Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj: Psp-8/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja A. Š., O.: …, S.,
zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika M. S., O.: …, K.,
zastupanog po punomoćniku L. T., odvjetniku u S., radi
smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11.travnja
2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja I. Č., odvjetnika u S., i
punomoćnika tuženika L. T., odvjetnika u S., na ročištu za objavu i
uručenje odluke dana 12.svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Time što je dana 16.01.2021. tuženik pomoću vozila vučne službe tzv.
„pauk“, s nogostupa ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S., podigao i odvezao parkirano motorno vozilo marke „O. M.“,
registarske oznake: …, sive boje-s efektom, broj
šasije: …, godina proizvodnje: 2017. godine, tuženik je
zasmetao tužiteljev posljednji mirni posjed predmetnog vozila.
II. Tuženiku se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi ranije posjedovno
stanje kakvo je prethodilo navedenom činu smetanja posjeda predmetnog
vozila od dana 16.01.2021. godine, na način da vrati tužitelju posjed
predmetnog motornog vozila, slobodan od osoba i stvari, i to ispred mjesta
stanovanja tužitelja na adresi … S., te mu se ubuduće
zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljevog posjeda predmetnog
vozila."
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene
mjere koji glasi:
"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja
određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku-protivniku osiguranja
da u roku od 8 dana od dana donošenja ove privremene mjere, tužitelju preda
cestovno motorno vozilo marke O. M. registarske oznake: …, sive boje-s efektom, broj šasije: …, godina
proizvodnje: 2017. godine, i to ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi
… S..
II. Ako tuženik-protivnik osiguranja ne ispuni nalog-obvezu iz točke I., sud će
mu izreći novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 kn (sada 13.272,28 EUR).
Sud će po službenoj dužnosti provesti izvršenje dosuđenog iznosa.
III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka
pokrenutog radi smetanja posjeda pred ovim sudom ili drugačije odluke suda
ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena, kasnije ne promjene tako da
mjera više nije potrebna.
IV. Tuženik-protivnik osiguranja dužan je naknaditi tužitelju-predlagatelju osiguranja trošak postupka osiguranja u roku od 8 dana po primitku rješenja."
III. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog
postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK (slovima: četiri stotine
devedeset sedam eura pedeset centi/tri tisuće sedam stotina četrdeset
osam kuna četrdeset jedna lipa).
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3.veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika, radi smetanja
posjeda. U tužbi se navodi da je tužitelj isključivi, pošteni, zakoniti i posljednji mirni
posjednik cestovnog motornog vozila marke „O. M.“, registarske oznake: ... T., sive boje -s efektom, broj šasije: … godine
proizvodnje 2017. Tužitelj i tuženik su u usmenoj formi sklopili ugovor o kupoprodaji
naprijed navedenog cestovnog motornog vozila za ugovoreni kupoprodajni iznos od
23.000,00 eura, od čega je tužitelj tuženiku odmah po sklapanju predmetnog
usmenog kupoprodajnog ugovora dana 1.2.2019. predao „na ruke“ iznos od
15.000,00 eura, te se obvezao isplatiti tuženiku još i preostali iznos od 8.000,00 eura,
a pri kojem usmenom sklapanju kupoprodajnog ugovora dana 1.2.2019. tuženik je
predao tužitelju posjed predmetnog cestovnog motornog vozila. Tužitelj je utoliko od
1.2.2019. pa nadalje bio isključivi posjednik predmetnog vozila. Štoviše, o
navedenom postoji i potvrda o isplati novčanog iznosa od 15.000,00 eura na ruke
tuženika od dana 30.8.2019. Stoga je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetnog
vozila i to sve od 1.2.2019. pa nadalje, te je isti bio u neprekidnom poštenom i
mirnom posjedu predmetnog vozila još od 1.2.2019. do počinjenog čina smetanja
posjeda dana 16.1.2021.Tužitelj je nadalje u više navrata od tuženika zahtijevao da
mu isplati preostali novčani iznos od 8.000,00 eura, te da sada u pisanoj formi učine
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
sve što je potrebno kako bi se vlasništvo predmetnog cestovnog motornog vozila
prebacilo na stvarnog vlasnika odnosno tužitelja, zbog čega je tuženik dana
11.02.2019. od tužitelja i njegove supruge zatražio podatke o kupcu odnosno ime
osobe na koje će glasiti predmetno cestovno motorno vozilo. Međutim, tuženik je
protivno usmenom sporazumu s tužiteljem registrirao predmetno cestovno motorno
vozilo odnosno prenio vlasništvo predmetnog vozila na ime trgovačkog društva
O. d.o.o., K. (G. S.), O.: …, a čiji
osnivač i vlasnik navedenog trgovačkog društva je upravo tuženikova sestra A.
