1              Poslovni broj Kž-160/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-160/2023-4

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Marija Kovača i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-80/2018-31 od 21. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

Odbija se žalba opt. M.G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj K-80/2018-31 od 21. listopada 2022., opt. M.G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti – opisano u čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11, pa je na temelju čl. 222. st. 3. KZ/11 opt. M.G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a daljnjom primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako opt. M.G. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08-22) ošt. ... d.o.o. Z., ... d.o.o. Z. i ... d.o.o. Z. su sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. i 3. ZKP/08-22 opt. M.G. naloženo je naknaditi sve troškove kaznenog postupka i to trošak vještaka za izvršeno vještačenje u iznosu od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura, trošak vještaka za pristup na glavnu raspravu i trošak prijevoza u iznosu od 1.317,00 kuna / 174,80 eura, trošak svjedoka M.V. u iznosu od 92,00 kune / 12,21 eura te trošak punomoćnika oštećenika ... d.o.o., ... d.o.o. u iznosu od 18.625,00 kuna / 2.471,96 eura, što ukupno iznosi 28.034,00 kuna / 3.720,75 eura, te paušalni trošak u korist Državnog proračuna RH u iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. M.G., putem branitelja V.G., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 ukazujući da presuda nema razloga te da se zbog toga ne može ispitati, kao i da su razlozi u pobijanoj presudi proturječni, zatim zbog povrede kaznenog zakona koju pobliže ne obrazlaže te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje vidi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda u pogledu krivnje optuženika ukazujući da je optuženik nakon istovara tucanika tražio i dobio odobrenje šefa gradilišta D.N. za napuštanje mjesta radova i vraćanje na kolodvor V. kao i da je prometnik J. odobrio podbijačici da izađe na prugu te da je bez ikakovih problema mogao optuženiku javiti da ima ispred sebe podbijačicu a o čemu je sve trebao ispitati svjedoka J., kao i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi koje su obaveze prometnika J. u slučaju kad pušta drugo pružno vozilo na prugu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. ... od 17. travnja 2023. vratilo spis s razgledavanja.

 

5. Žalba nije osnovana

 

6. Nije u  pravu žalitelj kada pobija ožalbenu presudu iz razloga navedenih u žalbi.

 

6.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na takovo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravilno zaključivši da se u radnjama optuženika stječu svi bitni i to subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela protiv opće sigurnosti, teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11 te ga je za to kazneno djelo pravilno i proglasio krivim.

 

6.2. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je valjane, jasne, logične, uvjerljive, provjerljive i iscrpne razloge koji su u međusobnom skladu kao i u skladu s ostalim dokazima, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 kako se neosnovano ukazuje žalbom time da navedene razloge nije potrebno u cijelosti posebno ponavljati, već se žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, no potrebno je naglasiti slijedeće.

 

7. Zaključak o krivnji optuženika prvenstveno je prvostupanjski sud utemeljio na povredi od strane optuženika konkretno blanketne norme, tj. čl. 9. toč. 2. st. 2. i 3. Upute o regulaciji prometa materijalnih vlakova i pružnih vozila – HŽI 42 SV 5/09 od 10. prosinca 2006., a koja se oslanja na prometni pravilnik i koja propisuje da vozač materijalnog vlaga (u konkretnom slučaju TMD koja ispred sebe gura dva vagona) u smjeru guranja na prvom vagonu, tj. na čelu vlaka mora imati vlakopratitelja sa sigurnosnom zastavicom a čija je uloga da signalizira vozaču materijalnog vlaka o stanju na pruzi pošto vozač pružnog vozila zbog gurajućih vagona nema pregled, odnosno vozi naslijepo dok je vozač materijalnog vlaka prije početka vožnje se dužan uvjeriti da su zadovoljeni svi propisi za vožnju, a što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj jer na čelu materijalnog vlaka, tj. na prvom od dva vagona koji je gurao TMD kojim je upravljao optuženik nije bilo vlakopratitelja, a što proizlazi i iz same obrane optuženika te iskaza svjedoka I.B., dok iz obrane optuženika također proizlazi da je optuženik znao da takova vožnja materijalnog vlaka nije dozvoljena jer da je na početku vlaka morao biti vlakopratitelj sa zastavicom, no da je tako postupao jer mu je to naredio šef gradilišta, a da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je na čelu vlaka bio vlakopratitelj proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka M.N. jer je bilo dovoljno mjesta za zaustavljanje vlaka.

 

7.1. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika da je u konkretnoj situaciji postupao tako kako jeste jer mu je to naredio šef gradilišta jer je optuženik iskusan željeznički djelatnik koji kritične zgode nije upravljao ručnim kolicima već teškim strojem pružnim vozilom TMD koji ispred sebe gura dva vagona koja su mu onemogućavala vidljivost i to bez vlakopratitelja, dakle odlučio se voziti naslijepo opasnu stvar svjestan protupravnosti svoga postupanja i mogućih posljedica koje samo igrom slučaja nisu bile teže, no olako držeći da do istih neće doći te u svakom slučaju nije smio poduzeti upravljanje TMD pod navedenim okolnostima i unatoč eventualnoj naredbi svoga šefa i bez obzira što se eventualno ne bi mogli obaviti (nastaviti) radovi na rekonstrukciji pruge, prvenstveno jer je time doveo u opasnost druge oko sebe, a i sebe, a okolnosti da su ovoj prometnoj nezgodi doprinijeli propusti i drugih osoba te činjenica da je postojala dotadašnja protupravna praksa o takovom upravljanju TMD a koja se nastavila i nakon ove željezničke prometne nezgode ni u kom slučaju ne može ekskulpirati optuženika.

 

7.2. Žalbeni navodi da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik propustio obavijestiti voditelja gradilišta o povratku pružnim vozilom u kolodvor V. i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi koje su bile obaveze prometnika J., nisu od odlučnog značaja za krivnju optuženika kod nesporne činjenice da je optuženik upravljao materijalnim vlakom koji gura dva vagona a koji su mu u potpunosti zaklanjali vidljivost, bez vlakopratitelja, kao i da je prometna nezgoda mogla biti izbjegnuta da je na prvom vagonu bio vlakopratitelj sa zastavicom, a radnja optuženika iz koje proizlazi njegova krivnja u cijelosti je opisana u činjeničnom opisu dok dio činjeničnog opisa koji bi se odnosio na eventualni višak u svakom slučaju to ne umanjuje.

 

8. Kako žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja temeljem čl. 478. ZKP/08-22 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi ovaj sud kao drugostupanjski ispitao je pobijanu presudu i u tom smjeru.

 

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi ovaj sud kao drugostupanjski našao je da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice od kojih ovisi kako vrsta, tako i težina odnosno mjera kazne te je optuženiku pravilno utvrdio i cijenio olakotne i otegotne okolnosti navedene pod toč. 8.1. razloga pobijane presude, shodno čemu mu je pravilnim vrednovanjem navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti pravilno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju ga je osudio kao što mu je i pravilno, a posebno cijeneći njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, temeljem citiranog zakonskog propisa izrekao uvjetnu osudu prilikom čega se i rok provjeravanja od 2 (dvije) godine ukazuje pravilno odmjerenim te i ovaj sud kao drugostupanjski smatra da se će upravo takovom uvjetnom osudom postići svrha iz čl. 41. KZ/11, kao i specijalna i generalna prevencija.

 

9. S obzirom na izneseno, a kako ovaj sud kao drugostupanjski ispitujući pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22 nije naišao na bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, shodno tome je temeljem čl. 482. ZKP/08-22, i odlučeno kao u izreci.

 

Osijek, 12. svibnja 2023.