REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-540/2021

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja I. M. iz S., O. …, kojeg zastupa
punomoćnik H. A., odvjetnik u S., protiv tužene D. M. B.
iz S., O. …, koju zastupa punomoćnik I. R.,
odvjetnik u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene

7. ožujka 2023. u nazočnosti punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave 15.
svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništavan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana

15. travnja 2014. između tuženice kao davatelja uzdržavanja i P. M. kao
primatelja uzdržavanja te ne proizvodi nikakve pravne učinke, radi čega se nalaže
brisanje prava vlasništva sa nekretnine upisane u K.O. S., poduložak 13 Z. 6241,
na adresi S, stan na četvrtom katu, označen broj
…, površine 61,08 m2, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, blagovaonice, hodnika i
lođe i pripadajućih pokretnina u stanu, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na
čest. zem. 1149/1, neplodno i čest. zem. 1149/8, zgrada, zajedno sa suvlasničkim
dijelom nekretnine povezane temeljem čl. 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade nekretnini, s
imena tužene D. M., a koja uknjižba je provedena na osnovu naprijed
navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja
kakvo je bilo prije ovog upisa, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom računajući od presuđenja pa do
konačne isplate."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 13.881,15 eur/ 104.458,75 kn.

2 P-540/2021

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2014. zaprimljena je pod poslovnim brojem Po-157/2014
tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništavosti Ugovora o
dosmrtnom uzdržavanju koji je kao davateljica uzdržavanja sklopila s njihovim ocem
P. M. kao primateljem uzdržavanja. Navodi kako P. M. zbog
slabijeg psihofizičkog stanja i starije životne dobi nije znao što točno potpisuje
prilikom sklapanja predmetnog ugovora, radi čega je taj pravni posao ništavan.
Dodaje kako živi s ocem u stanu koji je predmet ugovora i kako se jedini stalno brine
o njemu, jer tužena živi sa suprugom na drugoj adresi, stoga nije sposobna brinuti se
o zdravlju primatelja uzdržavanja i osigurati mu potrebnu njegu i skrb, iako je
preuzela tu obvezu.

2. Rješenjem broj Po-157/2014 od 5. veljače 2015. tužba je odbačena, a
Županijski sud u Splitu rješenjem je broj Gž-576/2015-1 od 5. listopada 2015. ukinuo
tu odluku i predmet vratio na ponovni postupak nakon čega je spis zaveden pod
novim poslovnim brojem P-11062/15.

3. Podneskom od 9. veljače 2016. tužitelj je pored tužene označio kao
tuženika pod 2 P. M. iz S., a 16. ožujka 2016. zaprimljen je odgovor
tuženika pod 1 i 2 kojim u cijelosti osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev uz
obrazloženje kako je predmetni ugovor sklopljen iz razloga što tužena pod 1 već
godinama isključivo brine o tuženiku pod 2 i kao brižna osoba ispunjava obveze
preuzete tim pravnim poslom. U bitnom navode kako je tuženik kao primatelj
uzdržavanja bio potpuno svjestan svojih radnji i primjerenog psihofizičkog zdravlja,
stoga je razumio i znao kakvu vrstu ugovora potpisuje i zbog čega to radi, kako je
tužitelj boravio s ovim tuženikom u stanu, ali o njemu nije brinuo, već ga je i tjelesno
napadao, radi čega je tuženik u više navrata zahtijevao da napusti stan i zbog toga
se žalio te tražio pomoć od tužene. Dodaju kako je tužitelj 20. veljače 2016. napustio
stan nakon što mu je tužena po očevoj zamolbi uputila pismo i tom prilikom je uzeo
niz tuženikovih stvari, uključujući i kuvertu s 18.000,00 kn te ostavio dugove zbog
nepodmirenih režijskih troškova.

4. Rješenjem broj P-11062/15 od 27. travnja 2016. parnica je prekinuta zbog
smrti ranijeg tuženika pod 2 P. M., a postupak je nastavljen rješenjem broj
P-11062/15 od 11. siječnja 2021.

5. U tijeku postupka strankama je pružena mogućnost izjašnjavanja, a
izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. travnja

2014., vlasničkog lista od 2. travnja 2014., punomoći od 17. listopada 2013., smrtnog
lista MU S. od 1. travnja 2016., pregledom zdravstvenog kartona P. M.,
saslušanjem svjedokinja A. L., K. J., I. K. te tužene kao
parnične stranke.