S., a radi čega se vodi parnica pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja
prava vlasništva predmetnog vozila, odnosno radi izdavanja isprave podobne za
prijenos prava vlasništva pokretnine te radi isplate. Ali neovisno o vlasništvu vozila o
čemu se stranke spore pred ovim sudom u navedenoj drugoj parnici, te o konačnom
ishodu tog spora, nesporno je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnog vozila
sve do dana 16.1.2021. Naime, tuženik je dana 16.01.2021. oko 14:30 sati
samovlasno zasmetao tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu predmetnog
vozila, tako što je samoinicijativno, neovlašteno, neosnovano i protuzakonito,
pomoću vozila vučne službe, ispred mjesta stanovanja tužitelja na adresi … S., navedeno parkirano vozilo s nogostupa „podigao“ i oduzeo tužitelju, odnosno
stavio ga na vozilo vučne službe i odvezao vozilo do svog mjesta stanovanja na
adresi S., te na taj način oduzeo posjed vozila tužitelju, odnosno
zasmetao tužiteljev posljednji mirni posjed predmetnog vozila. Zbog navedenog,
tužitelj je odmah isti dan, 16.1.2021. protiv tuženika pred nadležnom PP S.
podnio kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela krađe. Dakle, tužitelj je
smetan u svom posljednjem mirnom posjedu predmetnog cestovnog motornog vozila
te utoliko u zakonskom roku od saznanja za čin smetanja tužitelj podnosi ovu tužbu,
te predlaže da se tužbenim zahtjevom utvrdi čina smetanja posjeda, da se uspostavi
ranije posjedovno stanjem kao i da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje
posjeda vozila, a kako je pobliže opisano u izreci ovog rješenja.
1.1.Tužitelj je predložio i određivanje privremene mjere jer je onemogućen u
korištenju predmetnog cestovnog motornog vozila, a u kojem vozilu se čak nalaze i
privatne tužiteljeve osobne stvari, te uzimajući u obzir činjenicu da je materijalna
vrijednost cestovnog motornog vozila velika, da je tužitelj tuženiku nesporno predao
znatan novčani iznos od 15.000,00 eura na ruke u gotovini za predmetno vozilo, da
se u vezi navedenog i u vezi utvrđenja prava vlasništva vodi i spor pred ovim sudom
u parnici posl.br. P-5818/19, itekako postoji iznimna opasnost od uništenja i otuđenja
cestovnog motornog vozila od strane tuženika, čime bi tužitelju nastala znatna i
nenadoknadiva šteta. Tužitelj predlaže da se odredi privremena mjera kojom će se
naložiti tuženiku da preda tužitelju predmetno vozilo na adresi stanovanja tužitelja,
pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 100.000,00 kn (sada 13.272,28 EUR).
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio navode iz tužbe, navodeći
da nije ničim zasmetao tužitelja u njegom posjedu. U odnosu na ostale navode iz
tužbe, a u odnosu na eventualne odnose među strankama, tuženik ističe kako su isti
irelevantni za ovaj postupak jer tuženik nije zasmetao tužitelja pa samim time otpada
jedan od uvjeta za donošenje odluke u postupcima smetanja posjeda a koji moraju
biti kumulativno zadovoljeni. Naime, vlasnik vozila je tvrtka O. d.o.o., a ne
tuženik, slijedom čega tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Potvrde PP S.
broj:511-12-24-112/21.V.B. od 21.siječnja 2021., fotografije priložene uz tužbu,
preslika dijela prometne knjižice vozila, W. prepiske između tužitelja i
tuženika, saslušanjem tužitelja i tuženika, saslušanjem svjedoka I. Š. i A.
S., pregledom kaznenog predmeta Županijskog suda u Splitu posl.br.Kir-
528/2021 i parničnog predmeta Općinskog suda u Splitu posl.br.P-5818/2019.
4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.
6.Između parničnih stranaka sporna je osnova tužbenog zahtjeva, te aktivna i
pasivna legitimacija parničnih stranaka.
7. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14,
81/15, 94/17 dalje:ZV), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno
smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja
njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času
smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
7.1. Odredbom čl.22.st.2.ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u
posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju,
bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja, poštenje posjednika, kao
i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili
sličnom interesu.
7.2. Prema odredbi čl.441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,
114/2022, nadalje: ZPP), raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se
samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog
smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti
ili nesavjesnosti posjeda ili zahtjevima za naknadu štete.
8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo kupio od tuženika
krajem 2018. ili početkom 2019., usmenim dogovorom, da bi nakon toga njegova
supruga I. Š. u kući predala tuženiku iznos od 15.000 eura na ime
kupoprodajne cijene dok je preostalo za platiti iznos od 8.000,00 eura. Tuženik je
predmetno vozilo doveo na adresu tužitelja, iako to nije bio dogovor. Naime, dogovor
je bio da se vozilo koje je tuženik nabavio iz N. na ime firme O. d.o.o
prepiše na ime tužiteljeve supruge I. Š.. Tužitelj i tuženik nisu sastavili tom
prilikom nikakve papirnate dokumente. Tužitelj je nakon toga vozilo uredno koristio,
imao je ključeve od vozila i knjižicu od vozila, ali je tijekom 2020. istekla registracija
vozila, te isto nije mogao koristiti, pa je vozilo godinu dana stalo parkirano ispred
tužiteljeve kuće. Nakon toga tuženik je tužitelju poslao dopis da navedeno vozilo vrati
jer je s istim postupao kao da je vozilo tužitelju dao u najam za tih 15.000 eura. U
konzultacijama s odvjetnikom navedenu pošiljku je vratila supruga tužitelja I.
Š., vjerojatno firmi O. d.o.o. Na dan izvršenog smetanja posjeda tužitelj je
bio u kući i u jednom trenutku pogledao kroz prozor, te je ugledao tuženika i vučnu
službu kako odvoze predmetno vozilo, dok je ključ i knjižica vozila ostala kod
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
tužitelja, koje ima i danas. U predmetnom vozilu je od osobnih stvari tužitelja, ostala
samo krunica. Posebno upitan tužitelj izjavljuje da je na policiju otišao 2-3 sata nakon
što je vozilo odvezeno, u svakom slučaju isti dan.
9.Tuženik u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo uvezeno iz N. i
kupljeno za iznos od 24.000 eura na ime tvrtke O. d.o.o., čiji je vlasnik
tuženikova supruga, jer se na taj način skupa dogovaraju i posluju. Potvrđuje da je
namjera bila sklopiti ugovor o kupoprodaji vozila, ugovorena cijena iznosila je 24.000
eura, uz još neke popratne sadržaje (gume i sl.) koje je tužitelj tražio. Točno je da je
supruga tužitelja predala tuženiku iznos od 15.000 eura na ime kupoprodajne cijene,
a dogovor je bio da se preostali iznos kupoprodajne cijene isplati najkasnije do ljeta
2019., jer su tuženik i njegova supruga s tužiteljem bili u još nekom poslovnom
odnosu. Vozilo nije prepisano na tužitelja zbog toga što nije u cijelosti isplaćen iznos
kupoprodajne cijene. Odvjetnik tuženika uputio je dopis tužitelju kojim se daje
tužitelju punomoć tvrtke O. d.o.o da registrira vozilo, kao i da uplati preostali
iznos kupoprodajne cijene kako bi se vozilo prepisalo na tužitelja, ali je on taj račun
za isplatu preostalog dijela cijene odbio, zbog čega su s vremenom prestali biti u
kontaktu. Radi zaštite interesa tvrtke O. d.o.o. na kojoj je bilo vozilo, tuženik i
tvrtka su na ime tužitelja ispostavili račun za najam vozila, da tvrtka ne bi bila u
minusu. Tuženik i supruga žive i rade u N., te je upravo supruga tuženika
nazvala vučnu službu da vozilo pred kućom tužitelja prebaci na adresu tvrtke O.
d.o.o. Tuženik u tom trenutku nije uopće bio na samom licu mjesta, misli da čak nije
bio ni u RH, već u N.. Iako tvrtka O. d.o.o. glasi na suprugu tuženika,
tuženik je formalno bio ovlašten za poduzimanje radnje na ime navedene tvrtke, a
tuženik i supruga su imali dobru volju da se ovo riješi, ali je s druge strane nije bilo.
Do predaje vozila tužitelju došlo je tako da je vozač A. Đ. po nalogu tvrtke
O. d.o.o. odvezao vozilo tužitelju, kojom prilikom je istom predao ključeve i
knjižicu vozila. Posebno upitan tuženik potvrđuje da je vozač A. Đ. prije
registracije vozila njemačkih tablica i tehničkog pregleda, imao prometnu nesreću s
tim vozilom, kada je na semaforu u predmetno vozilo sa stražnje strane udarilo drugo
vozilo. Cjelokupna oštećenja popravljena su u ovlaštenom servisu T. d.o.o., a
kako se radilo o blažem kontaktu prilikom udarca u stražnji dio, oštećen je bio
blatobran.
10.Svjedokinja I. Š., supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da je
na dan oduzimanja posjeda vozila tužitelju, bila u kući zajedno sa suprugom i
djecom, u poslijepodnevnim satima. Tužitelj je sa gornjeg kata njihovog dvoetažnog
stana viknuo "…". Kada je pogledala kroz prozor, vidjela je
vučnu službu kako odvozi vozilo, unutra su bili nekih ljudi, a ne može tvrditi da je
vidjela i tuženika, iako njen suprug (tužitelj) navodi da je on bio prisutan na licu
mjesta u tom trenutku. Suprug je nakon toga prvo otišao do prostorija vučne službe,
obzirom je na vozilu pisalo o kojoj službi se radi, gdje je obaviješten od strane istih da
je tuženik naložio oduzimanje vozila. Nakon toga suprug je otišao na policiju prijaviti
oduzimanje vozila, te se vratio kasnije kući razočaran. Kod njih u kući su ostali
ključevi i sva dokumentacija predmetnog vozila. Svjedokinja i suprug su uredno
koristili predmetno vozilo oko godinu dana, a nakon toga je nekoliko mjeseci do
godine dana isto stajalo nekorišteno, jer nije bilo registrirano. Negdje u siječnju 2021.
