- 1 -              III Kr 136/2022-6

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 136/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. B. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2022. broj K-18/2021-96 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2022. broj I Kž-203/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o  j e:

 

              I. Zahtjev osuđenog R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

              II. Dopuna zahtjeva osuđenog R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbacuje se kao nepravovremena.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2022. broj K-18/2021-96, potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2022. broj I Kž-203/2022-12, R. B. je zbog dva kaznena djela iz čl. 188. st. 1. KZ/97., jednog kaznenog djela iz čl. 193. st. 1. u vezi s čl. 189. st. 1. KZ/97. te dva kaznena djela iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl.154. st. 1. toč.1., čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 i - spravak; dalje: KZ/11.),nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako to djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina i šest mjeseci.

 

2. Osuđenik je po svoj braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.;  dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Osuđenik je i osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, bez posebno istaknutih razloga iz čl. 517. st. 1. ZPK/08. te bez istaknutog prijedloga kako postupiti s pravomoćnom presudom, dok iz sadržaja zahtjeva proizlazi da se predlaže njezino ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

2.2. Podneskom od 11. siječnja 2023., osuđenik je osobno dopunio podneseni zahtjev.

 

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske nije odgovorio na zahtjev osuđenika.

 

U odnosu na presudu (toč. I. izreke)

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Iz izuzetno opširnog zahtjeva osuđenika, kako onog podnesenog osobno, tako i onog podnesenog po braniteljici, proizlazi da on poriče učin kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđen, prenoseći u svom zahtjevu jednim dijelom i sadržaj žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, a dovodeći u pitanje prvenstveno vjerodostojnost iskaza oštećenice. Pored toga, tvrdi se da je prvostupanjski sud povrijedio pravo na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., a koji prigovor da je drugostupanjski sud paušalno, odnosno arbitrarno otklonio, podvodeći istaknute žalbene prigovore pod izostanak razloga o odlučnim činjenicama. Također da su prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili povredu prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., s time da je drugostupanjski sud tu povredu počinio „kroz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 487. st. 1. ZKP-a“, a što se sve u zahtjevu isprepliće s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Konačno, upire se i na odbijanje dokaza predloženih od strane obrane, što se također podvlači pod povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., odnosno povredu načela jednakosti oružja, ispreplićući tu povredu s nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanje (što se sadržajno preklapa s navodima iz žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude).

 

5.1. Dakle, u zahtjevu osuđenika miješaju se pojedini zakonom dopušteni, ali i nedopušteni osnovi pobijanja pravomoćne presude. Naime, u skladu s čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., ovaj izvanredni pravni lijek može se podnijeti zbog točno određenih povreda odredaba kaznenog postupka, među kojima nije i povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč 11. ZKP/08. Također, pod tim osnovom ne mogu se preispitivati činjenice utvrđene u pravomoćnoj presudi, a upravo to osuđenik svojim zahtjevom pokušava ostvariti. Naime, pitanje dokazanosti kaznenih djela je činjenične naravi i kao takvo ne može biti predmetom ocjene ovog suda u trećem stupnju, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. S druge strane, ocjena pravičnosti cjelokupnog postupka i poštivanja prava obrane garantiranih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., -pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni  tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav) i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) mogu se i trebaju ispitati, zbog čega će se obrazloženje ove odluke usmjeriti u tom pravcu.

 

6. Obrazlažući u čemu smatra da je presudom suda prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., u zahtjevu se prvenstveno tvrdi da prvostupanjski sud ne daje valjano obrazloženje zbog čega oštećenica događaje iz predmetne pravomoćne presude nije prijavila u okviru kaznene prijave protiv osuđenika za obiteljsko nasilje (što je okončano presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj Kzd-23/2017), a koja djela datiraju također iz razdoblja od 2009. do 2015. i za koje je priložena ista dokumentacija koja je priložena i u ovom predmetu. Također, da nije valjano obrazloženo kako to da oštećenica nije znala da radnje koje je prema njoj poduzimao osuđenik predstavljaju kaznena djela silovanja, a vrijeme počinjenja jednog od djela iz ovog predmeta veže za saznanje da je njezin otac silovao njezinu sestru. Nadalje se tvrdi da nisu cijenjeni iskazi ostalih svjedoka koji su, osim oštećenice, iskazivali u ovom postupku.

 

6.1. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu. Ovo stoga što se je sud prvog stupnja, cijeneći iskaz oštećenice, vrlo iscrpnim, jasnim, valjanim i za ovaj sud prihvatljivim argumentima, referirao, kako na vrijeme počinjenja djela u (odlomci 16. i 16.1. prvostupanjske presude), tako i na razloge neprijavljivanja silovanja istovremeno s prijavljivanjem obiteljskog nasilja (odlomak 16.6. prvostupanjske presude). Pritom je prvostupanjski sud u istom tom odlomku obrazložio i zbog čega takav iskaz oštećenice prihvaća kao istinit i vjerodostojan, pozivajući se i na rezultate psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenice.

