1

Poslovni broj: 27 Gž Zk-272/2022-2

Poslovni broj: 27 Gž Zk-272/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja K. H., OIB:... iz P. K. , protiv protustranke B. B., OIB:... iz P. K. 21, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Z-10909/2018 od 19. studenoga 2021., dana 16. svibnja 2023.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba R. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Z-10909/2018 od 19. studenoga 2021.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe R. H. na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 2865 k.o. Ž. pod brojem Z-21349/2021 dana 8. veljače 2022. 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor R. H. (dalje: žaliteljica) od 8. studenoga 2018. izjavljen protiv rješenja istog suda poslovni broj Z-10909/2018 od 25. srpnja 2018. kao neosnovan i potvrđeno citirano rješenje, te određeno brisanje zabilježbe prigovora upisanog pod poslovnim brojem Z-16317/2018 nakon pravomoćnosti tog rješenja.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija žaliteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-10909/2018 od 25. srpnja 2018. na temelju ugovora o kupoprodaji dopušten upis prava vlasništva u korist predlagatelja, te da je protiv navedenog rješenja R. H. izjavila prigovor u bitnome navodeći da je na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 2865 k.o. Ž. pod poslovnim brojem Z-175/2012 na temelju ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. zabilježena zabrana otuđenja predmetne nekretnine u roku od 10 godina od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji, što predstavlja ograničenje prava vlasništva na temelju pravnog posla i isto temeljem čl. 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV) djeluje prema trećima ako je upisano u zemljišne knjige te da navedeni rok nije protekao. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da u upisanoj zabrani otuđenja u smislu odredbe čl. 34. st. 3. ZV-a nije navedeno u koju svrhu i radi čijeg je interesa osnovana, da je protustranka kao kupac ispunila svoje obveze prema R. H. kao prodavatelju te da je protekao rok od 10 godina od kada je osnovana, primjenom odredbe čl. 123.a st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj:  91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004  107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013 i 108/2017 - dalje: ZZK) odbio je prigovor kao neosnovan i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta.

6. Žaliteljica u žalbi navodi da se radi o ugovornoj obvezi kupca koji je ugovorom pristao na upis zabrane otuđenja prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora i ista ga obvezuje, smatra da je prvostupanjski sud neosnovano preispitivao svrhu i razloge upisa predmetne zabrane te pogrešno zaključio da je jedina ugovorna obveza kupca (ovdje protustranke – napomena ovog suda) bila isplata kupoprodajne cijene jer se kupac obvezao da neće 10 godina od sklapanja kupoprodajnog ugovora raspolagati nekretninom, pa navedeno raspolaganje znači kršenje ugovorne obveze od strane kupca.

7. Odredbom čl. 34. st. 1. ZV-a propisano je da ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti, dok prema stavku 2. istog članka odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje, i ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnog druga, djeteta roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena. 

8. Dakle, prema sadržaju navedene zakonske odredbe, riječ je o ograničenju uspostavljenom vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla i takva zabrana ne djeluje apsolutno (nije stvarnopravne prirode) već samo obveznopravno (obvezuje samo vlasnika nekretnine i to samo u odnosu prema određenoj osobi prema kojoj se obvezao da neće otuđiti nekretninu sukladno odredbi čl. 34. ZV-a).

9. Imajući u vidu da se protustranka kao kupac ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. od 30. lipnja 2011. obvezao prema žaliteljici kao prodavatelju da neće otuđiti predmetnu nekretninu, to takvo ograničenje uspostavljeno vlasnikovim raspolaganjem na temelju pravnog posla u ovom konkretnom slučaju nije stvarnopravne prirode i zato ne sprječava vlasnika nekretnine (protustranku) da dalje raspolaže istom niti da novi stjecatelj (predlagatelj) stekne pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Navedeno shvaćanje je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-2728/2013 od 3. svibnja 2017.

10. Obzirom da na temelju priloženog ugovora o kupoprodaji i stanju zemljišne knjige u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu, nije bilo zapreke za provedbu predložene uknjižbe prava vlasništva, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je dopustio upis prava vlasništva u korist predlagatelja, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud. 

11. Budući da iznesenim žalbenim razlozima žaliteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te ispitivanjem pobijanog rješenja na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022), a koji se Zakon u zemljišnoknjižnim predmetima primjenjuje temeljem odredbe čl. 91. st. 1. ZZK u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenio i materijalno pravo, to je valjalo primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe. 

U Varaždinu, 16. svibnja 2023.