1              Poslovni broj: Gž R-87/2022-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz Š., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. društva P. i S., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H… iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz O. društva B. & partneri, odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-119/2018-53 od 13. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-119/2018-53 od 13. lipnja 2022. potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 464.120,75 kn/61.599,41 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom

 

na iznos od 3.698,17 kn/490,83 eur od 15. svibnja 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. rujna 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. listopada 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2015. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2016. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. rujna 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2017. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. rujna 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2018. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2019. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. rujna 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2020. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. svibnja 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. lipnja 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. srpnja 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. kolovoza 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. studenoga 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. prosinca 2021. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. siječnja 2022. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. veljače 2022. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. ožujka 2022. do isplate

na iznos od 5.547,26 kn/736,25 eur od 15. travnja 2022. do isplate

 

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 177.299,18 kuna/23.531,65 eur i u odluci o trošku postupka (točka III. izreke) i sudi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim se zahtjeva isplata iznosa od 23.531,65 eur/177.299,18 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 8 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 7.031,46 eur/52.978,50 kuna.“

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-119/2018-53 od 13. lipnja 2022. presuđeno je tako da izreka glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku H…, Z., OIB: …, da tužiteljici A. M.,  Š., OIB: …, isplati iznos od 641.419,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u navedenom iznosu, a koje kamate teku:

- na iznos od 5.158,53 kn od 15. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. studenoga 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. ožujka 2022. godine do isplate te

- na iznos od 7.665,80 kn od 15. travnja 2022. godine do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 1.000,00 kn na ime glavnice i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 641.419,93 kn kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 73.581,25 kn, u roku od 8 dana.

 

IV. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 93.906,25 kn kapo neosnovan.“

 

2. Protiv presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima. Nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 190. stavak 2. ZPP-a kada je dopustio preinačenje tužbe povećanjem zahtjeva, jer su tijekom postupka dospijevali novi iznosi štete u vidu izmakle dobiti, kako je dospijevala plaća u tom razdoblju, pa tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla prije zaključenja prethodnog postupka tužbenim zahtjevom obuhvatiti i to razdoblje. Preinaka tužbe je svrsishodna i radi konačnog uređenja odnosa među strankama (članka 190. stavak 3. ZPP-a). Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet ove parnice je naknada štete za koju tužiteljica tvrdi da je nastala, jer je tuženik nakon što je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga na iste poslove unutar roka od šest mjeseci od primitka odluke zaposlio drugu radnicu, a njoj nije ponudio sklapanje ugovora o radu.

 

7. Između stranaka nesporne su činjenice da je tuženik donio 4. kolovoza 2014. odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici koja je dostavljena tužiteljici 10. listopada 2014., da tužiteljica odluku o otkazu nije pobijala i da joj je radni odnos prestao 10. travnja 2015., a da je tuženik 4. studenog 2014. zaposlio radnicu A. G. (G.) i da tužiteljici nije ponudio sklapanje novog ugovora o radu.

 

8. Sporna je činjenica, je li A. G. s tuženikom sklopila ugovor o radu za obavljanje istih poslova koje je do otkaza ugovora o radu obavljala tužiteljica.

 

9. Odredbom članka 115. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/13- dalje: ZR) propisano je da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika, a prema stavku 6. istog članka ako u roku iz stavka 5. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

 

10. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica kao ekonomist bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika u odjelu za poslovne informacije – Centra za poslovne informacije, dok je A. G. kao magistar ekonomije po prvom ugovoru zaposlena na radnom mjestu stručnog suradnika u odjelu za poslovne informacije – Sektor za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize, a po drugom ugovoru na radnom mjestu stručni suradnik u odjelu poslovne informacije, Centar za digitalno transformaciju i strateški razvoj kod tuženika, da prema sadržaju ugovora o radu nije naveden sadržaj poslova tužiteljice i A. G., niti je to određeno aktima tuženika (Pravilnikom), da je tužiteljica ekonomist sa višom stručnom spremom, a A. G. ekonomist sa visokom stručnom spremom i da je po novoj sistematizaciji za radno mjesto stručnog suradnika propisana visoka stručna sprema.

 

