Poslovni broj: 13. P Ob-349/2020-25

 

           

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

   Europske avenije 7

     31000 OSIJEK

 

Poslovni broj: 13. P Ob-349/2020-25

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A    

 

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dalmoslavi Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. P., OIB: .... iz T., zastupane po punomoćniku V. B. odvjetniku iz O., protiv tuženika R. M., OIB: ... iz S., zastupanog po punomoćniku T. B. odvjetniku iz O., uz sudjelovanje mlt. djeteta L. P., OIB: .... zastupane po posebnoj skrbnici D. V., dipl. iur., radi spora o roditeljskoj skrbi, nakon održane i zaključane glavne rasprave na kojoj je javnost bila isključena, dana 28. ožujka 2023., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, a objavljene dana 11. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ I. P. ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. L. P. u dijelu odlučivanja o ishodovanju osobnih dokumenata i odluke o zdravlju te obrazovanju bez posebne suglasnosti tuženika, umjesto kako je to bilo određeno rješenjem Općinskog suda u O. R1 Ob-102/2016-8 od 9. ožujka 2016. godine, a sa preostalim zahtjevom glede samostalne roditeljske skrbi preko dosuđenog tužiteljici se odbija kao neosnovano.

 

II/ R. M. će sa svojom kćerkom L. P. provoditi vrijeme dva puta tjedno po dva sata, svaku drugu subotu u mjesecu od 9,00 do 17,00 sati, blagdane, praznike, rođendan s ocem po prethodnom dogovoru sa djetetovom majkom putem SMS-a i najavom, a uvažavajući mogućnosti, želje i obveze mlt. L. s tim da će otac svaki puta dolaziti po mlt. L. i vraćati je na adresu njezine majke, a po proteku šest mjeseci roditelji će dogovoriti daljnju mogućnost proširenja kontakata oca i djeteta, umjesto kako je to bilo određeno rješenjem Općinskog suda u O. R. O.-102/2016-8 od 9. ožujka 2016.

 

III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika nakon što je odustala od izmjene plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je bio postignut 26. siječnja 2016. godine te predložila da sud donese presudu kojom će mlt. L. P. stanovati sa njom na njezinoj adresi, da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. L. P., zastupajući mlt. dijete u svim bitnim i imovinskim pravima bez suglasnosti drugoj roditelj, posebno u odnosu na zdravlje, odgoj, obrazovanje, mjesto stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom, ishođenje osobnih dokumenata i putnih isprava. Da će se osobni odnosi oca i mlt. L. odvijati prema sporazumu stranaka kada otac boravi u R. H. uz prethodnu najavu majci sedam dana ranije prije planiranog dolaska u RH, a sve u terminima sukladno nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb O.. Potražuje parnični trošak u iznosu od 497,72 eura /3.750,00 kn. Uz tužbu i tijekom postupka prilaže izviješće o obiteljskoj medijaciji od 19. srpnja 2018. godine pri Centru za socijalnu skrb O., sporazum u postupku obiteljske medijacije od 19. srpnja 2018. godine, rješenje Općinskog suda u O. R1 Ob-102/2016-8 od 9. ožujka 2016. godine s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 29. siječnja 2016. godine, presudu Općinskog suda u O. P2-314/2014-7 od 9. veljače 2015. godine, kaznenu prijavu podnesenu protiv osumnjičenog R. M. podnesenu od strane mlt. L. P. od 30. travnja 2019. godine. Predlaže saslušanje stranaka, pribavu mišljenja Centra za socijalnu skrb O., saslušanje svjedoka M. Š..

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi jer ni na koji način nije opstruirao ishođenje osobnih dokumenata za mlt. L.. Ne spori da nije redovno podmirivao uzdržavanje no ne kako je to navedeno u kaznenoj prijavi već radi nemogućnosti plaćanja istog, a uz to njegova majka, a djetetova baka je iste podmirivala. Tvrdi kako tužiteljica živi sa zaručnikom, sojom majkom, ocem i bratom te mlt. L. i da joj zbog zasnivanja nove obiteljske zajednice ne odgovaraju posjeti tuženika mlt. L. već samo da dijete vidi ispred obiteljske kuće tužiteljice u T.. Predlaže decidirano određivanje viđanja njega kao oca sa djetetom. Potražuje parnični trošak u iznosu od 149,31 eura / 1.125,00 kn. Uz odgovor i tijekom postupka prilaže prijepis SMS poruka između njega i tužiteljice (str. 46-78 spisa), presliku osobne iskaznice mlt. L. P., rješenje Centra za socijalnu skrb O. od 17. siječnja 2019. godine Klasa: UP/I-552-07/19-06/5 URBROJ: 2158-017-04/25-19-2. Predlaže svoje saslušanje, saslušanje svjedoka Đ. M. svoje majke, te M. Š. partnera tužiteljice.

