REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-597/2020-53

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.
K., OIB: iz S. L., H. 17, zastupan po
punomoćniku A. I., odvjetniku iz R., protiv tuženika S. K.,
OIB: iz S. L., H. 17, zastupan po punomoćnici M.
C. T., odvjetnici iz L., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju,
nakon javne glavne rasprave zaključene dana 31. ožujka 2023. godine, u
prisutnosti stranaka osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice
tuženika, dana 11. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđenom po javnom
bilježniku M. B. iz P., posl.br.: OV- 5559/2018. od 23. listopada 2018.
god. sklopljen između tužitelja K. E., H. 17, S. L., OIB:
kao primatelja uzdržavanja i tuženika K. S., H.
17, S. L., OIB: kao davatelja uzdržavanja.

II Određuje se brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju
potvrđenom po javnom bilježniku M. B. iz P., posl.br.: OV- 5559/2018. od

23. listopada 2018. upisanog na nekretnima u vlasništvu tužitelja na temelju Rješenja
Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Poreču, posl.br.: Z – 5910/2019
od 18. travnja 2019. god, na nekretninama u vlasništvu tužitelja upisanim u
Zemljišnoknjižnim odjelu u Poreču, k.o. Lovreč i to:

kč. br. 1597/1 PAŠNJAK površine 496 m2, upisan u zk. uložak br. 95,
kč. br.: 1082/1 VRT NA GRMI površine 1015 m2, PAŠNJAK površine 400 m2,
ORANICA površine 615 m2, sveukupne površine 1015 m2 , upisan u zk. uložak 207,
kč. br. 1082/3 HERAKI površine 720 m2, ORANICA površine 720 720 m2,
sveukupne

površine 720 m2, upisano u zk. uložak broj 903.

II Nalaže se tuženiku K. S., H. 17, S. L., OIB: da tužitelju K. E., H. 17, S. L., naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom

2

Posl.br. 31 P-597/2020-53

zateznom kamatom određenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a tekućom od presuđenja pa do isplate.“

II Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 9.000,00 eura1 / 67.810,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. listopada 2020. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predmetni ugovor da su parnične
stranke, i to tužitelj kao primatelj uzdržavanja, i tuženik kao davatelj uzdržavanja,
sklopile 23. listopada 2018. godine potvrđenom po javnom bilježniku M. B. iz
Pazina, posl.br. OV-5559/2018 od 23. listopada 2018. godine. Navedenim Ugovorom
da se tuženik obvezao uzdržavati tužitelja na način da se brine o njegovoj prehrani,
odjeći i obući, da se brine o njegovoj osobnoj higijeni, da mu pruža svu potrebnu
pažnju, da mu u slučaju da si sam ne može priskrbiti, tuženik daje novac za troškove
benzina, mobitela te džeparca, da ga njeguje u slučaju bolesti, nabavlja lijekove, te
da se pobrine za odlaske liječniku i sl. Kao naknadu za primljeno uzdržavanje, tužitelj
da na tuženika prenosi vlasništvo svih svojih nekretnina. Na temelju predmetnog
Ugovora, na nekretninama u vlasništvu tužitelja, a koje su upisane u zemljišnim
knjigama Općinskog suda u Poreču, Rješenjem navedenog suda od 18. travnja

2019. godine posl.br. Z-5910/2019, da je upisana zabilježba postojanja Ugovora o
doživotnom uzdržavanju. Tužitelj tvrdi da tuženik uopće ne ispunjava svoje obveze iz
Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da se ne skrbi o prehrani tužitelja, kao ni o
njegovoj odjeći i obući, da mu ne pruža nikakvu pažnju, već da ga ignorira, te da mu
se tuženik niti ne obraća ni komunicira s njime, pa da je svaki pokušaj za
ostvarivanjem i ispunjavanjem obveza iz predmetnog Ugovora bezuspješan. Na
nekretnini koja je Ugovorom po smrti tužitelja prenesena na tuženika, tužitelj da je
obavljao ugostiteljsku djelatnost – iznajmljivanje apartmana putem turističke agencije
T. N. d.o.o. Tuženik da je bez dozvole i pitanja, sa svojom suprugom, ušao
u apartmane koje je tužitelj iznajmljivao, a zbog čega da je tužitelj morao otkazati sve
ranije zakazane rezervacije za mjesec kolovoz 2020. godine. Zbog otkazivanja
rezervacija, tužitelj da je bio u obvezi T. N. d.o.o. naknaditi troškove u
iznosu od 3.861,00 eura, a osim toga tužitelj da je izgubio zaradu od cijele sezone
koja mu je služila za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. U. razdoblju prije nego
što je tuženik ušao u apartman sa svojom suprugom, dio zarade od iznajmljivanja
apartmana da je tuženik u više navrata zadržao za sebe i da istu nije predao tužitelju.
Zbog navedenog postupanja tuženika, tužitelj da je ostao bez bilo kakvih dodatnih
prihoda, te da isti nije bio u mogućnosti podmirivati režijske troškove. Tužitelj da je
djelomično i prema svojim mogućnostima podmirivao dospjele obveze, te da je bio
primoran i sam plaćati nužne medicinske zahvate. Tužitelj da je, obzirom da je ostao
bez ikakvih primanja, u nekoliko navrata pitao tuženika novac, što da je isti izričito
odbio. Našavši se u navedenoj situaciji, tužitelj da je bio primoran prikupljati povratnu
PVC ambalažu, te je s novcem koji je skupio, sebi priskrbljivao kruh. Tužitelj upućuje
na odredbu čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da ako prema
ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

Posl.br. 31 P-597/2020-53

poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od
suda da raskine ugovor. Stavak 3. istog članka određuje da svaka strana može
zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Kako tuženik
da ne ispunjava obveze koje proizlaze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23.
listopada 2018. godine, tužitelj predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
Ističe da Ugovorom nije bio ugovoren zajednički život ugovornih strana, slijedom
čega da je pozivanje na odredbu čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao
pravnog temelja za raskid predmetnog Ugovora, neosnovano. Tuženik posebice
osporava tvrdnje tužitelja da tuženik ne ispunjava svoje obveze iz Ugovora o
doživotnom uzdržavanju, smatrajući da uvjeti za raskid predmetnog Ugovora nisu
ispunjeni. Dalje navodi da će se nakon što mu budu dostavljeni prilozi navedeni u
tužbi, detaljnije očitovati na navode iznesene u tužbi.

3. Tužitelj se tijekom postupka očitovao na odgovor na tužbu tuženika. Tvrdi
da navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog Ugovora jer da u
konkretnom slučaju nije ugovoren zajednički život stranaka, predstavljaju priznanje
tuženika da isti ne izvršava svoje ugovorene obveze. Ukazuje na članak 2. Ugovora o
doživotnom uzdržavanju kojim je ugovoreno da tuženik uzdržava tužitelja, i to na
način da se brine o njegovoj prehrani, odjeći i obući, da se brine o njegovoj osobnoj
higijeni, da mu pruža svu potrebnu pažnju, da mu slučaju da si sam ne može
priskrbiti, tuženik daje novac za troškove benzina, mobitela te džeparca, da ga
njeguje u slučaju bolesti, nabavlja lijekove, da se pobrine za odlaske liječniku i sl., iz
kojeg da se može zaključiti da je faktično ugovorena zajednica života, jer da bez iste
ne bi bilo moguće izvršavanje predmetnog Ugovora, a samim time da tuženik u
potpunosti izbjegava kontakte s tužiteljem, slijedom čega da isti niti ne može
ispunjavati svoje obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Čak i da nije
ugovorena faktična zajednica života, tužitelj ukazuje da je čl. 583. st. 3. Zakona o
obveznim odnosima određeno da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako
druga strana ne ispunjava svoje obveze. Tužitelj naglašava da od sklapanja
predmetnog Ugovora 2018. godine pa do danas, tuženik ne ispunjava svoje
ugovorene obveze, pri čemu neizvršavanje obveze iz ugovora da ima trajni karakter.
Tužitelj da nije sposoban svoje osnovne životne potrebe ostvarivati samostalno, te da
je prisiljen pomoć tražiti od rodbine i prijatelja. Tužitelj smatra da su fotografije koje je
tuženik dostavio uz odgovor na tužbu potpuno irelevantne, te da iste ne dokazuju da
tuženik izvršava svoje ugovorene obveze. Također, fotografiju koja se odnosi na
SMS korespondenciju, tužitelj osporava kao nevjerodostojnu, da je nejasno o čijoj se
korespondenciji radi, a osim toga da ista ne dokazuje da tuženik izvršava svoje
ugovorene obveze.

4. Tuženik se u podnesku od 23. veljače 2021. godine, očitovao na tvrdnje
tužitelja, ističući da tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženik priznao da ne izvršava
svoje ugovorne obveze. Tuženik smatra da se, protivno navodima tužitelja, ne
može zaključiti da je faktično ugovorena zajednica života, jer i prije i nakon
zaključenja predmetnog Ugovora, ali i danas ugovorne stranke da žive u različitim
kućanstvima, a što da je bila namjera prilikom zaključenja predmetnog Ugovora.
Tužitelj da je, nakon smrti svoje supruge i majke tuženika, započeo zajednički život s
novom partnericom, te da je nakon toga odlučio i raskinuti predmetni Ugovor iz

4

Posl.br. 31 P-597/2020-53

samo njemu poznatih razloga, a da je otada komunikacija među parničnim strankama
otežana. Tuženik da je pokušao komunikaciju poboljšati, no kako to nije uspio
osobno, da je pokušao i putem odvjetnika iz Pazina, no da tužitelj nije niti pristupio
zajedničkom sastanku niti je bio spreman pokušati razriješiti problem. Tuženik
ukazuje na tužiteljev stil života i njegova putovanja u SAD-a u dva navrata po
nekoliko mjeseci, putovanja u BiH i način života u Hrvatskoj, izvodeći zaključak da je
očito da njegovo imovinsko i zdravstveno stanje nije takvo da bi mu bilo potrebno
uzdržavanje. Nakon smrti supruge tužitelja, supruga tuženika da je tužitelju kuhala i
prala do dolaska nove partnerice. Tuženik da je spreman pružati uzdržavanje
tužitelju, ali da tužitelj to odbija. Tuženik i tužitelj da su izgradili zgradne objekte koji
se nalaze na k.č.br. 1082/1 i 1082/3, obje k.o. Lovreč. Na navedenim nekretninama
da se sada nalaze tri stambena objekta, i to stambeni objekt 1 u kojem sada živi
tužitelj, a ranije je tu živjela i njegova supruga, zatim stambeni objekt 2 u kojem da je
živio tuženik sa svojom obitelji, te stambeni objekt 3 u kojem da su tuženik i njegova
supruga bili za sebe uredili stan i kojeg su odlučili iznajmljivati. Što se tiče
iznajmljivanja stambenog objekta 3, iznajmljivanjem da se bavio tuženik kojem da i
pripada suvlasništvo cjelokupne imovine, te da je samo formalno na rješenju o
kategorizaciji bio naveden tužitelj, a da su sve radnje oko dočekivanja gostiju,
čišćenja i ostalog, radili tuženik i njegova supruga, a koji da su i plaćali sve režijske
troškove. Tuženik i njegova supruga da su platili i izvršili kompletno uređenje
iznajmljivanog stana, obzirom da su se u isti ranije planirali useliti, a za što da su
podigli i kredit. Zaradu od iznajmljivanja predmetnog stambenog objekta da je uzimao
tužitelj. Kada je tuženik zatražio od tužitelja, i to nakon što je tužitelj započeo život s
novom partnericom, da se predmetna zarada i troškovi dijele, odnosno plaćaju pola
pola, tužitelj da je prekinuo svu komunikaciju s tuženikom i zahtijevao raskid
predmetnog Ugovora. Svi spomenuti objekti da su izgrađeni na zemljištu koje u
zemljišnim knjigama dolazi upisano kao vlasništvo tužitelja. Od navedena tri
stambena objekta, dva da su zajednički gradile parnične stranke, dok je treći
stambeni objekt u kojem živi tuženik sa svojom obitelji, gradio i financirao isključivo
tuženik (stambeni objekt 2). Spomenuta dva objekta koje su zajednički gradili tužitelj i
tuženik, da su u iste ulagali rad, građevinski materijal, instalacije i uređaje, a tuženik
da je sudjelovao u gradnji s 70% doprinosa. Tuženik da je još u za vrijeme srednje
škole počeo raditi, te da je svoja sredstva i rad u svoje slobodno vrijeme, ulagao u
gradnju predmetnih objekata. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja kao
elektromehaničar, tuženik da se bavio građevinskim poslovima u sklopu kojih da je i
sam putem trećih osoba izvodio radove na nekretninama k.č.br. 1082/1 i 1082/3, obje
k.o. Lovreč, a da je zarađena sredstva koristio za kupnju materijala, instalacija i
uređaja koje da je dijelom nabavljao i kompenzacijama s osobama za koje je izvodio
građevinske radove. Tuženik smatra da vrijednost uloženog građevinskog materijala,
instalacija i uređaja, te samog rada tužitelja iznosi 50% ukupne vrijednosti nekretnina
na k.č.br. 1082/1 i 1082/3. Slijedom navedenog, da je radom stranaka, ali i
ugradnjom građevinskog materijala, instalacija i uređaja nastala nova stvar koja da
pripada i tuženiku, stjecanjem prava vlasništva građenjem i to u ½ dijela. Tuženik
naglašava da su on i njegova supruga podizali kredite za izgradnju i dovršetak
predmetnih stambenih objekata, kao i da su plaćali sve troškove režija. Tužitelj da je
sve nekretnine stekao za vrijeme trajanja braka sa svojom suprugom A.
K. koja je preminula 15. lipnja 2018. godine. Udio u vrijednosti nekretnina koji
predstavlja vrijednost samog zemljišta na k.č.br. 1082/1, 1082/3 i 1597/1, sve k.o.
Lovreč, kao i vrijednost ulaganja tuženika u nekretnine na k.č.br. 1082/1 i 1082/3, da

5

Posl.br. 31 P-597/2020-53

predstavlja bračnu stečevinu E. i A. K.. Imajući na umu da je tuženik
stekao vlasništvo ½ dijela nekretnina na k.č.br. 1082/1 i 1082/3, obje k.o. Lovreč, na
način naprijed opisan, bračna stečevina tužitelja i A. K. da se sastoji od
½ dijela nekretnina na k.č.br. 1082/1 i 1082/3 u k.o. Lovreč, te 3/8 dijela nekretnine
k.č.br. 1597/1 k.o. Lovreč. Tužitelj i njegova pokojna supruga da imaju petero živuće
djece, četiri kćerke, A. B., S. D., S. Ž., A. K.
i tuženika. Nakon smrti pokojne supruge tužitelja, odnosno majke tuženika, da nije
provedena ostavinska rasprava obzirom da su nekretnine koje predstavljaju bračnu
stečevinu, bile upisane kao vlasništvo tužitelja, a ista da nije raspolagala drugom
imovinom, pa se nije proveo ostavinski postupak. Sve kćerke ostaviteljice, pok.
Azemine Kahteran, da su dale pisane izjave, ovjerene kod javnog bilježnika, o
prihvaćanju nasljedstva koje im pripada i ustupanju istog svom bratu, ovdje tuženiku,
koji da prihvaća svoj nasljedni dio i preostale ustupljene nasljedne dijelove, iz čega
proizlazi da su nasljednici pok. A. K. tuženik u 5/6 dijela i tužitelj u 1/6
dijela. Slijedom svega navedenog, da tuženik ima pravni interes za podnošenjem
protutužbe na utvrđenje, obzirom da je on na temelju zakona i na temelju
nasljeđivanja bračne stečevine pokojne majke, stvarni vlasnik suvlasničkog dijela na
utuženim nekretninama, pa predlaže sudu usvajanje tužbenog zahtjeva koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tuženik S. K. iz H., H. 17, 52448 S.
L., OIB: , suvlasnik na nekretninama k.č.br. 1082/1 iz zk.ul.br. 207
u k.o Lovreč i k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br. 903 u k.o Lovreč, u ½ dijela, pa je tužitelj
dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u ½ dijela na navedenim nekretninama u korist
tuženika.

II. Utvrđuje se da su nekretnine na k.č.br. 1082/1 iz zk.ul.br. 207 u k.o Lovreč i
k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br. 903 u k.o Lovreč u ½ dijela te nekretnina na k.č.br. 1597/1
iz zk.ul.br. 95 u k.o. Lovreč u 3/8 dijela bračna stečevina tuženika E. K. iz
H., H. 17, 52448 S. L., OIB: i pokojne A.
K. iz H., H., svakoga u ½ dijela.

III. Utvrđuje se da su nasljednici pokojne A. K. na ¼ dijela
nekretnina na k.č.br. 1082/1 iz zk.ul.br. 207 u k.o Lovreč i k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br.
903 u k.o Lovreč te na 3/16 dijela nekretnine na k.č.br. 1597/1 iz zk.ul.br. 95 u k.o.
Lovreč tuženik S. K. iz H., H. 17, 52448 S. L., O.:
, u 5/6 dijela i tuženik E. K. iz H., H. 17, 52448 S.
L., OIB: u 1/6 dijela. Nasljednici pokojne A. K.
ovlašteni su na temelju ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u
svoju korist na nekretninama: ¼ dijela nekretnina na k.č.br. 1082/1 iz zk.ul.br. 207 u
k.o Lovreč i k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br. 903 u k.o Lovreč te na 3/16 dijela nekretnine na
k.č.br. 1597/1 iz zk.ul.br. 95 u k.o. Lovreč u korist S. K. iz H., H.
17, 52448 S. L., OIB: u 5/6 dijela i tuženika E. K.
iz H., H. 17, 52448 S. L., OIB: u 1/6 dijela.

U odnosu na toč. III. tužbenog zahtjeva postavio je i eventualno kumulirani
tužbeni zahtjev koji glasi:

III. Tužitelj je dužan trpjeti da se 1/4 dijela nekretnina k.č.br. 1082/1 iz zk.ul.br.
207 u k.o Lovreč i k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br. 903 u k.o Lovreč i 3/16 dijela nekretnina
k.č.br. 1082/3 iz zk.ul.br. 903 k.o. Lovreč raspravi kao ostavinska imovina iza pok.
A. K. iz H., H. 17, 52448, preminule 15. lipnja 2018. godine
V. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana.“

6

Posl.br. 31 P-597/2020-53

5. Tuženik da je protutužbu podnio tek nakon podnošenja predmetne tužbe,
ali da sud o tome odluči ako se prethodno raskine predmetni Ugovor, a ne na
traženje tuženika. Tuženik da je navedeno podredno morao podnijeti, jer ukoliko bi
došlo do eventualnog raskida predmetnog Ugovora, a da tuženik nije zabilježio svoja
druga stvarna prava koja je stekao građenjem, tužitelj da bi u tom slučaju prenio
imovinu na treće osobe. Tuženik da je nakon sklapanja predmetnog Ugovora doživio
nesreću i ostao bez posla, te da je njegova supruga podignula kredit kako bi se
mogao opremiti stan na katu i isti iznajmljivati. Tuženik da nije tražio da tužitelj plaća
pola računa kako to isti tvrdi, već da je tražio da prihod od iznajmljivanja bude
utrošen za podmirivanje obveza, a ne radi financiranja luksuznog života. Tuženik i
dalje poziva tužitelja na život kakvog su imali ranije tj. da tužitelju kuhaju, čiste, peru,
što su činili i ranije, a kada tužitelj bude bolestan da normalno da će voditi brigu o
njemu.

6. Rješenjem od dana 03. ožujka 2021. godine odlučeno je da će se o
protutužbi tuženika – protutužitelja raspravljati odvojeno, te se navedeni postupak
vodi kod ovog suda pod posl.br. P-182/2021.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o doživotnom uzdržavanju
(14-17), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. 95 (18), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.
207 (19), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. 903 (20), rješenje (21-23), zapisnik (24-
25), dopis (26,27,28), obračun na dan 24. veljače 2020. godine (29), obračun na dan

27. kolovoza 2020. godine (30-31), obračun na dan 27. lipnja 2020. godine (32),
Ugovor između NOVASOL-a AS i vlasnika kuće/apartmana za odmor (33-34),
primitak novca-kopija za klijenta (35-41), opomenu za komunalnu naknadu od 04.
rujna 2020. godine (42-43), uputu za plaćanje premija dopunskog zdravstvenog
osiguranja (44-46), opomena za razdoblje 01-03/2020. (47), obavijest o stanju duga-
naknada za uređenje voda (48), račun Istarski vodovod d.o.o. (49), opomenu HEP
d.o.o. (50), plan dospijeća poreznih obveza za 2020. godinu (51), Ugovor
broj:100100008103496725 (52), liječnički nalaz (53), račun za mali kirurški zahvat
(54), račune (55-62, 100-144, 148-151, 164, 167, 173-179, 187-199, 235-236, 252-
253, 271-273), fotografije (68-71, 200-203), izvadak iz Geoportala (78), nasljedničke
izjave (79-81), ugovor o kreditu (82-85, 89-92, 168-169), obrazac porezne uprave
(93-94), potvrde o zaprimljenim nalozima (94 iza), plan dospijeća poreznih obveza za

2017. godinu (95), informaciju o nalogu plaćanja (96), privremeno rješenje o
odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (97-99), rješenje (145),
ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (152-154, 155-157), ugovor o kreditu
(158-161), ugovor o kreditu (162-163), potvrdu o provedenom nalogu za uplatu (165-
166). Saslušani su svjedoci A. B., D. B., P. A.,
D. A., S. Ž., N. G., S. F., O. M.,
B. Z., R. Ž., M. T., E. K. i R. A., te
su saslušani tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

8. T. zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju (14-17) utvrđeno je da su
tužitelj u svojstvu primatelja uzdržavanja i tuženik u svojstvu davatelja uzdržavanja (
otac i sin) dana 23. listopada 2018. godine zaključili Ugovor o doživotnom
uzdržavanju ovjerenog istog dana kod javnog bilježnika M. B. u Pazinu pod

7

Posl.br. 31 P-597/2020-53

posl.br. OV-5559/2018. Člankom 2. Ugovora tuženik u svojstvu davatelja
uzdržavanja obvezao se uzdržavati svog oca, primatelja uzdržavanja, na način da
se po potrebi brine o njegovoj prehrani, odjeći i obući, osobnoj higijeni, da mu
pruža svu potrebnu pažnju, da mu, u slučaju da si sam ne može priskrbiti, daje
novčane iznose potrebne za troškove benzina, mobitela, te džeparca, da ga u slučaju
bolesti njeguje, nabavlja lijekove, te da se pobrine za odlaske liječniku, da mu ako
primatelj uzdržavanja izrazi želju za odlazak u starački dom plaća smještaj, a po
smrti, a o svom trošku, pokopa prema mjesnim običajima. Kao naknadu za
primljeno uzdržavanje tužitelj da, po svojoj smrti, prenosi u vlasništvo davatelju
uzdržavanja svoje nekretnine i to k.č. 1082/1, 1082/3, obe u cijelosti i k.č. 1597/1
u 3/8 dijela, sve u k.o. Lovreč, kao i ostale nekretnine koje se zateknu u njegovom
zemljišnoknjižnom i izvanknjižnom vlasništvu u RH. Također, i sve pokretnine koje
se nalaze na nekretninama u vlasništvu tužitelja kao i sve novčane iznose koje se
zateknu na računima tužitelja u RH u trenutku smrti. Između ostalog, čl. 7. Ugovora
primatelj uzdržavanja - tužitelj je izričito izjavio da su nekretnine k.č. 1082/1, 1082/3,
obe u cijelosti i k.č. 1597/1 u 3/8 dijela, sve k.o. Lovreč stečene zajedničkim
sredstvima primatelja uzdržavanja i davatelja uzdržavanja, te da su zgradni objekti
sagrađeni zajedničkim radom i sredstvima primatelja uzdržavanja i davatelja
uzdržavanja tj. i tužitelja i tuženika. A isto da se odnosi i na sve pokretnine u RH tj.
da su i pokretnine u RH stečene zajedničkim sredstvima primatelja uzdržavanja i
davatelja uzdržavanja.

9.1. Iz navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti
sastavljen u pisanom obliku, te potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, da je
Ugovor pročitan i protumačen ugovornim stranama sukladno odredbi čl. 580. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011,
78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

9.2. Dakle iz sadržaja predmetnog Ugovora nesporno je utvrđeno da se
tuženik obvezao uzdržavati svog oca, tužitelja i to na način da se, po potrebi, brine
o njegovoj prehrani, odjeći i obući, osobnoj higijeni, da mu pruža svu potrebnu
pažnju, da mu, u slučaju da si sam ne može priskrbiti, daje novčane iznose
potrebne za troškove benzina, mobitela, te džeparca, da ga u slučaju bolesti njeguje,
nabavlja lijekove, te da se pobrine za odlaske liječniku, da mu ako primatelj
uzdržavanja izrazi želju za odlazak u starački dom plaća smještaj, a po smrti, a o
svom trošku, pokopa prema mjesnim običajima. Dakle, iz obveze koju je tuženik
preuzeo, a niti iz bilo koje druge odredbe predmetnog Ugovora o doživotnom
uzdržavanju između stranaka nije ugovorena obveza zajednice života stranaka, niti
se iz bilo koje odredbe predmetnog Ugovora može zaključiti ili podrazumijeva da je
između stranaka ugovoren zajednički život, a niti se iz svih provedenih dokaza
tijekom ovog postupka utvrdilo da je između stranaka prilikom sklapanja Ugovora
bila namjera, želja, dogovor ili bilo što drugo da između stranaka mora biti življenje u
zajedničkom kućanstvu. Nadalje, iz niti jednog od svih provedenih dokaza, a niti iz
sudske prakse nije utvrđeno da bez zajednice života ne bi bilo moguće
izvršavanje predmetnog Ugovora.

10. Uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da tužitelj dolazi upisan
kao vlasnik na nekretninama upravo onako kako je čl. 1. Ugovora i određeno, te da
je u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi čl. 3. Ugovora na predmetnim
nekretninama upisana zabilježba postojanja predmetnog Ugovora o doživotnom

8

Posl.br. 31 P-597/2020-53

uzdržavanju. Također je, sukladno čl. 6. Ugovora u zemljišnim knjigama upisana
zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u korist tuženika.

11. Uvidom u zapisnik Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za
gospodarstvo, Ispostave Poreč iz 2016. godine utvrđeno je da je povjerenstvo
navedene službe 2016. godine bilo na licu mjesta radi razvrstavanja i
kategoriziranja objekta u svrhu iznajmljivanja.

12. Iz Izjave (27) sastavljene od strane tužitelja 16. srpnja 2020. godine
proizlazi da je tužitelj zatražio da mu se rezervacije od 01. kolovoza do 15.
kolovoza 2020., od 15. kolovoza do 22. kolovoza 2020. godine premjeste zbog
privatne situacije u obitelji i novonastalih problema.

13. Iz dopisa (28) proizlazi da se agent za iznajmljivanje obratio tužitelju
navodeći da zbog izvršenog premještaja u periodu od 01. kolovoza do 15.
kolovoza, od 15. kolovoza do 22. kolovoza i od 30. kolovoza do 19. rujna su nastali
troškovi u iznosu od 1.361,00 eur i ti troškovi da se odnose na razliku u cijeni
između tužiteljevog i zamjenskog objekta za sva tri premještaja, a da naknada za
obradu premještaja/storna rezervacije iznosi 250,00 eura po rezervaciji, koja se
shodno odredbi "kršenje ugovora" naplaćuje u slučaju kršenja istog. A pisani zahtjev
za raskid suradnje da nije pravovremen jer da je prodaja za 2020. već započela, te
da su marketinške aktivnosti bile u punom jeku. Također da je kod
nepravovremenog raskida nastao trošak marketinških aktivnosti sukladno ugovoru
koji iznosi 2.500,00 eura. Zato da se poziva tužitelj da izvrši uplatu ukupnog iznosa
od 3.861,00 eura.

14. Iz Izjave (26), a sastavljene od strane agenta tvrtke Novasol 14. rujna

2020. godine, proizlazi da je tužitelj (koji je kao vlasnik objekta CIC 413 oglašavao i
iznajmljivao putem navedene agencije) za sezonu 2021. stopirao prodaju zbog
obiteljskih problema.

15. Iz računa (29-32) proizlazi da je agencija Novasol izdavala obračune za
rezervacije 2020. za 2020.-u godinu, za razdoblje od određenih dana u svibnju,
srpnju, kolovozu i rujnu 2020. godine.

16. Iz Ugovora (33-34) proizlazi da je između agencije Novasol i vlasnika apartmana za odmor sklopljen Ugovor.

17. Iz potvrda "primitak novca" (35-41) proizlazi da je tužitelj putem Western
uniona dana 07. listopada 2019. godine od E. I. primio 400,00 USD /

2.490,97 kn, dana 05. studenog 2019. godine 500,00 USD / 3.077,24 kn, dana 14.
siječnja 2020. godine 100,00 USD / 610,48 kn. Od F. H. dana 18.
studenog 2019. godine da je primio 500,00 USD / 3.477,99 kn. Od E.
K. da je dana 23. prosinca 2019. godine primio 200,00 USD / 1.223,60 kn i
dana 14. rujna 2020. godine 200,00 USD / 1.220,08 kn. Od E. S. da je
dana 28. srpnja 2020. primio 300,00 USD / 1.755,48 kn.

18. Uvidom u opomenu (42 i 43) utvrđeno je da je tužitelj od strane Općine
Sv. Lovreč 04. rujna 2020. godine opomenut da na ime komunalne naknade ima

9

Posl.br. 31 P-597/2020-53

nepodmirene obveze u iznosu od 532,80 kn, te da je tu obvezu dužan podmiriti u roku od 8 dana.

19. Uvidom u uputu za plaćanje premija dopunskog zdravstvenog
osiguranja tužitelja (44-45) utvrđeno je da je tužitelj imao dopunsko zdravstveno
osiguranje, te da je obveza za razdoblje od 26. travnja 2019. do 26. ožujka 2020.
godine iznosila mjesečno po 70,00 kn. Na polici koja vrijedi od 26. travnja 2019. do

25. travnja 2020. navedeno je "Adm. zabrana na mirovini".

20. Uvidom u opomene i obavijesti o stanju duga (47-51) utvrđeno je da je
HRT opomenuo tužitelja da za razdoblje od 01 do 03/2020 nije platio pristojbu u
ukupnom iznosu od 242,80 kn, da su Hrvatske vode obavijestile tužitelja o dugu od
160,16 kn i da je HEP d.o.o. obavijestio tužitelja o dugu od 1.366,04 kn za
dospjele obveze na dan 19. kolovoza 2020. godine.

21. Iz Plana dospijeća poreznih obveza za 2020.godinu utvrđeno je da je na
ime predujma poreza i prireza na dohodak od iznajmljivanja za pojedinačni iznos
od 157,50 kn dospijeće 31. ožujka 2020., 30. lipnja 2020., 30. rujna 2020. i

31. prosinca 2020. godine.

22. Uvidom u Ugovor (52) utvrđeno je da je E. K. (nevjesta tužitelja
i supruga tuženika) 07. srpnja 2018. godine uplatila iznos od 1.301,10 kn Euroherc
osiguranju d.d. Pula (za automobil Renault Twingo).

23. Uvidom u nalaz i račun (53-54) utvrđeno je da je tužitelj u Privatnoj
poliklinici dr. J., Poreč, izvršio mali kirurški zahvat – izraslinu u vanjskom kutu
desnog oka dana 06. rujna 2019. godine i da je za to platio 250,00 kn.

24. Iz računa (57) proizlazi da je tužitelj bio kod privatnog specijalista
internističke ordinacije 10. srpnja 2019. godine za dopler-ehokardiografiju i za tu
uslugu da je platio 500,00 kn.

25. Iz fotografija (68, 70-71) i sms korespodencije proizlazi da je tužitelj bio u kontaktu sa svojom rodbinom iz Amerike.

26. Iz Ugovora o kreditu (82-85) proizlazi da je tuženik dana 20. kolovoza

2018. godine podigao nenamjenski kredit u Zagrebačkoj banci u iznosu od

40.000,00 kn na rok od 36 mjeseci. Također i tuženikova supruga je kod
Zagrebačke banke 17. listopada 2018. godine podigla kredit, a tuženik je imao
svojstvo sudužnika.

27. Iz obrasca TZ (93) i naloga za plaćanje (94) proizlazi da je tužitelj
prema obračunu članarine Turističkoj zajednici za razdoblje od 01. siječnja 2018.
do 31. prosinca 2018. godine imao obvezu u iznosu od 33.012,00 kn.

28. Iz Plana dospijeća poreznih obveza za 2017. godinu proizlazi da je
tužitelj imao obvezu plaćanja poreza i prireza na dohodak od imovine na temelju
najma ili zakupa (iznajmljivanja) na dan 31. listopada 2017. godine u iznosu od

10

Posl.br. 31 P-597/2020-53

423,36 kn (tj. u razdoblju prije zaključenja predmetnog Ugovora o doživotnom
uzdržavanju).

