1

Poslovni broj: Gž-481/2023-2

Poslovni broj: Gž-481/2023-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja A. H. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženice N. R., OIB: …, iz S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2096/22-21 od 27. listopada 2022., 16. svibnja 2023.,

presudio  je 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2096/22-21 od 27. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog R.-A. Č. u S. B., poslovni broj Ovrv-1046/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 1.252,18 HRK / 166,19 EUR1 sa zateznim kamatama tekućim od 13.3.2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.223,27 HRK/ 295,08 EUR1 sa zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2022. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv presude podnio je tužitelj 3. studenog 2022. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da održi platni nalog u cijelosti i dosudi mu parnični trošak, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je 24. ožujka 2022. donio presudu broj Povrv-4970/21-8 protiv koje se tužitelj žalio te je Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici 29. lipnja 2022. odlukom broj Gž-783/2022-2 ukinuo točke II. i III. prvostupanjske presude i u tom dijelu vratio predmet na ponovno suđenje. U obrazloženju presude navedeno je da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku omogućiti tužitelju izjašnjenje o ugovornoj odredbi na kojoj zasniva tražbinu te novom odlukom ocijeniti osnovanost zahtjeva za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora i odlučiti o troškovima postupka. Nakon primitka drugostupanjske odluke tužitelj se nije očitovao na navode te odluke, već je na raspravi 6. listopada 2022. paušalno ostao kod svih navoda iznesenih u ranijem postupku.

5.1. Tužbeni zahtjev podnosi se na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.252,18 kn koju naknadu tužitelj naplaćuje na temelju članka 14. točka 2. Općih uvjeta. Navedenu odredbu Općih uvjeta prvostupanjski sud je ocijenio ništetnom sukladno članku 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. i 78/12.; dalje: ZZP/07) u vezi s člankom 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo pa je ista nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženice. Nadalje je ocijenjeno da je potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora protivno i članku 368. stavak 1. ZOO-a jer tuženicu obvezuje da do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen ispunjava svoju obvezu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži u obliku jednokratne naknade, dok s druge strane, raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje obzirom da korisnik biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj nedvojbeno prestaje pružati ugovorene usluge.

5.2. Budući da se radi o jednostranom raskidu ugovora od strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze prvostupanjski sud je ocijenio da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete radi prijevremenog raskida, ali bi morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i njezinu visinu, a nije to učinio. Mjesečni iznos naknade za pristup mreži ne može predstavljati štetu za tužitelja, jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih ugovornih obveza, tako da je prestala obveza tuženice plaćati mjesečnu naknadu, dok se tužitelj oslobodio svih budućih obveza prema tuženici. Iz navedenog razloga prvostupanjski sud je na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) ukinuo platni nalog u cijelosti.

6. U žalbi protiv presude tužitelj je prije svega istaknuo da je utvrđenjem ništetnosti članka 14. stavak 2. Općih uvjeta prvostupanjski sud počinio višestruke povrede materijalnog prava. Prije svega, da se pozvao na Zakon o zaštiti potrošača koji više nije bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka. Nadalje, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj potražuje naknadu za uslugu koju nije pružio jer ta naknada predstavlja ugovorenu naknadu štete (izmakle dobiti) nastale zbog raskida ugovora, a koja se tek obračunava putem ugovorenih mjesečnih naknada. Odredba članka 14. točka 2. Općih uvjeta u bitnom da je preuzeta iz članka 41. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (dalje: ZEK) koji predviđa mogućnost ugovaranja da pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili drugu odgovarajuću naknadu u skladu s Općim uvjetima poslovanja. Člankom 296. stavak 3. ZOO-a da su od utvrđenja ništetnosti izuzeti oni sadržaji općih uvjeta koji su preuzeti iz važećih propisa, a što je u konkretnom slučaju učinjeno. Tužitelj nadalje ukazuje na neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da izmaknuće plaćenih mjesečnih naknada ne može za njega predstavljati štetu jer da sporna naknada predstavlja upravo naknadu štete, odnosno izgubljene dobiti koju bi tužitelj stekao u slučaju urednog ispunjenja ugovora od strane tuženice. U žalbi je nadalje istaknuto da su svi Opći uvjeti poslovanja tužitelja i Uvjeti korištenja pojedinih tarifa odobreni pravomoćnim odlukama nadležnih regulatornih tijela. Smatra da je, osim pogrešne primjene materijalnog prava, prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka i to bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer se uopće nije osvrnuo na činjenicu da je tuženica, zbog sklapanja ugovora na razdoblje od 24 mjeseca, pod povoljnijim uvjetima dobila usluge tužitelja u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na navedeno razdoblje, a što je tužitelj koncizno objasnio u podnesku od 21. lipnja 2021., no prvostupanjski sud da je propustio utvrditi tu odlučnu činjenicu. Zbog toga da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Osim toga da prvostupanjski sud nije u skladu s člankom 288.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku nastojao da stranke iznesu sve odlučne činjenice i dopune nepotpune navode o važnim činjenicama, označe ili dopune dokazna sredstva, iako je bio obvezan razmotriti sa strankama i pravna pitanja spora.