 

3. Radi zaštite prava i interesa mlt. L. P. postavljen je posebni skrbnik u osobi D. V. dipl. iur. djelatnice Centra za posebno skrbništvo podružnica O.. Ista je navela da s djetetom nije obavila razgovor no isto je obavio Centar za socijalnu skrb O. koji je putem svog stručnog tima i sveobuhvatne obiteljske procjene našao da nema zapreke udovoljavanju majčinom zahtjevu te se priklonila istom smatrajući da je to u interesu djeteta kao i da se odrede osobni odnosi oca s djetetom kad isti boravi u RH. Naknadno je s djetetom obavila razgovor. Tom prilikom mlt. L. navela joj je da živi s majkom koja zadovoljava sve njene potrebe i želi da tako i nadalje ostane. Duži period nije se niti vidjela s ocem, niti čula putem telefona tj. zadnji puta oca je vidjela prije godinu dana u veljači 2022. godine. Prilikom razgovora dijete je bilo tiho i tužno i razgovaralo je na poticaj. Kada bi bila s ocem on bi bio na mobitelu, ostavljao je kod bake, a on negdje otišao. Do sada je jednom kod njega prespavala i to kod bake. Nije znala verbalizirati način kako bi htjela provoditi osobne odnose s ocem. Objasnila joj je što znači samostalna roditeljska skrb i dijete se s tim suglasilo. Ne sjeća se da je do sada bilo nekih problema gdje bi bila potrebna očeva suglasnost.

 

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izviješće o obiteljskoj medijaciji od 19. srpnja 2018. godine pri Centru za socijalnu skrb O., sporazum u postupku obiteljske medijacije od 19. srpnja 2018. godine, rješenje Općinskog suda u O. R. O.-102/2016-8 od 9. ožujka 2016. godine s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 29. siječnja 2016. godine, presudu Općinskog suda u O. P.-314/2014-7 od 9. veljače 2015. godine, kaznenu prijavu podnesenu protiv osumnjičenog R. M. podnesenu od strane mlt. L. P. od 30. travnja 2019. godine, prijepis SMS poruka između njega i tužiteljice (str. 46-78 spisa), presliku osobne iskaznice mlt. L. P., rješenje Centra za socijalnu skrb O. od 17. siječnja 2019. godine Klasa: UP/I-552-07/19-06/5 URBROJ: 2158-017-04/25-19-2. Pročitao izviješća Centra za socijalnu skrb O. od 9. siječnja 2020. godine s mišljenjem psihologa, socijalnom anamnezom i mišljenje stručnog tima, te dodatno očitovanje stručnog tima od 20. travnja 2021. godine. Saslušao svjedoke M. Š. i Đ. M., saslušao stranke.

 

5. Na provedeni dokazni postupak nije bilo primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

6. Iz presude Općinskog suda u O. P2-314/2014-7 od 9. veljače 2015. godine razvidno je kako je istom naloženo tuženiku R. M. da za uzdržavanje mlt. tužiteljice L. P. rođene 13. listopada 2013. godine u O. plaća svakomjesečni iznos od 937,55 kuna počev od 17. srpnja 2014. godine pa do 26. siječnja 2015. godine, a od 26. siječnja 2015. godine pa u buduće 937,55 kuna dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB uvećane za 5% poena koje na svakomjesečni iznos teku od dospijeća pa do isplate. Sve to na ruke majke i zakonske zastupnice I. P. iz T.. Predmetna presuda postala je pravomoćna 29. ožujka 2015. godine i istog dana ovršna.

