1                           Poslovni broj Kžzd-27/2023-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-27/2023-4

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Miroslava Jukića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.I., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 155. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 44. Kzd-140/2019-37 od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. I.I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i izriče da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora i to za dva kaznena djela bludne radnje iz čl. 155. st. 1. KZ/11 iz toč. 1) i 2) u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca za svako kazneno djelo te za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 iz toč. 3) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 opt. I.I. izriče uvjetna osuda tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II/ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 44. Kzd-140/2019-37 od 25. studenog 2022., opt. I.I. proglašen je krivim pod toč. 1) i 2) optužnice zbog počinjenja kaznenih djela protiv spolne slobode – bludne radnje, opisano i kažnjivo po čl. 155. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 51. KZ/11, a pod toč. 3) optužnice zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju, opisano po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, pa su opt. I.I. na temelju čl. 155. st. 1. KZ/11 za djela pod toč. 1) i 2) utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca, a za djela pod toč. 3) utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, slijedom čega je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. I.I. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. I.I., putem branitelja M.B., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da prema optuženiku izrekne blažu kaznu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

 

5. Žalba opt. I.I. je djelomično osnovana.

 

6. Izjavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 opt. I.I. navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i odlučnim činjenicama, a u nastavku žalbe navedenu povredu uopće ne obrazlaže, već polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu izvedenih dokaza upirući da je pogrešan zaključak suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti koji se temelji na iskazima ispitanih svjedoka T.V. i D.D. koje nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, a da je iskaz ošt. A.K. sud prihvatio bez ikakvog uporišta kao i da nije koristio mobilni telefon pozivnog broja 097 već 095 te da nije poslao SMS poruke oštećenici, pa se time njegova žalba svodi na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

6.1. Ispitujući, potom, pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje nalazi u tome što je prvostupanjski sud prihvatio iskaze ošt. A.K. te svjedokinja D.D. i T.V., djelatnica Centra za socijalnu skrb O., a da za vrijeme predmetnih inkriminacija nitko nije bio prisutan kako bi mogao posvjedočiti o počinjenju kaznenih djela te da nikada nije koristio mobilni telefon pozivnog broja 097.

 

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju detaljne i sveobuhvatne analize svih izvedenih dokaza na raspravi, pa i onih proturječnih, izveo pravilne zaključke o vjerodostojnosti, odnosno nevjerodostojnosti svakog pojedinog dokaza te potom pravilno zaključio da je opt. I.I., kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela bludne radnje iz čl. 155. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, za koja je pobijanom presudom proglašen krivim.

 

7.2. Naime, žalitelj prigovara tome što prvostupanjski sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu njegovu obranu u kojoj poriče da bi u travnju 2019. i u svibnju 2019., jednom kada mu je ošt. A.K. došla u posjet, a drugi puta kada je došao ispred njene škole, uhvatio je rukom za stražnjicu te je privlačio prema sebi, kao i da joj je 3. svibnja 2019. sa svog mobilnog telefona pozivnog broja ... uputio više SMS poruka prijetećeg sadržaja na njen mobilni telefon pozivnog broja ..., s obzirom iz iskaza svjedokinje T.V. proizlazi da je u razgovoru s oštećenicom ova navela da se s njim družila, imala ključ od njegovog stana, da je tamo odlazila piti kavu i pušiti, da je boravila kod njega, da su kod njega dolazile i njena majka D. i sestra S., da joj je znao davati novac te da ju je tek u jednom navratu ispred škole pokušao poljubiti, da se unatoč svemu kontinuirano s njim družila i dolazila kod njega u stan, a da ga je, nakon što joj je zabranio da kod njega dolazi, očigledno iz osvetničkih pobuda teretila bez ijednog dokaza.

 

7.3. Suprotno takvim tvrdnjama optuženika prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je njegovu obranu ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom u kojoj je osporavao počinjenje kaznenih djela s obzirom je njegova obrana u suprotnosti s iskazom oštećenice i djeteta A.K. te svjedokinja T.V. i D.D., službenom zabilješkom Centra za socijalnu skrb O. u predmetu izvješća korisnicima smještaja od 10. svibnja 2019. (str. 12 spisa), službenom zabilješkom I PP O. o izvršenom uvidu u zbirke registra podataka TK (str. 21 spisa). Naime, iz iskaza ošt. djeteta A.K. proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju stanovala u Domu za odgoj djece na V., a da je ranije živjela u Domu ..., a da je optuženika upoznala te zime preko prijateljice M.S. koja je također smještena u domu i odlazila kod optuženika gdje su se zajedno družili, da im je napravio ključ od kuće gdje su odlazile kada bi "markirale" s nastave, da je tijekom 2019. optuženik prema njoj postao bezobrazan i vulgaran, da ju je hvatao za stražnjicu, govorio proste riječi, pričao o spolnim odnosima i grlio je, da ju je prvi puta uhvatio za stražnjicu u njegovoj kući u travnju 2019., a drugi puta ispred njene škole sredinom svibnja 2019., kada ju je zagrlio i uhvatio za stražnjicu, pri čemu ju je u oba navrata privlačio rukama k sebi što je trajalo jedno kraće vrijeme nakon čega bi se ona odmicala, da se u oba navrata osjećala neugodno zbog neprimjerenog ponašanja, da je o svemu ispričala majci i prekinula komunikaciju s optuženikom, nakon čega joj je počeo slati prijeteće poruke na njen mobitel jer su znali komunicirati putem mobitela u smislu da će ju naći pod crnom zemljom, da će ubiti boga u njoj i slično. Navode ošt. djeteta A.K. glede svojih odlazaka, boravka i druženja s optuženikom potvrdile su D.D. i T.V. iz čijih iskaza proizlazi da je u obitelji K. postupao Centar s obzirom na izrečenu mjeru nadzora roditeljske skrbi prema njenoj majci D. zbog neprimjerenog ponašanja mlt. A.K. koja je tijekom boravka u Domu ... izbjegavala školske obveze, a da je kasnije upoznala opt. I.I. na što su je upozorili da njeno druženje s njim nije u redu s obzirom na razliku u godinama, da je dužna ispunjavati školske obveze, no da je A. i dalje odlazila kod optuženika koji joj je davao novce i cigarete, da ju je, kako im je rekla, jednom došao do njene škole te da ju je htio poljubiti na što se ona izmakla, da joj je on poslao poruku da joj više neće davati novac i cigarete, a da su nakon toga njihovi odnosi, kako je tvrdila A., otišli "nizbrdo", da bi se potom optuženik pisanim putem obraćao Centru izražavajući svoju zabrinutost za A., prijavljujući je da prodaje drogu i druži se s neprimjerenim mladićima, a da je zbog nepoštovanja kućnog reda A. premještena u Dom za odgoj djece i mladeži na V. gdje je ostala do punoljetnosti i završetka škole.

 

7.4. Navedene svjedokinje nisu imale neposrednih saznanja o ponašanju optuženika prema ošt. djetetu A.K., no njen iskaz u kojem je jasno, okolnosno i detaljno opisala inkriminirane događaje i postupanje optuženika prema njoj, odnosno dvije situacije u travnju i svibnju 2019. kada ju je uhvatio za stražnjicu i privlačio prema sebi, osnovano je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan s obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa dr. M.P-K. proizlazi da kod nje nije uočena sklonost komfabuliranju niti izrazitioj sugestibilnosti, da ima kapacitet za opservaciju, sposobnost pamćenja, kapacitet za komunikaciju, sposobnost razlikovanja istine od laži, da je tijekom vještačenja davala konzistentan narativni opis spornog događaja kada je uočena emocionalna pratnja sukladna opisanim sadržajima i prirodi navedenih događaja, da njen iskaz ima unutarnju i vanjsku konzistenciju što sa psihologijskog aspekta upućuje na autentičnost događaja, a da kod nje nisu utvrđeni motivacijski faktori za lažno svjedočenje te zaključno da ima kognitivne i moralne kompetencije za valjanog svjedoka. Nadalje, iz službene zabilješke o izvršenom uvidu zbirke registra podataka TK operatera proizlazi da se opt. I.I. iz O., ..., koristio brojevima mobitela ... te brojem ..., kao i da je 3. svibnja 2019. između 19,27 i 20,11 sati sa broja ... prema broju ... upućeno pet SMS poruka, među kojima su tri prijetećeg sadržaja (fotografije mobilnog aparata ošt. djeteta A.K., str. 34-37 spisa): "kunem ti se i bogom djecom vratit cu ti milo za drago osvetit cu ti se da ces proklet dan kad si me upoznala zapamti to od sad ce ti jos gorje visit policija za vratom sve zivo sam zvao"; "nacu te pod crnom zemljom ne osijek hrvatska ce ti bit mala zapamti sta sam ti reko bolje da te ne nadjem sad letis i s prakse i svugdje cu te unistiti"; "ubicu boga u tebi trba ce ti sto doktora policajaca zapamti sve mi mama rekla sramota si za cijelu zemlju a ne za nas obecajem ti nacu teeeeeeee".

 

7.5. Stoga, kada se ima u vidu iskaz ošt. djeteta A.K. koji je djelomično potvrđen i iskazima posrednih svjedoka T.V. i D.D., sadržaj službene zabilješke Centra za socijalnu skrb O. te nalaz i mišljenje vještaka psihologa dr. M.P-K., glede dva kaznena djela bludne radnje, službene zabilješke o izvršenom uvidu zbirke registra podataka TK operatera, te fotodokumentacije očevida, odnosno fotografija mobilnog uređaja ošt. djeteta A.K. u odnosu na kazneno djelo prijetnje, tada je prvostupanjski sud, ocijenivši iskaze prethodno navedenih svjedoka i same oštećenice istinitima i uvjerljivima, materijalne dokaze vjerodostojnima, a obranu optuženika neistinitom i usmjerenu ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti, pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo, pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim za dva kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje, opisano i kažnjivo po čl. 155. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnju, opisanog po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

7.6. Naime, kada je na temelju navedenih dokaza, odnosno iskaza oštećenice utvrđeno da je optuženik u travnju u 2019. u kući u kojoj stanuje, kada mu je dijete A.K., rođena ..., došla u posjetu, a u svibnju 2019. kada je došao ispred Trgovačke i komercijalne škole ... koju pohađa te ju zagrlio, a onda rukom uhvatio za stražnjicu privlačeći je prema sebi, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da takvo ponašanje optuženika u objektivnom smislu predstavlja bludnu radnju, pri čemu su bludne radnje spolna ponašanja koja prema usvojenim društvenim vrijednostima predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost druge osobe te povrjeđuju njegov stid i moral. Osim toga, kako je dodirivanje intimnih dijelova tijela oštećenice nedvojbeno bilo poduzeto od strane optuženika radi pobuđivanja ili zadovoljavanja vlastite pohote, time je ostvarena i subjektivna komponenta pojma bludne radnje o čemu je prvostupanjski sud također dao dostatne i valjane razloge.

 

7.7. Ujedno, kada je optuženik sa svog mobilnog uređaja 3. svibnja 2019. na mobilni uređaj ošt. djeteta A.K. uputio više SMS poruka prijetećeg sadržaja navedenog u toč. 7.4. ove drugostupanjske odluke, za navesti je kako je, s obzirom na sadržaj tih SMS poruka, riječ o ozbiljnoj prijetnji, podobnoj da na strani oštećenice izazove promjenu u afektivnom životu u vidu straha, uznemirenosti, nesigurnosti i osobne ugroženosti, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo, pri čemu nije od utjecaja da li je upućene prijetnje mislio i ostvariti, već je odlučno da je kod njega postojala namjera da oštećenicu ustraši, odnosno uznemiri.

 

8. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik ukazuje kako prilikom odmjeravanja kazne nisu pravilno utvrđene okolnosti o kojima ovisi visina i vrsta kazne kao i da je kazna na koju je osuđen prestroga i neprimjerena težini djela i društvenoj opasnosti. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučujući o izboru vrste i mjere kazne od olakotnih okolnosti cijenio da je optuženik dragovoljac Domovinskog rata, višestruko odlikovan, da je sudjelovao u akcijama "Maslenica", "Bljesak" i "Oluja", dok je od otegotnih okolnosti cijenio njegovu osuđivanost – jednom zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ/97 te jednom zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. KZ/11. Cijeneći navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, po nalaženju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačno kazne u granicama zapriječene kazne za svako pojedino kazneno djelo, i to za dva kaznena djela bludne radnje iz čl. 155. st. 1. KZ/11 iz toč. 1) i 2) kazne zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca te za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 iz toč. 3) kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koju jedinstvenu kaznu ovaj sud također nalazi opravdanom i primjerenom. Ipak, prvostupanjski sud prestrogo je osudio opt. I.I. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Naime, imajući u vidu da je presuda broj K-111/07 od 19. svibnja 2009., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ/97, postala pravomoćna 30. svibnja 2009., a presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-594/16 od 25. lipnja 2016., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. KZ/11 i za koje mu je izrečena uvjetna osuda, je postala pravomoćna 11. srpnja 2016., da je, dakle, od prve osude prošlo 14 godina, a od druge 7 godina, a u međuvremenu optuženik nije počinio novo kazneno djelo, da je umirovljenik s mirovinom od 1.200,00 kuna, lošeg imovnog stanja, uz već prethodno navedene po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine u dostatnoj će se mjeri ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

9. Slijedom izloženog, a kako ispitujući presudu u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08, ovo vijeće nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, a na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.

 

Osijek, 12. svibnja 2023.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač