Poslovni broj Gž Ovr-340/2022-2

              Poslovni broj Gž Ovr-340/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja F. Ć. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika T. S. iz Z., OIB: …, radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-357/2022 od 16. veljače 2022., 15. svibnja 2023.

r i j e š i o     j e

Prihvaća se žalba ovršenika i preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-357/2022 od 16. veljače 2022., na način da se ovršni prijedlog odbija kao neosnovan, te ukidaju sve provedene ovršne radnje.

Obrazloženje

              1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršnih isprava, i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4084/18-45 od 25. srpnja 2019., pravomoćnog i ovršnog dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4084/18-52 od 11. rujna 2019., pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-429/2020-2 od 13. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 4.792,22 EUR/36.107,00[1] kuna sa zakonskom zateznom kamatom i troška ovog ovršnog postupka u iznosu od 341,76 EUR/2.575,00 kuna, određena je ovrha na 27/100 suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika k.č.br. 5022, upisanoj u zk.ul. 5839, k.o. C., etažno vlasništvo (E-3).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se rješenje o ovrsi ukine.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je u bitnome osporio žalbene navode ovršenika, te predložio odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba je osnovana.

              5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.

6. Međutim, osnovano ovršenik u žalbi ističe da je pobijano rješenje donijeto uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

              7. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4084/18-45 od 25. srpnja 2019., pravomoćnog i ovršnog dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4084/18-52 od 11. rujna 2019., pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-429/2020-2 od 13. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 4.792,22 EUR/36.107,00  kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Odredbom članka 80.b stavka 1. OZ-a, propisano je da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

9. Sukladno navedenom, a budući da je predmetnim ovršnim ispravama naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.792,22 EUR/36.107,00 kuna, iz čega proizlazi da glavnica tražbine radi čijeg namirenja ovrhovoditelj zahtijeva određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika, ne prelazi iznos od 40.000,00 kuna, prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovan.

10. Na drukčiju odluku suda nisu od utjecaja navodi ovrhovoditelja da je na nekretnini ovršenika, radi osiguranja predmetne tražbine, zasnovano prisilno založno pravo prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/20; dalje ZIDOZ/20), kojim zakonom je unesena odredba članka 290. stavka 3. OZ-a kojom je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako se ovrha traži radi namirenja osigurane tražbine koja ne prelazi iznos glavnice od 40.000,00 kuna, bez obzira na zabilježbu ovršivosti tražbine u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima, pa da se ista u konkretnom slučaju ne primjenjuje. Naime, za primjenu odredbi Ovršnog zakona o naplati novčane tražbine osigurane prisilnim založnim pravom na nekretnini ovršenika odlučno je vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, a ne vrijeme zasnivanja prisilnog založnog prava na nekretnini ovršenika.

              11. Zbog tih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci, 15. svibnja 2023.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.