6. Tužena je zatražila naknadu parničnog troška.

7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

3 P-540/2021

8. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li se u ovom slučaju
ostvarile zakonske pretpostavke zbog kojih bi predmetni Ugovor o dosmrtnom
uzdržavanju bio ništetan.

9. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,
112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje
ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

10. Uzimajući u obzir kako je predmetni ugovor sklopljen 2014., u ovom
slučaju valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN
broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) prema kojoj je ništetan ugovor koji je
protivan Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako
cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo. U slučaju ništetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora,
kako propisuje odredba iz čl. 323. st. 1., a prema odredbi iz čl. 327. st. 1. sud po
službenoj dužnosti pazi na ništetnost i na nju se može pozivati svaka zainteresirana
osoba. Razlozi ništetnosti su poslovna nesposobnost sudionika, nevaljanost i
nesuglasnost očitovanja volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili
neodredivost činidbe, nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla i
nedostatak oblika ukoliko je potreban.

11. Pregledom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. travnja 2014. (dalje
Ugovor) razvidno je kako se tužena D. M., kao davateljica uzdržavanja,
obvezala primatelju uzdržavanja P. M. pružiti brigu o zdravlju, osigurati mu
svu potrebnu njegu i skrb i adekvatno liječenje te po njegovom zahtjevu osigurati
spremanje i čišćenje stana kojeg koristi, osigurati pranje, peglanje i čišćenje odjeće i
obuće, svakodnevno pripremanje obroka i po smrti osigurati sprovod i ukop na način
koji će odrediti primatelj uzdržavanja. Pored toga, sudionici su utvrdili kako je
primatelj uzdržavanja P. M. vlasnik stana u S., položenog
na četvrtom katu, oznake broj 16, površine 61,08 m2, koji ustupa i daje u vlasništvo
davateljici uzdržavanja D. M.. Dakle, ugovor je sklopljen u pisanoj formi, a po
svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, potpisan je po
njegovim sudionicima, a njihovi potpisi ovjereni su kod javne bilježnice koja potvrđuje
kako je strankama pročitala ugovorne odredbe, protumačila ih i upozorila na pravne
posljedice nakon sklapanja, nakon čega su stranke suglasno izjavile da ugovor
predstavlja njihovu pravu volju.

12. O odnosima parničnih stranaka i njihovog oca, psihofizičkom stanju P.
M. te učincima predmetnog Ugovora, govorile su svjedokinje A. L.,
K. J. i I. K..

13. Svjedokinja L. navodi kako je u svom odvjetničkom uredu u S.
upoznala P. M. koji je pristupio uz kćerku D. M. B., a razlog
njihovog dolaska bila je predmetna tužba koju su joj dali na pregled u namjeri da im
kao ovlaštena punomoćnica podnese odgovor. P. M. vidjela je samo tom
prigodom, a opisuje ga kao staru osobu koja se kretala uz pomoć štapa, ali jasnog i
suvislog verbaliziranja, bez mentalnih nedostatka ili ograničenja. Sjeća se kako je
M. iskazao ogorčenost postupcima sina I., a posebno je bio razočaran zbog

