Poslovni broj: Gž-189/2023-3

 

 

 

 

 

 

                                                                                                               

Poslovni broj: Gž-189/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz P., …, OIB: … kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženika A. P. d.o.o.,sa sjedištem u Z., , OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva G., K. i K. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-… od 3. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-… od 3. listopada 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: P-… od 13. listopada 2022.

 

          II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, u toč. I., odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrha određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-… od 24. rujna 2019. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. U toč. II., koja je ispravljena rješenjem suda prvog stupnja od 13.listopada 2022., naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna/636,31 eura[1].

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/22. dalje: ZPP). Ističe da je sporno što je sud prvog stupnja u provedenom postupku odbio izvesti dokaze predložene po tužitelju, a na utvrđenje okolnosti da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio aktivno legitimiran na pokretanje ovrhe, da predmetni ugovor o zajmu ( koji po svojem sadržaju i formi predstavlja bankarski ugovor odnosno potrošački ugovor) tuženik nije bio ovlašten zaključivati jer nije kreditna institucija zbog čega je navedeni ugovor ništetan, na utvrđenje da ugovoreni iznos zajma dužniku nije isplaćen na ugovoreni način kao i na utvrđenje nezakonitosti ugovorene kamate. Žalbeni prijedlog je preinačenje presude suda prvog stupnja na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.912,50 kuna.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP-a.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome ističe da su svi žalbeni navodi tužitelja neosnovani, a traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog suda, da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

7. Prije svega, u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna odredaba povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6 ZPP-a, na koju se poziva žalitelj tvrdnjama da su njegovi dokazni prijedlozi odbijeni.

 

7.1. Naime, odredba članka 220. stavak 1. ZPP-a propisuje da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je stavkom 2. istog članka, sud ovlašten samostalno odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Cijeneći navedeno, sud nije dužan neselektivno izvoditi sve dokaze koje predlože stranke, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice. U konkretnom slučaju pravilna je bila ocjena suda prvog stupnja da je provedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo utvrđeno pa da pribavljanje podataka o načinu isplate od banke kao i provođenje financijskog vještačenja stvarno efektivne kamatne stope koja je ugovorena u ovršnim ispravama nije bilo potrebno.

 

8. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada nije uzeo u obzir činjenične navode sadržane u podnesku - tužbi glavnog miješanja od 7. srpnja 2022. budući da je taj dokaz tužitelj predložio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle, tijekom glavne rasprave. Prema odredbi čl. 299. ZPP takve dokaze sud neće uzeti u obzir osim ako se dokaže da ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Uvidom u sadržaj spisa, proizlazi da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da taj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena  izreka nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i u njoj su navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

10. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Pritom nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

12. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-… od 24. rujna 2019.

 

13. Među strankama nije sporno da je po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-… od 24. rujna 2019. određena ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisanoj u zk.ul…., poduložak , k.o. D. P. po ovršnoj ispravi – Sporazumu o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015. potvrđenog po javnom bilježniku I. Š. iz S. poslovni broj OV-… a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 61.950,60 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 4. rujna 2018. pa do isplate. Nije sporno ni da je predmetna tražbina proizašla iz Ugovora o zajmu sklopljenog 11. ožujka 2015. između vjerovnika P. ulaganja d.o.o.(pravnog prednika tuženika) i dužnika P. d.o.o. te da je tužitelj zaključkom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-… od 9. travnja 2020. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

14. Sporna je aktivna legitimacija tuženika kao ovrhovoditelja, ništetnost ovršne isprave odnosno predmetnog Ugovora o zajmu te da li tražbina tuženika nije ni nastala.

 

15. Sud prvog stupnja je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, uzimajući u obzir i nesporno odlučno činjenično stanje, utvrdio:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj, pokrenuo protiv tužitelja kao ovršenika kod Općinskog suda u Splitu ovršni postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 61.950,60 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama od 4. rujna 2018. do isplate, a temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini od 11. ožujka 2015., kao ovršne javnobilježničke isprave;

- da je u predmetnom ovršnom postupku tužitelj podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi te ga je ovršni sud zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 10. OZ uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;

- da je temeljem Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015. (dalje Sporazum) zajmodavac P. ulaganja d.o.o. Z. odobrio zajmoprimcu P. d.o.o. S. jednokratni zajam u iznosu od 240.000,00 eura s ugovorenom kamatnom stopom od 11,99% godišnje te da je radi osiguranja te novčane tražbine založni dužnik I. P. (ovdje tužitelj) zasnovao u korist zajmodavca založno pravo na nekretnini upisanoj u zk.ul. …, poduložak , k.o. D. P.;

- da je temeljem Ugovora o podjeli i preuzimanju od 21. prosinca 2017.(dalje: Ugovor o podjeli) vjerovnik Poslovna ulaganja d.o.o. Zagreb, kao društvo koje se dijeli, prenio na ovdje tuženika A. P. d.o.o. Z., kao društvo preuzimatelja, poslovne udjele, uključujući podjelu i prijenos imovine, prava, obveza i pravnih odnosa, tako da je društvo preuzimatelj postalo ovlaštenik niza potraživanja prema trećim osobama pa tako i prema društvu P. d.o.o. iz S., temeljem Ugovora o zajmu od 11. ožujka 2015. i to založnog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja kao založnog dužnika kao i da je upis te podjele izvršen u sudskom registru prije podnošenja prijedloga za ovrhu u ovršnom postupku ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-…;

- da je tražbinu stečenu Ugovorom o podjeli tuženik prijavio u stečajnom postupku koji se vodio u odnosu na dužnika P. d.o.o. u stečaju;

 

16. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza te je sud prvog stupnja na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

17. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik sukladno odredbi članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017.) dokazao kako je u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga bio ovlašten zahtijevati od tužitelja kao založnog dužnika, ispunjenje novčane tražbine osigurane po Sporazumu, a proizašle iz Ugovora o zajmu, budući da prema povijesnom izvatka iz sudskog registra proizlazi utvrđenim da je upis podjele s preuzimanjem po Ugovoru o podjeli i preuzimanju iz 2017. upisan u sudskom registru s 28. veljače 2018., dakle prije podnošenja ovršnog prijedloga.

 

18. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da je tražbina po Ugovoru o zajmu prestala odnosno da nije ni nastala. Suprotno žalbenim navodima, tuženik je u tijeku postupka dostavio rješenje Trgovačkog suda  u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj St-… od 16. srpnja 2018. kojim je sporna tražbina tuženika kao vjerovnika drugog isplatnog reda utvrđena osnovanom. S time u vezi, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o nepostojanju predmetne tražbine pored činjenice da su kako i sam žalitelj navodi, dužnici po sporazumu predmetnu tražbinu ipak kroz određeno vrijeme podmirivali, pa je tako dug koji je predmet naplate niži od početnog iznosa ugovorenog zajma, kao i pored činjenice da je navedena tražbina u poslovnim knjigama dužnika P. ulaganja d.o.o. bila evidentirana kao i da postojanje te tražbine nije osporeno u stečajnom postupku iza ranijeg dužnika, trgovačkog društva P. ulaganja d.o.o.

19. Nisu osnovani ni žalbeni navodi o eventualnoj ništetnosti Ugovora o zajmu pa podredno i Sporazuma, kao ovršne isprave, budući da taj ugovor po svojem sadržaju ne predstavlja Ugovor o kreditu u smislu odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013. i 9/2015.), već Ugovor o zajmu zaključen između dvije pravne osobe sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008. i 125/2011.) Naime, korisnik zajma nije fizička osoba – potrošač, zbog čega, ne postoje ni, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, zakonski uvjeti za preispitivanje nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba prema odredbama ZPK-a, a niti bi zbog navedenog, pravni prednik tuženika, trebao imati posebna ovlaštenja za isplatu tako ugovorenog zajma.

 

20. Nisu osnovani niti žalbeni navodi žalitelja u kojima ističe da je kamatna stopa ugovorena u previsokom iznosu. Naime, budući da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu godišnja stopa zatezne kamate između trgovaca iznosila 15 %, dok je predmetnim Ugovorom o zajmu ugovorena godišnja kamatna stopa u iznosu od 12,10 %, to proizlazi da stopa ugovorene kamate nije bila viša od stope zatezne kamate propisane između trgovaca (članak 26. stavak 1. i 2. ZOO-a).

 

21. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a presuditi kao u izreci  ove presude.

 

22. Zaključno, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a pravilno odlučio i o svim troškovima postupka.

 

23. Kako tužitelj nije uspio sa svojom žalbom u ovom postupku njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe je valjalo odbiti (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a), dok tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja po ocjeni ovog suda nije bila potrebna (po članku 166. stavak 1. ZPP-a).

 

U Puli-Pola 11. svibnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić