Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 6 Us I-1306/2022-8
Poslovni broj: 6 Us I-1306/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja L. T. d.o.o. L., Š. M. T. 60, kojeg zastupa opunomoćenik Z. V., odvjetnik u O. D. V. i p., R., N.T. 9/V-VI, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, kojeg zastupa opunomoćenica Mia Keranović, radi zaštite kulturnog dobra - izvršenja, 12. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0100, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-22-2 od 24. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem o izvršenju, donijetim od Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/21-09/0131, URBROJ: 532-04-02-11/6-21-2 od 18. ožujka 2021. (dalje: rješenje o izvršenju), utvrđuje se da je rješenje tog tijela KLASA: UP/I-612-08/19-01/0016, URBROJ: 532-04-02-20/11-19-3 od 11. kolovoza 2019., kojim je tužitelju naloženo otklanjanje nepravilnosti u vidu uklanjanja neodobreno nasipanog šljunka na travom zasađenom zemljanom dijelu k.č.br. …/. k.o. L., odnosno povrat čestice u prijašnje stanje (dalje: inspekcijsko rješenje od 11. kolovoza 2019.), postalo izvršno 21. kolovoza 2019., te se dozvoljava njegovo izvršenje putem nadležnog odjela u Rijeci (t. 1.). Nastavno se poziva tužitelj da u roku od 30 dana ispuni obvezu iz inspekcijskog rješenja (t. 2.), uz upozorenje da će u protivnom biti provedeno izvršenje putem treće osobe (t. 3.).
2. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/22-02/0100, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-22-2 od 24. listopada 2022. odbijena je tužiteljeva žalba protiv citiranog rješenja o izvršenju.
3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da nije sporno da je na zemljanom dijelu k.č.br. …/. k.o. L. bio nasipan šljunak, no da nije točno da se radi o površini od 2 x 15 metara, već na puno užoj i kraćoj površini. Također ističe da je odmah pristupio izvršenju rješenja te o tome obavijestio prvostupanjsko tijelo podneskom od 9. lipnja 2020., kada je ujedno zatražio izdavanje posebnih uvjeta za izgradnju podzemne garaže ispod k.č.br. …/. k.o. L. Ističe da je u međuvremenu u cijelosti posadio travu po zemljanom dijelu predmetne čestice, te o tome dostavio fotografije koje prileže spisu. Zaključno ističe da mu prije donošenja pobijanog rješenja nije pružena mogućnost očitovanja.
4. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, ukazujući da tužitelj nije mogao birati s kojeg će dijela predmetne nekretnine ukloniti šljunak, već da je bio dužan u cijelosti postupiti po izvršnom inspekcijskom rješenju, te u potpunosti ukloniti šljunak i vratiti travnatu površinu. Ukazuje da je iz fotografija snimljenih u lipnju i srpnju 2021., zatim u studenom 2021. te travnju 2022. vidljivo da šljunak nije uklonjen na način kako je to određeno u izvršnom rješenju. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 4. svibnja 2023., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
7. Na održanom ročištu tužitelj je istaknuo da je nekretnina vraćena u prijašnje stanje prije podnošenja žalbe, te da su uz žalbu dostavljene fotografije s lica mjesta koje to dokazuju, a nakon toga tužitelj nije poduzimao daljnje radnje radi izvršenja rješenja.
8. Opunomoćenica tuženika osporila je navode tužitelja da je isti postupio po inspekcijskom rješenju, istaknuvši da je iz fotografija sačinjenih 2. listopada 2020. i 11. srpnja 2022., kao i onih dostavljenih od tužitelja, razvidno da je na nekretnini i dalje prisutan šljunak, a trava samo mjestimično.
9. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, te dostavljenom spisu upravnog postupka.
10. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu sasluša zakonski zastupnik tužitelja na okolnost točnog trenutka postupanja po inspekcijskom rješenju, smatrajući da provođenje tog dokaza nije nužno za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja, te da se sve relevantne okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu i navoda samog tužitelja.
11. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Inspekcijskim rješenjem od 11. kolovoza 2019. naređeno je tužitelju da u roku odmah obustavi radove nasipavanja zemlje na k.č.br. …/. k.o. L., te u roku od 8 dana podnesen zahtjev za odobrenje nastavka radova, a u protivnom da u roku od 8 dana vrati navedenu nekretninu u prijašnje stanje.
13. Među strankama nije sporno da tužitelj nije ishodio prethodno odobrenje za nastavak radova, kao ni da je navedeno rješenje postalo izvršno, već je sporno da li je tužitelj postupio po navedenog rješenju, kao i da li je tužitelju u postupku izvršenja trebalo biti omogućeno očitovanje.
14. Na temelju materijalne dokumentacije koja prileži spisu, kao i navoda samog tužitelja i od istoga dostavljene dokumentacije, sud smatra pravilnim utvrđenje tuženika da tužitelj nije vratio nekretninu u prijašnje stanje, odnosno nije postupio po inspekcijskom rješenju.
15. Naime, suprotno navodima tužitelja, iz obrazloženja inspekcijskog rješenja proizlazi da je tužitelj bio izveo neodobrene radove rezanja stabla i nasipavanja travnatog dijela zemlje šljunkom na površini dimenzija cca 2 x 15 m, duž betonirane parkirne površine.
16. Stoga je tužitelj u izvršenju inspekcijskog rješenja bio dužan ili ishoditi prethodno odobrenje za navedene radove, ili u protivnom u cijelosti vratiti zahvaćeni dio nekretnine u prijašnje stanje (ukloniti šljunak i posaditi travu).
17. Ne mogu se prihvatiti kao točni navodi tužitelja da je postupio po navedenom rješenju prije donošenja pobijanog rješenja tuženika.
18. Naime, i sam tužitelj na raspravi je istaknuo da su svi radovi u cilju izvršenja izvedeni zaključno s podnošenjem žalbe protiv rješenja o izvršenju, te da su kao dokaz navedenog uz žalbu dostavljene fotografije.
19. Međutim, kako iz navedenih fotografija dostavljenih uz žalbu (travanj 2021.), tako i iz fotografija sačinjenih od tuženika u lipnju, srpnju i studenom 2011., te travnju 2022., vidljivo je da se na spornom dijelu nekretnine i dalje nalazi šljunak, pomiješan s borovim iglicama, te da su tek mjestimično vidljivi buseni trave.
20. Stoga sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da tužitelj nije postupio po inspekcijskom rješenju, slijedom čega je na temelju čl. 90. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20 i 62/20) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje: ZUP), zakonito donijeto rješenje o izvršenju.
21. Pritom valja istaknuti da navodi tužitelja usmjerene na osporavanje zakonitosti inspekcijskog rješenja sud nije uzeo u razmatranje, budući da je iste tužitelj ne može isticati u ovome sporu, kako iz razloga što se radi o zasebnom upravnom aktu, tako i analognom primjenom odredbe čl. 139. st. 4. ZUP-a sukladno kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja.
22. Zaključno, neosnovani su i navodi tužitelja glede povrede prava na sudjelovanje i očitovanje, budući da u postupku izvršenja nije nužno zatražiti očitovanje od stranke.
23. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a navodi tužitelja kojima osporava zakonitost
istoga nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.
24. Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora.
25. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 12. svibnja 2023.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 26. u svezi čl. 67. st. 1. ZUS).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.