 

7. Iz rješenja Općinskog suda u O. R1 Ob-102/2016-8 od 9. ožujka 2016. godine razvidno je da je istim odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, predlagatelja I. P. i R. M. nad mlt. L. P., sa sporazumom o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom i sporazuma o uzdržavanju od 29. siječnja 2016. godine prema kojem je mlt. L. trebala stanovati sa svojom majkom, s ocem vrijeme provoditi prvih šest mjeseci dva puta tjedno ponedjeljkom i četvrtkom od 12,00 do 13,00 sati u prostorijama obiteljskom centra u O. uz prisutnost stručnog radnika gdje će majka dovoditi dijete i poslije susreta dolazit po njega, a nakon proteka vremena od šest mjeseci roditelji će sporazumno dogovoriti daljnje načine održavanja osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem. Dijete može preuzimati i Đ. M.. Informacije vezano za dijete izmjenjivat će telefonski i putem Facebook društvene mreže, sporna pitanja riješiti u obiteljskoj medijaciji, a R. M. doprinosit će da uzdržavanje 937,55 kuna do 15. u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate na račun roditelja sa kojim dijete stanuje broj: HR ....

 

8. Iz sporazuma u postupku obiteljske medijacije od 19. srpnja 2018. godine razvidno je da su R. M. i I. P. istu postigli tako da od 19. srpnja 2018. godine mlt. L. ostvaruje osobne odnose s ocem svaki ponedjeljak i četvrtak po dva sata u vremenu od 14,00 do 16,00 sati uz obvezu oca da dođe po kćerku i vrati ju kući majci, svaku drugu subotu u vremenu od 11,00 do 17,00 sati tako da otac dođe po kćerku i vrati ju kući majci, svaki blagdan Božića provest će s ocem na Badnjak u 17,00 sati i vratit ju majci na Božić u 14,00 sati, na sam Uskrs od 14,00 sati i vratit je majci na uskrsni ponedjeljak u 14,00 sati, ostale blagdane i praznike provodit će s ocem po dva sata u vremenu od 15,00 do 17,00 sati tako da otac dođe po dijete i vrati je majci te neprekidno dva tjedna tijekom godišnjeg odmora uz obvezu da se isti na vrijeme najavi glede termina.

 

9. Iz kaznene prijave razvidno je kako istu podnosi mlt. L. P. protiv osumnjičenog R. M. zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. KZ-a (ne plaćanje uzdržavanja).

 

10. Iz izviješća Centra za socijalnu skrb O. od 9. siječnja 2020. godine razvidno je da prilikom obrade nije uključen R. M. jer nije zatečen na adresi stanovanja niti su s njim uspjeli stupiti u kontakt, a prema navodima I. P. isti dulje vrijeme živi i radi u SR Nj. na njoj nepoznatoj adresi. Ivona je bila nezaposlena, a od rođenja je skrbila od mlt. L. koju je dobila iz izvanbračne veze s R. M.. Robert prvih osam mjeseci života djeteta nije vidio mlt. L., potom je šest mjeseci viđao u obiteljskom centru, pa prestao te sporadično i neredovito dolazio. I. je sklopila bračnu zajednicu s M. Š. 2. studenoga 2019. godine koji je zaposlen u HB P. i uzdržavaju se od njegove plaće i pomoći I. roditelja. I. je spremna ocu omogućiti osobne odnose s mlt. L. za vrijeme njegova boravka u RH. Mlt. L. je navela da kada otac dođe znaju se igrati vani, privržena je majci, nižeg nivoa samopouzdanja te ambivalentnosti spram oca. Prostor u kojem žive I., mlt. L. i M. uredno je održavan, adekvatno osvijetljen i prozračan, te svojom veličinom i opremljenošću zadovoljava potrebe obitelji. I. im je navela kako je do sada imala neugodna iskustva kada je trebala postići dogovore s R. po pitanju zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi i zbog toga je pokrenula ovaj sudski postupak. Smatraju kako I. uredno ostvaruje svakodnevnu skrb o mlt. kćerki, da se otac djeteta nije pridržavao postojećih dogovora i sudskih odluka, pa podržavaju zahtjev majke za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi o mlt. L. te da otac i nadalje ostvaruje osobne odnose s djetetom u obimu koji dozvoljava djetetov uhodani ritam i obveze. U dodatnom očitovanju od 20. travnja 2021. godine i nadalje nisu ostvarili kontakt s R., koji nije kontaktirao niti s kćerkom niti se o njoj interesirao. Mlt. L. odlazila je kod bake Đ. do Božića 2020. godine kada je prisustvovala svađi dviju baka nakon čega tamo više ne želi ići. I. je tada bila aktualno u drugom stanju, a odnose unutar vlastite obitelji opisala skladnim. Ostaje kod svog ranijeg mišljenja glede samostalne roditeljske skrbi.