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja treba navesti da ovaj spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), u kojem se odluka kojom se završava takav postupak prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitujući odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navedenu u žalbi s obzirom da presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju provedenih dokaza te nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Iako tužitelj nije ovlašten pobijati presudu radi relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. stavak 1. ZPP-a) treba istaknuti da nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 288.a ZPP-a jer je prvostupanjski sud raspravio predmet spora primjenom načela otvorenog pravosuđenja. Ispitivanjem presude i po službenoj dužnosti ovaj sud je ocijenio da nije počinjena niti jedna od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom članka 365. stavak 2. u vezi člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

9. Tužitelj osnovano navodi u žalbi da se prvostupanjski sud pozvao na pogrešno materijalno pravo i to na članke 96. i 102. ZZP/07 koji nije bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora između stranaka. Međutim, Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP/14) koji se primjenjuje između stranaka s obzirom da je ugovor zaključen 14. lipnja 2019. sadrži istovjetne odredbe u člancima 49. i 55., tako da bi odluka o tužbenom zahtjevu bila ista i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Žalbenim navodima kojima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da ugovaranje prava na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u konkretnom slučaju uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice, tužitelj sadržajno pobija presudu radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg zakonskog razloga nije ovlašten pobijati presudu u sporu male vrijednosti. Obzirom je prvostupanjski sud iznio jasne razloge na temelju kojih nalazi utvrđenim da ugovaranje naknade za prijevremeni raskid ugovora u konkretnom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice i radi čega je otklonio primjenu članka 14. stavka 2. Općih uvjeta, to je pravilno odbio zahtjev tužitelja, odnosno ukinuo platni nalog u dijelu koji sadrži nalog za isplatu po tom osnovu.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji se tiču primjene članka 14. stavka 2. Općih uvjeta koji je prema navodima žalbe preuzet iz članka 41. stavak 5. ZEK-a, zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba Općih uvjeta izuzeta od ispitivanja ništetnosti primjenom članka 296. stavak 3. ZOO-a. Naime, ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremeni raskid odnosi se na preostale mjesečne naknade do isteka ugovornog razdoblja, a ista je nepoštena u smislu čl. 49. ZZP/14 jer je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (tužitelja) na čiji sadržaj tuženica nije imala utjecaja, te protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice, obzirom je tužitelj oslobođen obveza iz ugovora, dok je tuženica u obvezi i nadalje plaćati naknadu, a to je u suprotnosti i s pravnim učincima raskida ugovora iz čl. 368. ZOO-a.

12. Žalbene tvrdnje da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na popuste i pogodnosti koje je tuženica ostvarila na usluge tužitelja također nisu osnovane. Naime, tužitelj je podnio konkretan zahtjev kao zahtjev za isplatu ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora. Protivno navodima žalbe tužitelj u podnesku od 21. lipnja 2021. nije koncizno objasnio pod kakvim je povoljnijim uvjetima tuženica dobila usluge tužitelja zbog sklapanja ugovora na razdoblje od 24 mjeseca u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na navedeno razdoblje, odnosno kakve je popuste i u kojim iznosima tuženica na taj način ostvarila od tužitelja. Tijekom postupka ovaj drugostupanjski sud je donio odluku broj Gž-783/2022-2 od 29. lipnja 2022. kojom je ukinuo prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a iz razloga što je sud onemogućio tužitelja da se činjenično izjasni o pravima i obvezama stranaka iz ugovornog odnosa i razlozima koji čine spornu ugovornu odredbu o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora nepoštenom. Tužitelj nakon donošenja te odluke nije iznio nikakve daljnje činjenice, već je samo ostao kod tužbe i dotadašnjih navoda. Tijekom cijelog postupka tužitelj nije činjenično isticao kakve je pogodnosti u smislu povoljnije usluge pružio tuženici i koji je iznos tih pogodnosti niti je utuženo potraživanje činjenično odredio kao zahtjev za naknadu štete. Iz provedenih dokaza također nije moguće zaključiti da je spornom odredbom ugovorena naknada štete (izmakle dobiti) koja je nastala tužitelju zbog prijevremenog raskida ugovora, a koja se tek obračunava putem ugovorenih mjesečnih naknada, kako je to navedeno u žalbi.

13. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, time da tužitelj odluku o troškovima postupka pobija u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari i sadržajno ne iznosi žalbene razloge.

14. Zbog navedenoga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrdio pobijanu presudu.

Koprivnica, 16. svibnja 2023.