REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-236/2023-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke
Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja Z. L., iz R., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u V., protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Zagreb, Savska 39/1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., Građansko-upravni odjel, R., radi uvida u spis, 11. svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Sigurnosno-obavještajne
agencije, KLASA: UP/I-034-01/23-01/1, URBROJ: 539-017011/1768-23-2 od 7.
veljače 2023., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-034-01/23-01/1, URBROJ: 539-
017011/1768-23-2 od 7. veljače 2023. odbijen je prigovor tužitelja od 5. veljače 2023.
godine. Prigovor je izjavljen slijedom neudovoljavanja tuženika da tužitelju, na njegov
zahtjev od 24. siječnja 2023., dostavi presliku omota spisa predmeta stavljanja tužitelja
na raspolaganje, u kojem je doneseno rješenje tuženikova prednika
(Protuobavještajne agencije), KLASA: P1060-UP0501, URBROJ: 539-20-01710-
03/38736 od 29. kolovoza 2003. godine. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće.
Zahtjev za dostavu preslike omota spisa nije upravna stvar. Podredno, nije primjenjiv
ni članak 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i
110/21, u nastavku teksta: ZUP), jer tužitelju nije povrijeđeno nikakvo pravo ni pravni
interes. Što se tiče navodnog pravnog interesa tužitelja, rješenje od 29. kolovoza 2003.
pravomoćno je. Tuženik ujedno iznosi podatke o više izvanrednih pravnih lijekova u
odnosu na rečeno rješenje, koje je tužitelj bezuspješno koristio (2005., 2014., 2015.,

2019., 2020. i 2021.), te dodaje da je i nakon toga tužitelj u više navrata bezuspješno
koristio izvanredne pravne lijekove.

2. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi,
u bitnome, sljedeće. Tužitelj ima pravo i pravni interes tražiti dostavu preslike omota
spisa, a tuženik mu je to dužan dostaviti. Ostvarene su zakonske mogućnosti za
podnošenje izvanrednih pravnih lijekova, a osnova za njihovo podnošenje uvjetovana
je dostavom preslike omota spisa, u kojem su navedena sva pismena i radnje na

- 2 - Poslovni broj: 2 Us I-236/2023-7

temelju kojih je tužitelj stavljen na raspolaganje, što je izravno utjecalo na daljnju
egzistenciju tužitelja kao državnog službenika. Stoga se suvišnim čini argumentirati
tvrdnju da su prava, obveze i pravni interesi tužitelja tangirani na najizravniji način.
Mogu postojati zapreke za udovoljavanje zahtjevu tužitelja, ali ako tih zapreka nema,
postoji obveza tuženika da dostavi zatraženo. Tužitelj je u zahtjevu zatražio dostavu
isključivo preslike omota spisa, a ne i uvid u sadržaj tog spisa predmeta, bez
predlaganja pokretanja pravnih lijekova. Tuženik je o zahtjevu tužitelja bio dužan
odlučiti rješenjem, u skladu sa člankom 84. ZUP-a, iako je tužitelj, opreza radi, izjavio
prigovor po članku 156. ZUP-a. Ako se iz omota spisa utvrdi neko očito neslaganje u
podacima koje budi sumnju, to može biti razlog za pokretanje nekog od pravnih
lijekova. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu
troškova ovog spora, u ukupnom iznosu od 1.243,75 eura (PDV uključen).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje kod navoda osporavanog
rješenja i dodaje, u bitnome, da su ZUP-om jasno propisane razloge za primjenu
izvanrednih pravnih lijekova, među kojim razlozima nije dostava preslike spisa
predmeta upravnog postupka. Osnovanost pravnih lijekova treba dokazati sâm tužitelj.
Uz to, „sva pismena“, koja tužitelj navodi, tužitelju su odavno dostavljena, ili mu nisu
dostavljena sukladno relevantnim zakonskim odredbama, sa čime u vezi je tužitelj
također neuspješno pokrenuo niz postupaka. Tuženik predlaže da Sud odbaci tužbu,
podredno da odbije tužbeni zahtjev.

4. S obzirom na to da tužitelj osporava zakonitost rješenja (upravnog akta)
tuženika od 7. veljače 2023., neosnovan je prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe na
temelju članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Tom je
odredbom propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke
za vođenje spora, ako utvrdi da se (ovdje) pojedinačnom odlukom ne dira u pravo ili
pravni interes tužitelja. Pravo je tužitelja da o njegovom prigovoru bude odlučeno
zakonito, pa ne može biti odbačena tužba podnesena radi ocjene zakonitosti rješenja
kojim je odlučeno o prigovoru. No, pravo na zakonitu odluku o prigovoru sâmo po sebi
ne implicira da postoji pravo ili pravni interes tužitelja na dostavu preslike dotičnog
spisa predmeta upravnog postupka, već to pitanje čini meritum ovoga spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta
upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog
spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon
rasprave provedene 10. svibnja 2023., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Zahtjev tužitelja od 24. siječnja 2023. glasi:

„(…) budući da je sigurnosna agencija, kao moj poslodavac, provela radno-
pravni postupak mojeg stavljanja na raspolaganje, molim da mi dostavite presliku
omota spisa predmeta stavljanja na raspolaganje.“

8. Prigovor tužitelja od 5. veljače 2023. glasi:

„(… ) zaprimio sam očitovanje KLASA: 002-04/22-01/25; URBROJ: 539- 017011/176823-4 od 31.01.2023. u kojem se navodi da nisam dokazao postojanje

- 3 - Poslovni broj: 2 Us I-236/2023-7

pravnog interesa za dostavu preslike omota spisa predmeta koji je formiran u provedbi
radno-pravnog postupka mojeg stavljanja na raspolaganje.

