- 1 -              III Kr 16/2023-5

Broj: III Kr 16/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. J. zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Sisku od 14. ožujka 2022. broj Kzd-4/2021-57 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. rujna 2022. broj I Kžzd-29/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Zahtjev osuđenog D. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Sisku od 14. ožujka 2022. broj Kzd-4/2021-57, preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. rujna 2022. broj I Kžzd-29/2022-10, D. J. je zbog dva kaznena djela iz čl. 166. st. 2. KZ/11. te jednog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11., nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako to djelo te uzimanja kao utvrđene opozvane kazne zatvora iz ranije presude kojom mu je izrečena uvjetna osuda, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od deset godina.

2. Osuđenik je po svoj braniteljici K. Ć., odvjetnici iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u 515. st. 1. te čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku ta da se donese rješenje o odgodi, odnosno prekidu izvršavanja pravomoćne kazne zatvora.

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika, predlažući da se zahtjev odbije kao neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik zahtjevom pobija pravomoćnu presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. rujna 2022. broj I Kžzd-29/2022-10. Pritom smatra da je osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom, što predstavlja osnovu iz čl. 515. st. 1. ZKP/08.  Zatim osuđenik smatra da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Ustavom Republike Hrvatske, na što je ukazivao i u žalbi koja je odbijena presudom protiv koje podnosi ovaj izvanredni pravni lijek (čl. 517. st. 1. toč 2. ZKP/08.) te da su povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu (čl. 517. st. 1. toč 3. ZKP/08.). Kao osnov pobijanja navodi se i povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč 5. ZKP/08., odnosno smatra se da je sud drugog stupnja odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.).

5.1. Kada obrazlaže navedene povrede, osuđenik navodi da Županijski sud u Sisku, kao sud prvog stupnja, nije sam analizirao izvedene dokaze i na temelju tih dokaza izveo samostalan zaključak o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti, nego da je analizu prepustio jednoj od strana u postupku, odnosno, tvrdi se da je u presudi kojom je osuđenika proglasio krivim, sud prvog stupnja u cijelosti iznio završni govor državnog odvjetnika, prihvaćajući iskaze svjedoka te materijalnu dokumentaciju koja podupire navode žrtve, zanemarujući pritom sadržaj dokaza „koji objektivno i nesporno isključuju istinitost navoda žrtve o bitnim okolnostima počinjenja djela“. Također, osuđenik izražava svoje nezadovoljstvo obrazloženjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kojim otklanja upravo spomenute tvrdnja koje su isticane i u žalbi protiv prvostupanjske presude.

5.2. Prije svega treba navesti da nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je obrazloženje presude suda prvog stupnja identično završnom govoru državnog odvjetnika (čak se tvrdi da su počinjene i iste greške u pisanju). Naime, usporedbom završnog govora koji je priložen u pisanom obliku na zadnjoj raspravi i obrazloženja prvostupanjske presude, jasno je vidljivo da se ne radi o prepisanom tekstu. Međutim, sud prvog stupnja je sa sigurnošću našao utvrđenima radnje opisane u optužnici državnog odvjetnika pa nije neuobičajeno da zaključci tog suda odgovaraju zaključcima državnog odvjetnika iznesenim u završnom govoru nakon svih izvedenih, a potom i analiziranih dokaza.

5.3. Neslaganje osuđenika sa zaključcima prvostupanjskog suda te s obrazloženjem suda drugog stupnja kojim se otklanjanju jednaki žalbeni navodi onima koji su sada navedeni u zahtjevu, ne predstavlja niti jednu od navedenih osnova kojima se pobija pravomoćna presuda, nego se radi o osuđenikovom nezadovoljstvu utvrđenim činjeničnim stanjem. Jednaka je situacija i s vrlo opsežnom analizom iskaza žrtve u podnesenom zahtjevu te dovođenjem istog u vezu s drugim izvedenim dokazima, a što je na gotovo potpuno jednak način izneseno i u žalbi protiv prvostupanjske presude. Međutim, zbog ovih razloga nije dopušteno pobijati pravomoćnu presudu u okviru zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Naime, u čl. 517. st. 1. ZKP/08. taksativno su navedeni razlozi zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti (točno određene povrede materijalnog i procesnog zakona), a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (što sadržajno predstavljaju navodi u osuđenikovom zahtjevu) nije među njima. U protivnom, dopustilo bi se preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonom predviđenih uvjeta. Stoga su osuđenikovi opširni navodi u zahtjevu potpuno promašeni, a time i neosnovani.