4 P-540/2021

podnošenja predmetne tužbe. Na temelju njegovog kazivanja zaključila je kako su
otac i sin u dugotrajno lošim odnosima, jer je M. spominjao kako ga je sin udario
ili udarao, ali taj fizički sukob nije prijavio policiji zbog nelagode i sramote. Nasuprot
tome, odnos M. s kćerkom svjedokinja opisuje kao blizak i topao, a spominje
njegove riječi "da mu ona sve čini" i "neka joj je sve s blagoslovom". Zaključuje kako
se tužena odnosila prema ocu na način koji je primjeren potomku i postupala u
skladu s preuzetim obvezama iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je odnos
M. sa sinom bio poremećen znatno prije sklapanja tog pravnog posla.
Svjedokinja J. navodi kako je ocu tužene zbog starije dobi i zdravstvenih
tegobama, trebala tuđa pomoć i njega, tako da je tužena na njezinu preporuku
angažirala I. K.. Zaključila je kako tužena ne živi s ocem u zajedničkom
obiteljskom domaćinstvu, a po njezinom saznanju trošak pomoći snosila je tužena,
koja je redovito posjećivala oca, nosila mu obroke i obavljala sve druge potrebne
poslove. Nema saznanja o predmetnom Ugovoru niti o tužiteljevom odnosu s ocem.
Svjedokinja K. tvrdi kako je na traženje tužene redovito, odnosno 3-4 puta tjedno
posjećivala P. M. u stanu u S., u ulici … i pomagala mu kod
održavanja higijene, brijanja i slične poslove, a pored svega mu pravila društvo u
vremenu od zime 2014. do smrti 2016. Spominje kako je uvijek dolazila u skladu s
mogućnostima i potrebama tužene, koja je redovito posjećivala i skrbila o ocu, tako
da je uvijek imao svjež i topao obrok, dok je stan u kojem je živio bio u potpunosti
uredan, čist i primjeren za boravak osobe te dobi i zdravstvenog stanja. Dodaje kako
joj je tužena redovito plaćala dogovorenu naknadu, kako za obavljenu uslugu, tako i
za trošak prijevoza pa i za eventualne dodatne troškove, a od trećih osoba nije
primala novac. P. M. opisuje kao inteligentnog i komunikativnog starog
čovjeka s kojim je uspostavila blizak kontakt, tako da su razgovarali o različitim
temama i tvrdi kako je bio svjestan svih okolnosti i osoba koje su ga okruživale, a
umro je iznenadnom smrću. Sjeća se kako je tog dana pred vratima njegovog stana u
isto vrijeme bila i tužena noseći ocu jelo, a pamti i njezinu tugu kada su preminulog
M. zatekle u spavaćoj sobi. Iskazujući na okolnost tužiteljevog odnosa s ocem,
svjedokinja navodi kako je od M. nebrojeno puta čula riječi negodovanja i
nezadovoljstva, jer je stalno spominjao kako s tužiteljem nešto nije u redu, kako mu
prijeti, kako ga vrijeđa, pa čak i tuče.

14. Iskaze ovih svjedokinja valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o osobama
koje su makar upoznale P. M. (L.) ili s njim bile u redovitom kontaktu
duže vrijeme prije smrti (K.), stoga je logično i očekivano da su imale neposredna
saznanja o njegovim fizičkim, ali što je važnije i psihičkim sposobnostima, unatoč
činjenici kako nisu kvalificirane za stručnu analizu njegovog mentalnog zdravstvenog
stanja. Naime, svjedokinja K. prilikom redovitih posjeta i razgovora mogla je
ocijeniti M. sposobnost rasuđivanja te razumijevanja stvarnosti i okoline koja
ga okružuje, a dolazila je k njemu nepune dvije posljednje godine života i doživjela ga
je kao inteligentnog čovjeka. Istovjetno zaključuje i svjedokinja L. kada spominje
kako je M. ostavio dojam čovjeka "jasnog i suvislog verbaliziranja, bez mentalnih
nedostatka ili ograničenja", uz napomenu kako se radi o odvjetnici s dugogodišnjim
iskustvom komunikacije sa klijentima, stoga je očekivano da je na temelju jednog
sastanka u uredu mogla upoznati sugovornika i procijeniti ga razumnom osobom koja
zna što želi i u stanju je razložno govoriti o svojim interesima. Osim toga, ove
svjedokinje imaju neposredna, a svjedokinja J. posredna saznanja o odnosu
tužene i oca, koji opisuju na praktički isti način, odnosno blizak, topao, a u svakom
slučaju brižan i primjeren. Konačno, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi

5 P-540/2021

njihove iskaze osporio ili kako doveo u sumnju, a sud ne nalazi razloge zbog kojih bi
svjedokinje bile osobno zainteresirane za ishod ovog spora.

15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno
kako je predmetni Ugovor sklopljen u valjanom obliku, kako su ga potpisali poslovno
sposobni sudionici kao rezultat suglasnog očitovanja volje, a njihovi potpisi uredno
ovjereni, kako je činidba moguća, dopuštena i određena. Dakle, ugovorne odredbe
svojim sadržajem nisu u suprotnosti s Ustavom R. H. ili prisilnim
propisima, a nema ni traga da bi bio protivan moralu društva. Pored svega, iz stanja
u spisu ne proizlazi da bi ovaj pravni posao bio sklopljen uz uporabu sile ili prinude,
stoga sud ne nalazi razloga za njegovu ništetnost. Ovome valja dodati kako
raspoloživa dokazna građa jasno ukazuje na razloge koji su utjecali na P. M.
prilikom sklapanja Ugovora, jer je očito kako se radilo o staroj osobi ograničenog
fizičkog zdravlja i bitno poremećenih odnosa s tužiteljem, kao tadašnjim članom
zajedničkog obiteljskog domaćinstava. Kod takvog stanja stvari nedvojbeno mu je
trebala tuđa skrb i pomoć, a to mu je mogla pružiti tužena s kojom je bio u bliskom
odnosu, stoga je logično da se u iznesenim okolnostima odlučio na sklapanje
Ugovora kojim je ostvario svoje potrebe, jer je tužena ispunila sve obveze koje je
preuzela kao davateljica uzdržavanja. Naime, kako je prethodno utvrđeno, brinula je
o zdravlju primatelja uzdržavanja, osigurala mu svu potrebnu njegu i skrb, redovito
održavanje higijene i spremanje obroka, pranje odjeće, posteljine te spremanje i
čišćenje stana u kojem je živio do smrti. Osim osnovnih egzistencijalnih potreba,
tužena je omogućila ocu i društveni život primjeren njegovoj dobi i ograničenim
mogućnostima kretanja, jer je u njezinoj odsutnosti svjedokinja K. prilikom
redovitih posjeta provedeno vrijeme koristila i za druženja i razgovore, a tu uslugu
podmirivala je isključivo tužena vlastitim sredstvima.

16. U skladu s iznesenim, očito je kako Ugovor iz 2014. nema nedostataka i
proizveo je očekivane pravne učinke među njegovim sudionicima, a tužitelj do
zaključenja raspravljanja nije postupio u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1.
ZPP i priložio dokaze koji bi jasno ukazivali na suprotan zaključak. Štoviše, nije
predujmio trošak grafološkog vještačenja potpisa P. M. ni trošak
medicinskog vještačenja radi utvrđenja njegove sposobnosti za rasuđivanje prilikom
sklapanja Ugovora, a osim toga nije iskoristio mogućnost davanja iskaza, radi čega je
sud odustao od izvođenja tih dokaza, ali i saslušanja svjedoka M. J., dr
E. M., dr N. G. Č. i S. B., držeći ih u takvim
okolnostima suvišnim. Slijedom toga, tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi i u tijeku
postupka, a usmjerene na osporavanje vjerodostojnosti potpisa P. M. i
njegove sposobnosti za rasuđivanje, neutemeljene su i proizvoljne. U svakom
slučaju, tužba nema valjanog činjeničnog ni zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni
zahtjev, postavljen radi utvrđenja Ugovora od 15. travnja 2014. ništetnim uz brisanje
tužene kao vlasnice stana broj 16, položenog na četvrtom katu zgrade u S.,
odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženoj je priznat trošak sastava
odgovora na tužbu od 16. ožujka 2016. i obrazloženog podneska od 1. listopada

2021. te zastupanja na ročištima održanim 16. ožujka i 22. rujna 2021., 4. listopada

2022. i 7. ožujka 2023. u vrijednosti od 913 bodova za svaku nabrojanu radnju, sve
prema Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi

6 P-540/2021

troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22,
dalje OT), kao i pristupa ročištima održanim 23. studenog 2021. i 26. svibnja 2022. u
vrijednosti od 50 bodova za svako, a prema Tbr. 9. toč. 5. OT. Trošak podneska od

20. svibnja 2013. nije priznat, jer u spisu nema pismena tog dana zaprimanja, a
kronološki i nije moguće kad je tužba zaprimljena 2014. Također nije priznat ni
pristup ročištu 19. svibnja 2021., jer punomoćnik tužene nije bio nazočan tom
prilikom u sudnici, već je prije održavanja ročišta pristupio kako bi obavijestio sud o
suglasnosti s predloženom odgodom, što se ne može smatrati zastupanjem stranke
za koju bi mu pripadala naknada. Dakle, tuženoj je kao osnovan i neophodan priznat
trošak zastupanja po punomoćniku u vrijednosti od 5578 bodova, koji je valjalo
umnožiti za 15,00 kn po bodu te uvećati za 25% PDV, što daje iznos od 13.881,15
eur/ 104.458,75 kn.

18. U skladu s iznesenim, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužene u iznosu od 13.881,15 eur/ 104.458,75 kn, a ovu novčanu obvezu valjalo je
dvojno iskazati u eurima i kunama, temeljem odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o
stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

Split, 15. svibnja 2023.

S u d a c

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tužene