1                           Poslovni broj Kžzd-33/2023-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-33/2023-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.C., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 15. Kzd-21/2020-22 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M.C. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 15. Kzd-21/2020-22 od 10. listopada 2022., opt. M.C. proglašena je krivom zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11, pa je na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 opt. M.C. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, a na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a daljnjom primjenom čl. 56. KZ/11 opt. M.C. izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. M.C. oslobođena je plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, te nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženici izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora te odredi dodatni uvjet da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom uz obvezu da ubuduće uredno ispunjava dužnost uzdržavanja.

 

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. opt. M.C., putem braniteljice S.P., odvjetnice iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i oslobodi je od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je opt. M.C., putem braniteljice S.P., s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije u cijelosti žalbu državnog odvjetnika.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. M.C. nisu osnovane.

 

6. Nije u pravu opt. M.C. kada ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da su razlozi presude u znatnoj mjeri proturječni s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda u toč. 4.3. i 4.4. kako optuženica nije ostvarila dohodak i neoporezive primitke od 2012. do 2015., a nakon toga da nije bilo podataka o ostvarenom dohotku, da nije korisnica mirovine niti prijavljena u mirovinsko osiguranje, da bi potom naveo da je imala mogućnosti doprinositi uzdržavanju svojih kćeri. Naime, u toč. 4.3. i 4.4. prvostupanjski sud je tek naveo što je utvrdio iz podataka HZMIO i potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave O., ali je kasnije u obrazloženju presude, dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge za svoju odluku, tako da nema proturječja na koje žaliteljica upire.

 

7. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponovno navodi kako, s obzirom na sadržaj iz toč. 4.3. i 4.4. obrazloženja presude (podaci HZMIO i potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave O.), postoje uvjeti za primjenu čl. 172. st. 3. KZ/11, jer iz navedenih dokumenata proizlazi da nije iz opravdanih razloga bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje u iznosu utvrđenom pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, jer da je kod nje postojala namjera počinjenja kaznenog djela, odnosno izbjegavanje plaćanje obveze uzdržavanja, tada ne bi kroz cijeli inkriminirani period uplaćivala ranije dosuđene iznose od oko 500,00 kuna za svako dijete, a povrh toga kćerima je slala dodatne novčane iznose, npr. uplaćivala im izlete.

 

7.1. Međutim, takvim žalbenim navodima optuženica M.C. nije osporila utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao dostatne, logične i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, nesporno je da tijekom cijelog inkriminiranog perioda optuženica nije dolazila u Republiku Hrvatsku niti viđala kćeri, osim što je putem Facebook-a i mail-om komunicirala s kćeri S. (o čemu postoje dokazi u vidu SMS poruka, str. 65-66 spisa), da je odselila u Kanadu gdje je zasnovala novu obitelj, kao i da je, a što proizlazi iz materijalnih dokaza (potvrda Western Union-a, str. 57, 78 te 101-114 spisa), uplaćivala novčana sredstva u kanadskim dolarima (CAD) tijekom inkriminiranog razdoblja u većini slučajeva po 1.250,00 kuna, a što je svojim iskazom potvrdio i zz. mlt. ošt. J.C. Također, iz navedenih potvrda proizlazi kako je optuženica tijekom inkriminiranog razdoblja (26. listopada 2015. do 29. studenog 2018.) uplaćivala u većini slučajeva iznose od 1.250,00 kuna (298,00 CAD, od kojih je odbijana provizija u iznosu od 16,99 CAD), ali i manje iznose od po 1.000,00 kuna, a u nekoliko navrata i veće iznose. Međutim, optuženica je znala za svoju obvezu, što proizlazi iz njene komunikacije sa kćerkom S., no uzdržavanje koje je bila dužna plaćati po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u O., broj P Ob-38/2015 od 15. srpnja 2015., u iznosu od po 1.200,00 kuna za svako dijete (S. i M.) nije plaćala na način, u visini i rokovima određenim navedenom presudom kao ovršnom ispravom, iako je to bila u mogućnosti pa nije u pravu kada upire da iz opravdanih razloga nije bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje, zbog čega ne bi bilo kaznenog djela sukladno odredbi čl. 172. st. 3. KZ/11.

 

7.2. Slijedom prethodno navedenoga, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući prvenstveno iskaz svjedoka zz. mlt. ošt. J.C., a napose cijeneći i sadržaj materijalne dokumentacije, prvenstveno potvrde Western Union-a o uplatama i obračunu poreznih davanja, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada ju je proglasio krivom zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 172. st. 2. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i opt. M.C. zbog odluke o uvjetnoj osudi

 

8. U žalbi državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud optuženici trebao izreći bezuvjetnu kaznu zatvora uz dodatne uvjete s obzirom se ista nalazi na teritoriju Kanade, nedostupna je sudu, zbog čega se uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja u pogledu specijalne i generalne prevencije, dok suprotno tome optuženica smatra kako je sud trebao uzeti u obzir da je ipak pridonosila uzdržavanju svoje djece, da je izrečena kaznenopravna sankcija (pogrešno navodi kazna) previsoka, te da sud činjenicu što je doprinosila uzdržavanju pogrešno nije cijenio kao olakotnu okolnost.

 

8.1. Razmatajući takve žalbene navode državnog odvjetnika i opt. M.C. po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotnu okolnost u vidu dosadašnje neosuđivanosti, pri čemu nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženice, a o čemu je naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljima radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđenu olakotnu okolnost te je polazeći od stupnja krivnje optuženice te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno opt. M.C. utvrdio na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, u odnosu na svako oštećeno dijete (S. i M.C.) te je primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom joj primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovu optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženice.

 

8.2. Pri tome je za navesti kako KZ/11 ne poznaje tzv. "dodatni uvjet" na koji državni odvjetnik ukazuje smatrajući da je sud trebao obvezati optuženicu da vrati utvrđeni dug na ime uzdržavanja i ujedno je obveže da ubuduće uredno plaća uzdržavanje za svoju djecu, no ukoliko je imao u vidu posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. i 10. KZ/11, za navesti je da zz. mlt. ošt. J.C. nije postavio imovinskopravni zahtjev pa sud nije niti mogao optuženici izreći posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. Povrh toga, imajući u vidu da su obje kćeri optuženice (S. i M.) postale punoljetne, a da inkriminirani period završava s 29. studenim 2019., također nije bilo uvjeta da se optuženici naloži posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 10. KZ/11 (ispunjavanja obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju).

 

9. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. M.C. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 12. svibnja 2023.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač