Poslovni broj Kž-403/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-403/2020-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Iztoka Krbeca kao predsjednika vijeća, te Sene Midžić Putigna i Tanje Prenc Kanis kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Mladenovski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika D. M., podnesenoj putem branitelja P. K., odvjetnika iz S. B. te Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, na presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj 23 K-201/2020-11 od 18. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I.               Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, te se ukida prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II.               U preostalom dijelu žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, kao i žalba okrivljenika D. M. u cijelosti se odbijaju kao neosnovane te se u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 23 K-201/2020-11 od 18. kolovoza 2020. je okrivljeni D. M. oglašen krivim za počinjenje jednog kaznenog djela protiv javnog reda protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u R. H., drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 236. st. 1. KZ/11. te je temeljem iste odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2.               Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11. okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. veljače 2020. do 18. ožujka 2020.

 

3.              Temeljem odredbe čl. 79. st. 1. KZ/11 od okrivljenika je oduzet mobilni telefon marke HTC, IMEI broja … sa pripadajućom SIM karticom koji mu je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Sisačko-moslovačke, PP Petrinja od 25. veljače 2020. te je određeno da će se isti uništiti.

 

4.              Temeljem odredbe čl. 148. st. 6.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 u daljnjem tekstu ZKP/08) sud je odredio da se okrivljenik oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 i nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

5.              Protiv ove presude pravodobne žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Sisku i okrivljenik D. M. putem branitelja P. K., odvjetnika iz S. B.. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku žalbu podnosi zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se preinači prvostupanjsku presudu na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju od najmanje 2 godine i 6 mjeseci zatvora te da ga se obveže na podmirenje svih troškova kaznenog postupka. Okrivljenik D. M. putem branitelja P. K. iz S. B. žalbu podnosi iz žalbenih osnova bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se prvostupanjsku odluku ukine i preinači na način da se okrivljeniku "ublaži izrečena kazna uvjetnom kaznom zatvora".

 

6.              Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

7.              Ovaj sud je temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavio spis na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola koje je vratilo spis.

 

8.               Žalba državnog odvjetnika je osnovana samo zbog odluke o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu, kao i žalba okrivljenika u cijelosti neosnovana.

 

9.               Iako okrivljenik ističe u žalbi žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, iste ne obrazlaže, a ovaj sud je još povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika, a po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu te je našao da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točci 1. te zakonske odredbe, niti da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen Kazneni zakon.

 

10.               Žalbenim navodima da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim jer da okrivljenik nije znao da bi putnici koje je prevozio se nalaze ilegalno u R. H. te da je priznao kazneno djelo uplašivši se za vlastitu egzistenciju se obrazlaže žalbena osnova pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, obzirom da se okrivljenik  u tijeku rasprave održane 18. kolovoza 2020. izjasnio da se osjeća krivim za počinjenje ovog kaznenog djela, a koje izjašnjenje je i sukladno iznesenoj obrani kako pri prvom ispitivanju, tako i na raspravi, ovaj sud i nije razmatrao žalbu okrivljenika iz ove žalbene osnove. Naime, sukladno odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08 žalbu iz te žalbene osnove ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na kazneno djelo za koje se izjasnio da se smatra krivim, a u žalbi se ni ne poziva da bi postojali dokazi o isključenju protupravnosti ili krivnje za koji bi saznao nakon donošenja presude ili o ostalim činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, oduzimanja predmeta i troškova postupka.

 

11.              Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika ni okrivljenika zbog odluke o kazni.   Naime, prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kazne pravilno utvrdio i cijenio sve okolnosti od značaja za kažnjavanje, pa je tako pravilno i u dovoljnoj mjeri, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, okrivljeniku cijenio kao otegotno višestruku osuđivanost zbog počinjenja pretežito kaznenih djela protiv imovine, pa i na zatvorske kazne, kao i visok stupanj kriminalne volje iskazane prilikom počinjenja ovog kaznenog djela na način da je sa ranije nepoznatom osobom dogovorio cijelio postupak prijevoza ilegalnih migranata, dobio za to ugovoreni iznos te je i zatečen u prijevozu 6 takvih migranata. Također je pravilno prvostupanjski sud i u dovoljnoj mjeri okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti priznanje počinjenja kaznenog djela, koje je bilo detaljno i okolnosno te se temeljem istog moglo doći i do drugih osoba koje se organizirano bave prijevozom ilegalnih migranata, a time je i doprinio efikasnosti postupka. Nadalje je, pravilno i u dovoljnoj mjeri prvostupanjski sud cijenio izraženo kajanje, kao i obiteljske prilike okrivljenika kao i okolnost da je okrivljenik otac malog djeteta. I prema nalaženju ovog suda imajući u vidu sve prije navedene okolnosti, kao i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela od strane okrivljenika za koje je oglašen krivim prvostupanjskom presudom, pa i okolnost da je po zaticanju policije napustio vozilo kojim je prevozio ilegalne migrante, kao i društvenu opasnost takvih kaznenih djela, ali i okolnost da se nakon počinjenja kaznenog djela okrivljenik zaposlio i svojim radom uzdržava obitelj, se kazna zatvora u trajanju od 1 godine na koju je osuđen prvostupanjskom presudom ukazuje primjerenom tim okolnostima kao i svrsi kažnjavanja propisanoj zakonom.

 

12.              Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima postupka koju se obrazlaže navodima da sud nije dao razloge za oslobođenje okrivljenika plaćanja troškova ističući da okrivljenik nije ničim dokazao da bi bio dužan uzdržavati maloljetno dijete niti je to sud provjeravao, a da iz iskaza okrivljenika proizlazi da je zaposlen u poduzeću Đ. Đ. sa plaćom od 4.900,00 kuna a što predstavlja prosječni prihod u R. H.. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je u pogledu odluke o trošku samo paušalno naveo da je okrivljenika temeljem odredbe čl. 148. st. 6. ZKP-a oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka jer je isti dužan uzdržavati maloljetno dijete, nema imovine, pa bi plaćanjem troškova bi moglo biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Na opisani način prvostupanjski sud je propustio dati valjane razloge za zaključak da bi u pogledu okrivljenika postojali uvjeti za oslobođenje od plaćanja tih troškova u cijelosti sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08 posebice imajući u vidu navode okrivljenika da je stalno zaposlen i da tim radom ostvaruje redovne prihode. Obzirom da je prvostupanjski sud propustio dati razloge za zaključak da okrivljenik koji je stalno zaposlen i prosječnih prihoda bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka djelomično ili u cijelosti doveo u pitanje svoje uzdržavanje ili uzdržavanje maloljetnog djeteta, valjalo je prvostupanjsku presudu u pogledu troškova ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a o čemu će sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

13.              Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 482. ZKP/08 valjalo je u preostalom dijelu odbiti žalbe državnog odvjetništva, te okrivljenika u cijelosti kao neosnovane, te u neukinutom, a pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Puli – Pola, 16. svibnja 2023.