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze, pravilno je utvrdio koje je poslove do otkaza ugovora o radu obavljala tužiteljica, a koje A. G. nakon što je tužiteljici otkazan ugovor o radu.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka M. M., M. H. i A. R. utvrdio koje je poslove tužiteljica obavljala, a koje A. G.. Prema iskazima navedenih svjedoka koji imaju neposredna saznanja, a njihovi iskazi su, kako ih pravilno cijeni prvostupanjski sud logični, uvjerljivi i podudarni u bitnome, tužiteljica je radila na poslovima baza podataka i to registar poslovnih subjekata, registar uvoznika i izvoznika, registar nekretnina i imenik agenata za posredovanje u poslovima sa nekretninama, očevidnike pokretnina i nekretnina u stečajnom i ovršnom postupku, registar predstavništva, izdavanje potvrda o članstvu tvrtki u komori, odgovarala je i pomagala Županijskim komorama u njihovom poslu i poučavala poslu A. G. kada je radila kao pripravnik na određeno vrijeme kod tuženika, a prije nego je tužiteljici otkazan ugovor o radu. U odnosu na sadržaj posla koje je A. G. radila nakon što je tuženica dobila otkaz i zaposlena A. G. jedini svjedok koji je izričito tome svjedočio s neposrednim saznanjima, osim same A. G. je svjedok A. R., čiji iskaz je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao konzistentan, logičan, iscrpan, bez ikakvih proturječnosti. Iskaz tog svjedoka nije opterećen postojećem radnim odnosom sa poslodavcem o čemu svjedoči korespodencija u spisu svjedokinje, koja je za vrijeme radnog odnosa višekratno pisanim putem tražila da se ju izuzme od obveze svjedočenja u ovoj parnici. Prema iskazu svjedoka A. R., A. G. je nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici sadržajno u bitnom radila iste poslove koje je radila i tužiteljica, prvenstveno vođenje poslova očevidnika pokretnina i nekretnina u stečajnom postupku. Svjedok je radila kod tuženika od 1994. godine do 31. prosinca 2020., a u iskazu je navela da nakon što je tuženik s A. G. sklopio ugovor o radu, da je A. G. sjela na isto mjesto na kojem je i prije radila kao pripravnik, da je i njoj pomagala, radila je i druge poslove, ovisno što bi joj nadređeni naložili, ali u bitnom sadržaj posla odgovara onom što je tužiteljica radila do otkaza, da je tužiteljica obučavala za te poslove A. G., da se u odjelu govorilo o potrebi automatizacije i digitalizacije, ali u praksi digitalizacija sustava kakva je bila planirana dok je ona radila nije provedena.

 

13. Svjedok Z. S. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor sektora za financijske institucije i ekonomske analize u iskazu je naveo da je primarni posao tužiteljice bilo vođenje baze registra poslovnih subjekata, da je A. G. došla na stručno osposobljavanje u odjel za poslovne informacije, da se pokazala dobrom, a kada je ponovno zaposlena da se radila procjena koji poslovi se već duže vrijeme ne rade pa je njezina zadaća bila dorada baze izvoznika, baza kompas (sadrži podatke o tvrtkama izvoznicima), baza nekretnina i imenik posrednika agenata u posredovanju pri poslovima nekretnina. Da je navedene poslove radila tužiteljica, proizlazi iz iskaza svjedoka M. H., M. M., radnice koje su radile s tužiteljicom. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je A. G. u bitnom radila iste poslove koje je tužiteljica radila prije otkaza ugovora o radu. N. tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi koje poslove je radila A. G., a to su poslovi koje je tužiteljica radila do otkaza ugovora o radu i za te poslove obučavala A. G.. Točno je da prema članku 169. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) Agencija vodi očevidnik nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom postupku, ta odredba je unijeta člankom 57. Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14), međutim primjenjuje se od 1. siječnja 2015. Dakle, u vrijeme sklapanja ugovora o radu tuženika s A. G. tuženik je obavljao poslove vođenja očevidnika nekretnina i pokretnina.

 

14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije donio presudu samo na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice, već temeljem ocjene svih izvedenih dokaza. Iskaz tužiteljice nije u suprotnosti s iskazom svjedoka V. K., niti je za predmet spora odlučna činjenica od koga je tužiteljica saznala da A. G. obavlja iste poslove koje je obavljala tužiteljica i je li pokretanje ovog postupka tužiteljici sugerirala svjedok V. K.. Stoga tuženik neosnovano u žalbi ističe da je iskaz svjedoka suprotan iskazu tužiteljice i da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

15. Iskaz tužiteljice u bitnome je potvrđen iskazima svjedoka M. M., M. H. i A. R., pa tuženik u žalbi neosnovano ističe da se presuda ne može ispitati i da su razlozi na kojima se temelji nedokazani.

 

 

16. U odnosu na žalbene navode da tužiteljica nije dostavila dokaz da ima stručno obrazovanje engleskog jezika, ističe se, da je tužiteljica iskazivala, a i svjedoci o poslovima koje je obavljala i služila se u radu i stranim jezikom, a tuženik suprotno nije dokazao, a niti priložio dokaz da A. G. raspolaže tim znanjem. Već sama činjenica da je tužiteljica obavljala poslove do otkaza ugovora o radu, koje je nakon otkaza obavljala A. G. i ako se kod obavljanja trebalo služiti stranim jezikom potvrđuje iskaz tužiteljice da se služila stranim jezikom.

 

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na stupanj stručne spreme tužiteljice, što tuženik tijekom postupka nije ni osporavao. Pravilnikom tuženika je za radno mjesto za koje je A. G. sklopila ugovor o radu nakon otkaza ugovora tužiteljici propisana visoka stručna sprema. Međutim, kako je utvrđeno da je te poslove tužiteljica radila prije otkaza ugovora o radu, onda proizlazi da je tužiteljica imala stručno znanje za obavljanje tih poslova, a niti je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka isticao da tužiteljica poslove koje je radila nije stručno obavljala.

 

18. Točno je da je svjedok Z. S. u iskazu naveo, da je primarni posao tužiteljice bilo vođenje baza registra poslovnih subjekata i kada je A. G. ponovno zaposlena da su radili procjenu koji poslovi se već duže vrijeme ne rade, pa je njena zadaća bila dorada baze izvoznika, baza kompas, baza nekretnina i imenik posrednika agenata u posredovanju pri poslovima nekretnina. Upravo svjedoci koji su radili s tužiteljicom do otkaza ugovora tužiteljici i imaju neposredna saznanja, M. M., M. H. i A. R. su navele, da je tužiteljica obavljala poslove za koje je svjedok S. naveo da je bila zadaća A. G..

 

19. Bitna činjenica je da je tuženik u roku od šest mjeseci od dana kada je tužiteljici dostavio odluku o otkazu ugovora o radu zaposlio drugog radnika na istim poslovima, a tužiteljici nije ponudio sklapanje ugovora o radu. Da je bila potreba za obavljanjem poslova koje je radila tužiteljica do otkaza ugovora o radu, potvrđuje činjenica da je te poslove radila A. G. koja je s tuženikom sklopila ugovor o radu. Činjenica da A. G. ima visoku stručnu spremu, a tužiteljica višu i što je Pravilnikom za radno mjesto za koje je A. G. sklopila ugovor o radu propisana visoka stručna sprema, nije odlučno. Prema članku 115. stavak 5. ZR-a nije uvjet naziv radnog mjesta, već sadržaj poslova koje je obavljao radnik kojemu je otkazan ugovor o radu i sadržaj poslova koje je obavljao radnik koji je zaposlen u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku.

 

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je šteta tužiteljici nastala zbog protupravnog ponašanja tuženika da u zakonom propisanom roku tužiteljici ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje istih poslova koje je radila do otkaza ugovora i što je tuženik kao poslodavac svakako znao, odnosno morao znati, pa se u tome očituje njegova odgovornost i da je tužiteljici nastala šteta u vidu izmakle koristi u visini plaće koju je primala, a tuženik tijekom postupka nije iznosio činjenice iz kojih bi proizlazilo da na strani tužiteljice postoje okolnosti zbog kojih bi šteta bila manja, niti da bi korist (plaća) bila manja.

 

21. Kod utvrđivanja visine štete pravilno je prvostupanjski sud uzeo prosjek plaće za tužiteljicu prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, a ne plaću za vrijeme otkaznog roka, jer prema odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici (list spisa 12) tužiteljica za vrijeme otkaznog roka nije ni radila.

 

22. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na podatke o visini plaće nisu osnovani, jer upravo podaci koji su korišteni za izračun visine štete su podaci koje je sačinio sam tuženik za obrazac IP (list spisa 16) na kojem je pečat i potpis ovlaštene osobe tuženika.

 

23. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je visina štete u visini bruto plače. Naime, radi se o naknadi štete u vidu izmakle koristi, a ne isplati plaće, pa za izračun visine štete treba uzeti podatak o prosječnoj neto plaći isplaćenoj tužiteljici prije otkaza ugovora o radu. Stoga je ovaj drugostupanjski sud utvrdio visinu štete koristeći podatke o neto isplaćenoj plaći za devet mjeseci prije otkaza ugovora o radu prema podacima tuženika (list 16), što iznosi 736,25 eura/5.547,26 kuna, pa taj iznos pripada mjesečno tužiteljici za razdoblje za koje potražuje naknadu štete, time da za mjesec travanj 2015. pripada joj 2/3 tog iznosa što iznosi 490,83 eur/3.698,17 kuna. Tužiteljici je ugovor o radu prestao istekom otkaznog roka 10. travnja 2015., a tuženik je drugu radnicu zaposlio na iste poslove 4. studenog 2014.

 

24. Stoga tužiteljici primjenom članka 1046., 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) za razdoblje koje potražuje pripada naknada štete iznos od 61.599,41 eur/464.120,75 kuna sa zateznom kamatom na mjesečne iznose, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude do isplate. Da je tužiteljici tuženik ponudio sklapanje ugovora o radu, tužiteljica bi ostvarivala plaću, pa je za nju nastala šteta u vidu izgubljene koristi mjesečno i pripada joj zatezna kamata na mjesečne iznose od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, dok je iznad iznosa navedenog u točki I. izreke presude presuda preinačena primjenom članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a i u tom dijelu je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

25. Tužiteljica je sa tužbenim zahtjevom uspjela 86%, a tuženik 14%. Kada se uspjeh tužiteljice umanji za uspjeh tuženika, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a tužiteljici pripada 72% troška. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) utvrdio parnični trošak u visini od 73.581,25 kuna, što razmjerno uspjehu iznosi 52.978,50 kuna/7.031,46 eur. Stoga je preinačena odluka o parničnom trošku na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 7.031,46 eur/52.978,50 kuna.

 

26. Obzirom na uspjeh u sporu tuženiku ne pripada parnični trošak, pa time ni trošak žalbe.

 

Bjelovar, 12. svibnja 2023.