dolazi iznenađenje u obliku pošiljke na ime njenog supruga od strane tvrtke O.,
koja se sastojala od faktura iz kojih je proizlazilo da su tužitelj i svjedokinja
predmetno vozilo iznajmili, a ne kupili. Te fakture su bile iz 2019., a prva je nosila
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
datum neka dva mjeseca nakon što je vozilo predano prilikom kupnje. Ona i suprug
dogovarali su kupnju vozila od tuženika, a ne od tvrtke O. d.o.o. Te fakture su
glasile na mjesečne iznose od oko 5.500,00 kn na ime najma vozila, te je svjedokinja
iste prekrižila i vratila pošiljatelju. U vrijeme korone svjedokinju i supruga nazvao je
njihov odvjetnik i izjavio kako bi tuženik želio da mu se isplati preostala rata
kupoprodajne cijene, pa bi ispustio punomoć za registraciju vozila (tada još uvijek
parkirano ispred kuće tužitelja i svjedokinje). Međutim, druga rata nije odgovarala
dogovorenom iznosu od 8.000,00 EUR-a, već je tuženik tražio iznos od 9.500,00
EUR-a, uz napomenu da je vozilo već tada izgubilo na vrijednosti zbog nekorištenja
jer je stalo parkirano i neregistrirano. Tužitelj i svjedokinja zahvalili su na ponudi i istu
nisu prihvatili. Od dana oduzimanja vozila svjedokinja i tužitelj navedeno vozilo nisu
vidjeli, a kod njih se i dalje nalaze ključevi i dokumentacija predmetnog vozila. Tužitelj
i tuženik dogovorili su se da će predmetno vozilo tuženik uvesti iz N. na ime
svjedokinje, za koje potrebe je i dala sve potrebne osobne podatke, te je ugovorena
kupoprodajna cijena od 24.000,00 EUR-a. Kada je vozilo došlo u RH, dok su još
uvijek trajali poslovi oko carine i ostalog, vozilo je bilo razbijeno, pa je tužitelj
dogovorio da će radi toga kupoprodajna cijena iznositi oko 23.000,00 EUR-a.
Početkom veljače 2019. bila je na piću sa tuženikom, isti je svjedokinju dovezao kući,
ušla je unutra po novac i tuženiku u kuverti predala 15.000,00 EUR-a na ime dijela
kupoprodajne cijene za vozilo. Vozilo je isporučeno negdje nakon mjesec dana
odnosno u ožujku 2019., s tim da se ne sjeća tko je dovezao vozilo. Što se tiče
uplate druge rate kupoprodajne cijene dogovoreno je da će ista tuženiku biti
isplaćena krajem turističke sezone, a to je razdoblje uglavnom od 1. listopada 2019.
do 1. studenog 2019. Nakon što je vozilo predano tužitelju u posjed, bili smo u
komunikaciji sa tuženikom, a svjedokinja i njen suprug-tužitelj odrađivali su zajedno
neke poslove s tuženikom, ali su se pritom javile nesuglasice, tuženik je naprasito
prekinuo komunikaciju sa njom i suprugom, a sve je kulminiralo kada je tuženik
tužitelju na whatsapp poslao šokantne poruke, između ostalog navodeći da tužitelj
iznuđuje novac od tuženika. U tom trenutku i svjedokinja je izjavila da ne želi
kontaktirati sa tuženikom, pa se pokušaj komunikacije nastavio preko odvjetnika
Č. vezano za prijenos vozila na ime tužitelja i isplatu druge rate. Odvjetnik je
tražio račun od firme O. kako bi uplatio drugu ratu, ali sva njegova nastojanja su
bila bez odgovora. Nakon toga tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika i tvrtke O. u
rujnu 2019., kako bi se predmetno vozilo moglo prepisati na ime tužitelja. Tijekom
cijelog iskaza svjedokinja govori u množini za supruga i sebe, jer su cijelo to vrijeme
u svemu tome bili skupa. Posebno upitana svjedokinja izjavljuje da tuženik i tvrtka
O. d.o.o. nikada nisu tužitelju ispostavili fakturu /račun kupoprodajne cijene, bilo
u cjelokupnom iznosu ili u preostalom dijelu koji je ostao za isplatu. Tužitelj je išao
tuženiku s namjerom isplate preostale kupoprodajne cijene, ali tuženik nije na to
pristao već je rekao da će mu ga još i oduzeti. Svjedokinja je od trenutka predaje
vozika i prometne dozvole znala da vozilo glasi na ime tvrtke O. d.o.o., a ne na
njeno ili tužiteljevo ime. Suprug svjedokinje, ovdje tužitelj, imao je povjerenja u
tuženika, što mu se kasnije odbilo o glavu. Vozilo je trebalo biti u vlasništvu
svjedokinje, ali je tužitelj taj koji je koristio to vozilo i bilo u njegovom posjedu. S
A. S. nije bila u nikakvom dogovoru oko predmetnog vozila, dok je bila s
istom u komunikaciji zbog poslovnih odnosa druge prirode. Odvjetnik tužitelja je
dobio poziv za registraciju vozila tijekom 2020., ali je druga rata cijene iznosila
9.500,00 EUR umjesto 8.000,00 EUR, pa su svjedokinja i suprug odbili tu ponudu.
Suprug svjedokinje naručivao je neku dodatnu opremu, ali ona ne zna na što se
točno odnosilo, s tim da je tada vozilo bilo kod njih i registrirano. Svjedokinja se sjeća
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
da je tužitelj zbog toga "šizio", a A. S. u prolazu je svratila u kuću tužitelja i
svjedokinje te preuzela iznos novca koji se odnosio na paket dodatne opreme.
Svjedokinja izjavljuje da je bila u tom trenutku prisutna, bilo je ljeto 2019., s tim da se
točnog iznosa ne sjeća. Što se tiče prometne nezgode, zna da je hladnjača udarila
predmetno vozilo otraga, i tom prilikom oštetio gepek, blatobran, a popravak je
obavljen u servisu T. d.o.o., i nakon toga je vozilo dovezeno na adresu
svjedokinje i tužitelja. Svjedokinja i tužitelj koristili su predmetno vozilo do ožujka
2020., kada je istekla registracija vozila, a u dogovoru s tuženikom očekivala je da
nakon uplate druge rate cijene dobije fakturu, odnosno račun, kako bi se moglo
prenijeti vozilo sa tvrtke O. na ime svjedokinje.
