x 25,00 kn).

 

5.4. Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor tuženika doprinosa tužiteljice u štetnom događaju u omjeru od 30% jer se ista u trenutku kočenja autobusa nije držala za rukohvat.

 

5.5. S obzirom na utvrđenu suodgovornost tužiteljice za štetni događaj, utvrđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 54.875,00 kn umanjen je za iznos od 30% te je na taj način dobiven iznos od 38.412,50 kn, koji iznos je umanjen  za 11.445,00 kn koliko je tužiteljici isplaćeno u mirnom postupku, te joj je dosuđen iznos od 26.967,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od 8. travnja 2020. kao datuma podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa do isplate.

 

5.6. Iznad dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice je odbijen za iznos od 16.462,50 kn/2.184,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

 

5.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), a visina troška tužiteljice utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.) uz uvećanje za trošak predujma za vještačenje.

 

6. U svojoj žalbi tužiteljica navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citira zakonski tekst navedene bitne povrede. Obzirom da prvostupanjski sud nije proveo kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje, a koje je predlagao tuženik, to da nije mogao utvrditi doprinos tužiteljice pa stoga nije dao jasne razloge zbog kojih je doprinos tužiteljice procijenio s 30%.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu te je za svoju odluku dao jasne razloge. Prvostupanjski sud nije proveo po tuženiku predloženo kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje na okolnost da li bi tužiteljica zadobila navedene ozljede i u slučaju da se propisno držala za rukohvat jer da tuženik u tijeku postupka nije dostavio nikakvu dokumentaciju na temelju koje bi se moglo provesti predloženo vještačenje. Zbog toga je doprinos tužiteljice u štetnom događaju ocijenio prema njezinom iskazu.

 

6.2. I po ocjeni ovog suda, predloženo vještačenje ne bi dalo odgovor na pitanje bi li tužiteljica zadobila iste tjelesne ozljede i da se držala za rukohvat prilikom kočenja autobusa, s obzirom da je isto moguće provesti samo na temelju činjenica koje su vezane uz brzinu autobusa u trenutku kočenja, razloga kočenja, intenziteta kočenja i sl., a o čemu ne postoji nikakva dokumentacija niti podaci.

 

6.3. Činjenica da se tužiteljica prevozila u autobusu ZET-a, da se, kako je sama iskazivala, u trenutku kočenja nije držala za rukohvat, a niti za sjedala u autobusu, i po ocjeni ovog suda dovode do zaključka da je ista doprinijela u štetnom događaju. Tužiteljica se trebala i prilikom kretanja prema automatu za poništenje karata pridržavati upravo da bi prevenirala situacije naglog kočenja, na što ne može utjecati vozač autobusa, već reakcije kočenja budu u pravilu izazvane vanjskim faktorima, odnosno ovise o postupanju drugih sudionika u prometu.

 

6.4. Zbog toga je, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio doprinos tužiteljice koja je trebala upotrijebiti povećanu pažnju prilikom kretanja po autobusu koji je u vožnji i koje kretanje predstavlja opasnu radnju, ukoliko se putnici u svakom trenutku ne pridržavaju bilo za rukohvate na stolicama ili rukohvate na drugim mjestima u autobusu, a koji su dostupni svakom putniku.

 

6.5. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi povodom žalbi stranaka na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. U odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, tužiteljica ukazuje na izostanak njezinog doprinosa u štetnom događaju, pa time i u nastaloj šteti.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdio suodgovornost tužiteljice u štetnom događaju, a isto tako pravilno je utvrdio i visinu neimovinske i imovinske štete koja bi joj pripadala te pravilno odbijajući od utvrđenog iznosa ukupne štete doprinos tužiteljice i ono što joj je plaćeno prije utuženja dosudio tužiteljici iznos iz točke I. izreke presude, a odbio je za preostali iznos od 16.462,50 kn/2.184,95 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

 

8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška koju tužiteljica posebno i ne osporava, osim u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

 

9. Zbog toga je pobijana odluka potvrđena u točkama II. i III. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

Koprivnica, 16. svibnja 2023.