1

Poslovni broj Gž-101/2023-2

Poslovni broj Gž-101/2023-2

  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u  pravnoj stvari tužitelja H. I. d.o.o. Z., OIB: ..., protiv tuženika S. K. iz N., L., OIB: ..., radi isplate i prijedloga za izdavanje potvrde o europskom nalogu za ovrhu nesporne tražbine, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-311/2017-27 od 7. ožujka 2022., 12. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Povrv-311/2017-27 od 7. ožujka 2022. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak. 

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbacuje prijedlog tužitelja kao nedopušten.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano preinači na način da se prihvati  prijedlog za izdavanje potvrde europskog naloga za ovrhu nesporne tražbine ili da se rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj predložio sudu da mu izda potvrdu europskog naloga za ovrhu nesporne tražbine iz presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Povrv-311/2017 od 11. lipnja 2018. Uvidom u navedenu presudu sud prvog stupnja utvrđuje da se postupak vodio u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika radi isplate, da je tuženik u odgovoru na tužbu zastupan po privremenom zastupniku u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev pa da se tražbina ne može smatrati nespornom sukladno čl. 3. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) broj 805/2004 od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje nesporne tražbine (dalje Uredba).

6. Navodi sud prvog stupnja da se ova Uredba primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine, da se tražbina smatra nespornom ako se dužnik izrekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena nagodba pred sudom tijekom postupka ili dužnik nikada nije osporio tražbinu u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima prema pravu države članice podrijetla u tijeku sudskog postupka ili je dužnik izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo odstupanje podrazumijeva prešutno priznanje tražbine ili činjenice koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla ili dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi. Slijedom obrazloženog zaključak je suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke koje se tiču vrste tražbine utvrđene ovršnom ispravom slijedom čega odbacuje prijedlog kao nedopušten.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Uredbu i to čl. 3. st. 1. toč. 1. jer da se tuženik izrijekom usuglasio s tražbinom i da ju je priznao da je tuženika zastupao privremeni zastupnik i kada se utvrdilo boravište tuženika i kada je tuženik bio upoznat s činjenicom da se protiv njega vodi postupak putem privremenog zastupnika očitovao se izričitim priznanjem dugovanja što je vidljivo iz zapisnika od 9. ožujka 2018. gdje se navodi "tuženik je dao svoju suglasnost" da se dogovori otplata svih njegovih dugovanja prema tužitelju uključujući i prethodne postupke kao i ovaj postupak te kao i neutuženo potraživanje, a o kojem ga je privremeni zastupnik izvijestio temeljem obavijesti tužitelja o ukupnim potraživanjima." Smatra da iz navedene činjenice proizlazi jasno priznanje tražbine dužnika kao i njegova volja.

8. Stoga smatra da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je priznanje tuženika bilo jasno i nedvosmisleno, da je tuženik bio pravovremeno obaviješten o raspravi održanoj 11. svibnja 2018. jer da je uredno potpisana dostavnica jer je na toj raspravi privremeni zastupnik razriješen dužnosti, da je tuženik po saznanju mogao sam štititi svoja prava i interese i da tuženik nije koristio pravo na izjavljivanje redovnog pravnog lijeka iz čega proizlazi da je tuženik bio suglasan s tražbinom te da je ona nesporna. Stoga smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje potvrde o europskog ovršnom naslova za nesporne tražbine i određivanje ovrhe na temelju europskog ovršnog naslova.

9. Opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani, te je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da predmetna tražbina nije nesporna i to posebno iz razloga što ju je u odgovoru na tužbu osporio, jer iz postupka proizlazi da je privremeni zastupnik na raspravi održanoj 9. ožujka 2018. izričito izjavio da je tuženik suglasan da se dogovori otplata svih njegovih dugovanja prema tužitelju kao i dugovanje iz predmetnog postupka u kojem je donesena presuda pod poslovnim brojem Povrv-311/2017 slijedom čega po mišljenju ovog suda proizlazi da se radi o nespornoj tražbini, kako je to propisano u smislu čl. 3. st. 1. Uredbe. 

10. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka ponovno odlučiti o zahtjevu za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 358. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ) kao i o sadržaju čl. 3. st. 1. i 6. st. 1. navedene Uredbe te će ponovno donijeti novu i zakonitu odluku.

11. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.            

U Rijeci 12. svibnja 2023.

Sutkinja

Filka Pejković, v.r.