11. Svjedokinja A. S., supruga tuženika, u svom iskazu navodi da je ona
bila vlasnica tvrtke O. d.o.o., ujedno i direktorica, i to u spornom periodu, uz
napomenu da je navedenu tvrtku prodala, obzirom sa suprugom, ovdje tuženikom,
živi u N.. Radi zaštite interesa tvrtke O. d.o.o. svjedokinja je pozvala
vučnu službu da ukloni predmetno vozilo koje se nalazilo na javnoj površini i
neregistrirano, te je isto premješteno na adresu…, K. na kojoj
adresi je bilo i sjedište tvrtke O. d.o.o. Predmetno vozilo svjedokinja je kao
vlasnik firme O. d.o.o. u međuvremenu prodala, tijekom 2020. ili 2021. T.
O. d.o.o. se bavila najmom i prodajom vozila, a tuženik je od strane te tvrtke koja
je bila u vlasništvu svjedokinje, bio ovlašten poduzimati radnje nabave vozila u
N. prema želji stranaka, uvoziti takva vozila te je isti i rješavao papirologiju
vezanu za ta vozila. Tako je bilo i u konkretnom slučaju kada je tuženik prema
odabiru vozila od strane tužitelja uvezao vozilo na ime tvrtke O. d.o.o.,
ugovorena je cijena bila negdje oko 25.000,00 EUR-a, a isplaćeno je oko 15.000,00
EUR-a. Vozilo je glasilo na ime tvrtke O. d.o.o. iz razloga što tužitelj, sa kojim su
ona i tuženik uglavnom pregovarali, nije platio preostali iznos kupoprodajne cijene,
pa nije ni za očekivati da se vlasništvo vozila prebaci na tužitelja kada nije u cijelosti
isplaćena kupoprodajna cijena. Svjedokinja i tuženik su sa tužiteljem bili u poslovnim
odnosima vezano za iznajmljivanje nekakvih apartmana, i tom prilikom je došlo do
nesuglasica, nakon čega su tužitelj i njegova supruga prekinuli komunikaciju, a
svjedokinja je stekla dojam da njih dvoje nisu bili voljni platiti preostali dio
kupoprodajne cijene. Mislim da je razlog neplaćanja preostale rate bio nesporazum,
odnosno nesuglasice koje se tiču poslovnih odnosa koje su s tužiteljem i njegovom
suprugom imali vezano za naprijed navedeno iznajmljivanje, zbog čega vjerojatno
nisu uplatili preostali iznos kupoprodajne cijene od 8.000,00 EUR-a. Tada su se
svjedokinja i suprug-tuženik obratili odvjetniku L. T., radi komunikacije sa
tužiteljem preko odvjetnika Č., ali nije postignut nikakav pomak po tom pitanju.
Kako je vozilo bilo u posjedu tužitelja, a u vlasništvu tvrtke O. d.o.o., time da
tužitelj nije isplatio preostali iznos kupoprodajne cijene, kako bi opravdala plaćeni i
neplaćeni iznos kupoprodajne cijene da bi zaštitila poslovanje svoje tvrtke,
ispostavljene su fakture na ime tužitelja za najam vozila, a za koje misli da ih je vratio
odnosno da ih nije niti prihvatio. Posebno upitana svjedokinja navodi da nije nikada
svraćala u kuću tužitelja kako bi preuzela nekakav iznos vezan za dodatnu opremu
predmetnog vozila. Tuženik je u trenutku kada je vučna služba oduzimala vozilo, bio
kući, odnosno na adresi tvrtke O. d.o.o., na kojoj adresi su svjedokinja i tuženik
zajedno čekali da vučna služba doveze vozilo. Na ime tvrtke O. d.o.o. dolazile su
kazne za pogrešno parkiranje, prebrzu vožnju i slično, koje su se odnosile na
predmetno vozilo, ali nisu bile plaćene od strane tužitelja već je te kazne platila tvrtka
O. d.o.o.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
12. Pregledom Potvrde PP S. broj:511-12-24-112/21.V.B.
od 21.siječnja 2021., utvrđeno je da je ista sastavljena povodom kaznene prijave
tužitelja podnesene dana 21.siječnja 2021., koju je isti podnio zbog toga što mu je
16.siječnja 2021. oko 14,30 sati pauk vozilo s nogostupa na njegovoj adresi
premjestilo vozilo marke O. M. reg.oznake …, koje je tužitelj koristio
od 19.ožujka 2019. Nadalje, tužitelj u prijavi navodi da je vozilo u vlasništvu tvrtke
O. d.o.o. jer nije u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena, da je vlasnik tvrtke
sestra M. S., da je pauk služba vozilo premjestila u K. na adresu
…što je prema saznanjima tužitelja naručio M. S..
13. Uvidom u spis Županijskog suda u Splitu posl.br.Kir-528/2021, utvrđeno je
da je predmetni spis formiran povodom podneska oštećenika, ovdje tužitelja A.