29. Iz privremenog rješenja Službe za gospodarstvo Ispostave Poreč od 01.
srpnja 2016. godine proizlazi da je tužitelju odobreno pružanje ugostiteljskih usluga
u domaćinstvu na adresi H. 17, S.. L. tj. da je tužitelj i prije zaključenja
predmetnog Ugovora imao odobrenje za iznajmljivanje jednog apartmana za
ukupno 4 osobe.

30. Iz priznanica (99-100) proizlazi da se iste odnose na izvršene uplate
za vodu i komunalnu naknadu, sve na ime tužitelja, međutim iste se odnose na

2012. godinu i 2013. godinu, te su iste irelevantne za ovu pravnu stvar.

31. Iz priznanica (102-103) proizlazi da je tuženik u svibnju, srpnju, rujnu i
listopadu 2020. godine platio utrošak vodnih usluga u iznosu od 254,24 kn, zatim
400,00 kn, zatim 400,00 kn, zatim 400,00 kn.

32. Iz priznanica (105-106) proizlazi da je tuženik u srpnju, rujnu i listopadu

2020. godine uplatio utrošak električne energije u iznosu od 1.000,00 kn, zatim
600,00 kn, zatim 2.000,00 kn i 600,00 kn.

33. Iz potvrda o uplati (107-112) proizlazi da se iste odnose na potvrde o
uplati Hrvatskim vodama, za boravišnu pristojbu, za komunalnu naknadu, za
dugovanje za komunalnu naknadu, za HRT pristojbu, za odvoz otpada, međutim sve
navedene priznanice se odnose na razdoblje 2013., 2015., 2016. i iz navedenog
nije moguće utvrditi tko je platio navedene iznose, ali se sve odnose na ime
tužitelja.

33.1. I preostale potvrde o uplatama koje su priložene u spisu odnose se na
razdoblje prije zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

34. Iz naloga za plaćanje i račune (148-151) proizlazi da je tuženik u svibnju,
srpnju, listopadu 2021. godine plaćao utrošak električne energije i utrošak vode i
HRT pristojbu.

35. Iz Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu (152-154) proizlazi da
je Edita Kahteran (supruga tuženika) dana 24. kolovoza 2015. godine podigla
nenamjenski kredit u iznosu od 15.000,00 kn na rok otplate od 18 mjeseci, a 05.
travnja 2016. godine kod Zagrebačke banke d.d. (155-157) nenamjenski kredit u
iznosu od 100.000,00 kn na rok otplate od 120 mjeseci.

36. Iz Ugovora o kreditu (158-161) proizlazi da je E. K. (supruga
tuženika) podigla kredit u Privrednoj banci d.d. u srpnju 2016. godine u iznosu od

179.000,00 kn na rok otplate od 120 mjeseci, a u svrhu zatvaranja ranije
nenamjenskog kredita i za zatvaranje obveza po ranijem kreditu, kao i za plaćanje
premije.

37. Iz Ugovora o kreditu (162-163) proizlazi da je E. K. (supruga
tuženika) 26. siječnja 2017. podigla nenamjenski kredit kod Addiko banke d.d. u
iznosu od 40.000,00 kn na rok otplate od 60 mjeseci.

11

Posl.br. 31 P-597/2020-53

38. Iz priznanica (164-166, 167) proizlazi da su tuženik i njegova supruga u
veljači, ožujku i svibnju 2020., 2021. godine plaćali troškove za električnu energiju,
HRT pristojbu i za vodne usluge (za razdoblje od 18. veljače 2020. do 13. rujna

2020., za razdoblje od 10. prosinca 2020. do 10. veljače 2021., za razdoblje od 15.
veljače do 31. ožujka 2021. godine).

39. Iz Ugovora o kreditu (168-169) proizlazi da je tuženik dana 20.
kolovoza 2018. godine podigao kredit u iznosu od 40.000,00 kn na rok otplate 36
mjeseci.

40. Iz priznanica (173-179, 187-199, 235-236, 252) proizlazi da tuženik za
razdoblje od 2021. godine pa nadalje tj. i za vrijeme trajanja ovog postupka plaća
utrošak za električnu energiju, vodne usluge, HRT pristojbu.

41. Iz fotografija (200-201), a koje su iz travnja 2018. godine i u kojima je
tužitelj pisao sms poruke, proizlazi da je tužitelj iznajmljivao apartman budući da se
u sadržaju poruka između ostalog navodi i "spremam se za turiste".

42. Svjedokinja A. B. (kćerka tužitelja i sestra tuženika) iskazala je
da ne zna kada je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen, ali poznato joj je da
sklopljen i to poslije smrti njezine majke odnosno njihove majke tj. supruge njezinog
oca tužitelja. Tužitelj i tuženik su uvijek bili skupa, uvijek su skupa radili, među njima
nije bilo nikakvih problema ni trzavica. Zajednički su napravili Ugovor. Otprilike
godinu dana nakon što je Ugovor sklopljen tužitelj se više nije slagao za taj Ugovor.
Ona ne zna zašto se tužitelj nije slagao jer mu je tuženik pružao sve što treba po
Ugovoru, skupa su živjeli, jeli, i sve su zajednički dijelili i radili. Tuženik sa svojom
obitelji živi u novoj kući na katu koji je renovirao za sebe i svoju obitelj. Tužitelj živi u
vikendici gdje su nekada svi zajedno živjeli. U novoj kući u prizemlju ne živi nitko. Ne
zna točno kada su tužitelj i tuženik prestali živjeti zajedno. Otprilike 6 mjeseci nakon
majčine smrti tužitelj je počeo biti nezadovoljan sa nekim stvarima vezano za
tuženika. Tužitelj je htio da mu tuženik daje novce, tužitelj je imao neke svoje uvjete.
To joj je poznato iz razgovora između nje i tuženika. Tuženik je ispunjavao obveze iz
Ugovora o doživotnom uzdržavanju u svemu. Tužitelj je imao sve oprano, skuhano,
tuženik mu je pružao sve da tužitelju ništa ne fali. Nakon majčine smrti o tužitelju je
brinuo tuženik još i više nego kada je bila živa majka. Njoj je bilo drago da su tužitelj
i tuženik sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kada je čula da među njima
postoji problem, ostala je jako iznenađena jer ranije nikada nije bilo trzavice između
njih. Tuženik je oženjen već oko 19 godina i u vrijeme sklapanja Ugovora o
doživotnom uzdržavanju živio je u istom kućanstvu sa tužiteljem. Prije smrti njihova
majka je bila bolesna otprilike 10 godina, a zadnjih godinu i pola bila je jako bolesna
i često posjećivala doktore. O majci do smrti brinuli su i tužitelj i tuženik. Tužitelj je
majku vozio kod doktora, a tuženik je uskakao za sve ostalo i pitao je tužitelja da li
mu što treba pomoći. Sestre tuženika nisu se baš miješale u smislu pružanja pomoći
iz razloga jer je odnos između tužitelja i tuženika bio jako dobar. Tuženikova supruga
je pomagala njihovoj majci prije smrti u presvlačenju, i drugome što je bilo potrebno
jer je zadnjih godinu i pol dana majka bila nemoćna i bila je u krevetu. Tužitelj je
vlasnik svega, ali on i tuženik su se dogovorili da tuženik gornji kat kuće u kojoj je
živio sa obitelji, da tuženik iznajmljuje taj stan, a da tuženik ide živjeti na drugu
stranu tj. u drugi apartman. Tako je i bilo. Novac od iznajmljivanja gornjeg kata

12

Posl.br. 31 P-597/2020-53

kuće, gdje sada živi tuženik sa obitelji, isplaćen je tužitelju. Nakon majčine smrti
odnosno godinu do dvije poslije majčine smrti tuženik je bio bolestan, psihički mu je
bilo loše jer ga je mamina smrt potresla, bio je rastrešen, ali je radio. Budući da je
tužitelj primao novce od iznajmljivanja gornjeg kata nove kuće tuženik je pitao
tužitelja da tužitelj sa tim novcem plati režije za struju, vodu i da plati druge troškove
režija. Tužitelj mu je odgovorio da nema novaca. Koliko je svjedokinji poznato
tuženik nema kredit, ali ima njegova žena. Poznato joj je da je tuženikova žena digla
kredit za uređenje gornjeg kata na novoj kući gdje oni sada žive. U donjoj etaži ne
živi nitko, a u gornjoj živi tuženik sa obitelji. To je ta nova kuća. Tužitelj živi u
vikendici koja je izgrađena do nove kuće, radi se o istom dvorištu. U istom dvorištu
tužitelj i tuženik napravili su apartman i u tom apartmanu je živio tuženik sa obitelji za
vrijeme dok se iznajmljivao stan na gornjem katu u novoj kući. Tužitelj je i na crno
zarađivao, radeći u građevini. Tužitelj i dan danas tako radi i zarađuje. Brzo nakon
majčine smrti, tužitelj si je našao jednu ženu, koja je došla živjeti kod njega. Nakon
toga, je tužitelj dva puta putovao sa tom ženom u Ameriku i to dva puta i jednom je
bio otprilike mjesec dana, a jednom je bio kraće. Na upit tuženika da li mi je
poznato iz kojeg razloga tužitelj želi raskinuti Ugovor iskazuje da kada su sestre
tuženika uvidjele da se tužitelj i tuženik više ne slažu, a da su si prije uvijek bili dobri,
iskazuje da ja ima još tri sestre, ali troje sestara odlučile su otići kod tužitelja i
razgovarati s njime da tužitelj i tuženik sjednu zajedno i da razriješe svoje
nesuglasice. Tužitelj je njima tada rekao da on želi raskinuti Ugovor o doživotnom
uzdržavanju ali im nije rekao iz kojeg razloga. Sestre tuženika nisu se baš slagale da
je tužitelj tako brzo nakon majčine smrti doveo kući drugu ženu, ali sestre se nisu
miješale u to što je on odlučio. Njezine sestre se zovu S. D., A.
P., S. Ž.. Kod oca smo bile ja, A. i S.. One večeri kada su
sestre bile kod tužitelja, prilikom razgovora spomenuo je da će on to sve prodati.
Žena koju je tužitelj našao poslije smrti njezine majke zove se E. K.,
odnosno zvala se budući da je u prosincu 2021. godine umrla u Americi. Ona je
tuženiku rekla da kako je mogao dopustiti da tužitelj tako brzo nakon majčine smrti
dovede drugu ženu u kuću jer se ona sa time nije slagala. Međutim, tuženik se je
slagao i nije imao ništa protiv toga. U vrijeme kada je ta žena došla živjeti kod
tužitelja, tada su još zajednički živjeli tužitelj sa tom ženom i tuženik sa svojom
obitelji. Zajedno su i jeli. Ali tako je bilo i dok je majka bila živa, zajedno su jeli i
tuženikova obitelj i tužitelj i majka. Ta je žena u kuću tužitelja došla živjeti otprilike 5
mjeseci nakon majčine smrti. Nakon otprilike godine dana od vremena kada je ta
žena došla živjeti kod tužitelja tada su nastale nesuglasice između tužitelja i tuženika.
Ona ne zna kada je tuženik uredio stan u kojem sada živi. Tuženik u svom stanu živi
već puno godina. Svjedokinja izjavljuje da tužitelj i žena koju je doveo poslije
majčine smrti, te tuženik i njegova obitelj svi su zajedno jeli u vikendici u kojoj tužitelj
živi, a tuženik sa obitelji je živio u stanu u kojem sada živi tako su spavali u stanu
gdje sada živi tuženik, a jesti su odlazili kod tužitelja. Kuhala je tuženikova supruga.

43. Svjedok D. B. je iskazao da mu je poznato da je između
tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. On ne zna zašto je
među njima sklopljen Ugovor, možda su se međusobno htjeli zaštiti. Po njemu taj
Ugovor nije ni trebalo da sklope jer su oduvijek bili zajedno kao prst i nokat. Zajedno
su jeli, pili, i ne znam iz kojeg razloga su napravili taj Ugovor. Baka, supruga
tužitelja, i majka tuženika je negdje od 2011. godine imala zdravstvenih
problema, imala je i osteoporozu, pred kraj i operaciju srca i tužitelj je bio tu da ju

13

Posl.br. 31 P-597/2020-53

vozi kod doktora. Ali i tuženik je uvijek bio tu pri ruci da uskoči u svemu što treba.
Baka je unatoč bolesti funkcionirala u smislu da je mogla skuhati, koristila se
štakom i tako je funkcionirala otprilike sve do svoje smrti odnosno sve dok nije pala
i slomila kuk. Ne sjeća se koliko vremena prije smrti je slomila kuk. Od kad je slomila
kuk pa do smrti o baki brinula je nevjesta, tj. tuženikova supruga. A i prije nego je
slomila kuk supruga tuženika je znala skuhati hranu kada baka nije mogla, znala je
počistiti kuću. U istom dvorištu postoje 3 objekta, u jednom objektu koji je u naravi
velika kuća živi tuženik sa obitelji, ali tijekom sezone je iznajmljivao stan u kojem
su živjeli pa je sa obitelji preselio u pomoćni objekt u dvorištu - apartman. A u
trećem objektu su živjeli djed i baka. Ali i obitelj tuženika i djed i baka svi su
zajedno jeli kod djeda i bake, sve su zajednički radili. Supruga tuženika podigla je
kredit za uređenje stana u kojem oni tj. tuženik sa obitelji sada žive. Ne zna točno
kada ni u kojem iznosu. Nakon bakine smrti djed je doveo kući jednu ženu. Prije
toga tuženiku je rekao da će dovesti kući jednu ženu. Za tuženika je to bilo prerano
jer je tuženik bio dosta potresen zbog smrti svoje majke. I nakon što je ta žena
došla živjeti kod njega tužitelj i tuženik su i dalje bili u super odnosima. Nakon nekog
vremena odnosi su se narušili. Djed je otputovao u Ameriku negdje prije Nove
godine, moguće na Novu godinu između 2018. i 2019. godine i u Americi je bio
oko mjesec dana jer je ta žena živjela u Americi i malo je bila u Americi malo tu kod
njega. Ovdje je bila otprilike po 2 do 3 tjedna, a nakon toga bi se vratila u Ameriku.
Kada je ta žena došla živjeti kod tužitelja odnosi između tužitelja i tuženika bili su
dobri i jedan period nakon toga također su odnosi bili dobri tako da je i tuženikova
supruga i ta žena međusobno dobro komunicirale i bili su si u dobrim odnosima svi
međusobno. Od tuženika sam čuo da su tužitelj i tuženik razgovarali i tužitelj da je
tuženiku rekao da bi prodao i da bi pola novaca dao tuženiku. Od vremena kada je
upoznao novu ženu tužitelj je u Americi bio tri puta, njoj u posjetu. Djed radi na crno,
zida kamenom i na taj način dodatno zarađuje uz mirovinu. Na upit na koji način je
tuženik uzdržavao tužitelja od vremena sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju
iskazuje da tužitelj i tuženik su sve zajedno međusobno radili, da među njima nije bilo
nikakve podjele, tko će što raditi, sve su radili zajedno.

