REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u
pravnoj stvari predlagatelja osiguranja COLLECTIVE MIND DEVELOPMENT d.o.o.,
Osijek, J. J. Strossmayera 341, OIB 64601332484, kojeg zastupa punomoćnik Darko
Mudweil, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mudweil j.t.d., Osijek, protiv
protivnika osiguranja DAVORA BUHE, Osijek, Vijenac Petrove Gore 2, OIB
66057193765, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom
uredu Guljaš & Lamza, Osijek, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem
privremene mjere, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda
u Osijeku poslovni broj R1-93/2022-12 od 2. veljače 2023., 15. svibnja 2023.

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba predlagatelja osiguranja, preinačuje rješenje Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj R1-93/2022-12 od 2. veljače 2023. u točkama I. i II.
njegove izreke i rješava:

I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja protiv protivnika
osiguranja s osnova naknade štete u iznosu od 61.330,84 EUR / 462.097,21 kn
određuje se

privremena mjera

zabranom protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretninu - stan u zgradi na
adresi Vijenac Petrove Gore 2, Osijek, (6. suvlasnički dio E-6) koji je upisan u k.o.
Osijek broj zk. uloška 20420, kč. br. 2967/10, u naravi dvosoban stan na prvom katu
lijevo ukupno površine 61,85 m2, te sporedni dio koji se sastoji iz ostave u podrumu
sa 3,44 m2, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički
udjeli.

Zabilježbu će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Osijeku.
Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišno knjižnom odjelu tog suda.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 2

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka
poslovni broj P-243/2022 koji se vodi među strankama pred Trgovačkim sudom u
Osijeku.

II. Nalaže se protivniku osiguranja u roku od petnaest dana naknaditi
predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u iznosu od 2.605,45 EUR /

19.630,76 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R1-93/2022-12 od 2.
veljače 2023. odbijen je kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere
radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja protiv protivnika osiguranja
s osnova naknade štete u iznosu od 61.330,84 EUR / 462.097,21 kn tako što se
zabranjuje protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenje svojih nekretnina i to: stana
u zgradi na adresi Vijenac Petrove Gore 2, Osijek, (6. suvlasnički dio E-6) koji je
upisan u k.o. Osijek broj zk. uloška 20420, kč. br. 2967/10, u naravi dvosoban stan
na prvom katu lijevo ukupno površine 61,85 m2, te sporedni dio koji se sastoji iz
ostave u podrumu sa 3,44 m2, sa suvlasničkim udjelom koji je jednako velik kao i
ostali suvlasnički udjeli (točka I. izreke); naloženo je predlagatelju osiguranja u roku
od petnaest dana naknaditi protivniku osiguranja troškove postupka osiguranja u
iznosu od 1.244,27 EUR / 9.375,00 kn (točka II. izreke); odbijen je zahtjev
predlagatelja osiguranja za naknadu troška postupka osiguranja u iznosu od

1.244,27 EUR / 9.375,00 kn, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je sud tako odlučio jer je
utvrdio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 344. st. 1. Ovršnog
zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) jer
predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine
prema protivniku osiguranja, niti je učinio vjerojatnim opasnost da će bez određivanja
predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time
što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

3. Protiv rješenja u točkama I. i II. njegove izreke žalbu je podnio predlagatelj
osiguranja zbog svih zakonom predviđenim žalbenih razloga s prijedlogom da se
žalba uvaži i pobijano rješenje preinači i odredi predložena mjera, podredno ukine i
predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška
žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 1.555,35 EUR i sudske pristojbe za
žalbu u iznosu od 13,27 EUR. U žalbi u bitnom osporava shvaćanje prvostupanjskog
suda da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane
tražbine prema protivniku osiguranja, jer smatra da iz dostavljene dokumentacije
jasno proizlazi njegova tražbina. Daljnjim žalbenim navodima ističe da je predlagatelj
osiguranja dokazao opasnost jer je protivnik osiguranja svojim neprofesionalnim,
neetičkim ponašanjem prema predlagatelju osiguranja, koji je tada kao direktor
predlagatelja osiguranja i osoba ovlaštena ga zastupati, ciljano osnovao obrt a
kasnije i trgovačko društvo, preko kojih je lažno i prijevarno preuzeo suradnju s
poslovnim partnerima predlagatelja osiguranja radi stjecanja profita i namjere da
ošteti predlagatelja osiguranja. Osim toga, predlagatelj osiguranja je u prijedlogu za

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 3

osiguranje naveo da donošenjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja
neće trpjeti nikakvu ili samo neznatnu štetu budući da je na predmetnoj nekretnini
već upisano založno pravo.

4. Protivnik osiguranja je podnio odgovor na žalbu, ali on nije uzet u obzir u
ovom žalbenom postupku budući da je odredbom čl. 352. st. 1. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) propisano da se
žalba neće slati protivnoj stranci na odgovor.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. u vezi s
odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,
28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. OZ-a u granicama razloga
navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu
primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci
o troškovima postupka.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-4827/2022-2 od 5. prosinca 2022.
uvažena je žalba predlagatelja osiguranja, ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda
poslovni broj R1-78/2022-2 od 18. listopada 2022. kojim je odbijen prijedlog za
određivanje privremene mjere i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na
ponovan postupak.

8. Međutim, u ponovnom postupku prvostupanjski sud je samo djelomično
postupio po uputi ovog suda iz ranije navedenog ukidnog rješenja. To iz razloga što
o navodima prvostupanjskog suda da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje
tražbine nema nikakvog obrazloženja u pobijanom rješenju. Navedeno upućuju na to
da je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na
koju upire žalitelj navodeći da u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim
činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni.

9. Međutim, unatoč počinjenoj navedenoj povredi, u konkretnom slučaju je moguće potvrditi pobijanu odluku primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a.

10. Prema odredbi čl. 334. st. 1. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja
novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim
postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili
znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi
način njome raspolagati, a prema stavku 2. predlagatelj osiguranja ne mora
dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi
predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

11. Iz činjenica koje je naveo predlagatelj i dokaza koje je predložio proizlazi
da predlagatelj traži od protivnika osiguranja naknadu štete koju mu je nanio kao član
uprave zbog povrede zabrane natjecanja, prema općim pravilima o naknadi štete

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 4

prema Zakonu o obveznim odnosima. Predlagatelj, naime, tvrdi da je Davor Buha 1.
studenog 2018. s predlagateljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno, dok je od

29. rujna 2021. postao član društva i osoba ovlaštena za zastupanje društva
predlagatelja. Protivnik osiguranja je, bez znanja tužitelja, osnovao obrt BD
Consulting (početak obavljanja obrta 18. svibnja 2021.) s prijavljenom djelatnošću
savjetovanje u vezi s računalima, preko kojeg obrta je onda, zloupotrijebivši poslovne
informacije tužitelja, za svoj račun i u svoju korist poslovao s poslovnim partnerom
tužitelja – društvom Synergie Tech Solutions LLC, Dublin, California. Sve navedeno
protivnik osiguranja činio je u razdoblju od 31. svibnja 2021. do 31. svibnja 2022.,
dakle, pružao je društvu Synergie Tech Solutions LLC, Dublin, iste usluge koje su
prethodno bile pružane od strane predlagatelja, za izvršene usluge izdao je
navedenom društvu račune u iznosu od najmanje 462.097,21 kn, sve u vrijeme dok
je bio radnik i direktor predlagatelja, bez suglasnosti članova društva.

12. Odredbama čl. 248. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“
broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13 i
110/15; dalje: ZTD) propisano je da član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog
odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja
društva, ne može biti član uprave ni nadzornog odbora u drugome društvu koje se
bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne može ni u prostorijama društva
obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez te suglasnosti član uprave ne može
biti ni član trgovačkoga društva koji osobno odgovara za obveze toga društva, ako se
ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva (st. 1.); Ako član uprave postupi
protivno zabrani iz prethodnoga stavka ovoga članka, društvo može od njega tražiti
da mu nadoknadi time pričinjenu štetu. Umjesto toga društvo može tražiti od člana
uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj račun smatraju poslovima
sklopljenima za račun društva a da iz poslova koje je sklopio za tuđi račun prenese
društvu ono što je za to primio, odnosno da mu ustupi zahtjev za naplatu onoga što
bi trebalo da primi (st. 2.); Zahtjevi društva iz prethodnoga stavka ovoga članka
zastaruju u roku od tri mjeseca od kada su ostali članovi uprave i članovi nadzornoga
odbora saznali za radnju povodom koje se može tražiti nadoknada štete. Zahtjevi
zastaruju u svakom slučaju, bez obzira na saznanje za radnju, u roku od pet godina
od kada je radnja učinjena (st. 3.).

13. Odredbama čl. 429. ZTD-a propisano je da na zabranu konkurencije člana
uprave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 248. ovoga Zakona (st.

1.); Ako društvo nema nadzorni odbor, suglasnost iz članka 248. stavka 1. ovoga
Zakona daju članovi društva (st. 2.).

14. Kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za prihvaćanje
prijedloga za osiguranje, sucima je kod izvođenja zaključaka u tom pravcu dano
ovlaštenje reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti.
Vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice koji dopušta
već i samo utvrđenje mogućnosti da se takvo uvjerenje poklapa sa stvarnošću.

15. Suprotno izraženom stavu prvostupanjskog suda može se zaključiti da je
predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema Davoru Buhi s osnove
naknade štete, jer iz priloženih dokaza, na razini stupnja vjerojatnosti, proizlazi da je

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 5

Davor Buha počinio povredu zabrane konkurencije iz čl. 429. ZTD-a jer je u spornom
razdoblju obavljao poslove na račun svog obrta koji su ulazili u predmet poslovanja
društva predlagatelja osiguranja.

16. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak
prvostupanjskog suda o tome da predlagatelj osiguranja nije iznio činjenice kojima bi
do stupnja vjerojatnosti dokazao opasnost od nemogućnosti ili otežane mogućnosti
naplate svoje novčane tražbine niti je do stupnja vjerojatnosti dokazao da protivnik
osiguranja poduzima takve aktivnosti iz kojih bi se moglo zaključiti kako su
usmjerene upravo na sprječavanje ili otežavanje naplate tražbine predlagatelja
osiguranja.

17. Naime, predlagatelj je tvrdio da je protivnik osiguranja, postupajući na
naprijed opisani način, suprotno odredaba čl. 429. u vezi s čl. 248. ZTD-a, pokazao
visoku razinu kriminalne volje i ustrajnosti u cilju stvaranja osobnog profita, iz čega
nesporno proizlazi razboriti stupanj izvjesnosti postojanja opasnosti da će protivnik
osiguranja bez određivanja predložene privremene mjere spriječiti ili otežati naplatu
tražbine na način da bi u cilju osujećivanja tražbine predlagatelja svakako bio u
stanju i mogao otežati naplatu tražbine time što bi predmetni stan mogao otuđiti,
dodatno opteretiti ili na drugi način njime raspolagati.

18. Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao
subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da
protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju.
Dakle, opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv.
ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih
raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi,
prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove)
ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa
svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Stoga je predlagatelj osiguranja dužan
učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati
konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže
svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati
uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala
u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi
da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne
opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi
u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju
biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One
moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora
utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja protivnika osiguranja i
subjektivni odnos protivnika osiguranja prema njima.

19. Predlagatelj nije naveo o kojim to točno radnjama protivnika osiguranja bi
se radilo, a koje bi upućivale na opasnost ostvarenja tražbine.

20. Međutim, osnovano predlagatelj u žalbi ukazuje da se prvostupanjski sud, obrazlažući razloge zbog kojih je zaključio da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 344.

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 6

st. 2. OZ-a, pogrešno pozvao na načelo zaštite dostojanstva protivnika osiguranja iz
čl. 6. OZ-a, povezujući navedeno s činjenicom da protivnik osiguranja ionako ima
novčana sredstva na računu kod banke. To iz razloga što ta zakonska odredba
dolazi do primjene, na primjer u slučaju iseljenja ovršenika prema čl. 121. OZ-a, dok
je ugovor o oročavanju sredstava protivnik osiguranja sklopio 4. siječnja 2023., dakle,
nakon podnošenja prijedloga za osiguranje 10. listopada 2023., pa tu ispravu
prvostupanjski sud nije smio uzeti u obzir pri donošenju odluke o osnovanosti
prijedloga za osiguranje.

21. Nadalje, sam zakonodavac je oslobodio predlagatelja osiguranja
dokazivanja opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili
znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi
način njome raspolagati, pod uvjetom da učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom
protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2.).

22. U podnesku od 12. siječnja 2023. protivnik osiguranja, između ostaloga,
navodi kako bi određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja
pretrpio značajnu štetu iz razloga što se ona predlaže odmah i isključivo na jedinoj
nekretnini protivnika osiguranja u kojoj on i stanuje i ima prebivalište, te je ista nužna
za zadovoljenje njegovih životnih potreba. Pritom se protivnik osiguranja poziva i na
odredbu čl. 75. st. 1. OZ-a. Osim toga, u podnesku ističe da upisanim založnim
pravom na predmetnoj nekretnini protivnik osiguranja ne trpi nikakvu štetu, te da bi
tek određivanjem predložene mjere pretrpio značajniju štetu jer bi mu bilo zabranjeno
bilo kakvo otuđenje i opterećenje jedine nekretnine.

23. Prema mišljenju ovoga suda, zabilježbom zabrane otuđenja i raspolaganja
predmetne nekretnine protivnik osiguranja ne trpi nikakvu posebnu štetu. Njegova
vlasnička prava ograničena su samo u dijelu vlasničkih ovlasti koje se tiču otuđenja i
drugog raspolaganja (npr. opterećenja) nekretninom. A upravo konzumiranjem ovih
vlasničkih prava (pokušajem otuđenja ili drugog raspolaganja nekretninom) protivnik
osiguranja ukazao bi na namjeru da oteža ili spriječi naplatu vjerovnikove tražbine.

24. Uz navedeno, neosnovano je pozivanje protivnika osiguranja na odredbu
čl. 75. st. 1. OZ-a, budući da je odredbom čl. 75. st. 6. OZ-a propisano da će sud,
kad to pravičnost zahtijeva, odrediti i provesti ovrhu na nekretnini iz st. 5. ovoga
članka ako ovršenikova obveza potječe iz izvanugovornog obveznog odnosa, a
predmet tužbenog zahtjeva u parničnom postupku je predlagateljeva tražbina s
osnove naknade štete.

25. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 373.a
u vezi s čl. 380. t. 3. ZPP-a i čl. 21. OZ-a žalbu uvažiti, preinačiti prvostupanjsko
rješenje u pobijanim točkama I. i II. njegove izreke i odrediti predloženu privremenu
mjeru.

26. Preinakom pobijane odluke, predlagatelj osiguranja je u cijelosti uspio u
ovom postupku, pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi
s čl. 21. OZ-a pripada pravo na naknadu troškova postupka osiguranja.

Poslovni broj: 3 Pž-1849/2023-2 7

27. Predlagatelju su kao potrebni za vođenje ovog postupka osiguranja nastali
troškovi sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 6.250,00 kn prema Tbr. 11.1. i
Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“
broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), sastava podneska od 31. siječnja

2023. u iznosu od 1.562,00 kn prema Tbr. 11.8. i Tbr. 42. Tarife, sastava žalbe u
iznosu od 11.718,78 kn prema Tbr. 13.1. i Tbr. 42. Tarife/22, te trošak sudske
pristojbe za žalbu u iznosu od 99,98 kn, odnosno, sveukupno iznos od 19.630,76 kn.

28. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2023.

Sudac

Branka Šabarić Zovko