Š. u postupku K.-D.-320/2021 od 24. svibnja 2021. protiv osumnjičenika,
ovdje tuženika M. S., u kojem se navodi da oštećenik preuzima kazneni
progon protiv osumnjičenog M. S. zbog kaznenog djela protiv imovine-krađa-
čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona kažnjivo po st. 3 iz istog članka. U navedenom
podnesku se navodi da postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik M. S. u
cilju da protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar velike vrijednosti dana 16. siječnja
2021. oko 14,30 sati u S., gdje stanuje oštećenik samovlasno
pomoću vozila vučne službe, motorno vozilo marke O. M., reg. oznake … sive boje, godine proizvodnje 2017. s nogostupa podigao i postavio
navedeno vozilo na vozilo vučne službe, te ga na taj način oduzeo oštećenom i
odvezao se u nepoznatom smjeru na nepoznatu adresu. Nadalje, navodi se da je
rješenjem O. S. posl.br. K.-D.-2753/2020 od 30. travnja 2021. utvrđeno da
postoji spor oko vlasništva predmetnog vozila, te da prijavljenim postupanjem nisu
ostvarena obilježja kaznenog djela krađe niti drugog kaznenog djela koje se vodi po
službenoj dužnosti. Oštećenik osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično
stanje od strane O.-a S., obzirom da je u kaznenoj prijavi navedeno da su
oštećenik i osumnjičenik u usmenoj formi sklopili ugovor o kupoprodaji navedenog
vozila za kupoprodajni iznos od 23.000 eura od čega je oštećenik osumnjičeniku po
sklapanju usmenog ugovora dana 1. veljače 2019. odmah predao na ruke iznos od
15.000 eura, dok se obvezao osumnjičenom isplati preostali iznos od 8.000 eura, te
je osumnjičenik predao oštećeniku u isključivi posjed predmetno vozilo. Osumnjičenik
je od oštećenika zahtijevao da mu isplati novčani iznos od 8.000 eura, a
osumnjičenik od oštećenika da u pisanoj formi učini sve što je potrebno da bi se
vlasništvo vozila prebacilo na stvarnog vlasnika odnosno oštećenika, ali osumnjičenik
je predmetno vozilo registrirao na ime trgovačkog društva O. d.o.o. čiji je vlasnik
osumnjičenikova sestra A. S., radi čega se pred Općinskim sudom u Splitu vodi
parnični postupak radi utvrđenja vlasništva posl.br. P-5818/2019. Nastavno na sve
navedeno oštećenik predlaže da sudac istrage provede dokazne radnje pobliže
navedene u samom prijedlogu, kao i dokaznu radnju ispitivanja osumnjičenika M.
S. i oštećenika A. Š.. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br.
Kir-528/2021 od 11. svibnja 2022. odbijen je prijedlog oštećenika A. Š. za
provođenjem dokaznih radnji protiv osumnjičenika M. S. zbog kaznenog
djela krađe kao neosnovan, i to iz razloga što je ocjenjeno kako nije utvrđeno
postojanje dovoljnog stupanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela koje je
predmet kaznene prijave, odnosno prijepor u ovom slučaju je pitanje tko je vlasnik
vozila, a to ne može biti predmet kaznenog postupka tim više što je pokrenuta
građanska parnica u kojoj će se to pitanje meritorno riješiti. Navedena odluka uredno
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
je dostavljena oštećeniku kao tužitelju i njegovom punomoćniku, a isti nisu u roku tri
dana izjavili žalbu, pa je navedena odluka postala pravomoćna.
14. Uvidom u parnični predmet ovog suda posl.br.P-5818/2019, utvrđeno je da
je parnični postupak pokrenut temeljem tužbe tužitelja A. Š. protiv tuženika
pod 1. O. d.o.o. i pod 2. M. S., radi činjenja, (izdavanje isprave podobne
za prijenos prava vlasništva pokretnine te radi isplate), odnosno tužbenim zahtjevom
se predlaže da tuženici tužitelju izdaju račun za isplatu preostalog iznosa
kupoprodajne cijene od 8.000,00 EUR-a za vozilo koje je predmet parničnog
postupka, zatim nalog da tuženik pod 1. tužitelju izda račun i drugu potrebnu ispravu
potrebnu za upis vozila na ime tužitelja u svim javnim registrima, kao i da tužitelju
nadoknade parnični trošak. Parnični predmet nije meritorno okončan, u istom je
zaključena glavna rasprava i zakazano ročište za objavu odluke.
15. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno
smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na
zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda
prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i
počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.
15.1. Iz svih izvedenih dokaza, posebno Potvrde nadležne policijske postaje
od 21.siječnja 2021. i kaznenog predmeta posl.br.Kir-528/2021, proizlazi da se čin
smetanja posjeda vozila dogodio 16.siječnja 2021. Predmetna tužba podnesena je
3.veljače 2021., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana sukladno odredbi čl. 21.
st. 3. ZV-a u svezi s odredbom čl. 113. st. 2. ZPP-a. Rok za podnošenje posjedovne
tužbe je prekluzivni rok na koji sud pazi po službenoj dužnosti, iako tijekom postupka
između parničnih stranaka nije bila sporna pravovremenost tužbe.
16. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219 st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a
prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu
na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret
inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih
ovlaštenja u postupku su izvedeni predloženi dokazi, te su na temelju savjesne i
brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog
postupka utvrđene slijedeće činjenice:
-da je tužitelju u veljači/ožujku 2019. predano vozilo marke „O. M.“,
registarske oznake: … T.,sive boje-s efektom, broj
šasije:….., godina proizvodnje: 2017. godine (nadalje: predmetno
vozilo), uz ključeve vozila i prometnu knjižicu, a nakon što je supruga tužitelja predala
tuženiku dio kupoprodajne cijene u iznosu od 15.000,00 EUR,
- da se tužitelj obvezao isplatiti drugu ratu kupoprodajne cijene od 8.000,00
EUR do kraja turističke sezone 2019.,
-da je tužitelj predmetno vozilo koristio do ožujka 2020., kada vozilu istječe
registracija, koju tužitelj nije mogao produžiti jer vlasništvo vozila glasi na tvrtku
O. d.o.o.,
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
-da od ožujka 2020. do 16.siječnja 2021. predmetno vozilo stoji parkirano na
nogostupu ispred kuće tužitelja, odnosno oko deset mjeseci,
-da su se odnosi između tužitelja, tuženika i supruge tužitelja trajno narušili
tijekom ljeta 2019., kao posljedica nesuglasica u poslovima vezanim za obavljanje
turističke djelatnosti,
-da je dana 16.siječnja 2021. vozilo vučne službe predmetno vozilo parkirano
na nogostupu ispred kuće tužitelja preuzelo i odvezlo na adresu …,
K.,
-da je tvrtka O. d.o.o. u spornom razdoblju bila u vlasništvu supruge
tuženika A. S. (ne sestre tuženika kako to tužitelj pogrešno navodi), i koju je
ista u međuvremenu prodala,
-da je predmetno vozilo tvrtka O. d.o.o. prodala tijekom 2020. ili 2021.,
-da je tužitelj do trenutka oduzimanja posjeda vozila bio u posljednjem mirnom posjedu tog vozila.
17. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza parničnih stranaka i
saslušanih svjedokinja, a nisu niti sporni u ovom postupku. Međutim, sporna je
aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.
17.1. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja,
sud takav prigovor smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, iz iskaza samih stranaka i
svjedoka proizlazi da je predmetno vozilo predano u posjed tužitelju nakon što je za
vozilo isplaćen dio kupoprodajne cijene od 15.000,00 EUR, da je tužitelj vozilo
uredno koristio od trenutka predaje u posjed do ožujka 2020., od kada isto ne može
redovito koristiti zbog isteka registracije. Nakon toga vozilo se nalazi parkirano na
nogostupu pred kućom tužitelja, ali ne iz razloga napuštanja posjeda vozila već iz
razloga nemogućnosti produljenja registracije vozila, koju može izvršiti samo vlasnik
vozila, ovdje tvrtka O. d.o.o. Tužitelja od predaje vozila u posjed do čina
oduzimanja posjeda nije nitko ometao ili uznemiravao u posjedu vozila, uz napomenu
da se u postupku smetanja odlučuje bez obzira na poštenje posjednika, koje prestaje
kada posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom navedenih
utvrđenja prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja u cijelosti je neosnovan.
18. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije na strani
tuženika, iz razloga što je predmetno vozilo bilo u vlasništvu tvrtke O. d.o.o.,
vlasništvo supruge tuženika, za koju tvrtku je tuženik obavljao poslove nabave vozila,
uvoza vozila i druge radnje koje su s tim povezane.
18.1. Radi odlučivanja o pasivnoj legitimaciji tuženika, trebalo je utvrditi tko je
učinio čin smetanja posjeda i po čijem nalogu. U tu svrhu sud je detaljno analizirao
iskaze parničnih stranaka, kao i iskaze svjedokinja I. Š., supruge tužitelja, i
A. S., supruge tuženika, s tim da je imao na umu da su svjedokinje supruge
parničnih stranaka i samim time imaju interes da stranke s kojom su u srodstvu
ostvare uspjeh u ovom postupku. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kroz prozor
kuće vidio tuženika na licu mjesta s vučnom službom kako odvoze vozilo, dok
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
prilikom podnošenja kaznene prijave kod II.PP S. (list 7 spisa)
navodi da bi po njegovim saznanjima vučnu službu naručio tuženik, čime je sam
iskaz tužitelja u tom dijelu u ovom postupku i izjava dana prilikom podnošenja
kaznene prijave u proturječnosti, te samim time sud da isti ne može prihvatiti u tom
dijelu kao vjerodostojan. Ukoliko je tužitelj zaista vidio tuženika s vučnom službom na
licu mjesta prilikom oduzimanja vozila, postavlja se pitanje zašto to nije naveo i u
kaznenoj prijavi koju je podnio protiv tuženika, u kojoj prijavi navodi da bi po njegovim
saznanjima vučnu službu naručio tuženik. Nadalje, svjedokinja I. Š.,
supruga tužitelja, u svom iskazu navodi da nije vidjela tuženika tom prilikom na licu
mjesta već neke ljude u vozilu vučne službe, dok sam tuženik osporava da bi bio na
licu mjesta, kao i svjedokinja A. S., supruga tuženika. Dakle, na temelju
izvedenih dokaza koje su sudu predložile stanke, nije utvrđeno da bi tuženik bio
prisutan na licu mjesta prilikom oduzimanja vozila tužitelju putem vučne službe.
18.2. To što tuženik nije bio na licu mjesta prilikom oduzimanja predmetnog
vozila, još uvijek ne znači da vozilo ne bi bilo oduzeto po njegovu nalogu. Međutim, iz
iskaza tužitelja i svjedokinje I. Š., supruge tužitelja, utvrđeno je da su isti od
trenutka preuzimanja vozila u posjed bili upoznati s činjenicom da je vlasnik vozila
tvrtka O. d.o.o., koja tvrtka je u tom spornom periodu bila u vlasništvu supruge
tuženika, iako tužitelj tijekom cijelog postupka netočno navodi da se radi o sestri
tuženika. Svjedokinja A. S. u svom iskazu navodi da je tuženik imao ovlasti da
za tvrtku O. d.o.o. obavlja poslove uvoza vozila prema željama klijenata, kao i da
poduzima sve druge radnje koje su potrebne za uvoz i prodaju vozila (papirologija,
carina, i dr.), a što u svom iskazu potvrđuje i tuženik. Kako se radi o supružnicima, od
kojih je jedno vlasnik tvrtke i njen zakonski zastupnik, takvo postupanje je po
mišljenju suda i logično i životno. Dakle, tuženik je u konkretnom slučaju nabave
samog vozila nastupao po nalogu zakonske zastupnice pravne osobe O. d.o.o. i
to A. S., koja u svom iskazu navodi da je ona dala nalog vučnoj službi da vozilo
sa adrese tužitelja premjesti na adresu sjedišta tvrtke O. d.o.o.. Navedeno
postupanje se može shvatiti kao praktično imajući u vidu da tužitelj, kako sam tvrdi,
nije isplatio preostali dio kupoprodajne cijene za vozilo, da je isto glasilo na tvrtku
O. d.o.o., da je stajalo nekorišteno zbog isteka registracije, kao i da je tužitelj
odbio ponudu tvrtke O. d.o.o. da isplati preostali dio cijene i preuzme potrebnu
punomoć za prijenos vlasništva vozila. Ovo potonje u svom iskazu izričito potvrđuje i
svjedokinja I. Š., dok se tužitelj po tom pitanju izjasnio da se ne sjeća.
Svakako je za primijetiti i to da tužitelj kaznenu prijavu policiji zbog oduzimanja vozila
podnosi 21.siječnja 2021., iako se čin smetanja nedvojbeno dogodio 16.siječnja
2021., a tužitelj i svjedokinja I. Š. u svom iskazu navode da je tužitelj isti
dan otišao na policiju podnijeti prijavu, tako da je i u tom dijelu iskaz tužitelja u
suprotnosti s pisanom dokumentacijom koju je sam tužitelj priložio uz tužbu. Ali ovo
potonje i nije od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, već za ocjenu
vjerodostojnosti iskaza tužitelja i svjedokinje I. Š..
18.3. Temeljem utvrđenja iz točke 18.2. i analize izvedenih dokaza, sud
zaključuje da je prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika u cijelosti
osnovan. Naime, tvrtka O. d.o.o. je bila u zakonitom i poštenom posjedu
predmetnog vozila, budući je isto stekla kupoprodajom, a koji posjed je dalje predala
tužitelju putem svog punomoćnika u posjedovanju- vozača A. Đ., te posredno
i tuženika, koji u cijelosti priznaje višu faktičnu vlast nad vozilom, pa samim time i
nema posjed stvari sukladno čl.12.ZV-a.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
18.4. Svakako valja navesti da je tužitelj taj koji je primjenom pravila o teretu
dokazivanja, dužan predložiti izvođenje dokaza temeljem kojih bi sud na nedvojben
način mogao utvrditi činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve, a što tužitelj u
konkretnom slučaju nije učinio, a sud nema nikakvih ovlaštenja u tom pogledu, osim
izvođenja svi predloženih dokaza koje su stranke u postupku predložile.
19. Kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da tužitelju posjed predmetnog
vozila nije oduzeo tuženik, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti kao
neosnovan, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
19.1. Dokaze koji nisu posebno obrazlagani, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
20. Prijedlog za izdavanjem privremene mjere odbijen je kao neosnovan, jer
nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ove mjere osiguranja. Ovo
posebno zbog činjenice da tužitelj nije dokazao ni tražbinu ni vjerojatnost postojanja
opasnosti od nenadoknadive štete (subjektivnu pretpostavku), pa je prijedlog trebalo
odbiti kao neosnovan, budući da je za određivanje privremene mjere potrebno
kumulativno ispunjenje pretpostavke. Zbog navedenog sud je odlučio kao u izreci
rješenja pod točkom II., jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 346.
st. 1. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,
131/20).
21. Parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1.
ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine
troškova uzeta je u obzir vrsta spora (smetanje posjeda) i važeća Tarifa o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22)
prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).
21.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tuženiku je priznata jednokratna
nagrada u visini od 200 bodova sukladno Tbr.7.toč.2. Tarife, što pomnoženo s
vrijednošću boda od 1,99 EUR/15,00 HRK daje iznos od 398,00 EUR/2.998,73 kn
(Tbr.7.8. Tarife), na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što ukupno iznosi 497,50
EUR/3.748,41 HRK.
21.2. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku
troškove ovog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 HRK, te je odlučeno kao u
izreci rješenja pod točkom III.
Split, 12.svibnja 2023.
Sutkinja: Sanja Bikić v.r.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450
Posl.br. Psp-8/2021-12
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje
smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
- tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.
Fiksni tečaj konverzije 7.53450