5.4. No, ipak treba navesti da je sud drugog stupnja u svojoj presudi, premda pomalo šturo, ali dostatno i s jasnim argumentima, otklonio sve navode iz osuđenikove žalbe, prihvaćajući utvrđenima i valjano obrazloženima zaključke iz presude suda prvog stupnja. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja kao takva treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženje prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud vrlo opsežno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila predmetom  žalbenog postupka. Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode ili da je na njih „paušalno“ odgovorio, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu neosnovan.

6. Obrazlažući povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08., osuđenik izražava nezadovoljstvo činjenicom što mu je sud drugog stupnja opozvao uvjetnu osudu iz ranije pravomoćne presude, pri čemu se tvrdi i da spis u kojem je izrečena uvjetna osuda nije bio na raspolaganju sudu drugog stupnja kada je opozivao uvjetnu osudu.

6.1. Osuđenik ne navodi koju bi povredu predstavljala okolnost nepribavljanja spisa predmeta u kojem je osuđeniku izrečena uvjetna osuda koja mu je opozvana predmetnom presudom. No, treba napomenuti da su, u slučaju da spis predmeta doista nije bio pribavljen, podaci odlučni za opoziv uvjetne osude sudu drugog stupnja dostupni i u jedinstvenom informacijskom sustavu za upravljanje sudskim predmetima (eSPIS). Pri tome, u zahtjevu se ne navodi da li bi i koje nove okolnosti uvidom u spis bile utvrđene pa ovaj propust suda, sve da je i ostvaren, nije od relevantnog utjecaja na odluku o opozivu.

6.2. Neosnovano osuđenik tvrdi da je drugostupanjski sud prilikom opozivanja uvjetne osude prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Naime, taj je sud uvjetnu osudu opozvao na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11. Dakle, radi se o fakultativnom opozivanju uvjetne osude, kada sud ocijeni da zbog činjenice što je osuđenik u vrijeme provjeravanja iz ranije uvjetne osude počinio novo kazneno djelo, ta ranija uvjetna osuda neće ostvariti svoju svrhu. Ovdje je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio da je osuđenik jedno od djela za koja je proglašen krivim, počinio u vrijeme provjeravanja iz ranije presude kojom mu je izrečena uvjetna osuda. Budući da mu je za to kasnije djelo utvrđena kazna zatvora od deset mjeseci, nisu ostvareni razlozi za obvezni opoziv uvjetne osude, ali sud i u toj situaciji može opozvati uvjetnu osudu. Stoga nije došlo do prekoračenja ovlasti koju sud ima kod izricanja kazne pa nije počinjena niti povreda kaznenog zakona. Razlozi zbog kojih je ranija uvjetna osuda opozvana, ulaze u okvire procjene suda o ostvarivanju svrhe kažnjavanja kod osuđenika i ne mogu biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, kao što je već navedeno, ovaj se izvanredni pravni lijek može podnijeti samo zbog točno određenih procesnih i materijalnih povreda, u što ne ulazi i ocjena suda o ostvarivanju svrhe kažnjavanja, kao činjenično pitanje.

7. Slijedom svega navedenog, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci. Uslijed takve odluke, nije bilo mjesta za odgodu ili prekid izvršavanja pravomoćne presude u skladu s čl. 518. st. 5. ZKP/08., što je također predloženo u zahtjevu.

Zagreb, 11. svibnja 2023.

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.