1

Poslovni broj: Gž-141/2022-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-141/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz V. G., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetniku u O. društvu M.-G. i partneri u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. V. L., T. S., J. D. i S. K., odvjetnici u O. društvu L. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 50 P-1850/16-35 od 17. prosinca 2021.. 15. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika P. b. Z. d.d., te  potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 50 P-1850/16-35 od 17. prosinca 2021. 

             

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

              "I Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d., Z., …, OIB: … da tužitelju J. B. iz V. G., … OIB: …, isplati iznos od 3.492,36 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: - na iznos od 16,14 kn od 01.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 15,85 kn od 30.09.2007. godine do isplate,

- na iznos od 15,83 kn od 01.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 16,07 kn od 30.11.2007. godine do isplate,

- na iznos od 15,94 kn od 01.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 16,22 kn od 31.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 43,79 kn od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 44,55 kn od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 43,21 kn od 30.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 42,88 kn od 31.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 43,43 kn od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 42,63 kn od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 42,67 kn od 31.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 43,15 kn od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 47,14 kn od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 44,45 kn od 30.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 47,32 kn od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 47,09 kn od 31.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 47,96 kn od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 47,35 kn od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 47,45 kn od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,68 kn od 30.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 45,77 kn od 30.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,14 kn od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,52 kn od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,48 kn od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,03 kn od 31.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 46,80 kn od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 47,31 kn od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 48,12 kn od 31.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,91 kn od 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 47,91 kn od 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,30 kn od 04.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,84 kn od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 56,25 kn od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 54,89 kn od 31.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 57,49 kn od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 56,86 kn od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 55,52 kn od 31.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 58,24 kn od 03.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 57,95 kn od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,99 kn od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 59,80 kn od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,72 kn od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,88 kn od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 62,83 kn od 08.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,08 kn od 02.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 66,20 kn od 29.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 65,38 kn od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,48 kn od 02.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,29 kn od 03.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 62,97 kn od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 63,44 kn od 29.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 64,57 kn od 25.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,74 kn od 24.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,24 kn od 28.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,52 kn od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,81 kn od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 kn od 04.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,11 kn od 02.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,87 kn od 02.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,29 kn od 02.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 63,96 kn od 31.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,21 kn od 04.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 64,22 kn od 01.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 62,66 kn od 26.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 63,36 kn od 27.02.2013. godine do isplate te

- na iznos od 61,49 kn od 05.03.2013. godine do isplate,

 

time da do 31. prosinca 2007. godine kamata teče po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

              II Obvezuje se tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.618,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.12.2021. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

 

              2.  Protiv  takve prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga prema članku 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno navodima žalbe uz naknadu parničnog troška u cijelosti i troška žalbenog postupka, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              2.1. U bitnome, tuženik osporava pravilnost činjenično-pravnog zaključka suda prvog stupanja o nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke i smatra da nije pravilno i zakonito pozivanje na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 , jer se isti kolektivni spor ne može primijeniti u konkretnom slučaju stoga što se ne radi o naknadi štete. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi  unesena u ugovor na inicijativu tuženika, ali ju je tužitelj prihvatio potpisom i bio je svjestan svih obveza, te tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 143 /13) nije imao obvezu usklađivati odredbe o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima, te je tuženik ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu poštivao važeću regulativu. Naglašava da je tijekom otplate kredita tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope zbog promjena tržišnih uvjeta pri čemu  tužitelj nije prigovarao povećanju stope redovne kamate,  a obrazloženje načina promjene kamatne stope u spornoj odredbi ugovora je bilo dostatno i nije uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Kriteriji promjene kamatnih stopa su propisani Općim uvjetima poslovanja tuženika kao sastavnim dijelom ugovora koji je tužitelj prihvatio. Kritizira postupak suda koji nije prihvatio prijedlog za dopunu financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo da li je tuženik poštivao objektivne kriterije za promjenu kamatne stope ugovora o kreditu

              2.2. Osporava zaključke suda o neosnovanosti prigovora zastare tužbenog zahtjeva, jer zastarni rok teče od svakog pojedinog isplaćenog novčanog  iznosa anuiteta, koje odredbe o zastari stranke ne mogu svojom voljom mijenjati. Smatra da podnošenjem kolektivne tužbe  nije moglo doći do prekida zastare, te da se na zastaru primjenjuju odredbe općih normi obveznog prava (članak 240.-246. Zakona o obveznim odnosima -„Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO).  Kako podnositelj kolektivne tužbe ne ostvaruje povrijeđeno subjektivno pravo potrošača, ne može niti izazvati prekid zastare tog prava. Podnositelj kolektivne tužbe nije sudionik konkretnog obveznog odnosa, te ne postoje posebne zakonske odredbe koji bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Smatra prigovor zastare osnovanim, jer se sukladno čl. 241. ZOO zastara prekida isključivo radnjom vjerovnika (a ne neke druge osobe koja nije sudionik tog konkretnog obveznog odnosa) poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje konkretne individualne  tražbine. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

 

              4.  Žalba je neosnovana.