 

11. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb O. od 17. siječnja 2019. Klasa: UP/I-552-07/19-06/5, URBROJ:2158-017-04/25-19-2 razvidno je da je istom naloženo obvezniku uzdržavanja R. M. da R. H. na ime isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja za mlt. L. P. za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 30. rujna 2018. godine isplati ukupan iznos od 6.916,26 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose privremenog uzdržavanja.

 

12. U svom iskazu tužiteljica je navela da je s tuženikom sačinila plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i uzdržavanju 2016. godine nakon čega je tuženik otišao u Nj.. Pojavio se problem kada je djetetu trebala izvaditi osobnu iskaznicu, kada tuženik nije htio dati suglasnost, pa je ishodila rješenje ovog suda R1 Ob-620/18 temeljem kojeg ju je izvadila. Prema planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi R1 Ob- 102/16 tuženik se s djetetom trebao viđati dva puta tjedno u Obiteljskom centru iz razloga što nije s istim mogla se drugačije dogovoriti. Tuženik je priznao očinstvo mjesec dana po rođenju mlt. L.. Za 4. rođendan donio joj je automobil na akumulator. L. voli oca i teško joj pada kada se navikne da s njim šeće, a poslije toga ne bude. Ne želi biti sam s ocem bez nje. L. je pohađala privatni vrtić, a tuženik je od njezina rođenja (13. listopada 2013. godine) pa do davanja iskaza (4. ožujka 2020. godine) s istom ostvario 7-10 kontakata. Tuženiku nije branila da ode s djetetom dalje od kuće već je to L. želja da budu ispred. Kada je L. 2017. godine bila u bolnici o tome tuženika nije izvijestila tada već osam mjeseci poslije kada se isti javio iako je imala njegov broj mobitela i Facebook. Od tuženika je tražila da joj da dopuštenje za vađenje osobne iskaznice za L., što je isti prvo odbijao, misleći da će napustiti RH, no isto joj je bilo potrebno zbog puta u D., te je to pokušala ishoditi sudskim putem. Sud je uputio tuženika da je osobna iskaznica nužnost, te su to riješili isti dan u MUP-u. U lipnju (kada daje iskaz) tuženik je bio u RH i bio s L., šetao ispred kuće u četvrtak, u petak joj je poslao poruku da bi se želio s njom pozdraviti i istog je izvijestila u roku 20 minuta da može, no on tu poruku nije otvorio niti je došao da se s djetetom pozdravi. L. s ocem ne odlazi nigdje osim ispred kuće, jer se ne osjeća sigurnom, obzirom s istim rijetko kontaktira. S ocem je kontaktirala putem watssapp, izvijestila ga kada je izbrisala watssapp i instalirala Viber, što je tuženik zaboravio, pa nije bio s djetetom u kontaktu. Tuženik je svojoj majci poslao 1.200,00 kn kako bi kupila L. laptop, otišli su svi zajedno u P., pa kako laptopa nije bilo za te novce, baka Đ. je doplatila potreban iznos od 3.200,00 kn. Ista se samoincijativno javila u osmom mjesecu prije nego što će Laura krenuti u školu da bi istoj kupila patike i nešto odjeće za školu, te su opet zajedno otišli u P. da si L. to kupi. Tuženik je kupio L. tablet prije tri godine. Dijete je prisustvovalo svađi bake i prabake s očeve strane i nakon toga odbijala ići kod njih, te se od tada kontakti takorekoć ne odvijaju, jer je baka Đ. samo jednom došla po L.. Tuženik nije nikada tražio da s djetetom provede godišnji odmor ili pak da dijete dođe kod njega u Nj.. Tuženik je Lauru prije ovog šestog mjeseca vidio godinu i pol ranije, opet na kratko. Nije nikada izvijestila tuženika kada je i da li je L. bolesna, o njezinoj školi, cijepljenju krstitkama i sl. jer isti nikad nije iskazao zainteresiranost za isto. Tuženika nije izvijestila da je L. krenula u školu, koji razred pohađa i tko mu je razrednik niti ga je izvijestila tko je obiteljski liječnik L.. Tuženiku je svojedobno slala slike L., a sve u vrijeme kada je pokrenut postupak pred sudom, no kako se tuženik po godinu dana ne javlja, isto je prestala. Tuženika nije pitala za adresu, no sam je rekao u Centru za socijalnu skrb da ne zna da li će biti na adresi na kojoj je trenutno. Uzdržavanje koje je određeno presudom plaća baka Đ. i to plaća 503,00 kn mjesečno, iako je presudom određeno preko 900,00 kn da tuženik mora plaćati. Zbog sveg navedenog obratila se svojedobno Centru za socijalnu skrb koji je plaćao uzdržavanje za L.. Tuženik je L. od njezina rođenja pa do sada vidio ukupno 12 puta. Bilo je više puta kako je rekao da će doći, pa nije i L. se osjećala povrijeđenom. I sada kad je bio nije dijete pitao za školu i njen uspjeh u školi. Pretpostavlja da će imati problema i u budućnosti kada bude potreban pristanak ili dopuštenje drugog roditelja u bilo kojem segmentu. Tuženiku je uvijek dopuštala da se vidi s L. kada god je poželio. Tuženik nikad nije L. niti pitao da eventualno negdje odu kao što je to zološki, na sladoled i sl., niti ju je pitao eventualno da može provest godišnji s djetetom. L. je često bolesna i djetetu ne dozvoljava da manipulira i za sve njezine izostanke iz škole ima medicinsku dokumentaciju.