 

6.2. Također, prvostupanjski je sud, suprotno navodima u zahtjevu,  naveo u kojem dijelu prihvaća iskaz svjedoka J. B., a u kojem ga dijelu ne prihvaća, dajući za to u cijelosti argumentirane razloge (odlomak 17. prvostupanjske presude). Jednaka je situacija i s iskazima svjedokinja B. B. i F. F., za koje je iskaze u odlomku 15. sud prvog stupnja detaljno obrazloženo zbog čega ih ne prihvaća. Jednako se je tako u 18. odlomku prvostupanjski sud osvrnuo i na iskaze svjedokinja A. Š. i A. Š., prihvaćajući te iskaze kao vjerodostojne. Druga je stvar što je ocjenjeno da ti iskazi nisu od odlučnog značaja za odluku o kazneno pravnoj odgovornosti osuđenika. Međutim, to se ne odnosi na povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., nego se tiče pravilnosti činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi. To, kao što je već navedeno, prelazi okvire ispitivanje pravomoćne presude u okviru zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

6.3. Stoga je prvostupanjski sud u cijelosti postupio u skladu s uputom koju mu je u ukidnom rješenju od 25. ožujka 2021. broj I Kž-329/2019-4 dao Vrhovni sud Republike Hrvatske, kada je naveo da je „prvostupanjski sud dužan sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti“. Pritom svakako treba napomenuti i da je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku prihvatio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka F. F. i J. B. te dopunskim ispitivanjem oštećenice P. C. (ranije S.), dok je ostale dokazne prijedloge obrane odbio, a svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrazložio valjanim, jasnim i iscrpnim argumentima, dovodeći u vezu značenje tih dokaza sa do tada izvedenim dokazima (odlomci 3.3., 3.4. i 3.5. prvostupanjske presude). U povodu podnesene žalbe, drugostupanjski sud je odgovorio na ove žalbene prigovore i također jasnim i dostatnim razlozima (odlomci 12.1., 12.2. i 12.3. drugostupanjske presude).

 

6.4. Stoga nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi da mu je zbog odbijanja da se provedu od strane obrane predloženi dokazi, povrijeđeno pravo na obranu. Premda se izričito iz zahtjeva ne vidi u čemu bi se ta povreda sastojala, iz obrazloženja se može zaključiti da mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja te prava na obrazloženu odluku. No, ovu povredu osuđenik, na takav način, uopće nije isticao u žalbi. Doduše, isticao je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ali povezujući je s bitnom povredom iz čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP/08., smatrajući da prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena i to u dijelu koji se odnosi na iskaze oštećenice i u tijeku postupka ispitanih svjedoka. Odbijanje dokaznih prijedloga obrane u žalbi je isticano jedino u okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga u skladu s čl. 517. st. 2. ZKP/08., ovaj vid povrede nije dopušteno isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Međutim, kao što je već navedeno, ta povreda nije niti ostvarena. Stoga, opširno pozivanje na odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) Popov protiv Rusije br. 26853/04 od 13. srpnja 2006., Zhang protiv Ukrajine br.6970 od 13. studenoga 2018. te Murtazaliyeva protiv Rusije broj 36658/05 od 18. prosinca 2018. u konkretnom predmetu nije od odlučnog značaja.

 

7. Osuđenik u zahtjevu, nadalje, tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 487. st. 1. ZKP/08. jer da je „propustio dati ocjenu relevantnih navoda žalbe protiv prvostupanjske presude“. Pritom se posebno ističe da „drugostupanjski sud u točki 10.1. do 5. presude na svega jednoj stranici teksta (str. 3. pobijane presude) sumira sve prigovore podnositelja radi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč 11. ZKP-a, čl. 468. st. 2. ZKP-a i čl. 468. st. 3. ZKP-a te paušalno podvodi sve žalbene prigovore podnositelja pod žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“.

 

7.1. Prije svega, treba napomenuti da drugostupanjski sud, kada odlučuje o žalbenim prigovorima, nije strogo vezan zakonskim člankom kojeg žalitelj naznači, već je ovlašten  žalbenu osnovu zbog koje je podnesena žalbu tumačiti kroz sadržaj žalbe te obrazlagati upravo onu osnovu na koju razlozi žalbe upućuju. Ovo pogotovo u situaciji kada je povreda zakonski pogrešno naznačena, a sadržaj upućuje na posve drugu žalbenu osnovu.

 

7.2. Otklanjajući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč 11. ZKP/08., drugostupanjski sud je u točki 10.1. jasno naveo zbog čega smatra da ta povreda nije ostvarena u presudi suda prvog stupnja, dok je u ostalom dijelu, ocijenivši sadržaj žalbenih razloga, pravilno utvrdio da se radi o pobijanju činjeničnih utvrđenja. Pritom je u dijelu presude u kojem je razmotrio navode žalbe vezane za pogrešno (i nepotpuno) utvrđeno činjenično stanje, vrlo detaljno, jasno i argumentirano odgovorio na sve relevantne navode žalbe.

 

7.3. Jednaka je situacija i sa žalbenom osnovom iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. koju je osuđenik isticao u žalbi, obrazloživši je kroz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč 11. ZKP/08., smatrajući da je „način pisanja od strane suda sumaran i arbitraran“. Nasuprot tome, pravilno je utvrđenje suda drugog stupnja  (toč. 10.3. obrazloženja) da osuđenik „u žalbi nije konkretizirao niti jednu procesnu radnju iz koje bi proizlazilo da mu je bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a postojanje ove povrede nije utvrdio niti ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka točke 1. ZKP/08., s tim da "manjkava" ocjena vjerodostojnosti iskaza žrtve, na što žalitelj upire u kontekstu ove povrede, ne predstavlja tešku povredu prava na pravično suđenje, već predstavlja nezadovoljstvo žalitelja utvrđenim činjeničnim stanjem“.

 

7.4. S obzirom na to da je sud drugog stupnja adekvatno i sasvim dostatno otklonio u svojoj presudi i (ne)postojanje bitne povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. u vezi s čl. 450. st. 2. ZKP/08., nije u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da bi u odnosu na otklanjanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka istaknutih u žalbi, sud drugog stupnja počinio povredu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

7.5. U zahtjevu se, nadalje, tvrdi da drugostupanjski sud „paušalno otklanja prigovor podnositelja zahtjeva da je iskaz oštećenice nevjerodostojan…“, zatim da „paušalno potvrđuje utvrđenje prvostupanjskog suda da su neistiniti kako obrana podnositelja zahtjeva tako i iskazi svjedokinja B. B., jer nesklad u odnosima stranaka proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-23/2017 od 14. lipnja 2018. god.“.  Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu jer je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, na navedene žalbene navode osuđenika odgovorio sasvim jasno, valjano i dostatno, cijeneći sve izvedene dokaze, na temelju kojih je odbio žalbene navode osuđenika (odlomci 11. do 11.11. drugostupanjske presude). Pritom je drugostupanjski sud prihvatio i argumente suda prvog stupnja.

 

7.6. Drugo je pitanje osuđenikovo neslaganje s razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi, no  to istovremeno ne znači da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu. U konačnici, osuđenik se zapravo ne slaže s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a to, kao što je već prethodno navedeno, ne može biti predmetom odlučivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7.7. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja, kao takva, treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženje prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila predmetom  žalbenog postupka. Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode ili da je na njih „paušalno“ odgovorio, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod  osuđenikovog zahtjeva neosnovan.

 

7.8. Jednaka je situacija i s navodima u zahtjevu kojima se tvrdi da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbeni prigovor osuđenika u kojem je istaknuto da se predmetna presuda temelji na istoj medicinskoj dokumentaciji na kojoj se temelji i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. broj Kzd-23/2017., kao i na nejasnoće vezane za vrijeme počinjenja pojedinih od djela i činjenicu da oštećenica prema van nije davala nikakve znakove iz kojih bi bilo vidljivo da je žrtva nasilja počinjenog od strane osuđenika.

 

7.9. Naime, nema nikakve zapreke da se dvije presude za dva različita kaznena djela temelje na istoj dokumentaciji i neodgovaranje suda drugog stupnja na takve navode ne čini drugostupanjsku presudu manjkavom. Na ostale žalbene navode drugostupanjski sud se je očitovao, ocjenjujući iskaz oštećenice u već spomenutim odlomcima, pri čemu u svemu prihvaća i argumentaciju suda prvog stupnja, a koji je, kao što je prethodno navedeno u odlomcima 6.1., 6.2. i 6.3. ove presude, vrlo iscrpno, jasno i valjano argumentirao sve okolnosti koje su odlučne za utvrđenje da je osuđenik počinio predmetna kaznena djela upravo na način kako je to i presuđeno pravomoćnom presudom. Pritom svakako treba napomenuti da drugostupanjski sud, kada odgovara na žalbene navode, nije obvezan odgovarati baš na svaki navod, nego je njegova dužnost očitovati se o navodima koji se tiču odlučnih činjenica, a što je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u potpunosti i učinio.

 

8. Slijedom svega navedenog, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude (toč. I. izreke).

 

U odnosu na rješenje (toč. II. izreke)

 

9. Dopuna zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije pravodobna.

 

10. Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osobno 10. listopada 2022. te po braniteljici 17. listopada 2022., a potom ga je, osobnim podneskom 11. siječnja 2023., dopunio.

 

10.1. Prema čl. 518. st. 1. ZKP/08., zahtjev mogu podnijeti osuđenik i branitelj u roku od mjesec dana od primitka pravomoćne presude.

 

10.2. Osuđenik je primio pravomoćnu presudu 7. rujna 2022., a njegova braniteljica 16. rujna 2022. pa je zakonski rok od mjesec dana istekao 17. listopada 2022.

 

10.3. Budući da je osuđenik uputio dopunu zahtjeva 11. siječnja 2023., tj. očito izvan zakonskog roka, a tamo izneseni razlozi sadržajno su drugačiji od onih navedenih u prvobitnom zahtjevu, to je dopunu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbaciti kao nepravovremenu u skladu s čl. 518. st. 1. ZKP/08.

 

11. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja (toč. II. izreke).

 

 

Zagreb, 11. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.