U odnosu na zauzet stav, najprije navodim da je nesporno da u postupku mojeg
stavljanja na raspolaganje imam status stranke te je već iz tog razloga izlišno i suvišnim
argumentirati tvrdnju da su moja prava, obveze i pravni interesi tangirani na najizravniji
način.

Nadalje, traženjem dostave preslike omota spisa predmeta koji je formiran u
provedbi radno-pravnog postupka mojeg stavljanja na raspolaganje u okolnostima
kada su na omotu spisa navedena sva pismena i radnje na kojima se temelji radno-
pravni postupak i na temelju kojih je odlučeno o mojem stavljanju na raspolaganje, a
što je izravno utjecalo na moju daljnju egzistenciju kao državnog službenika, isto se
tako čini suvišnim argumentirati tvrdnju da su moja prava, obveze i pravni interesi
tangirani na najizravniji način.

Na temelju svega prije navedenog, podnosim prigovor.“

9. Za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika odlučan je isključivo
sadržaj predmetnog zahtjeva (pod određenim pretpostavkama i prigovora), u odnosu
na koji sadržaj je tuženik odlučivao, a ne i kasnije izlaganje tužitelja (npr. u ovome
sporu), što je i tužitelj naglasio na raspravi.

10. Da bi tužitelj imao pravo ili pravni interes upoznati se sa sadržajem omota
spisa konkretnog predmeta upravnog postupka, nije dovoljno da postoji sâma
mogućnost podnošenja nekog od izvanrednih pravnih lijekova u upravnom postupku u
odnosu na rješenje od 29. kolovoza 2003. (s obzirom na protek vremena, riječ je
pravnim sredstvima iz čl. 123. st. 2. i čl. 128. ZUP-a). Ništa u sadržaju zahtjeva, ni
prigovora tužitelja ne upućuje na to da bi sadržaj navedenog omota spisa predmeta
mogao upućivati na ispunjenje neke od pretpostavki za primjenu navedenih pravnih
lijekova. Pritom nije dovoljna apstraktna ili eventualna mogućnost da bi tužitelj uvidom
u omot spisa predmeta pronašao razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka
(tzv. pecanje informacija). O stavljanju tužitelja na raspolaganje odlučeno je
pravomoćnim rješenjem, potvrđenim od strane tadašnjeg Upravnog suda Republike
Hrvatske. Izvanredni pravni lijekovi izvanredna su pravna sredstva, koja se primjenjuju
iznimno i pod strogo propisanim pretpostavkama. To nisu instrumenti ponovnog i
opetovanog odlučivanja o meritumu upravne stvari. Tuženik je, stoga, u svjetlu članka

156. ZUP-a (čiji je sadržaj strankama poznat), osnovano donio negativnu odluku o
tužiteljevom prigovoru, odbivši taj prigovor.

11. Netom navedeno u točki 10. ovog obrazloženja dovoljno je za odbijanje
tužbenog zahtjeva u ovome sporu. U nastavku se iznose dodatni razlozi za odluku
Suda.

12. K tomu, kada se na umu ima veliki broj neuspješnih pokušaja tužitelja da
izvanrednim pravnim lijekovima izvan snage stavi rješenje od 29. kolovoza 2003.,
zaključak tuženika da ovdje posrijedi nije ni pravo ni pravni interes tužitelja dodatno
dobiva na utemeljenosti. Još više kada se u vidu imaju i neuspjesi tužitelja u
ustavnosudskim postupcima, kao i u postupku pred Europskim sudom za ljudska
prava. Uzgredno, ključne odluke zbog kojih je o službeničkopravnom statusu tužitelja
odlučeno na način kojim tužitelj nije zadovoljan donesene su prije 15 do 20 godina (u
razdoblju prije osnivanja ovog Suda), uz dodatni epilog pred Europskim sudom za
ljudska prava (2013.).

- 4 - Poslovni broj: 2 Us I-236/2023-7

13. Podredno, čak i da je tužitelj u pogledu svog zahtjeva dokazao postojanje
svoga prava ili pravnog interesa, dostava zatražene preslike bila bi mu uskraćena ako
je sadržaj odnosnog spisa predmeta i dalje klasificiran. Je li taj sadržaj bio klasificiran
u vrijeme donošenja osporavanog rješenja nije bilo potrebno utvrđivati u ovome sporu,
jer to nije razlog zbog kojeg je tuženik odbio tužiteljev prigovor, a Sud je utvrdio
osnovanost drugog razloga za odbijanje prigovora.

14. Podredno, čak i da se dostava omota spisa predmeta tretira kao zahtjev za
razgledavanje spisa predmeta, u smislu članka 84. ZUP-a, taj bi zahtjev trebalo odbiti,
što u odnosu na pravni položaj tužitelja ima zbiljski učinak jednak odbijanju konkretnog
prigovora. Naime, u više je predmeta tužitelj već bezuspješno pokušavao ostvariti uvid
u taj spis. To mu nije uspjelo s obzirom na ustaljenu upravnu i upravnosudsku praksu
u pogledu pretpostavki za uvid stranke u spis pravomoćno dovršenog predmeta (npr.
pravomoćne ovosudne presude u predmetima poslovnih brojeva 3 UsI-1569/2020 i 2
UsI-536/2021). Ni u ovome predmetu tužitelj svojim zahtjevom, odnosno prigovorom,
nije dokazao postojanje osnovanog razloga koji se traži za takav uvid (u tom je
pogledu, mutatis mutandis, primjenjivo izneseno u t. 10. ovog obrazloženja). Tužitelj je
sâm odabrao put pravne zaštite izjavljivanjem prigovora, umjesto, primjerice,
podnošenjem tužbe zbog šutnje uprave, tj. zbog nedonošenja rješenja o zahtjevu za
uvid u spis u propisanom roku. Iz dijela njegovih dosadašnjih tužbi proizlazi da je
tužitelju poznat institut šutnje uprave (uz to, tužitelj je zastupan po opunomoćeniku
odvjetniku). Čak i kada bi kod tužitelja postojala dvojba o tome koji pravni put odabrati
(premda nema objektivnih razloga koji bi upućivali na to), tužitelj može paralelno
koristiti razna pravna sredstva (npr. prigovor i žalbu / tužbu zbog šutnje uprave), što
nadležna tijela kasnije postupovno filtriraju. Zbog iznesenog u ovoj točki obrazloženja,
za rješavanje ovog spora nije od utjecaja je li tuženik osnovano zaključio da odlučivanje
o zahtjevu tužitelja predstavlja upravnu stvar ili ne.

15. Tuženik je, dakle, pravilno odlučio o prigovoru tužitelja. Ako želi da tuženik
ponovno odlučuje o zahtjevu tužitelja za uvid u spis predmeta, tužitelj može podnijeti
novi zahtjev iz kojeg će to jasno proizlaziti, a potom koristiti pravna sredstva povezana
s upravnim postupkom, a ne s postupanjem. Tužitelj ne može osnovano očekivati da
će sud usvojiti njegovo traženje kada kasnije tijekom puta pravne zaštite (ovdje: tek
podneskom predanim na raspravi u upravnom sporu) promijeni kvalifikaciju svog
traženja, a naročito ne u slučaju, poput predmetnog, kada sud utvrdi da bi negativnu
odluku trebalo donijeti i da je konkretni zahtjev bio tretiran kao zahtjev za uvid u spis
predmeta upravnog postupka (t. 14. ovog obrazloženja).

16. Uzgredno i bez utjecaja na ishod ovoga spora, Sudu je, s obzirom na broj
sporova koje je tužitelj pokrenuo, poznato da tužitelj nerijetko postupke započinje
podnescima koji mogu biti različito tretirani, da bi kasnije tijekom puta pravne zaštite
prilagođavao svoju argumentaciju o bitnim pravnim obilježjima svoga traženja, ističući
da nije odlučivano o onome što je doista traženo i/ili da je podnesak trebalo tretirati
drukčije nego što je tretiran. Stranke u pravnim postupcima slobodne su odabrati takav
način postupanja, ali nije realno da će, pri pravilnoj primjeni mjerodavnih pravnih normi,
na području upravnog prava takav način postupanja dovesti do njihova uspjeha u
postupcima. Bez stvarne je podloge oportunim (možebitno lukavim) smatrati
postupanje stranaka čije bi prihvaćanje od strane javnopravnih tijela, odnosno sudova,
značilo da oni svoj rad ne temelje na cjelovitome profesionalnom pravničkom pristupu
pravu, već eventualno na onome što se kolokvijalno naziva fiškalskim poimanjem
prava. No, Sud ne odriče pravo strankama da se pouzdaju u pristup koji nema pravno

- 5 - Poslovni broj: 2 Us I-236/2023-7

utemeljenje, čak i onda kada takav pristup iskustveno ne dovodi do uspjeha u pravnim postupcima ni na jednoj instanci odlučivanja.

17. Na koncu, bez obzira na to je li riječ o postupanju ili o upravnom postupku,
tužitelj pogrešno smatra da, ako za neko traženje ne postoji zapreka, postoji obveza
udovoljavanja traženju. Zahtjevu stranke udovoljava se ako stranka na to ima pravo.
Zbog prethodno iznesenog, ovdje ne postoji pravo tužitelja na dostavu zatraženog
omota spisa predmeta, niti postoji obveza tuženika da udovolji tužiteljevom traženju.

18. Sukladno prethodnom, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom,
pa je, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 79. toga Zakona,
tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 11. svibnja 2023.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od
dana primitka prijepisa ove presude.