 

13. U svom iskazu tuženik je naveo da s tužiteljicom komunicira putem Facebooka, L. je kupio tablet kako bi se s njom mogao čuti, te auto za peti rođendan. Nije joj kupio karticu za tablet. Vodio se postupak za osobnu iskaznicu jer se bojao da će majka sa osobnom dijete odvesti negdje u inozemstvo, a da on to neće znati. U to vrijeme bio je u Nj.. Ne zna zašto je bilo određene da svoje dijete viđa u Obiteljskom centru. L. je vidio u 10. mjesecu 2019. godine (iskaz daje 4. ožujka 2020. godine) i od tada nije bio u RH. Kad god je bio u H. javio se djetetu preko majke. Kada je s djetetom onda je ispred kuće uz nadzor muža tužiteljice. Dijete bude veselo. Tužiteljicu izvijesti dan prije nego će doći. Nije pokretao postupak radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom misleći da će protekom vremena biti u mogućnosti viđati dijete. Kada je došao vidjeti dijete tužiteljica mu je usput rekla da je bila u bolnici. Posljednji put s mlt. L. vidio prije 2 mjeseca (iskaz daje 2. lipnja 2022. godine), a prije toga prije nekih 6-7 mjeseci, kada je proveo po par sati s njom, i to vrijeme proveli su ispred kuće u kojoj stanuje tužiteljica. Ima broj tužiteljice kao i njezin kontakt putem Facebooka, a s mlt. L. kontaktirao je tokom 3 mjeseca putem watssappa, a nakon što je ista maknula watssappa sa svog uređaja i priključila se na Viber, nije više u kontaktu putem te mreže. Doprinosi za uzdržavanje L. 500,00 kn mjesečno i misli da je tako određeno i to uplaćuje putem svoje majke, a L. kupi što joj je potrebno no to sve ide putem njegove majke. Na poseban upit suda zna li za svoju obvezu uzdržavanja u visini od 937,55 kn koja je bila određena presudom ovog suda P2-314/2014-7 od 9. veljače 2015. godine, navodi kako za istu zna no kako tada nije bio u mogućnosti plaćati jer je bio nezaposlen, a zaposlen je od 2018. godine, i to u Nj., gdje ostvaruje oko 1.400,00 do 1.500,00 eura i plaća stan 400,00 eura, a L. ne ostvaruje pravo na dječji doplatak u Nj. jer je tužiteljica odbila da to napravi, i tom prilikom je rekla "Neće nijedna država plaćati za tvoje dijete". Zna da je tužiteljica za L. ishodila potrebnu dokumentaciju, upisala je u školu, liječnika ima, sve bez njegovog odobrenja ili pristanka, pa ne vidi zašto bi se to mijenjalo, ne protivi se da L. stanuje s majkom, a volio bi da s djetetom provodi vrijeme samostalno bez prisutnosti njezine majke i da se to odvija pred njezinom kućom, pogotovo što ima uvjeta da povede dijete u svoju obiteljsku kuću gdje bi je vidjela i baka. Svjestan je da za sada nije vrijeme da dijete dolazi kod njega u Nj.. Misli da L. pohađa OŠ u T., i to 2. razred, no ne zna ime njezine učiteljice niti se išao informirati za dijete u školu pa samim time nema niti šifru e-dnevnika niti bilo kakve daljnje informacije o njezinom školovanju, niti je sam otišao u školu u T.. Ne zna ime L. doktora. Ima kontakt broj djeteta, no nije joj poslao SMS poruku ili pak pokušao s njom stupiti u vezu putem Vibera. Potpis za osobnu iskaznicu je dao i ponovno će dati kada bude trebalo vaditi novu osobnu iskaznicu. Pokušao je od L. doznati zašto ne želi otići s njim izvan roditeljske kuće, kao i zašto više s njegovom majkom ne provodi vrijeme iako je bila kod nje i uredno prespavljivala, no odjednom se sve promijenilo. Išli su i u CZSS, bili pod nadzorom no nikakvih pomaka nije bilo.

 

14. U svom iskazu svjedokinja Đ. M. je navela da je njen sin zadnji puta u O. bio 2. lipnja 2021. godine radi kaznene rasprave kod ovog suda za što ga je prijavila tužiteljica, zbog zanemarivanja djeteta i bio je tri dana, od čega je jedan dan proveo s L. i to na način da je s djetetom proveo svega dva sata pred tužiteljičinom kućom. Isti unazad godinu dana nije dolazio, jer radi kao bolnički djelatnik u Nj. i zbog Covida 19 nije mogao dolaziti. Ona se s Laurom viđala srijedom, kasnije i petkom, s tim da im tužiteljica nije ograničavala vrijeme, a Laura se promijenila polaskom u školu, kada joj je govorila da sve što radi sa njom može i sa mamom i da bez mame ne bi mogla dva dana, a smatra da je L. pod utjecajem svoje majke. Kada je sin želio se družiti s djetetom, česti izgovor je tužiteljice bili su da je L. bolesna, da nekuda idu i sl. Tužiteljica nikada nije tražila adresu za njenog sina, no adresu ima i sud i Centar za socijalnu skrb. Sin nije plaćao uzdržavanje za L., no plaća ga ona i to 503,00 kn mjesečno. Smatra da je to isto, jer su sin i ona obitelj. Ukoliko je L. izrazila želju za laptopom, tabletom ili odjećom njezin sin je to kupovao ili pak slao novce da se isto kupi, pa bi zajedno išli u trgovinu I., L. i ona kako bi isto kupili. Ne zna niti ona, niti njen sin kako se zove L. razrednica ili pak obiteljska liječnica jer tome nemaju pristup. Osobno nije pitala I. tko je L. razrednik ili obiteljski liječnik. Koliko zna tužiteljica je tražila od njenog sina pristanak za ishođenje osobne iskaznice, te joj je isti to i dozvolio, išao s njom da se ista ishodi. Tužiteljica pak ne izvještava niti nju niti sina o priredbama na kojima je sudjelovala L., bolestima, cijepljenju, krstitkama i sl. L. je nešto prije škole bila prisutna kada je bila s njom kod svoje majke, njezine prabake, koja je kritične zgode žustrije komentirala svoj nesporazum sa sestrom. Upozorila je svoju majku da tako ne priča pred L., no nakon toga i L. i ona i nadalje redovno i bez problema kontaktiramo svi međusobno. Ima uvida u SMS prepiske koje vrše tužiteljica i njen sin i vidjela je da joj je poslao poruku kako se želi pozdraviti, no odgovor nije dobio. L. je kupio tablet i laptop preko kojeg su komunicirali watssappom, no L. joj je rekla da je isto maknula sa svojih stranica, jer joj oduzima prostor za igrice pa samo kontaktira putem Vibera koje pak nema instaliran njen sin. Koliko zna njen sin se nije obratio i išao u školu koju pohađa L. sada kada je bio u H., jer je u petak imao raspravu, a u nedjelju je već putovao za Nj.. Sin joj je ispričao kako mu je L. rekla da se nekad zna praviti bolesna da ne mora ići u školu.

 

15. U svom iskazu svjedok M. Š. naveo je da je on suprug I. P. i zna da je mlt. L. strašno povrijeđena zbog odnosa njezinog oca prema njoj, da ga tretira kao da ne postoji iako i supruga i on nastoje objasniti joj kako mu nije zgodno dolaziti iz Nj. u H., da je on njen otac i sl. Tuženik je posljednji puta s mlt. L. bio u drugom mjesecu zajedno sa svojom majkom, i tada su od L. čuli da je tuženik otišao, a ona ostala s njegovom majkom. Prije toga bio je za Božić. Kada dođe vidjeti dijete donese slatkiše. Ima kontakt brojeve djeteta i I.. Tuženik je par puta obećao da će doći vidjeti L., no to nije učinio pa je dijete bilo povrijeđeno, rastreseno i tužno. Kod svoje bake s očeve strane ne ide jer je prisustvovala svađi bake i prabake. Tuženik se ne raspituje i ne javlja vezano za L., već za nju pita kada je u RH i kada mu I. da tražene informacije. L. se veselila provođenju vremena s ocem, no dinamika koja je bila ponekad svaki mjesec, a onda godinu i pol dana bez kontakta, djetetu je teško pala kao i obećanje da će doći zbog čega bi se spremala i uređivala, a kada do druženja ne bi došlo bila je veoma razočarana i tužna, zatvarajući se u sobu i s nikim ne kontaktirajući.

 

16. Materijalni dokazi prihvaćeni su od strane ovoga suda.

17. Iskaz tužiteljice sud smatra iskrenim no upitnim u dijelu u kojem navodi kako je voljna da dijete s ocem provodi više vremena, bojazni da ne bi dao neku od potrebnih suglasnosti, jer nije razvidno na koji način je poticala dijete u kontaktima s ocem jer je isti kupio i tablet i laptop, pa je onda jedan dio odgovornosti i na njoj kao majci da te kontakte potakne i omogući sve zbog dobrobiti djeteta, osjećaja njezine pripadnosti i prihvaćenosti od stane oca. Da komunikacija nije kakva bi trebala biti između nje i oca njezina djeteta i da nema poticaja pa ni osnove u komunikaciji, razvidno je već iz činjenice da ista nije izvijestila tuženika da je dijete bilo u bolnici, pa slijedom toga vjerojatno niti koju je školu upisalo, uspjeh u školi, eventualne probleme i sl.

 

18. Iskaz tuženika sud smatra nekonzistentnim u dijelu njegove želje i nastojanja za viđanje s mlt. L. kao i njegove obveze glede visine uzdržavanja jer se iz toga zaključuje njegova nezainteresiranost obzirom da isti navodi kako mu je obveza niža nego što je, svoja nastojanja da se vidi s djetetom nije realizirao iako je to mogao prebacujući se samo na drugu mrežu komunikacije na kojoj je dijete (Viber), a njegova zainteresiranost za potrebe djeteta, odnosno nezainteresiranost razvidna je i po tome što isti ne zna kako se zove razrednica djeteta i koju školu pohađa, niti je znao bilo što bliže reći o svoj djetetu iz čega bi se mogla zaključiti njegova zainteresiranost za njezine životne potrebe, interese i ciljeve.

 

19. Iskaz svjedokinje Đ. M. kao majke tuženika sud smatra iskrenim no i dalje u cilju pogodovanja tuženiku kao svom sinu što je razvidno iz činjenice gdje navodi kako tužiteljica od nje nije tražila adresu njezina sina, a da to ima sud i Centar za socijalnu skrb što upućuje na nedovoljnu komunikaciju između nje i tužiteljice.

 

20. Iskaz svjedoka M. Š. kao supruga tužiteljice sud smatra iskrenim no nedokazanim u dijelu u kojem navodi kako i on i supruga mlt. L. opravdavaju nekontaktiranje tuženika s mlt. L., a sve iz razloga što dijete i nadalje vrijeme s ocem provodi ispred njihove kuće. Dakle, nije steklo poticaj i sigurnost od svojih bližnjih da može nesmetano sa ocem boraviti dalje od samog mjesta gdje živi. 

 

21. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i međusobnoj svezi ovaj sud nalazi da ovdje stranke imaju relativno lošu međusobnu komunikaciju, da je tuženik nedovoljno involviran u život mlt. L., da je isti radio van R. H., da je do sada ostvario apsolutno malo kontakata s mlt. L., i stoga je sud našao da je tužiteljičin zahtjev za samostalnom roditeljskom skrbi djelomično osnovan i to u dijelu ishodovanja osobnih dokumenata, kao i u pitanjima vezanim za zdravlje i obrazovanje bez posebne suglasnosti tuženika. U preostalom dijelu sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer nema potrebe za samostalnom roditeljskom skrbi u odnosu na mjesto stanovanja, a sve iz razloga što je u to dijelu već dogovor i postignut, tj. da dijete stanuje sa svojom majkom na njezinoj adresi, te da ista o njoj vodi svakodnevnu brigu i skrb što je i do sada funkcioniralo i određeno rješenjem ovog suda. Iako tužiteljica nije decidirano razlučila elemente samostalne roditeljske skrbi u to spada i promjena djetetova osobnog imena, izbor ili promjena vjerske pripadnosti za što sud nalazi da za sada nema elemenata za uskratu tih prava ocu djeteta i stoga je s tim dijelom odbijena kao i u odnosu na njezina imovinska prava jer tuženik ima obvezu prema mlt. djetetu glede uzdržavanja pa onda stoga i određena prava. Naime upravo zbog povrede djetetovih prava neredovitom i nekompletnog plaćanja uzdržavanja tužiteljica je putem djeteta protiv tuženika podnijela kaznenu prijavu zbog čega će isti odgovarati. Mlt. dijete ima pravo na oba roditelja u što je uključeno i pravo na odvijanje osobnih odnosa djeteta i oca, pa čak i ako postoji određena suzdržanost isto je nužno poticati radi što boljeg razvoja strukture ličnosti djeteta, njegove osjećajnosti, privrženosti i sigurnosti što se može ostvariti samo redovnim kontaktima. Prilikom odluke sud je imao u vidu da je djetetova dobrobit imperativ i da su mu za pravilan psihofizički razvoj potrebni ljubav i pažnja oba roditelja i stoga treba poduzeti sve da ne dođe do emocionalnog udaljavanja djeteta od roditelja, pa će stoga otac s djetetom provoditi vrijeme kada god je u R. H., dva puta tjedno po dva sata, svaku drugu subotu u mjesecu od 9,00 do 17,00 sati, blagdane, praznike, rođendan dijete će provoditi s ocem ali po prethodnom dogovoru s djetetovom majkom i najavom, s time da dogovori budu putem SMS-a kako bi imali pisane tragove i izbjegli nesporazume, te uvažavajući mogućnosti, želje i obveze mlt. L. s time da će otac svaki puta dolaziti po mlt. L. i vračati je na adresu njezine majke. Po proteku šest mjeseci roditelji će dogovoriti daljnju mogućnost proširenja kontakata djeteta s ocem uvažavajući interese, mogućnosti i obveze mlt. L.. Sud je odredio kontakte djeteta s ocem imajući u vidu da je dijete sada u dobi od skoro 10 godina, školskog uzrasta, sposobnija shvatiti značenje roditeljskog odnosa, prihvatiti i donijeti vlastitu odluku, a dinamiku je odredio shodno svojedobno potpisanom sporazumu samih stranaka iz 2018. godine. Naime kako ne bi došlo do zlouporabe roditeljske ovlasti i nezdrave simbiotske veze djeteta s majkom i odbacivanja oca sud je odredio njihova viđanja kako su to djetetovi roditelji, ove stranke svojedobno i bili dogovorili, tj. tada su imali dobu volju da postignu sporazum i stoga se sud vodio najboljim interesom djeteta, cjelokupnim provedenim dokaznim postupkom koji je brižljivo ocijenio, a imajući u vidu članak 3. Konvencije o pravima djeteta (NN MU 12/93 i 20/97).

 

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem članaka 95. i 105. Obiteljskog zakona NN 103/15, 98/19, 47/20.

 

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 366. Obiteljskog zakona NN 103/15, 98/19, 47/20.

 

U Osijeku, 11. svibnja 2023.

 

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Dalmoslava Grgić

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana

primitka iste. Žalba se podnosi, putem ovoga suda Županijskom sudu u S..                             

 

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. posebnoj skrbnici

Nakon pravomoćnosti:

-Hrvatskom zavodu za socijalni rad Područni ured O.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450