1

Poslovni broj Gž-3447/2020-

Poslovni broj Gž-3447/2020-

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci,  po sucu Mileni Vukelić Margan u pravnoj stvari tužitelja I.. d.o.o.,  iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M. odvjetniku iz O., protiv tuženice S. T. iz Z., OIB: …, kao nasljednice S. O. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 71-Povrv-2552/2017-9 od 15. prosinca 2017., 15. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj  71-Povrv-2552/17-9 od 15. prosinca 2017. u točkama II i IV izreke.

Obrazloženje

              1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je djelomično održano na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B. iz Z. poslovni broj Ovrv-2566/16 od 7. studenog 2016. u dijelu u kojem je naloženo tuženici namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 732,95 kn sa zateznim kamatama, u točki II. izreke je djelomično ukinuto isto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženici namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 4.273,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2016. do isplate, u točki III izreke je isto rješenje o ovrsi održano na snazi za troškove ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kn sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2017. do isplate, u točki IV izreke je ukinuto rješenje o ovrsi za trošak ovrhe u iznosu od 1.052,50 kn te za predvidive troškove ovršnog postupka postupka u iznosu od 818,75 kn, dok je u točki V izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 274,50 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pobijajući odluku u točkama II i IV  izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je nejasno obrazloženje suda prvog stupnja o potrebi ostvarivanja pravičnog odnosa uzajamnih činidaba u situaciji kada je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 4.273,20 kn, koji se odnosi na naknadu za prijevremeni  raskid ugovora i na uređaj koji je tuženica preuzela 23. siječnja 2016. uz obvezu plaćanja kroz daljnjih 24 mjeseca po 64,00 kn. Ističe da je tuženica stekla mogućnost kupnje uređaja po povoljnijoj cijeni od tržišne, što znači da je i jedna i druga ugovorna strana ostvarila određenu korist pa da nema neravnoteže u pravima i obvezama kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja. Smatra da je u nazočnom slučaju poseban zakon (lex specialis) Zakon o elektroničkim komunikacijama kojim je propisano da u slučaju raskida ugovora krivnjom pretplatnika, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora pa da je u ovom slučaju sud trebao udovoljiti zahtjevu za isplatu iznosa od 1.009,14 kn uz porez na dodanu vrijednost (PDV), budući da je to povoljnije za pretplatnika. Prema odredbi čl. 41. istog zakona sastavni dio pretplatničkog ugovora da čine opći uvjeti poslovanja pa da stoga opći uvjeti nisu nepošteni i ništetni, budući da je zakonska obveza svakog teleoperatera imati opće uvjete koji su unaprijed formulirani.  Ukazuje na sadržaj čl. 7. 3. 3. Općih uvjeta T., koji regulira prijevremeni raskid pretplatničkih ugovora s obveznim razdobljem trajanja te mogućnost zaračunavanja naknade u slučaju prijevremenog raskida ugovora pa zaključuje da pravo na takvu naknadu ima uporište u zakonu. Smatra da je pogrešno pozivanje suda na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, s obzirom na činjenicu da je ugovaranje "raskidne naknade" detaljno propisano Zakonom o elektroničkim komunikacijama, dok pozivanje na sudsku praksu smatra promašenom, budući da sudska praksa nije izvor prava pa ne može biti model za rješavanje ovog slučaja. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, koja da je posljedica nezakonitog odbijanja većeg dijela tužbenog zahtjeva. Navodi da postoji proturječnost između razloga presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, što predstavlja bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

4. Predlaže preinačiti presudu i održati na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje žalitelj, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukinuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika.

8. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je prednica tuženice S. O. (koja je preminula nakon donošenja prvostupanjske presude, a u vrijeme sklapanja ugovora j e bila u dobi od 78 godina) podnijela Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s prednikom tužitelja T. 23. siječnja 2016. te da je između stranaka sklopljen ugovor o pretplatničkom odnosu za tarifni model Revolucija 150 s trajanjem od 24 mjeseca. Također je utvrđeno da je ugovor raskinut zbog neplaćanja računa, a da se tražbina tužitelja odnosi na račune za telekomunikacijske usluge za travanj i svibanj 2016., dok račun za lipanj 2016. sadrži  naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je odredba Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. (dalje Opći uvjeti), kojom je određeno da u slučaju kada je ugovor raskinut od strane tužitelja krivnjom pretplatnika, pretplatnik dužan jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ništetna, jer dovodi do očigledne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika usluga, u smislu odredbe čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj  41/14, 110/15 dalje ZZP), jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržanoj u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Pri tome sud prvog stupnja posebice ukazuje na činjenicu da odredbe Općih uvjeta sadrže niz ograničenja u odnosu na pretplatnika, kao i brojna ovlaštenja teleoperatera (za isključenje pretplatničke terminalne opreme…).

11. Prema stajalištu suda prvog stupnja nejasne odredbe ugovora treba tumačiti na način da se ostvari pravičan odnos uzajamnih činidaba, u skladu s odredbama čl. 3. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO). U tom kontekstu ocjenjuje da prednica tuženice nije imala utjecaja na sadržaj ugovora, što da ne podrazumijeva da je teleoperater ovlašten u ugovore unositi otegotne klauzule koje razuman čovjek ne može predvidjeti.

12. Zbog izloženog djelomično prihvaća, a djelomično odbija tužbeni zahtjev, pri čemu ukida rješenje o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 4.273,20 kn koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, te priznaje tužitelju parnični trošak srazmjerno uspjehu u parnici, dakle primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 274,50 kn te trošak ovršnog postupka u iznosu od 160,00 kn.

13. Sud prvog stupnja je u nazočnom slučaju pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača pa tako i presumpciju iz čl. 49. st. 2. tog zakona, s obzirom na činjenicu da je sve odredbe ugovora unaprijed formulirao prednik tužitelja na standardnom ugovoru. Štoviše, odredba o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora nije ni sadržana u ugovoru već u Općim uvjetima prednika tužitelja pa postoji presumpcija da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Ta odredba predstavlja nepoštenu odredbu jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se može podvesti pod jednu od primjerice navedenih odredbi koje se mogu smatrati nepoštenima iz čl. 50. st. 1. toč. 10. ZZP-a. Radi se o odredbi kojom se potrošaču nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Stoga je pravilno primijenjen čl. 55. st. 1. ZZP-a kada je odredba o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora ocjenjena ništetnom te s tim u svezi kada je odlučeno da tuženica nije u obvezi isplatiti tu tužiteljevu tražbinu.

              14. Na žalbene navode tužitelja, treba odgovoriti da se u nazočnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 41. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj  73/08, 90/11,. 133/12, 80/13 i 71/14 ), budući da se radi o odredbi koja se odnosi na posljedice raskida ugovora po zahtjevu pretplatnika, o čemu u ovoj parnici nije slučaj. Tuženik u žalbi citira odredbu čl. 41. st. 5. istog Zakona, koja je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama iz 2017. ("Narodne novine" broj 72/17) koja se u nazočnom slučaju ne primjenjuje, s obzirom na činjenicu da je pretplatnički ugovor sklopljen 2016.

              15. Okolnost što zakon propisuje obvezu svakog teleopratera da donese opće uvjete poslovanja, ne implicira da je sadržaj tog akta sukladan zakonu te da su pretplatnički ugovori, koji su sklopljeni pozivanjem na primjenu općih uvjeta valjani. Valjanost svakog pojedinog ugovora sud ocjenjuje primjenom propisa koji reguliraju tu materiju, ali i Zakona o zaštiti potrošača ako se radi o potrošačkim ugovorima, kao što je to ugovor koji je sklopljen između prednika stranaka 2016.

              16. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je djelomično uspio u parnici pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na srazmjerni dio parničnog troška čija visina je pravilno obračunata primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

              17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama II i IV izreke potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u točkama I i III izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 15. svibnja 2023.

                  Sutkinja

                 Milena Vukelić-Margan v.r.