 

              5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 3.492,36 kuna na ime nepripadajuće razlike u anuitetima kredita koje je tužitelj plaćao u razdoblju od rujna 2007. do ožujka 2013. sa zateznim kamatama od stjecanja (dana izvršenih mjesečnih isplata) do isplate, s obzirom na ništetnost odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u članku 4. Ugovora o kreditu broj 9011090843 kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor sklopili 17. ožujka 2006. (dalje u tekstu: Ugovor) te radi naknade parničnih troškova.

 

              6. U postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP, dok se tuženik na ovaj žalbeni razlog samo uopćeno poziva ne pojašnjavajući o kojoj bitnoj povredi se radi.

 

              7. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore tuženika, te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP). Protivno navodima žalbe u presudi postoje valjani i opširni razlozi o svakoj spornoj činjenici i pravnom stajalištu ili prigovoru tuženika, tako da se presuda može ispitati.

 

              8. Iz činjenične građe spisa kao izvjesno proizlazi da tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem, da je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirao bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno tužitelju nisu na transparentan način bili objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, kao niti odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužitelj može predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, već je samo navedena mogućnost da Banka jednostrano promijeni  kamatnu stopu, pri čemu nisu navedeni neki parametri poslovanja Banke koji su prosječnom korisniku razumljivi, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da je odredba članka 4. Ugovora ništetna prema odredbi članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., dalje: ZPP/03.) što je istovjetno odredbi članka 102. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 88/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZPP/07) i članka 55. ZZP/14 i članka 4. ZOO, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

 

              9. Neosnovano tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti istovjetno shvaćanje u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno presudi Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015. (članak 502.c ZPP-a) i presudi Europskog suda pravde poslovni broj C. 26/2013 od 30. travnja 2014., vezano za tumačenje članka 4. stavak 2. Direktive Vijeća EU 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993., a prema kojem su ništetne odredbe ugovora o potrošačkim kreditima i ugovorima o kreditima u dijelu promjenljive kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze (članak 81. i članak 82. ZZP/03., članka 96. i članka 97. ZZP/07., članak 4. ZOO), radi čega su žalbeni navodi tuženika o suprotnome bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u tom dijelu.

 

              10. Nadalje, budući da je na temelju citiranih zakona (izvanugovorno) otpala pravna osnova (članak 4. i članak 6. Ugovora) po kojoj je tuženik naplatio od tužitelja nepripadnu razliku anuiteta kredita (članak 1111. ZOO-a), odnosno mjesečne razlike u anuitetima kredita u utuženom razdoblju, koje su nastale obračunom promjenjive stope prema tuženikovim odlukama bez kriterija preko one ugovorene članak 4.1.  Ugovora, tuženik je u obvezi prema tužitelju isplatiti mjesečne razlike, s time da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena razlika u anuitetima kredita za utuženo razdoblje.

 

              11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare pravilno je sud prvog stupnja da je u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Vrhovni sud Republike Hrvatske u  svojoj odluci poslovni broj: Rev-2254/2017 od 20. ožujka 2018. iskazao shvaćanje da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, što znači od 16. srpnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 9. travnja 2018., razvidno je da nije protekao zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO.

 

              12. O svim navedenim odlučnim činjenicama i primjeni prava postoje valjani i detaljni  razlozi u prvostupanjskoj presudi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa se tuženik upućuje na opširnije obrazloženje pobijane presude. Stoga, svi navodi žalbe i svi žalbeni prigovori tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.  

 

              13. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

              14. Zbog iznesenih razloga odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda , te odlučeno kao  u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP.) 

 

              15. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP), pa je odlučeno primjenom članka 166. ZPP kao u točki II. izreke. 

 

U Sisku 15. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                            Sutkinja

                                                                                                                                            Ljiljana Milina,v.r.