44. Svjedokinja P. A. je iskazala da joj je poznato, po pričanju od
obitelji tuženika, da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o doživotnom
uzdržavanju. Iskazala je da prije podnošenja ove tužbe i tužitelj i tuženik i njihove
obitelji svi su živjeli u zajedničkom domaćinstvu, supruga tuženika je prala i kuhala.
Zajednički su dijelili troškove života, a obitelj tuženika je plaćala troškove režija. Na
izgled tužitelj nije potreban da mu se pruža uzdržavanje jer on i radi i trči i
kupio si je novi auto i lanjske godine je putovao u Ameriku i po svemu tome po
njezinom mišljenju nema potrebe da ga drugi uzdržava, a prima i mirovinu.
Supruga tužitelja i majka tuženika je dugo obolijevala. Ona je inače jako puno radila
dok su zidali, obavljala je fizičke radove, sa maltom i sve je radila i puno se iscrpila.
Zadnjih godina pred smrt trebala joj je pomoć i tu pomoć pružala joj je nevjesta tj.
supruga od tuženika i tuženik. Majka tuženika nije vozila, pa ju je trebalo i voziti. U
bolnicu ju je najviše vozio suprug tj. tužitelj, a kada je bila operirana u bolnici o njoj
je više vodio brigu tuženik i njegova supruga, nego tužitelj. Supruga tuženika je
donosila špežu, počistila kuću, spremali su drva. Supruga tuženika je jako vrijedna
osoba, ne izlazi i prava je domaćica. Između tužitelja i tuženika bio je dogovor da
tuženik si uredi stan u kojem i sada žive i tako su si oni i uredili. Ali kako bi
dodatno dobili nešto novaca odlučili su da taj stan iznajmljuju tijekom sezone, a za

14

Posl.br. 31 P-597/2020-53

to nisu imali novaca, pa je supruga tuženika podigla kredit i tim novcem su uredili
stan za iznajmljivanje. Za vrijeme kada su iznajmljivali stan tuženik sa obitelji je
preselio u drugi objekat u sastavu kuće gdje su si napravili jedan stančić gdje
mogu živjeti za vrijeme dok se drugi stan iznajmljuje. Kako je vlasništvo upisano
samo na tužitelja, na njegov račun je pristizao novac od iznajmljivanja ali taj novac je
zapravo trebao biti od tuženika. Po pričanju tuženika njemu tužitelj nije dao novac
koji je zarađen od iznajmljivanja, iako je to trebao biti zajednički novac i trebalo ga
je utrošiti u zajedničke dogovore tužitelja i tuženika. Iznajmljivanje je vršeno kroz 2
do 3 sezone. Nakon smrti supruge ona ne zna gdje je tužitelj trošio novac. On si je
našao drugu ženu iz Amerike, te je putovao k njoj u Ameriku i od tada je tužitelj sebi
htio učiniti život lagodnijim i priskrbiti sebi lagodniji život. Tuženik je slijepo sve
vjerovao tužitelju. Tuženik je bio lakomislen, a time mislim reći da je u potpunosti
vjerovao tužitelju. Kada supruga odnosno majka tuženika nije mogla obavljati neće
kućanske poslove sve to je obavljala supruga tuženika. I u razdoblju dok je svekrva
mogla supruga tuženika je znala i skuhati i počistiti kuću kao da žive zajedno jer su
zajedno radili i jeli, samo su odvojeno išli spavati svatko u svoje stanove gdje su
živjeli. Supruga tuženika je uvijek nosila špežu, radila je u ugostiteljstvu. Od
vremena kada je tužitelj u kuću doveo novu ženu a to je bilo iste godine kada mu je
umrla supruga, supruga tuženika nije odlazila kuhati za tužitelja niti je kuhala
tužitelju. Ta nova žena tužitelja nije stalno bila ovdje, ona je dolazila iz Amerike, bila
je ovdje neko vrijeme, duže periode, pa je opet odlazila u Ameriku i tako. Ta žena je
umrla u Americi ili prošle godine ili ove godine, imala je koronu, a ovdje u Hrvatskoj
se nije mogla liječiti. Tuženika nikada nije vidjela da baš on obavlja kućanske poslove
u smislu kuhanja, pranja, čišćenja kuće. Niti tužitelja nije vidjela da on obavlja
kućanske poslove u smislu da kuha, pegla. Nije joj poznato tko danas obavlja
kućanske poslove za tužitelja. Nije joj poznato da li te poslove obavlja tuženik,
odnosno njegova obitelj. Tuženik i njegova obitelj su kućanske poslove za tužitelja
obavljali dok nije došla ta nova žena kod tužitelja, negdje do kraja 2018. godine.
Plaćanje režija i čišćenje apartmana i okućnice to sve su izvodili i plaćali tuženik i
njegova obitelj.

45. Svjedok D. A. je iskazao da je od žene čuo da su tužitelj i
tuženik napravili Ugovor o uzdržavanju. Ne zna da li je tuženik od vremena tog
Ugovora uzdržavao tužitelja. Poznato mu je da se u zadnje vrijeme tužitelj i tuženik
ne slažu, zadnjih 5 do 6 godina, a ne zna zašto se ne slažu. On je kod tužitelja i
tuženika odlazio kod njih doma prije 10 do 15 godina, posljednjih godina nije
odlazio kod njih doma. Dok je odlazio kod tužitelja i tuženika to je bila normalna
obitelj. Svjedok iskazuje da tužitelja sada vidi svako jutro da odlazi u dućan. Bio je
čuo da je tužitelj bio išao u Ameriku par mjeseci. Tužitelj njemu sada ne izgleda
nemoćan. Tužitelj se šeta, a svjedok ide raditi u kampanju. Tužitelj i tuženik su došli
živjeti u Herake 1991. godine. Kod njega su živjeli 10 do 12 godina. Najprije su si
napravili jednu baraku, a poslije su počeli zidati jer su građevinari. Nakon toga,
izgradili su si kuću i kuću u Heraki su gradili između 2010. i 2015. godine kada su
završili. Zajednički su gradili. Supruga tužitelja odnosno majka tuženika je radila
jako puno, i sve fizičke poslove kao i muškarac, i muškarci nisu toliko fizički radili
kao što je radila ona.

46. Svjedokinja S. Ž. rođ. K., je iskazala da ona i tuženik se nisu
svađali i nisu u svađi, samo je on okrenuo glavu od nje. Ona je od tužitelja čula da je

15

Posl.br. 31 P-597/2020-53

između njega i tuženika sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Majka je umrla
prije 4 godine. Dok je majka bila živa sve je bilo super između svih njih u obitelji.
Poslije mamine smrti sve se okrenulo naopako. Ona je uvijek tražila da se tužitelj i
tuženik slažu, da se tužitelja poštiva. Ona se nije miješala u odnose između tužitelja i
tuženika. Tužitelj i tuženik žive u sastavu zajedničkog dvorišta, ali međusobno ne
pričaju. S tužiteljem ne priča nitko od obitelji osim nje i djece. Svađa između tužitelja
i tuženika počela je kad je mama umrla. Nakon majčine smrti o tužitelju nitko nije
brinuo, svi su okrenuli glavu od njega. Ona je rijetko odlazila kod njih jer ima svoju
obitelj. Dok je mama bila živa tužitelj i tuženik i njihove obitelji su zajednički jeli,
živjeli i slagali se. Nakon smrti majke za tužitelja nitko nije kuhao, ona je uskočila
kad je mogla, a ona tužitelju hranu pošalje po svojoj djeci. Tako radi sve od vremena
nakon smrti majke do danas. Ona se čuje sa tužiteljem i on nju nazove i zna joj reći
da si je sada skuhao, da za sada ima jesti, da za navečer neće imati. Dok je mama
bila živa tužitelj je radio svoje muške poslove, a majka je radila svoje poslove.
Mamini poslovi su bili kuhanje, pranje, čišćenje, dok su živjeli zajedno dok je bila
dijete mama je obavljala sve kućanske poslove. Ona tužitelja nije nikad vidjela da
pegla, ali nije imao ni potreba za tim, jer je imao njih, dok je mama bila živa imao je
mamu odnosno suprugu. Ona tuženika nije nikada vidjela da pere i pegla. Koliko
ona zna majka tuženika nije naučila peglati. Njezina majka je bila bolesna, a o njoj se
brinuo tužitelj do smrti. Dok je majka ležala u krevetu kada je bila bolesna kada god
je ona došla u posjetu vidjela je samo tužitelja da o njoj brine. Ona nije vidjela tko je
kuhao, tko je prao, tko je peglao, za to vrijeme kada je majka bila nepokretna i ležala
u krevetu. Ona nije ispitivala tko kuha majci, ni da li je majka gladna ili sl. Majka joj
je uvijek govorila da joj ne fali ništa, da ima sve. To joj je govorila u vrijeme kada je
ležala bolesna u krevetu. Ona nije nikada čistila ni prala kada je došla posjetiti
majku, sve je bilo čisto i uređeno. Ona ne zna da li su se dizali krediti i tko ih je dizao
kada se gradila kuća. Iskazala je da su režije glasile na tužitelja pa su nastale
ovrhe, pa tako i sada ona ima uplatnice za režije na ime oca i tužitelj nije imao
novaca da plati režije, pa je ona rekla da ću onda ona uzeti uplatnice i platiti režije.
Svjedokinja je pokazala račune koje je ona platila i to:

- javna usluga prikupljanja MKO i BKO za period od 01.11.2021. do 31.12.2021. i
to je platila 11.2.2022., iznos je 49,16 kn,

- zatim mjesečna pristojba za TV iznos 80,00 kn da je platila 25.2.2022.,
- mjesečna pristojba za TV za 7 i 8 mjesec 2021. iznos 164,22 kn da je platila

25.2.2022.,

- mjesečna pristojba za TV za 1. mjesec 2022. da je platila 80,00 kn dana 25.2.2022..

Za ostale režije, svako toliko se plate, nešto plati i tuženik. Po pričanju tužitelja
samo zna da se režije ne plaćaju redovito jer tužitelj dobiva opomene, pa kasnije i
ovrhu. Zbog neplaćanja režija za vodu bila je i voda zatvorena. Ne zna točno kada
je bila voda zatvorena, ali bila je zatvorena zbog neplaćanja. Kada dođe opomena i
kada nastane ovrha tužitelj plati te račune. Iz tužiteljeve penzije se skida za plaćanje.
Kada tužitelj treba dobiti penziju on dobije, ali ne može ništa podignuti jer je već onda
0,00 kn jer mu se oduzimaju novci iz mirovine zbog ovrhe. Računi dolaze na ime
tužitelja, ali ne zna u koji poštanski sandučić se računi bace jer i tužitelj i tuženik
imaju zasebno poštanske sandučiće. Tuženikovu ženu nikada nije vidjela, nakon
smrti majke, da ona u kući gdje živi tužitelj ni kuha, ni pere, ni radi išta drugo. Do
smrti majke tužitelj i majka i obitelj tuženika su skupa jeli, pili bili zajedno, kuhali

16

Posl.br. 31 P-597/2020-53

zajedno, pa je tako vidjela i suprugu tuženika. O podizanju kredita ona ne zna ništa.
Njoj otac ništa nije rekao u smislu da li se želi ili ne pomiriti sa ocem.

47. Svjedok N. G. je iskazao da tužitelja poznaje posljednje 3 godine,
a tuženika ne poznaje, ne zna da li ga je ikada vidio. U te 3 godine tužitelja je
vidio 4 do 5 puta. O odnosima tužitelja i tuženika, ne zna ništa. Vidio je račune i
ovrhu na ime tužitelja, jer mu je o tome rekao tužitelj.

48. Svjedokinja S. F. je iskazala da poznaje obje stranke, jer
su joj susjedi, a upoznala ih je 1997. godine, kada je došla živjeti u Herake, a oni
su već tamo živjeli. Tuženikova žena E. i ona su radile zajedno i sjeća se da joj
je tuženikova žena govorila da su tužitelj i tuženik napravili Ugovor kako bi tuženik
bio zaštićen od sestara, a to iz razloga jer su tužitelj i tuženik zajedno ulagali u kuću
koju su gradili stranke, a dok je bila živa njihova žena i majka Azemina, također je i
ona radila. Kada je majka tuženika oboljela o njoj su brinuli tuženik i njegova žena i
tužitelj. Pogotovo u zadnje vrijeme kada je majka tuženika bila lošeg zdravstvenog
stanja, tuženikova žena je kuhala, posjećivala tuženikovu majku u bolnici, tuženik je
plaćao režije. Da su tuženik i njegova žena brinuli o majci tuženika je osobno vidjela,
jer ju je posjećivala i tamo zatekla tuženikovu ženu da kuha i posprema. Kako su
tuženikova žena i ona radile zajedno poznato joj je da je ona dizala i kredit, a i
svjedokinja je u to vrijeme podizala kredit, ne sjeća se točno koje godine, ali bilo je to
prije više godina. Ona poznaje tuženikove sestre, ali nikada ih nije vidjela da su one
dolazile kod majke u smislu da su one kuhale ili pospremale kuću. Od kad je nastao
ovaj problem između tužitelja i tuženika, ona tužitelja jako malo viđa, ponekad ga
sretne na cesti. Majka tuženika umrla je prije 3 ili 4 godine. Par mjeseci nakon
njezine smrti tužitelj si je našao neku ženu. To joj je poznato jer su tužitelj i ona bili na
facebooku prijatelji, pa su si pisali i tužitelj je preko facebooka joj pisao da je ta žena
koju je našao ovdje, da je trenutno u bolnici, da bi htio da kad se ona vrati iz bolnice
da ih posjetim. Tužitelj joj je (svjedokinji) počeo pisati neke gluposti, pa je ona njega
blokirala na facebooku i od tada ona nema kontakt sa tužiteljem. Čula je da je ta
žena koju je bio upoznao umrla. To se i pričalo po selu, a također je čula da tužitelj
sada ima drugu ženu. Tuženik i njegova žena su dobro prihvatili ženu koju je tužitelj
bio upoznao nedugo nakon smrti svoje prve žene. Ona se ne sjeća koliko je kredita
imala supruga tuženika. Poznato joj je da je tuženikova obitelj plaćala režije za sve.
Ona je osobno vidjela, jer je i ona bila s njom, da je tuženikova žena išla po špežu i
za tužitelja, da je plaćala račune ili u banci ili preko mobitela, a vidjela je da su
računi na ime tužitelja. To je sve vidjela i prije i poslije smrti tuženikove majke. Odnos
između tužitelja i tuženika je bio jako dobar, čak i kad je tužitelj, poslije ženine smrti
doveo drugu osobu i tada je odnos između tužitelja i tuženika bio jako dobar, tuženik
i njegova žena su jako dobro primili tu ženu, a otprilike 2 - 3 mjeseca nakon toga
odnosi su se poremetili. Ona ne zna detalje zbog čega su se odnosi poremetili.
Poznato joj je da su tuženik i njegova žena ulagali u apartman, tuženikova žena je i
digla kredit da bi sredili apartman, a tužitelj je uzimao novac od iznajmljivanja i nije
dao novac tuženiku. Koliko ona zna tužitelj i tuženik danas ne komuniciraju. Nikada
nije vidjela da tužitelj kuha, pegla, jer je za njega to radila žena dok je bila živa, a
poslije tuženikova žena.

49. Svjedok O. M. je iskazao da tužitelja i tuženika poznaje od 2010.
godine. On u Heraki, gdje oni žive, ima kuću za najam koju iznajmljuje pa zbog

17

Posl.br. 31 P-597/2020-53

toga odlazi u Herake, pa ih je tako i upoznao. Tužitelj i tuženik su njemu radili oko
kuće kamene zidove i on je njih upoznao kao dobre radnike, precizne. To je bilo

2012. godine. Oni su bili u jako dobrim odnosima međusobno. Nema saznanja o
Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, dakle ne zna da su oni taj Ugovor sklopili, niti
kada. Tuženik mu je pričao da ga tužitelj želi izbaciti iz kuće. To da je sve išlo nizbrdo
nakon smrti žene tužitelja odnosno majke tuženika. Od 2018. godine on nije nikada
bio u kući tužitelja i tuženika, bio je samo ispred kuće. Ali kako nije bio u kući nije
vidio tko bi kuhao i ostalo. On je u kući bio samo u prizemlju, dok je bila živa majka
tuženika vidio je da je ona kuhala, a tuženik i njegova obitelj žive na katu, a on kod
njih na katu nikada nije bio. On ne zna iz kojih razloga su odnosi između stranaka
narušeni. On nije nikada vidio tužitelja da bi si on sam kuhao, prao, peglao. Ali
tužitelja je samo vidio da radi u vrtu. Imaju susjedne nekretnine, pa je to vidio. On ne
zna u kakvim su odnosima danas tužitelj i tuženik, ni da li tužitelj izbjegava tuženika.

50. Svjedok B. Z. je iskazao da stranke poznaje od malena, oni su
došli živjeti u Herake, a to je relativno blizu mjesta gdje on živi. Sa tuženikom je
išao u školu. Zajedno su igrali nogomet. Svjedok je bio predsjednik nogometnog
kluba i tako su se družili i postali prijatelji. On poznaje obitelj stranaka, jer su si
međusobno pomagali, tužitelj i tuženik su njemu pomogli zidati, a on je njima
pomagao obrađivati vrt i piliti drva. Majka tuženika umrla je 2018. godine, i nakon
njezine smrti o tužitelju su brinuli tuženik i njegova žena. On ne zna što se između
tužitelja i tuženika desilo, dobro poznaje oba od njih i uvijek su oni zajedno gradili i
sve drugo su zajednički radili. Tužitelj je uvijek govorio da sve to radi za tuženika. Ne
zna što se među njima desilo. Tužitelja nije vidio otprilike 2 godine. Tuženik i
njegova žena su i za života majke tuženika istu vozili kod doktora kad je trebalo,
više puta i u Zagreb. Tužitelj je uvijek bio čist i uredan i on vjerujem da je to zato jer
su tuženik i njegova žena brinuli o njemu nakon smrti žene. Njemu je poznato da je
obitelj tuženika digla kredit za uređenje apartmana za iznajmljivanje, ali ne zna na
čije ime je kredit podignut. To je bilo otprilike prije 2 do 3 godine, i u konačnici
apartman je bio spreman za iznajmljivanje te je i iznajmljivan. On ne zna tko je ubirao
najamninu. Koliko je njemu poznato kuća i apartman je upisano na ime tužitelja. To
se radi o jednoj kući i u toj kući na katu živi tuženik, a tužitelj u prizemlju ili u
pomoćnoj zgradi blizu kuće. Svjedok po pričanju tuženika zna da je tužitelj poslije
smrti žene pronašao neku prijateljicu i s njom negdje otišao, ne zna da li je to otišao
u Ameriku ili negdje drugdje. On je prije nekog vremena bio u Herakima i tuženik mu
je rekao da je tužitelj u kući. Iskreno, on je htio porazgovarati sa tužiteljem jer mu je
nepojmljivo da oni međusobno ne razgovaraju, a to s obzirom da ih je ranije
poznavao i zna da su jako dobro funkcionirali i da su si bili u jako dobrim odnosima.
Tuženik mu je rekao da tužitelj priča da će on sve to prodati. A njemu je to
nevjerojatno da bi mogao učiniti jer kamo bi onda tuženik išao živjeti. Nakon smrti
žene tužitelja on je osobno vidio da su tuženik odnosno njegova žena kuhali tužitelju,
družili su se, zajedno su bili u istoj kući, u istom dvorištu i to je sve bilo do prije
otprilike godinu dana ili tako nešto. Moguće je da tužitelja nije vidio godinu i pol
dana, zbog proteka vremena ne može se točno sjetiti. On je auto tužitelja vidio u selu
Heraki, ali kada je vidio auto nije vidio i tužitelja osobno. On ne zna da li tužitelj zna
sam kuhati i održavati kuću i sebe. Njemu je poznato da je između tužitelja i tuženika
sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nije mu poznat razlog sklapanja takvog
Ugovora. Ali s obzirom na činjenicu da su tužitelj i tuženik otac i sin, te s obzirom na
činjenice godine starosti, da se stariji mora pobrinuti za svoju starost jer je potreban

18

Posl.br. 31 P-597/2020-53

da se zbog starosti neko o njemu brine, njemu je najnormalnije da je sklopljen takav Ugovor između oca i sina. Nakon smrti žene tužitelja, tužitelj je bio čist, uredan.

51. Svjedok R. Ž. je iskazao da tužitelja i tuženika poznaje od 2017.
godine tj. od te godine jer se tada oženio sa kćerkom tužitelja, odnosno sestrom
tuženika. Njegova žena zove se S. Ž.. Njemu je tužitelj rekao da je sa
tuženikom, svojim sinom, sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. To mu je rekao
prije otprilike 2 do 3 godine. On ne zna razlog zašto su sklopili taj Ugovor. Prije više
vremena otprilike nešto nakon sklopljenog Ugovora, tužitelj mu je pročitao dio tog
Ugovora i to mu je pročitao dio u kojem piše da je tuženik dužan uzdržavati tužitelja.
On je vidio da je tuženik uzdržavao tužitelja. Vidio je da ga je dvorio, radili su zajedno
oko kuće, pomagali su si. Tužitelju je kuhala, prala i čistila tuženikova žena. On ne
zna da li je i danas to tako, jer više nije u kontaktu sa niti jednom stranom. On više
nije u kontaktu s njima, već godinu dana, od kad je otišao od svoje žene, a sada se i
službeno razvodi. Tužitelj si zna sam skuhati, čistiti, pospremiti. Odnosi između
tužitelja i tuženika bili su dobri. Ali bili su i loši kada je tužitelj rekao da želi prodati
kuću i otići u Ameriku. U Ameriku je htio ići jer je tada imao curu u Americi. On ne
zna da li je tužitelju isključena voda, ni koliki su, niti koliki su bili prihodi tužitelja. On
ne zna da li je tužitelj odbijao pomoć od tuženika. I dok je bila živa žena od tužitelja,
tuženikova žena je kuhala i vodila brigu o njima. Tužiteljeva žena je bila bolesna ali
i kada nije bila bolesna, tuženikova žena je stvarno pomagala. I nakon smrti
tužiteljeve žene, tuženikova žena je i kuhala i pomagala i prala veš tužitelju. Sanela
Žilić, kćerka tužitelja da je platila račun mobitela tužitelja u vrijeme kada je tužitelj
bio u Americi. Njemu je poznato jer je vidio da je tužitelj uzimao račun iz poštanskog
sandučića i te račune je držao u kući. U vrijeme kada je tužitelj bio u Americi, ključ
od kuće je dao svjedoku da zalije cvijeće koje ima u kući, tužitelj je njega to zamolio,
ali ne u smislu da to ne bi htjeli učiniti tuženik i njegova žena, već ga je tako zamolio
jer su si bili dobri. On ne zna da li je tužitelj račune dao tuženiku. On sada ništa ne
zna o strankama, ne zna niti gdje bi sada bio tužitelj. On ne zna kakve su bile
imovinske prilike tužitelja.

52. Svjedok M. T. je iskazao da tužitelja i tuženika poznaje jako puno
godina, tuženika oko 40 godina, a tužitelja oko 25 godina. On zna da je između
stranaka sklopljen Ugovor, ali ne zna kada. Dok je bila živa žena tužitelja, o njoj su
zajedno skrbili i tužitelj i tuženik, vodili su je kod liječnika kada je trebalo. Nakon
smrti žene tužitelja brigu o tužitelju vodio je tuženik i njegova žena. Tužitelj i tuženik
su sve zajednički radili, stvarali. Kada je on zbog posla bio kod tužitelja i tuženika i
kada je još bila živa njihova žena odnosno majka, on je jeo kod njih, ne zna tko je
skuhao, ali svi su zajednički jeli. Zapravo iskazuje da je sigurno kuhala žena od
tuženika jer je njegova majka bila bolesna. Nakon smrti žene tužitelja, on ga je, čini
mu se jednom vidio, bio je čist, uredan. Tužitelja posljednjih otprilike godinu i pol
dana nije vidio. On je bio čuo da je tužitelj bio otišao u Ameriku, pa da je bio i u
Austriji, ali više detalja o tome ne zna. On ne zna kakvi su odnosi danas između
tužitelja i tuženika. Za prije zna da su njihovi odnosi bili dobri, zajedno su sve radili,
tužitelj je govorio da to sve radi zbog tuženika. Problema prije nikada među njima nije
bilo, bar on nije čuo. Nakon smrti žene tužitelja tuženikova žena je i čistila i prala.

53. Svjedokinja E. K. je iskazala da se za tuženika udala 2002.
godine i otprilike od te godine poznaje i tužitelja. Živjeli su svi zajedno s time da je

19

Posl.br. 31 P-597/2020-53

tada živjela s njima i svekrva, živjeli su normalno, svi zajedno u istoj kući, jeli su, pili,
sve su radili zajednički. 2018. godine je umrla njezina svekrva i nakon njezine smrti
su nastavili normalno živjeti. Nakon nekog vremena tužitelj je odlučio dovesti jednu
prijateljicu. Njezin muž je tu ženu poznavao, ona ju nije ranije poznavala. Ona se baš
s njome "našla", slagale su se, jeli, pili zajednički. Kćerke tužitelja nisu se baš
slagale da im tužitelj dovede drugu ženu. Tuženik i tužitelj sve su zajednički radili,
građevinari su pa su zajednički gradili, pa su tako se i dogovorili da će nakon smrti
oca to biti od sina tj. njezinog muža, tuženika, kćerke tužitelja su išle svaka svojim
putem. Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tužitelja i tuženika je napravljen
dogovorno između njih, dobrovoljno. Svekrva je bila u lošem zdravstvenom stanju pa
su fizičku brigu o njoj preuzeli ona i tužitelj, pa su je i presvlačili. To bi bio činio i
tuženik, ali joj je više bilo neugodno. Tuženik se ponudio da bi ju i on presvlačio, ali je
svekrvi to bilo neugodno. Od kad je svekrva bila u lošem zdravstvenom stanju ona
je preuzela kompletnu skrb o kuhanju, pranju, čišćenju, a dok je svekrva mogla
raditi i ona je kuhala i radila sve drugo po kući. Režije i troškove vezane za kuću
plaćali su oni tj. tuženik. Ubrzo nakon što se udala, možda godinu dana kasnije,
tužitelj je napustio posao u tvrtki Viadukt i nastavio je raditi "na crno" u
građevinarstvu. Svekrva nikada nije bila zaposlena, uvijek je radila samo u
domaćinstvu. Ona je zapravo radila i na građevini i obavljala fizičke poslove, tako je
npr. pomagala praviti maltu i slično. Tužitelj je uvijek govorio da kuću koju grade u
Herakima je kuća koja će pripadati nama tj. njezinom mužu, tuženiku, i njoj budući da
su oni gradili i ulagali i po 14 sati dnevno. Tuženiku se bila dogodila jedna nesreća
kada je pao, slomio ruku, pa je bio operiran a kako su već bili napravili i kat tužitelj je
predložio da taj kat srede i iznajmljuju i da će im biti financijski lakše. Tuženik i ona su
to učinili i stan na katu su iznajmljivali, a novce od iznajmljivanja je primao isključivo
tužitelj. Inače za iznajmljivanje tog stana ona je digla kredit i još uvijek ga otplaćuje.
Od agencije za iznajmljivanje su trebali dobiti i karticu kao dokaz da može
iznajmljivati, međutim tu karticu tužitelj njima nikada nije predao. Prvu sezonu kada
su iznajmljivali rekao je tužitelj neka novci od te prve sezone bude za srediti ostatak
kuće i tuženik je pristao na to neka onda taj novac od iznajmljivanja bude za te
potrebe. A i druge sezone je bilo isto, pa je tuženik sa tužiteljem dogovorio da te
novce od iznajmljivanja podijele po pola, međutim do toga nije došao, te je novac
zadržao samo tužitelj. Tada je već bila došla ta žena - prijateljica tužitelja iz Amerike.
Kada je ona došla ona je njoj znala reći, danas mi se ne kuha pa idemo na ručak
van, ona i tužitelj, pa tako je znala reći da danas idu npr. u Pazin, odnosno da je
bila u Pazinu na frizuri i tako slično. Apartman koji se iznajmljivao čistili su isključivo
ona i tuženik, oni su dočekivali i otpraćivali goste i sve vezano za iznajmljivanje su
radili ona i tuženik. Tada je tuženik bio operiran, bilo je to 2019. godine (čini joj se).
Kada tuženik nije primao nikakvu plaću, živjeli su samo od njezine plaće. Nakon toga
je ona odlučila dignuti kredit kako bi uredili apartman na katu za iznajmljivanje. U to
vrijeme je ona imala plaću oko 5.500,00 kn. Kredit je podigla u iznosu od

205.000,00 kn. Rata kredita joj je iznosila 3.200,00 kn, a sada iznosi oko 430,00
eura. Kredit je podigla na rok od 7 godina. Imaju i dijete, skrbe o njegovom
školovanju, u 7 mjesecu ove godine napunit će 20 godina. Oko 25.000,00 kn bila je
zarada od iznajmljivanja tijekom godine, radilo se o par mjeseci iznajmljivanja tijekom
godine. Čak i za vrijeme kada je sa tužiteljem bila ta žena iz Amerike ona je znala
otići u Ameriku, a tužitelj je ostao ovdje, pa je svjedokinja čistila i prala i kuhala
tužitelju i zajedno su jeli i pili. Kako je tuženik vidio da je tužitelj potrošio sve novce od
iznajmljivanja, ne samo od prve sezone, već i od druge, rekao mu je da bi trebalo da

20

Posl.br. 31 P-597/2020-53

plati bar pola računa, međutim tužitelj se na to razljutio i istjerao tuženika iz kuće. Oni
nisu mogli živjeti, nisu imali ni za hranu nakon što je ona morala platiti kredit je bila
podigla za uređenje apartmana za iznajmljivanje. Tužitelj je od tuženika tražio da
mu kupi auto, ali s obzirom da nisu imali novaca tuženik mu to nije mogao udovoljiti.
Zatim je tužitelj od tuženika tražio da napravi bazen i da će tužitelj dati dio novca od
iznajmljivanja, ali kako oni nisu imali novaca tuženik mu nije mogao izgraditi bazen.
Apartman koji se uredio za iznajmljivanje, između stranaka je postojao dogovor da će
ne samo taj apartman, nego cijela kuća biti vlasništvo tuženika nakon smrti tužitelja.
Tuženik nije nikada tražio da tužitelj prepiše vlasništvo na tuženika prije smrti
tužitelja. Tuženik je tek nakon toga što je tužitelj tražio raskid Ugovora tražio tužbom
da se utvrdi vlasnikom jer su oni sve gradili i ulagali. U posjedu apartmana su oni
jer oni žive u njemu. To je i napravljeno tj. izgrađeno da oni mogu živjeti u njemu jer
je to bio dogovor tužitelja i tuženika. Ne postoji drugi apartman koji bi se mogao
iznajmljivati. Kada je taj apartman u kojem sada žive bio iznajmljivan, oni su si pored
garaže napravili jedan apartman u kojem bi mogli živjeti za vrijeme kada se ovaj drugi
apartman na katu može iznajmljivati. Tužitelj je imao sve ključeve od svega onoga
što su oni imali, a kada je tužitelj istjerao tuženika iz kuće, od tada tužitelj nema
ključeve od apartmana gdje oni žive, niti od tog malog apartmana pored garaže.
Tužitelj je njima zaključao donji kat kuće i kuću gdje su prije ranije svi zajedno živjeli,
a u toj kući ostao je živjeti tužitelj. Ona ne zna koja primanja ima tužitelj, niti se ikada
znalo koliko on zarađuje. Kada se tuženik ozlijedio bio je godinu dana bez posla i
tada je ona bila podigla kredit o kojem je iskazivala. Negdje 2020. ili 2021. godine je
tužitelj istjerao tuženika iz kuće. Od tada oni ne komuniciraju. Tužitelj ne želi
komunicirati sa sinom. Tužitelj je čak i preko punomoćnika odvjetnika bio pozvan da
se on i tuženik dogovore o nastalom problemu. Tuženik je jednom pokušao ići kod
tužitelja, da se dogovore i pomire, ali tužitelj ga je istjerao. Svjedokinja zna sadržaj
Ugovora o doživotnom uzdržavanju i kada ga je pročitala ostala je jako iznenađena
da jedan otac može tražiti od svog djeteta npr. džeparac, mobitel i slično, a sam on
to svom djetetu nije pružao. Ona ne zna da li je tuženik davao tužitelju ikada bilo
kakav džeparac. Za vrijeme kada je tuženik bio bez posla tužitelj nije imao potrebe
za džeparcem i ostalima. Ona je kuhala i čistila i to je radila i za tužitelja. Tužitelj zna,
i skuhati i pomesti, i počistiti. Zna skuhati svašta, možda ne zna konkretno neke pite
raditi, ali zna kuhati. Imanje se sastoji od 3 katastarske čestice i sve te tri kat.
čestice su jedna cjelina. Ona nije nikada vidjela tužitelja da skuplja plastične boce.
Imao je boce od vlastite uporabe u kući i to je skupio. Od razdoblja sukoba između
tužitelja i tuženika, tuženik nije obavljao nikakve poslove za tužitelja, a nije bilo
nikakve potrebe jer je tužitelj to mogao sam učiniti. Ta saznanja ima jer vidi
svakodnevno, živimo u istom dvorištu. Tužitelj sređuje donji kat kuće, kupio si je auto.
I nakon što je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju tužitelj je radio "na crno",
kada je upoznao tu ženu iz Amerike otišao je u Ameriku i bio tamo nekih 6 mjeseci,
pa se nije ni javio nikome od njih, osim Saneli, kćerki tužitelja, ali joj je rekao da njima
ništa ne treba govoriti.

54. Svjedok R. A. je iskazao da mu je poznato da je između
njegovog djeda i tetka sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, samo ne zna
kada je Ugovor sklopljen. Između tužitelja i tuženika prije su odnosi bili jako dobri, a
poslije se sve promijenilo tako da su odnosi sada među njima kao da su najveći
neprijatelji. Odnosi su među njima loši, vjerojatno od kada je sklopljen Ugovor. Loši
odnosi između stranaka su posljednjih godinu ili godinu i pol dana. On u Zadru

21

Posl.br. 31 P-597/2020-53

boravi od prosinca 2022. godine, a do tada je živio na adresi u Lovreču. Dok je i
živio i boravio u Lovreču on je u Herake odlazio svaki drugi dan jer je djedu nosio
jesti i pomoći mu spremati drva. To je odlazio posljednjih cca godinu dana. On je
vozački ispit položio 2020. godine, tada između stranaka nisu bili baš dobri odnosi.
Ne sjeća se koje godine je umrla baka. Na upit da li mu je poznato zbog čega su se
tužitelj i tuženik posvađali iskazuje da koliko shvaća zbog uzdržavanja, da je sve
trebalo biti u redu, ali nije bilo. Dok tužitelj i tuženik nisu bili u svađi, tuženik je
uzdržavao djeda. A poslije svađe među njima, tuženik nije uzdržavao djeda. Njegova
mama zove se Sanela i ona je kuhala djedu nakon što su se djed i tetak posvađali, a
on je tužitelju autom vozio hranu kako je već i iskazao. Tužitelj u kući gdje živi ima
klimu i peć na drva. On je tužitelju prošle godine (2022.) autom vozio drva. Drva je
vozio samo prošle godine. Tužitelj, sada živi u baraki, on u baraki živi od kad on zna
za sebe. Ta baraka, koliko on zna, ne prokišnjava. On je kod tužitelja u baraki zadnji
puta bio prije otprilike mjesec dana. Uz tu baraku odnosno u sastavu jedne cjeline
postoje još dva apartmana namijenjena za turiste, ali u jednom većem apartmanu
živi tuženik. Oba dva apartmana su se iznajmljivala, a novce od apartmana je primao
tetak, to je čuo. On nije vidio da su tužitelj i tuženik raspravljali vezano za novac
dobiven od iznajmljivanja apartmana. Tužitelj je imao i ima ključeve tih apartmana i
danas. On ne zna da li tužitelj može ući u apartmane, ne zna da li su izmijenjene
brave. Tužitelj živi od svoje mirovine, ne zna koliku mirovinu prima tužitelj. Tužitelj se
žalio da nema dovoljno novaca za svoje potrebe. Njegova mama kuha tužitelju i nosi
mu se hrana sigurno već nekoliko mjeseci. Tužitelj zna kuhati, ali možda samo juhu i
to je to i to gotovu juhu iz vrećice. On je vidio djeda da skuplja plastične boce, a to je
radio zato jer nije imao novaca. Ako je njemu ostalo nešto boca da ih je imao, odnio
ih je tužitelju. Tužitelj i tuženik više ne komuniciraju uopće. On ne zna da li je tuženik
pokušao pristupiti tužitelju da se pomire. Što se tiče režija zna da tužitelj i tuženik
imaju zajednički komunalni kontenjer i troškove toga plaća tužitelj, ali ne zna od kada.
Ne zna ništa vezano za brojila za struju, tj. ne zna da li je jedno ili više. Koliko on zna
struja nije nikada bila isključena. On nije nikada kod tužitelja vidio nikakve opomene
za račune. Tužitelj je skupljao boce od doma što mu je ostalo, od coca cole i sokova i
te boce je odlagao u vreću. On ne zna tko sada tužitelju nosi hranu, na primjer jučer
ili prethodnih dana. Od kad boravi u Zadru od prosinca 2022. godine on ne može
baš često dolaziti ovdje. On telefonski kontaktira sa majkom, ona mu nije ništa rekla
tko nosi hranu tužitelju. On zna da tužitelj ima zdravstvenih problema sa srcem.
Djeda nije nikada vodio kod doktora. Djed trenutno ne putuje, jer nema kamo. Zna da
je bio u Americi, ne znam kada. Prije nego je otišao za Zadar zna da je djed dodatno
radio po 3 sata dnevno na građevini. Jedan manji apartman ima samo jednu etažu
tj. prizemnu i on je uređen. Drugi veći apartman ima dvije etaže tj. prizemlje i kat,
prizemlje nije uređeno, a na katu živi tetak sa obitelji. Prizemlje tog većeg apartmana
nije uređeno, jer ga nema tko uređivati. Zadnji puta u tom prizemlju bio je prije
prosinca 2022. godine. U prizemlju tada nisu bile postavljene pločice. Dok je baka
bila živa, i kada je bila bolesna, brigu o njoj vodio je djed. Ne zna kako su se u
kućanstvu između stranaka trošili novci jer nije živio sa njima. Zna da su i djed i tetak
gradili zajedno. Ne zna da li su se dizali nekakvi krediti za potrebe tog građenja.
Djedu je poslao novce da si kupi frezu za vrt 2022. godine. Poslao mu je novce, jer
je radio cijeli dan i živio je u Lovreču, zato mu ih nije osobno odnio. Svojoj majci je
dao novac da ga dadne djedu. Moj djed samo od penzije nije imao mogućnosti si
kupiti frezu. Djed je išao u posjet rodbini u Bosnu, ne zna točno kada, ne znam tko

22

Posl.br. 31 P-597/2020-53

je financirao put u Bosnu. Konkretno otišao je u Prijedor, čini mu se da je putovao sam, sam je vozio.

55. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka A. B., D.
B., P. A., D. A., N. G., S.
F., O. M., B. Z., R. Ž., M. T., E.
K. i R. A. jer su iskazivali uvjerljivo, sigurno, ono što znaju iz
neposrednog saznanja ili iz pričanja stranaka. Svjedokinja S. Ž. nije
iskazivala uvjerljivo, ni logično, a u ukupnosti njezinog iskaza sa svim ostalim
provedenim dokazima utvrđeno je da je ista iskazivala pristrano.

56. Tužitelj je na zapisnik dana 31. ožujka 2023. godine dao iskaz slijedećeg
sadržaja: "Ja sam sa sinom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju jer ja imam još
4 kćerke i da ne bi neka od njih nešto tražila na nekretninama koje su navedene u
Ugovoru. Ugovor je sklopljen na moju inicijativu. Prije tog Ugovora moj sin se nije
imao potrebe brinuti o meni. Dok je moja žena bila živa ona nije htjela ni čuti da ja sa
sinom napravim ugovor o doživotnom uzdržavanju jer je rekla da mi imamo još
djece. Rekla mi je da ne mislim da će moj sin biti prema meni, kao što sam ja bio
prema svojoj majci. Prije sklapanja predmetnog Ugovora, kada god je trebalo nešto
da zajedno radimo sin i ja, sin je uvijek govorio "što ja imam za raditi, kad to ionako
ništa nije moje". Prije sklapanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju sin i ja smo bili u
dobrim odnosima, osim ponekad. Sin ima svoj obrt, i kada su neki novci u vezi
njegovog obrta sjeli na račun obrta, i kada sam ga ja pitao da mi nešto dadne od
novaca, on je odgovorio da na računu obrta nema novaca, od kuda da mi ih dadne.
U tom obrtu sam radio sa njime i ja, ali ne kao zaposlenik, već sam mu pomagao.
Obrt sina se bavi završnim radovima. Nekad sam mu pomagao raditi i po 10 sati
dnevno, nekada manje, kada sam npr. ženu morao voziti kod doktora. U obrtu
pomagao sam mu prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pomagao sam
mu otprilike od 2003. godine do 2016. ili 2017. godine. Ja sam bio radnik u tvrtki
Viadukt i u toj tvrtki sam radio do 2002. godine. Te godine sam napustio tvrtku
Viadukt kako bi se mogao brinuti o svojoj ženi. Ja nekad odem raditi samostalno i na
taj način sam se financirao. Kod jednog austrijanca, koji ima kuću u Herakima,
održavao sam mu kuću. Kod sina u obrtu pomagao sam mu raditi do 2016. godine,
ali budući da nisam od čega živjeti, nadalje nisam više mu pomagao, već sam išao
samostalno raditi kako sam što pronalazio. Uglavnom sam nekome sazidao neki
zidić, pokosio. Ne mogu se izjasniti koliko sam to dodatno zarađivao nekada mi je
bilo dostatno da ženu mogu odvesti do Zagreba, do Rijeke, Pule, kod doktora zbog
bolesti. Ja sam sada u mirovini od 18. veljače 2020. godine. I primam mirovinu u
iznosu od 286,00 eura. Ja bi i danas dodatno nešto radio, ali ne mogu zbog svega
pomalo, malo zbog zdravlja, malo zbog žalosti. Oko kuće održavam u smislu da
uređujem masline, obrađujem vrt, zasijao sam vrt. Kada sam sklapao Ugovor sa
sinom meni je bila namjera da mi on financijski pomaže i da mi ne govori "ništa nije
moje pa što bi radio". Sadržaj Ugovora bila je i obveza o prehrani, ali sin se nije
pridržavao te obveze, nije mi ni kuhao, ni spremao hranu, ni robu, ma ni njegova
žena to nije činila. Robu sam si ja sam prao u mašini. Ja sam bio u Americi 2019. na

2020. godinu i kada sam se vratio iz Amerike više nisam našao mašinu u kojoj sam
ja prao robu. Ja nisam pitao sina gdje je mašina, jer mi ne komuniciramo. U 11.
mjesecu 2018. godine ja sam sina pitao da mi dadne 100,00 kn za benzin za auto.
Odgovorio mi je da nema. Osim toga rekao mi je "Ja ću tebi davati onaj puta kad

23

Posl.br. 31 P-597/2020-53

padneš na postelju". To me jako zaboljelo. Odnosi između sina i mene su postali loši
ubrzo nakon što smo sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ubrzo nakon što je
od suda došlo rješenje da je Ugovor proveden. Nakon sklapanja Ugovora sin je
došao kod mene, 2018. godine, sa puno računa, i pokazujem da je snop računa
izgledao debljine cca 10 cm, i rekao mi to su sve računi koje moraš platiti, a ukupno
se radilo o 3.700,00 kn otprilike. Ja sam primao novce od turista koji su bili u
apartmanima, od 2017. godine sve te novce dobivene od turista sam trošio za
kupnju vrata, prozora, građevinskog materijala. Kod nas je kao podstanar živio kao
jedan radnik i plaćao je stanarinu i novci od te stanarine su išli kod sina i sa tim
novcem sin je plaćao režije. A taj stanar se zvao Idris Čenanović, on je bio kod nas
podstanar 2018. godine, u razdoblju 7 do 8 mjeseci. Kada mi je sin donio račune
vrijednosti ukupno oko 3.700,00 kn rekao mi je da ja to moram platiti, a ja sam mu
odgovorio da bi on meni trebao davati novac. Također mi je rekao, a to je bilo u
baraki gdje mi je i donio tih puno računa da ja ne mogu primati svakoga ovdje. Rekao
sam mu da je to moje i da on ima tamo dalje puno svojih pragova i da ja mogu
primati u baraki koga hoću. Sin mi je odgovorio da je i to njegov prag. Nakon toga,
sin i ja više međusobno ne razgovaramo. Nakon par dana od tog događaja tuženik
se odselio na kat apartmana u kojem su ranije bili turisti. Nakon toga, ja nisam
mogao primati turiste u taj apartman u koji je tuženik sa obitelji uselio. A dobivao sam
od Porezne uprave da plaćam paušal za iznajmljivanje turistima, a nisam mogao
primati turiste kad je tuženik uselio u apartman. Ja sam sa tvrtkom Novasol koja je
posrednička tvrtka za pronalaženje turista imao Ugovor na dvije godine, a kako
nisam mogao iznajmljivati apartman, ja sam raskinuo Ugovor sa tvrtkom Novasol i
zbog raskida Ugovora ta tvrtka mi je poslala kaznu da platim i to sada pokazujem i
to se zove opomena pred ovrhu.

Sudac konstatira da je tužitelj pokazao list papira na kojem je u uvodom
dijelu napisano odvjetnik M. Z. i naziv N. A. i u potpisu je N. A.
p.p. i pečat i potpis odvjetnika, te je isto naslovljeno na E. K., H. 17,
predmet: opomena pred ovrhu, Rijeka, 24.6.2021. godine i navodi se iznos od

3.861,00 eura - dugovanje na dan 15.6.2021. godine. Navedeno se pokazuje
punomoćnicima stranaka.

Također pokazujem opomenu Porezne uprave datiranu 30.8.2021. godine
oslovljenu na moje ime Emir Kahteran, vezano za dug u iznosu od 1.973,53 kn, za
zakašnjelo plaćanje poreza i drugih javnih davanja, a iskazujem da se navedeno
odnosi za dohodak iznajmljivanja soba.

Svjedok nastavlja:

Apartman za iznajmljivanje nalazi se na katu i to je apartman u kojem tuženik
sa obitelji sada živi, to je sve u sastavu obiteljske kuće. Tuženik od 2019. godine živi
u tom apartmanu, a ranije je živio u drugom, manjem apartmanu, a taj drugi manji
apartman je sa druge strane i on je fizički odvojen. U prizemnom dijelu većeg
apartmana, na katu živi tuženik sa obitelji, a u prizemlju nitko ne živi i u tom dijelu
prizemnom se ne može živjeti, to prizemlje ja polako uređujem kako mogu, u to
prizemlje donosim povoljni namještaj koji mi da familija iz Švicarske, Austrije,
Zagreba. Ja živim u baraki u kojoj jedna soba prokišnjava i ta baraka je u istom
dvorištu. Baraka je od dasaka. Od prošle godine baraka u dijelu gdje je jedna soba
prokišnjava. Ja pokazujem fotografije za koje tvrdim da baraka prokišnjava i
pokazujem najprije jednu fotografiju na kojoj se vidi drvena baraka, zatim pokazujem
drugu fotografiju na kojoj se vidi da postavljam neke cerade na krov, a treću

24

Posl.br. 31 P-597/2020-53

fotografiju pokazujem gdje se vidi soba koja prokišnjava i vide se plastične posude.
Ja nemam novaca da bi mogao popraviti baraku da više ne prokišnjava. Ja ne znam
glačati, mašinu za rublje znam uključiti. Što se tiče kuhanja kupim si gotovu juhu i
kupim si salame i kruha. Dok je kćerka živjela u Lovreču ona mi je donosila kuhanu
hranu u razdoblju od 2020. godine pa do 2022. kada je preselila u Poreč i nakon što
je preselila u Poreč, budući da nema auta ne donosi mi kuhanu hranu. Kada sam ja
ovdje u gradu Poreču svratim do nje, pa mi dadne da sa sobom ponekad ponesem
kuhanu hranu. Sin je i prošle i pretprošle godine pobrao sve masline koje sam ja
obrađivao i zadržao je za sebe korist koja je dobivena od tih maslina, a meni nije
ništa od toga dao. Dok sam ja ubirao masline od prodaje odnosno od dobivenog
ulja, ja sam ulje prodao i od novaca od prodaje ulja kupovao sam si drva. Od kad
nemam tih prihoda od maslina ne kupujem drva, ali prošle godine mi je drva poklonio
Serđo Krizmanić, a pretprošle godine Marčelo Pršurić besplatno. Danas je unuk
iskazao da mi je on doveo drva autom, a ta drva koja je doveo unuk financirao je on
i moja kćerka. Prije sam iskazao da sam bio u Americi, te sada dodajem da kada
sam se vratio iz Amerike nisam više našao ni kokica ni kokošinjca, a koje sam ranije
imao. Dok sam imao kokice ako sam imao višak jaja sam ih prodao, a ako nisam
imao višak nisam ih prodao, već sam ih koristio za svoje potrebe. Ja sam u Ameriku
bio otišao u dva navrata jer sam tamo imao i rodbinu i svoju prijateljicu koja je
nažalost preminula. U jednom navratu sam bio mjesec i pol do dva, a u drugom
navratu sam bio duže jer se zbog korone nisam mogao vratiti kako sam planirao.
Rodbinu koju imam u Americi i kod kojih sam bio oni su mi puno novaca poslali od

2019. pa do 2021. godine. Ja nisam od njih tražio da mi šalju novce, ali oni su vidjeli
da sam ja u krizi pa su mi slali. U zadnje vrijeme mi pomaže rodbina iz Švicarske, a
prezivaju se Hodžić, a imena njihova su Sandi, Eldin, Amer, Mirheta. A rodbina iz
Amerike imaju prezime Kahteran, a zovu se Emsuda, Edita, Šahinović. Ja sam u
Ameriku putovao da bi, kada idem u mirovinu, da imam nešto novaca na računu.
Rodbina iz Amerike mi je financirala put za Ameriku. Ja sam na taj način uspio nešto
uštedjeti. Meni nije bila isključena ni voda, ni struja tu gdje živim. U ljeti 2022.
godine u Herakima je bio požar, noću i mene je telefonom nazvao unuk u 2,00 sata
noću i rekao mi je da u Herakima veliki požar, da je požar došao blizu kuća i kada
sam ja izašao vidio sam da je vani puno dima, da su iskrice već počele padati. Ja
sam čuo da na terasi gdje živi sin, da razgovaraju sin, snaha i unuk. Ja u sina više
nemam povjerenja, izgubio sam sigurnost u njega. Od kad su narušeni odnosi
između nas dvoje, sin mi nikada nije pokušao pristupiti radi pomirenja. Niti ja nisam
pokušao pristupiti sinu radi pomirenja. Ja se nikada nisam pokušao obratiti sinu od
kad smo se posvađali kako sam već ranije iskazao, pa da mi je on okrenuo leđa.
Kada sam se ja bio vratio iz Amerike, ja sam samo sinu tuženika rekao, jer kad sam
se vratio iz Amerike vidio sam u prizemlju da postoje neki rekviziti, utezi i sl. za
teretanu, pa sam sinu tuženika rekao neka kaže ocu da makne te stvari iz prizemlja, i
to je jedina prilika kada sam ja na taj način komunicirao nakon narušenih odnosa.
Ja se sa sinom mogu pomiriti, ali u njega više nemam povjerenja. Ja se sa sinom
mogu pomiriti ali samo da se nastavimo pozdravljati kao susjedi sa pozdravom
"zdravo, zdravo". Ja se bojim kada budem star i kada budem nemoćan i kada se ne
budem mogao brinuti sam o sebi, da sin neće brinuti o meni. U mjestu Heraki
tijekom ljeta bude oko 100 turista i oni bacaju plastične boce, pa ja te boce pokupim
pa si nešto kupim od hrane, platim si osiguranje, smeće. Ja već posljednjih 4 do 5
godina se više ne osjećam da bi mogao raditi općenito, niti u građevini, u smislu da
zarađujem. Prekjučer sam npr. kosio, blokiralo me u leđima. Moja prijateljica koja je

25

Posl.br. 31 P-597/2020-53

umrla i koja je živjela u Americi zvala se Emsuda, njezina sestra zvala se Emsiha, a
kćerka od Emsude zvala se Edita. A novac iz Amerike slali su mi i Emsuda i Emsiha i
Edita. Druge osobe iz Amerike mi nisu slali novac. Ali ponavljam i rodbina Kahteran
mi je slala novac. Rođak Hodžić mi je poslao novac za cvijeće za pok. suprugu
Zeminu. U razdoblju kada sam odlazio u Ameriku ja kada sam bio doma nisam radio
na građevini. Zadnji puta u građevini radio sam kada sam pomagao sinu raditi u
njegovom obrtu. Kada je moja prijateljica koja je živjela u Americi došla kod mene u
Herake, ona je znala skuhati i tada je pozvala mog sina i snahu da dođu kod nas u
baraku i da svi zajedno jedemo i jeli smo svi zajedno. Ja sam rijetko prije nego je
prijateljica iz Amerike došla kod mene u Herake ja sam rijetko odlazio kod tuženika i
njegove obitelji da jedemo zajedno. A kod mene u baraki ako je snaha nešto našla
što bi se moglo spremiti za pojesti, tada je spremila i svi zajedno smo jeli kod mene u
baraki. Jedan apartman koji se iznajmljivao, iznajmljivao se turistima u razdoblju od

2016. do 2019. godine. Za uređenje apartmana za iznajmljivanje nije bio podignut
nikakav kredit. Vezano za iznajmljivanje apartmana u smislu podjele novaca ili
plaćanja režije između mene i sina nije postojao nikakav dogovor. Na upit da li je sin
nakon što mu je dostavio hrpu računa bilo osobno, bilo putem odvjetnika, a i nakon
ročišta koje je održano ovdje u sudu posljednji puta, došao osobno kod njega
iskazujem da sin nije došao kod mene da se pomirimo. Sin je imao ključeve od
barake u kojoj ja živim. Ja sam promijenio bravu na vratima barake i zato sin više ne
može ući u baraku gdje ja živim. Jedan dio uplatnica od režija dolazi kod sina, a
jedan dio uplatnica dolazi kod mene. Zapravo kod mene u moj sandučić dođu one
uplatnice koje ubaci u moj sandučić sam tuženik. Od uplatnica ja platio za smeće, tv,
i ono što mi tuženik pusti u sandučiću. Između tuženika i mene nema nikakvog
dogovora gdje da poštar ubacuje račune. Ja sam pokušao poštaru reći da račune
stavi u moj sandučić ali ništa od toga poštar nije napravio. Ja sam nedavno bio u
Zagrebu 10 do 12 dana kod obitelji. I dok je bila živa moja žena i za vrijeme kada je
bila bolesna o njoj sam brinuo samo ja, ni tuženik, niti bilo koje drugo dijete, nije
brinulo o majci niti su mi dali ni 10,00 kn. Razlog zašto sam promijenio bravu na
vratima barake je taj jer ja sam u baraki imao i mikser i žlice i kuhinjske krpe,
posteljine, a vidio sam da poslije ništa od toga nemam, zato sam promijenio bravu."

57. Tuženik je na zapisnik 31. ožujka 2023. godine dao iskaz slijedećeg
sadržaja: "Sve što sada slušam od svog oca ne mogu vjerovati, već se osjećam kao
da sam na drugoj planeti. Ja sam također roditelj ali ne mogu ni sanjati da bi roditelj
tako mogao govoriti za svoje dijete. Rođen sam u Bosni i Hercegovini, bio je rat,
završio sam u logoru i nakon toga došli smo cijela obitelj ovdje u Hrvatsku bez ičega.
Iz Bosne u Hrvatsku došli smo majka, otac, baka, sestre. Išao sam u školu,
vremenom smo počeli nešto stvarati. Uvijek sam živio u nekom sramu. Počeo sam
raditi kada sam bio u 8. razredu osnovne škole, radio sam ljeti i praznicima. Radom
u tri mjeseca zaradio sam i kupio baraku u kojoj sada otac živi. U srednju školu išao
sam u Pazin, igrao sam nogomet u NK Pazinka, puno sam trenirao nogomet, te sam
bio ko profesionalni igrač. Po završetku srednje škole u mjesto Herake došao je
jedan Čeh koji je kupio polovicu sela i za njega sam počeo raditi, graditi kuće. I tako
smo krenuli da smo počeli graditi kuću i prateće objekte. I kada smo konačno počeli
normalno živjeti dogodilo se to što se dogodilo. Majka se razboljela. Nakon kraćeg
vremena, tuženik nastavlja te iskazuje da ga jako boli kada je otac rekao da za
vrijeme kada je majka bila bolesna da mu nitko nije ništa pomagao, ni sa 10,00 kn.
Otac, majka, ja i moja supruga smo svi zajedno živjeli u toj baraci koju sam ja kupio

26

Posl.br. 31 P-597/2020-53

kako sam prije iskazao. Svi zajedno u baraci živjeli smo do 2019. godine. Kada je
moja majka umrla, niti 3 mjeseca nakon njezine smrti otac mi je rekao da nam ima
nešto reći i tom prilikom mi je rekao da ima prijateljicu. Ja sam se složio da dovede
prijateljicu, da mu bude lakše, da se izvuče iz situacije koja nas je zadesila zbog
majčine smrti. Jedna sestra je bila protiv očeve želje vezane za tu ženu. Mene je
šokiralo to što je otac doveo drugu ženu, ja sam zbog majčine smrti bio psihički
šokiran ali ako je otac smatrao da će biti sretan s tom ženom, ja sam to prihvatio. Ta
žena je inače živjela u Americi, ali je došla tu pa je tu bila otprilike 2 mjeseca, pa je
ponovno otišla u Ameriku. Kada je ta žena otišla za Ameriku otac me je pitao da mu
kupim auto. Rekao sam da se može kupiti neki polovni auto za 3 do 4.000,00 eura,
ali on je tražio da mu kupim novi auto i rekao mi da podignem kredit, ali ja nisam
imao novaca da mu kupim novi auto. Ja sam ocu rekao neka on podigne novac sa
računa, a koji novac ima dobiven od iznajmljivanja apartmana. Nakon toga, ja sam
primijetio da oca nije bilo kod kuće jedan dan, ni drugi dan i poslije sam saznao da je
otišao u Ameriku kod te žene sa kojom nas je upoznao. Preko obitelji sam saznao
da je otac u Americi kod te žene Emsude. Otac i ta žena vratili su se iz Amerike i
živjeli su u baraki, a ja i moja obitelj smo živjeli u apartmanu na katu koji apartman je
inače bio iznajmljivan turistima. Emsuda je tada završila u bolnici u Puli gdje je bila
6 do 7 dana, a kako nije imala zdravstveno osiguranje trebalo je to platiti. Otac me
pitao da mu dam novac da bi platio te troškove a iznosili su oko 22.000,00 kn. Kako
ja nisam imao novaca da mu dam on me je pitao da mu potpišem papire vezane za
iznajmljivanje apartmana sa agencijom Novasol, kako bi Emsudu mogli prijaviti kao
da je turist da bi otac lakše ostvario kredit. On je tako podigao kredit i sa tim novcem
od kredita su plaćeni troškovi boravka Emsude u bolnici. Otac je i od ranije imao
jedan kredit, ali ja ne znam zašto je on taj prvi kredit bio podigao i dan danas se
pitam. Moj otac nije nikada mojoj majci odnosno njegovoj ženi posvećivao pažnju u
smislu da ju je poklanjao, da ju je vodio kod frizera i sl., a to iskazujem zato jer se
prema Emsudi ponašao sasvim suprotno, on se potpuno promijenio, Emsudi je
posvećivao svu pažnju, a prema majci nije bilo tako. Kada je otac išao drugi puta
u Ameriku podigao je treći kredit. Meni to nije bilo jasno zašto podiže kredit, kada je
on primao sav novac od iznajmljivanja turistima. Apartman se počeo iznajmljivati

2017. godine i tako iduće četiri godine su se iznajmljivali i sav novac dobiven od
iznajmljivanja primio je isključivo otac. Režije otac nije nikada plaćao i to unazad 15
do 20 godina. Ja sam uvidio da takvo ponašanje oca ne vodi ničemu već da se
samo stvaraju dupli troškovi za mene i moju obitelj. I sa turistima je završeno u
smislu da se više ne iznajmljuje apartman. Otac i ja smo zajednički skupa počeli
zidati sve u Herakima, tako da smo već 1996. godine već počeli graditi objekat gdje
je sada apartman i taj objekat smo izgradili do roh bau sustava sistema. 2012. godine
supruga i ja smo počeli uređivati taj apartman da bi se u njemu moglo živjeti. 2016.
godine odlučili smo da bi ga iznajmljivali, a iduće 2017. je prvi put iznajmljen. Otac
je bio suglasan da se taj apartman iznajmljuje turistima. Otac nam je rekao da nam
on ne može financijski pomoći, a niti raditi, te da je na nama da ga uredimo za
iznajmljivanje. Suglasno tom dogovoru apartman smo uredili 2017. prvi puta je
iznajmljen i tako četiri godine se iznajmljivao. Kada se otac vratio iz Amerike, tog
drugog puta, računi za režije su pristizali, ja sam tada otišao kod oca i rekao mu da
bi trebalo te račune platiti sa novcem dobivenim od iznajmljivanja turistima. Moja
plaća nije bila dovoljna da bi platio sve režije i da bi mogli živjeti i školovati dijete.
Moja supruga je podigla kredit da bi taj apartman prethodno bili mogli srediti za
iznajmljivanje. Kada sam ja ocu došao i pokazao sve te račune i kada sam mu rekao

27

Posl.br. 31 P-597/2020-53

da bi te račune trebalo platiti od novaca od iznajmljivanja, otac me uhvatio za ruku i
izbacio me van iz barake. Od tada sam i sam osobno i preko odvjetnika pokušao
da stupim u kontakt s ocem i da razgovaramo, međutim nisam uspio. Kada sam
osobno išao kod njega, otac se samo okrenuo i nije me htio ni pogledati, ni
razgovarati. Poznavajući svog oca ja sam shvatio da kroz cijeli život je htio da samo
njemu bude dobro, on je mislio više na sebe nego na svoju obitelj.Otac je imao sve
što je bilo potrebno da normalno živi. Ali on je htio da živi, po meni, luksuzno, ali ja
mu to nisam mogao omogućiti. Ja sam njegov sin, i neovisno što on govori, ja da
vidim da je on u potrebi, ja ću mu sigurno pomoći jer on je moj otac odnosno ja sam
njegov sin. Prizemlje u dijelu iznad kojeg je apartman, u kojem živim ja sa obitelji,
dakle u prizemlju se nalazi uređena kupaonica, sa svim potrebnim sanitarijama,
zatim je uređena soba u kojoj se može spavati, zatim dnevni boravak i kuhinja. To
prizemlje je lijepo uređeno i da ga bilo tko pogleda za iznajmljivanje taj prostor bi
dobio 4 zvjezdice, to iskazujem zato jer je otac iskazivao da u prizemlju ne postoje
uvjeti za stanovanje. Moj otac i dan danas radi na građevini, svakog dana radi osim
nedjeljom i kada pada kiša. Trenutno radi u Tinjanu, također građevinske radove.
Nakon zadnjeg ročišta koje je bilo ovdje 02. ožujka 2023. godine, otac je otišao u
Austriju i tamo je bio skoro 3 tjedna. A sve ovo iskazujem da ipak ima novaca, a
ne kako on tvrdi da nema niti za osnovne potrebe. Otac si je sam kupio auto novo,
prošle godine. Prije sam opisivao prizemlje, a sada dopunjujem da je u prizemlju još
jedna prostorija, u naravi soba, koja nije bila uređena, a unazad 8 mjeseci sam
primijetio da se u toj prostoriji u prizemlju nešto radi. Ugovor o doživotnom
uzdržavanju sklopljen je u listopadu 2018. godine. I tada i prije toga odnosi između
oca i mene bili su dobri i ti odnosi su bili dobri sve do vremena kada se otac drugi
puta vratio iz Amerike, ne mogu se točno sjetiti da li je to bilo 2019. ili 2020. godine.
I prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i sve do tog drugog puta
povratka oca iz Amerike ja sam skrbio o ocu, a i moja supruga, kuhala je, čistila,
prala, u svemu jeli smo i zajedno živjeli. Jedino kada je prijateljica od oca došla
ovdje jedino za to razdoblje moja žena nije kuhala. Ja i moja supruga, a moja
supruga najviše je i ranije skrbila o oba moja roditelja, kuhala, prala, čistila. Moja
majka je otprilike 3 godine prije smrti bila bolesna, a posljednjih godinu dana bila je
jako bolesna, zadnjih 6 mjeseci prije smrti bila je nepokretna. Imala je velike
operacije. O majci smo skrbili, i ja i moja supruga i moj otac zajedno, kada je ona
bila bolesna i kada nije mogla. Moja majka dok je mogla je puno fizički radila, na
primjer osobno ona i ja smo na ruke iskopali temelje za kuću jer nismo imali novaca
za stroj, ona miješala maltu i pomagala kao pomoćni radnik na građevini. Ja sam
prije plaćao sve režije za sve. Nakon narušenih odnosa ja plaćam režije samo za
struju i vodu jer za ove druge troškove ne znam niti obračunati šemu što da platim,
niti kako bi ispunio uplatnicu. Dok su odnosi bili dobri imali smo zajednički poštanski
sandučić. Otac je taj zajednički poštanski sandučić maknuo tako da mi više nismo
imali ključić od tog poštanskog sandučića, Nakon toga otac ima svoj sandučić, mi
svoj. Poštar u naš sandučić donese poštu koja glasi na moje ime, na ime moj
supruge i našeg sina. A pošta koja glasi na ime oca poštar stavi u njegov sandučić.
Supruga i ja smo dočekivali goste koji su dolazili u apartman i sve što je bilo vezano
za iznajmljivanje brigu smo vodili isključivo samo mi. Ja sam pokušao da se pomirim
sa ocem, a ja zapravo se sa ocem nisam ni posvađao niti se želim svađati sa njime,
pa sam u tom cilju rekao i svojim dvjema sestrama. Dvije moje sestre, a kćerke od
moga oca, su razgovarale sa ocem i nastojale da počnemo komunicirati međutim
moj otac im je rekao da ne želi, da on želi to sve prodati i ostatak života uživati tim

28

Posl.br. 31 P-597/2020-53

novcem od prodaje. A također te dvije kćerke odnosno moje sestre izbacio je iz
kuće. Odvjetnik Bojan Zustović je naša obitelj, pa sam i preko njega kao
obiteljskog člana i kao preko odvjetnika da razgovara sa ocem da mi otac dopusti da
nastavimo normalno živjeti. Ja sam i nakon zadnjeg ročišta u ovom predmetu
pokušao komunicirati sa ocem ali nije htio. Kada je otac me pitao novac da si kupim
novi auto, ja nisam imao ni novaca ni novi auto, ja imam auto koji je godine
proizvodnje 2001. Otac je mene pitao da izgradimo bazen, ali kako ja nisam imao
novaca za izgraditi bazen nisam mu mogao udovoljiti toj želji. Emsuda je umrla
prošle godine tj. 2022. Tužitelj je iskazivao da mu je Emsuda slala novac iz Amerike
ali to što je on pokazao uplatnice to su zapravo djeca od Emsude slali njoj novac
kada je ona boravila ovdje u Heraki. Neistinito je iskazivao otac da je nestao
kokošinjac i kokoši kada se on vratio iz Amerike. Istina je da smo imali i kokošinjac i
kokoši ali njih nema još od vremena kada je majka bila živa. O maslinama koje je
iskazivao moj otac, mogu reći samo to da masline postoje, imamo 15 stabala
maslina, ali ulje se nikada nije prodavalo, eventualno je otac darovao nekome po
litru. Od svega toga moglo je biti otprilike po 5 do 6 litara ulja godišnje. Moja obveza
iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju je bila točno ono što u Ugovoru piše. Ja sam
Ugovor pročitao i znam što u Ugovoru piše. I da nije bilo tog Ugovora ja tu istu
obvezu bi bio izvršavao prema svom ocu. Ja nisam imao i neke druge obveze koje
ne pišu u Ugovoru, a to odgovaram da ja prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju
nisam imao obvezu ulagati u nekretnine. Budući da je kod oca dolazila gospođa
Emsuda, iz tog razloga smo žena, ja i sin otišli živjeti u apartman. Mene nije
povrijedilo što je otac tako brzo poslije majčine smrti našao drugu ženu. Emsuda
nije bila razlog narušenih odnosa između oca i mene. Otac je, već onda kada sam
ja bio u 8. razredu osnovne škole, kada mu je nešto došlo, znao reći to je sve moje,
ja ću to sve prodati. Otac mi nikada za života nije obećao da će sve nekretnine
ostaviti meni. Od 2021. godine apartman se više ne iznajmljuje jer ako bi se
iznajmio ja ne bi imao gdje živjeti. U posjedu drugog apartmana koji je zaseban, je
otac. Moj otac ne iznajmljuje taj drugi apartman, ja ne znam zašto, to treba pitati
oca. Postoji samo jedno brojilo i za struju i za vodu. Oba brojila glase na ime oca.
Računi za struju i vodu pristižu u sandučić kod oca. Otac me nikada nije pitao novac
za benzin. Ja ne znam da li prokišnjava krov od barake gdje otac živi, jer me otac ne
pusti u baraku, zamijenio je bravu da ja ne mogu ući u baraku. Ja izvana ne mogu
vidjeti da krov prokišnjava. Ja ni nakon što mi se pokazuje fotografija krova barake
iskazuje da ja izvana ne mogu vidjeti da li prokišnjava. Moj otac je od 16-te godine
života na terenu i on sigurno od većine žena zna bolje si skuhati, oprati i spremiti.
Ja sam više puta osobno pokušao s ocem kontaktirati da se pomirimo. U vezi požara
kojeg je moj otac u iskazu spominjao želim reći da je od vremena od kad otac ne
kontaktira sa mnom on izbrisao nas da ga možemo nazvati i te noći kada je bio
požar ja sam nazvao svog nećaka Dina i rekao mu neka nazove djeda da ga
probudi jer da je požar blizu kuća. Ja oca nisam mogao nazvati jer mi ne da njegov
broj mobitela niti mogu kontaktirati s njime."

58. Iskaz tužitelja nije vjerodostojan posebice u dijelu kada je iskazivao da
tuženik nije izvršavao ugovornu obvezu, jer da je ubrzo nakon sklapanja Ugovora
rekao da ga neće uzdržavati i da mu neće davati novac osim ako padne u krevet.
Nadalje, iskaz tužitelja je nevjerodostojan i u dijelu kada je iskazao da je 2018.
godine sin došao kod njega s puno računa, nedugo nakon zaključenja Ugovora i
odmah kada je Ugovor proveden u zemljišne knjige. A nešto kasnije u iskazu tužitelj

29

Posl.br. 31 P-597/2020-53

je iskazao da stranke ne žive zajedno od 2019. godine, pa je iskaz tužitelja
nelogičan, a u ukupnosti sa drugim provedenim dokazima, uvidom u izvadak iz
zemljišne knjige za predmetne nekretnine i u Rješenje o zabilježbi Ugovora utvrđeno
je da je Rješenje o zabilježbi postojanja Ugovora donijeto tek 03. svibnja 2019.
godine. Tužitelj pri iskazivanju nije bio uvjerljiv, nije bio siguran, iskazivao je nastojeći
opisati i prikazati odnos između stranaka na način koji bi bio povoljan za tužitelja, a
ne na realan i objektivan način. Nadalje, iskaz tužitelja nije logičan kada je iskazao
da ga tuženik ni njegova supruga nisu uzdržavali u smislu da mu nisu kuhali, prali,
čistili, a sam tužitelj tvrdi da ne zna kuhati, osim juhe iz vrećice, da ne zna peglati i
dr. Pa nije razumljivo tko mu je onda kuhao, prao i peglao budući da nitko drugi, sve
dok nije našao drugu ženu mu nije ni kuhao, ni prao, ni peglao.

59. S druge strane, sud je poklonio vjeru iskazu tuženika jer je prilikom
iskazivanja na uvjerljiv, smislen, objektivan i umjeren način iskazivao o svemu
vezano za odnos između njega i oca i to za razdoblje i prije sklapanja Ugovora, a
posebno nakon sklapanja Ugovora, a u konačnici njegov iskaz je sukladan sa ostalim
provedenim dokazima, kako personalnim (osim iskaza sestre Sanele), tako i
materijalnim dokazima.

60. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o
doživotnom uzdržavanju jer da tuženik ne izvršava ugovornu obvezu odnosno jer da
tuženik ne uzdržava svog oca - tužitelja.

61. Provedenim dokazima utvrđeno je da su predmetni Ugovor o doživotnom
uzdržavanju tužitelj i tuženik zaključili slobodnom voljom, bez ikakvog utjecaja i
prisile bilo koje od strana. Dapače, predmetni Ugovor je zaključen na inicijativu
samog tužitelja.

62. Predmetnim Ugovorom tuženik je preuzeo obvezu koja je taksativno navedena u čl. 2. Ugovora, sve opisano u točki 9. ovog obrazloženja.

63. Neposrednim zapažanjem tijekom postupka utvrđeno je da tužitelj ne želi,
za sada, komunicirati sa tuženikom, a tuženik je tijekom cijelog ovog postupka isticao
i izražavao želju i htjenje da se odnosi oca i sina ponovno uspostave i da nastavi
izvršavati ugovornu obvezu.

64. Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi, sa svim svojim
specifičnostima podrazumijeva jedan skladan odnos, odnos u kojem će vladati
uzajamno poštovanje, razumijevanje, korektnost i tolerantnost u postupanju, u
iskazivanju želja i potreba i u njihovom zadovoljavanju. Iz provedenih dokaza, svih
saslušanih svjedoka, osim samog tužitelja i njegove jedne kćerke (Sanele) utvrđeno
je da je tuženik i njegova supruga od vremena zaključenja predmetnog Ugovora (a i
ranije) uzdržavao tužitelja, da je među njima bio dobar i skladan odnos, da je i
nakon što je tužitelj našao i doveo kući drugu ženu njihov odnos i dalje bio skladan i
da je tuženik izvršavao, sukladno potrebama tužitelja, ugovornu obvezu iz čl. 2.
Ugovora.

65. Tužitelj, kako to proizlazi iz njegova nastupa i ponašanja u postupku, subjektivno doživljava da je odnos sa tuženikom trajno poremećen i da više ne može

30

Posl.br. 31 P-597/2020-53

komunicirati sa sinom onako kako bi bilo za očekivati u ugovorenim odnosima.
Međutim, prema svemu utvrđenom tijekom postupka sud smatra da će tužitelj i
tuženik uspostaviti odnos, te da će tužitelj dopustiti da mu sin pruža uzdržavanje na
koje se obvezao Ugovorom.

66. Raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju propisuje odredba čl. 583.
ZOO-a. Stavak 2. navedene odredbe propisuje da ako prema Ugovoru o doživotnom
uzdržavanju ugovorne strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da
zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana da može zahtijevati od suda da
se ugovor raskine. Nesporno je da su stranke u vrijeme zaključenja Ugovora živjele
zajedno, ali Ugovorom stranke nisu izričito ugovorile i nadalje zajednicu života, a
zajednica života je prestala jer je tužitelj u kuću doveo drugu ženu i jer su u to vrijeme
odnosi između stranaka još bili dobri, te su obje ugovorne strane bile suglasne da
svaka od ugovornih strana žive u zasebnom kućanstvu, budući da su ta kućanstva
blizu, u sastavu istog dvorišta.

67. U sudskoj praksi izraženo je stajalište da pravo na raskid ugovora o
doživotnom uzdržavanju ne pripada onoj ugovornoj strani čija je krivnja za
poremećene odnose i što upućuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti
odnosa u namjeri da međusobni odnos postane nepodnošljiv i da se ugovor
raskine. Ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze.
Zato valja imati na umu obvezu, savjesnog i poštenog, ispunjavanja ugovorenih
obveza, iz čl. 4. ZOO-a koji propisuje da su sudionici ugovorenih obveznih odnosa
dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja, a također i prema odredbi čl. 6.
ZOO-a zabranjena je zlouporaba prava.

68. Razlog za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjavanja
ugovorne obveze od strane tuženika, kako to tvrdi i traži tužitelj, ne može biti
opravdan kad je utvrđeno da sam tužitelj odbija da ga tuženik uzdržava.

69. Nesporno je da su u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora ugovorne
strane živjele u zajedničkom kućanstvu. Međutim, nesporno je i to da je tužitelj
nakon zaključenja predmetnog Ugovora našao i doveo kući drugu ženu. Nesporno
je da ugovorne strane ne žive zajedno od 2019. godine, ali žive vrlo blizu, radi se
o neposrednoj blizini s obzirom da koriste zajedničko dvorište, pa stoga razlog za
raskid Ugovora, kako tužitelj tvrdi, zbog nemogućnosti zajedničkog života nije
osnovan.

70. Iz iskaza saslušanih svjedoka (Alme, Dina, Perlite, Danića, Slobodanke,
Oriana, Branka, Martina, Edite i Rafaela), sve upućuje na zlouporabu prava tužitelja,
a s obzirom da je od strane tuženika zahtijevao više od prava što mu pripadaju po
predmetnog Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, zato je pravno odlučna krivnja za
poremećenost odnosa između stranaka.

71. Krivnja za poremećenost odnosa ugovornih strana pravno je odlučna za
odluku o osnovanosti zahtjeva za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako
upućuje na zlouporabu prava. Pravni poredak zlouporabe prava zabranjuje i
naređuje ugovornicima da se u ostvarivanju prava i obveza iz ugovornih odnosa
pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Tužitelj si je nakon zaključenja predmetnog

31

Posl.br. 31 P-597/2020-53

Ugovora kupio novi auto, radi na "crno" u građevini, putovao je u Ameriku dva puta,
u Austriju i dr., a kroz podneske i iskaze proizlazi da tužitelj nema osnovnih
sredstava za život, da nema novaca ni za hranu i da mu u tome pomaže rodbina i
prijatelji tako da mu šalju novac. Međutim, njegov iskaz u tom dijelu kao i tvrdnje da
nema osnovnih sredstava za život nisu sukladni sa načinom i stilom života na koji
tužitelj sada živi.

72. Pravo na raskid Ugovora na zahtjev tužitelja, s obzirom na utvrđenje da je
upravo tužitelj sa svojim ponašanjem izazvao i stvorio odnos između stranaka takav
da, za sada, ne razgovaraju i da ne dozvoljava sinu da mu pruža skrb po Ugovoru, to
bi značilo da bi sud pružio sudsku zaštitu zlouporabi prava, ali pravni poredak to ne
dopušta (čl. 6. ZOO-a).

73. Provedenim dokazima je nesporno utvrđeno da tužitelj izbjegava kontakt
sa sinom, da upravo tužitelj ne želi da tuženik izvršava ugovorne obveze kao što ih
je izvršavao od vremena zaključenja predmetnog Ugovora, pa sve dok upravo
tužitelj nije otjerao tuženika iz kuće gdje su zajedno živjeli. Također je nesporno
utvrđeno neposrednim zapažanjem tijekom cijelog postupka, da je tuženik na više
načina i to neposredno pred sucem, zatim uz pomoć svojih sestara, pa zatim i putem
punomoćnika, pa i osobno, pokušavao uspostaviti komunikaciju sa ocem, međutim
tužitelj je prilikom svih pokušaja odbacio mogućnost poboljšanja komunikacije, a da
za to nije dao opravdani razlog već samo paušalnu tvrdnju da u sina više nema
povjerenja.

74. Neprihvatljivi su i neobjašnjivi razlozi tužitelja da bi izgubio povjerenje u
sina zato jer da je pitao sina da mu dadne 100,00 kn za benzin, pa da mu je sin
rekao da nema novaca, kao i kada mu je sin rekao da bi neplaćene račune za režije
trebalo platiti od novaca dobivenih od iznajmljivanja, a koji novac od iznajmljivanja je
primao isključivo tužitelj, na svoj račun. A sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja jer
apsolutno nije bio uvjerljiv kada je iskazao da mu je sin rekao "Ja ću tebi davati onaj
puta kada padneš u postelju.", a radilo se o iznosu od 100,00 kn i to da je bilo u
studenom 2018. godine. Tužitelj je iskazivao da je to bilo 2018. godine kada je
tuženik došao kod tužitelja sa puno računa, međutim taj dio iskaza nije vjerodostojan
jer je tuženik sa puno računa došao kod tužitelja, kada se tužitelj drugi puta vratio iz
Amerike, a opće poznato je da je 2020. godine započela korona (prvi slučaj u RH

25. veljače 2020. godine), a sam tužitelj je iskazao da se drugi puta kada je bio u
Americi zadržao u Americi zbog korone i zato da je bio duže vremena u Americi
nego je predviđao, a konačno i tužbu je podnio 15. listopada 2020. godine, pa je
životno nelogično da bi tužitelj čekao dvije godine za podnošenje tužbe za raskid
Ugovora.

75. Budući da je nesporno utvrđeno da je tužitelj svojim samovoljnim
odustajanjem da mu sin i nadalje pruža skrb na koju se obvezao čl. 2. Ugovora i
koju obvezu je tuženik izvršavao dok mu to tužitelj nije onemogućio (neprihvaćanjem
da ga uzdržava) kao i samovoljnim odabirom tužitelja da si pronađe drugu ženu, kao i
samovoljnim odlaskom u Ameriku kod druge žene i to u dva navrata u dužem
vremenskom razdoblju, te kako je sam tužitelj skrivio nemogućnost izvršenja obveze
uzdržavanja, on nema prvo zahtijevati raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U
ovoj konkretnoj pravnoj stvari iz iskaza niti jednog od saslušanih svjedoka ništa ne

32

Posl.br. 31 P-597/2020-53

upućuje da bi i ostali članovi obitelji tuženika tj. supruga tuženika koja je zapravo i
kuhala, i prala i čistila, dakle ne upućuje da bi između stranaka postojao tako
nepodnošljiv odnos da tužitelj ne prihvaća da mu se pruža skrb koja je taksativno
propisana čl. 2. Ugovora.

76. S obzirom na sve provedene dokaze sud zaključuje da tužitelj svojim
držanjem i postupanjem tj. neprihvaćanjem da ga tuženik uzdržava, sam
onemogućio izvršavanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju i upravo zato tužitelj
ne može osnovano zahtijevati raskid Ugovora zbog neispunjavanja obveze davatelja
uzdržavanja, a posebno je bitno da tužitelj kao primatelj uzdržavanja nije bio
uskraćen u svom uzdržavanju kako je to između stranaka bilo ugovoreno čl. 2.
Ugovora. Konačno, pravo na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne pripada
stranci, u ovom slučaju tužitelju, kod koga krivnja za daljnje neizvršavanje ugovorne
obveze upućuje na zlouporabu prava izazivanjem poremećenosti odnosa među
strankama.

77. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o
doživotnom uzdržavanju sklopljen između stranaka 23. listopada 2018. godine nije
osnovan, pa posljedično tome neosnovan je i zahtjev za brisanje zabilježbe
postojanja predmetnog Ugovora.

78. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87,
57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) koja
propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci i
njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska
od 23. veljače 2021. godine, 12. svibnja 2022. godine, 26. ožujka 2023. godine i za
zastupanje na ročištu 03. ožujka 2021. godine, 15. rujna 2022. godine, 10. studenog

2022. godine, 02. ožujka 2023. godine i 31. ožujka 2023. godine, za svaku radnju u
iznosu od 1.000,00 EUR / 7.534,50 kn, a što sveukupno iznosi 9.000,00 eura /

67.810,50 kn.

Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8., 9., 48. i 50. Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012,
103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022).

79. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 11. svibnja 2023. godine.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

33

Posl.br. 31 P-597/2020-53

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja, 2. Pun. tuženika.