Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 73 -3379/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i
Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HARIJA RONČEVIĆA, OIB
24402650845, Zagreb, Palinovečka 19h, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški,
odvjetnik u Zagrebu, Đorđićeva 23/II, protiv tuženika NOVA TV d.d., OIB
75399377119, Zagreb, Remetinečka cesta 139, kojeg zastupa punomoćnica
Valentina Kučić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec, Zagreb,
Draškovićeva 82, radi povrede autorskih prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-208/2022 od 7. lipnja 2022., u
sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te potvrđuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-208/2022 od 7. lipnja 2022. u točki I.
njene izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik povrijedio moralna autorska
prava tužitelja na način da je bez odobrenja tužitelja koristio njegovo autorsko djelo,
skladbu „Moj lipi anđele“, ugradivši istu u serijal „Čista ljubav“ bez navođenja tužitelja
kao autora, kao i u točki III. njene izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti
tužitelju na ime povrede moralnih autorskih prava i to moralnog prava paterniteta
iznos od 15.000,00 kn (petnaesttisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od

10. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku
od 8 (osam) dana te u točki IV. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da izreku ove
presude o svojem trošku objavi u roku od mjesec dana od njene pravomoćnosti
jedanput u nedjeljnom izdanju „Jutarnjeg lista“ kao i u točki IX. izreke.

II. Uvažava se tuženikova žalba kao osnovana te preinačuje presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-208/2022 od 7. lipnja 2022. u točki I.
njene izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik koristio tužiteljevo autorsko djelo,
skladbu „Moj lipi anđele“, na način koji šteti autorovoj časti i ugledu, u točki II. izreke,
u točki III. izreke u dijelu kojim se traži isplata na ime povrede moralnih autorskih
prava integriteta i korištenja djela na način koji vrijeđa čast i ugled autora te moralnog





Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 2

prava, u točki IV. izreke kojim se nalaže tuženiku da izreku ove presude o svojem
trošku objavi u roku od mjesec dana od njene pravomoćnosti na portalu tuženika
http://oyo.dnevnik.hr/. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je tuženik koristio
tužiteljevo autorsko djelo, skladbu „Moj lipi anđele“, na način koji šteti autorovoj časti i
ugledu.

2. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Zabranjuje se tuženiku svaka daljnja
istovrsna ili slična povreda autorskog prava tužitelja te mu se nalaže da ukloni iz 90.
epizode serije „Čista ljubav“ cjelokupni ton koji sadrži skladbu „Moj lipi anđele“ te da
navedenu epizodu u primarno nastalom obliku više nikad ne reprizira, niti distibuira,
ni priopćava javnosti na bilo koji način.

3. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu na ime povrede moralnih
autorskih prava integriteta i korištenja djela na način koji vrijeđa čast i ugled autora te
moralnog prava.

4. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da izreku ove
presude o svojem trošku objavi u roku od mjesec dana od njene pravomoćnosti na
portalu tuženika http://oyo.dnevnik.hr/.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio moralna autorska prava tužitelja na
način da je bez odobrenja tužitelja koristio njegovo autorsko djelo, skladbu Moj lipi
anđele“, ugradivši istu u serijal „Čista ljubav“ bez navođenja tužitelja kao autora te uz
korištenje djela na način koji šteti autorovoj časti i ugledu.

II. Zabranjuje se tuženiku svaka daljnja istovrsna ili slična povreda autorskog
prava tužitelja te mu se nalaže da ukloni iz 90. epizode serije „Čista ljubav“ cjelokupni
ton koji sadrži skladbu „Moj lipi anđele“ te da navedenu epizodu u primarno nastalom
obliku više nikad ne reprizira, niti distibuira, ni priopćava javnosti na bilo koji način.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime povrede moralnih autorskih
prava i to moralnog prava integriteta i korištenja djela na način koji vrijeđa čast i
ugled autora te moralnog prava paterniteta iznos od 15.000,00 kn
(petnaesttisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2018. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 (osam) dana.
IV. Nalaže se tuženiku da izreku ove presude o svojem trošku objavi u roku od
mjesec dana od njene pravomoćnosti na portalu tuženika http://oyo.dnevnik.hr/ te
jedanput u nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže
donošenje presude kojom se utvrđuje da je tuženik povrijedio imovinska autorska
prava tužitelja na način da je bez odobrenja tužitelja koristio njegovo autorsko djelo,



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 3

skladbu „Moj lipi anđele“, ugradivši istu u serijal „Čista ljubav“ i to bez plaćanja naknade.

VI. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže
donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da podredno ukloni sa svih portala i
medijskih platformi 90. epizodu serije „Čista ljubav“.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže
donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za
neovlašteno korištenje autorskog djela tužitelja iznos od 50.000,00 kn (pedesettisuća
kuna) te na ime plaćanja penala zbog povrede autorskog prava iznos od 50.000,00
kn (pedesettisuća kuna) s pripadajućom zakonom propisanom kamatom po
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena od 13. veljače 2018. do
isplate te u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 165.000,00 kn
(stošezdesetpettisuća kuna) na ime povrede moralnih autorskih prava i to moralnog
prava integriteta i korištenja djela na način koji vrijeđa čast i ugled autora te moralnog
prava paterniteta s pripadajućom zakonom propisanom kamatom po prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena od utuženja do isplate, sve u
roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj predlaže
donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da izreku ove presude o svojem trošku
objavi u roku od mjesec dana od njene pravomoćnosti i to u televizijskom programu
Nova TV u terminu u kojem se prikazuje „Čista ljubav“, jedanput u subotnjem izdanju
„Večernjeg lista“ te izdanju Slobodne Dalmacije po izboru tuženika, tako da objava
uslijedi u masno otisnutom okviru, masno otisnutim naslovom i razmaknuto
ispisanom oznakom parničnih stranaka.

IX. Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.“

2.1. Tuženik žalbom pobija predmetnu presudu u točkama I., II., III., IV. i IX.
njene izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o
parničnom postupku. Tuženik ističe da je sud pogrešno ocijenio osnovanim tuženikov
prigovor nedostatka aktivne legitimacije samo u dijelu koji se odnosi na neovlašteno
korištenje predmetnog autorskog djela te posljedično plaćanje naknade radi povrede
tužiteljevih imovinskih prava kao autora, odnosno pogrešno je ocijenio da isti prigovor
ne bi bio osnovan i u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog
povrede moralnih autorskih prava.

2.2. Tuženik se poziva na okolnost da je Nakladničkim ugovorom sklopljenim

16. listopada 2016. između tužitelja kao autora i društva CROATIA RECORDS d.d.
kao nakladnika, tužitelj ustupio nakladniku autorska na djela popisana u prilogu
ugovora („Skladbe“), u kojima je navedena i skladba „Moj lipi anđele“, te je, između
ostaloga, tužitelj ustupio nakladniku isključivo pravo da u najširoj formi, u ime autora,
daje djelo za sinhronizaciju, adaptaciju, odnosno inkorporaciju djela u novo djelo i/ili
medij (osobito se to odnosi na ustup djela za korištenje u filmu, televizijskim i
radijskim emitiranjima, promidžbenim spotovima i kampanjama), dok se nakladnik
obvezao brinuti o zaštiti autorskih prava nad Skladbama tijekom čitavog trajanja



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 4

ugovora. Ističe da je tužitelj kao autor navedenim Nakladničkim ugovorom osnovao u
korist društva CROATIA RECORDS d.d. kao nakladnika isključivo pravo
iskorištavanja, pri čemu tužitelj nije ograničio pravo korištenja sadržajno, vremenski ili
prostorno niti je za sebe pridržao pravo korištenja predmetnih autorskih djela.
Tuženik smatra da je nejasno stajalište suda da bi tuženikov prigovor nedostatka
aktivne legitimacije bio osnovan samo u dijelu koji se odnosi na neovlašteno
korištenje predmetnog autorskog djela te posljedično plaćanje naknade radi povrede
tužiteljevih imovinskih prava kao autora, ali ne i u dijelu koji se odnosi na naknadu
neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava. Žalitelj smatra da je
nesporno da je nakladnik temeljem predmetnog Nakladničkog ugovora, u situaciji da
mu se tuženik obratio s takvim zahtjevom, ovlašten po svojoj slobodnoj procjeni, bez
bilo kakvog dodatnog odobrenja i/ili suglasnosti tužitelja, dozvoliti tuženiku korištenje
skladbe „Moj lipi anđele“ na način da istu ugradi u epizodu 90. serijala „Čista ljubav“
na način kako je to već učinjeno. Tuženik smatra da je nakladnik, dužan brinuti se da
tužitelj kao autor bude naznačen i da se djelo ne koristi na način koji ugrožava
njegovu čast i ugled. Ističe da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije
osnovan i u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede
moralnih autorskih prav.

2.3. Posebno ističe da je tuženik vjerovao da za korištenje djela ima
odgovarajuće odobrenje autora djela. Naime, tuženik je dostavio naslovnom sudu
ugovor sklopljen 1. siječnja 2016. s trećom pravnom osobom, društvom IDM Music
d.o.o., Zagreb, Berislavićeva 12, OIB 44209788818, kojim se to društvo obvezalo
staviti mu na raspolaganje kataloge muzičkih djela koje tuženik može koristiti za
potrebe svoje tzv. vlastite produkcije, odnosno za potrebe produkcije audiovizualnih
djela koje tuženik proizvodi i emitira. Također, tuženik je dostavio naslovnom sudu
pisanu korespondenciju iz koje je vidljivo da je tuženik prije početka snimanja serijala
„Čista ljubav“ od navedene pravne osobe dobio popis (katalog) djela koje može
koristiti za potrebe tog serijala, između kojih je bila i skladba Moj lipi anđele“ te je od
navedene pravne osobe izričito tražio odgovarajuća djela za sporne scene 90.
epizode serijala, te je tu pravnu osobu i obavijestio da će za navedene scene koristiti
upravo muzičko djelo „Moj lipi anđele“, na što je navedena pravna osoba pristala i
nije ga izvijestila da bi u odnosu na to djelo postojala bilo kakva prepreka za
korištenje za potrebe serijala „Čista ljubav“. Tuženik ističe da navedeni ugovor
svakako predstavlja odlučnu okolnost za donošenje odluke, posebno kada se
ocjenjuje je li tuženik postupao s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog
stručnjaka i prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva i objavi izreke presude. Iz
navedenog ugovora vidljivo je da je tuženik opravdano vjerovao da za korištenje tog
djela ima odgovarajuće odobrenje autora djela, dakle da je postupao u dobroj vjeri i s
povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka, a što je sud propustio
uzeti u obzir prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva i objavi izreke presude.

2.4. Ponavlja da tuženik djelo nije koristio na način koji bi vrijeđao čast ili ugled
tužitelja odnosno predstavljao uništenje, izobličenje, sakaćenje ili slično korištenje
djela. Korištenje djela u tzv. prvoj sceni predstavlja scenu izvođenja muzičkog djela
djevojčici - slavljenici na njenom rođendanu, a sam tužitelj u tužbi navodi kako mu je
način korištenja djela u toj sceni prihvatljiv i kako bi ga bio dopustio, da je bio upitan
dozvoliti korištenje. Korištenje djela u tzv. drugoj sceni nije izvedeno na način na koji



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 5

to tužitelj opisuje u tužbi, budući da je instrumental djela iskorišten samo djelomično,
kao prelaz na iduću scenu, nije preinačen ili „nagrđen“, korištenjem djela na takav
način ne vrijeđa se tužiteljeva čast i ugled, a nije korišten ni kao samostalna i jedina
podloga scene.

2.5. Zaključno, tuženik ponavlja da je savjesno, prije snimanja serijala „Čista
ljubav“, a kako to tuženik uobičajeno i čini za potrebe svoje produkcije, ugovorio
korištenje odgovarajućeg kataloga muzičkih djela za koje je vjerovao da su slobodna
odnosno da ih smije koristiti, kao i da djelo nije koristio na način koji bi vrijeđao čast ili
ugled tužitelja odnosno predstavljao uništenje, izobličenje, sakaćenje ili slično
korištenje djela, a slijedom čega smatra da je naslovni sud pod točkom III. izreke
dosudio tužitelju naknadu u previsokom iznosu te da je u cijelosti neosnovano pod
točkom IV. izreke naložio tuženiku objavu izreke predmetne presude. Dodatno u
odnosu na pobijanu točku. IV. izreke predmetne presude, tuženik ističe da je
činjenica donošenja predmetne presude već objavljena na gotovo svim Internet
stranicama, uključujući i Internet stranicu Jutarnjeg lista. Slijedom navedenoga,
tuženik smatra da je svrha koju je zakonodavac htio postići odredbom čl. 180.
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima već u cijelosti ostvarena. Pored toga,
ističe da je izreka pod pobijanom točkom IV. izreke predmetne presude nerazumljiva
jer je nejasno o kojem bi se to portalu tuženika radilo, te je protivna odredbi čl. 180.
Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima budući da portal nije nužno sredstvo
javnog priopćavanja.

2.6. Posljedično, neosnovana je i odluka naslovnog suda o troškovima
postupka budući da u smislu čl. 154. Zakona o parničnom postupku ista ovisi o
uspjehu parničnih stranaka u parnici.

2.7. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže nadležnom
drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači pobijane točke presude na način da
tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi
troškove postupka, podredno da pobijane točke presude ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka u
iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

3. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

4. Tuženikova žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

6. Predmet spora u žalbenom postupku je zahtjev za zaštitom autorskog
moralnog prava i to paterniteta, integriteta te korištenja skladbe „Moj lipi anđele“ na
način koji šteti autorovoj časti i ugledu tužitelja, autora glazbe i teksta, protiv
tuženika, audiovizualnog producenta, televizijske serije „Čista ljubav“.



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 6

7. S obzirom da je predmet spora u žalbenom postupku zaštita autorskih
moralnih prava valja uvodno ukazati da je autor djela je fizička osoba koja je djelo
stvorila. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom autorskom djelu činom samog
stvaranja autorskog djela (čl. 9. ZAPSP-a). Autorsko pravo sadržava moralna prava
autora, kojima se štite osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom,
imovinska prava autora, kojima se štite imovinski interesi autora u pogledu njegova
autorskog djela i druga prava autora, kojima se štite ostali interesi autora u pogledu
njegovog autorskog djela (čl. 13. st. 1. i 2. ZAPSP-a). Autor se ne može odreći
svojeg autorskog prava (čl. 50. ZAPSP-a). Dakle, radi zaštite osobnih interesa autora
u odnosu na njegovo djelo u sadržaj autorskog prava uz ovlaštenja imovinskopravne
naravi, koja autoru omogućuju ekonomsko iskorištavanje njegova djela, ušla su i
ovlaštenja osobnopravne naravi, koja autora ovlašćuju od ostalih zahtijevati da
poštuju intelektualnu vezu između njega i njegova djela, što uključuje priznavanje i
poštovanje autorstva, poštovanje autorove volje hoće li, kada i kako njegovo djelo biti
objavljeno, poštovanje cjelovitosti djela kao i poštovanje djela na način da se ono ne
koristi na način koji bi štetio autorovoj časti odnosno ugledu. Ta se ovlaštenja
nazivaju “autorska moralna prava”.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj autor glazbe i tekstopisac skladbe Moj lipi anđele“,

- da je 13. veljače 2018. u večernjem terminu televizijskog programa tuženika
kao organizacije za radio difuziju, emitirana 90. epizoda serije „Čista ljubav“ koju
tuženik proizvodi u svojstvu audiovizualnog producenta te da je u navedenoj epizodi
tuženik koristio navedenu skladbu tužitelja na način da jedna od glavnih glumica
pjeva navedenu skladbu djevojčici, a nakon toga je tužiteljeva skladba korištena kao
podloga u sceni u kojoj jedan od likova serije namjerava izvršiti samoubojstvo, a uz
glazbu se čuje zlokobno kreštanje ptica,

- da tužitelj u okviru epizode serije „Čista ljubav“ nije označen kao autor glazbe
i teksta skladbe „Moj lipi anđele“,

- da je tužitelj raspolagao svojim pravima na predmetnom autorskom djelu na
način da je sklopio Nakladnički ugovor s društvom CROATIA RECORDS d.d. 16.
listopada 2016. (list 118. 120. spisa) kojim su regulirani uvjeti ustupa autorskih
prava i poslovna suradnja stranaka na području eksploatacije i korištenja autorskih
prava nad djelima autora (čl. 1.) tako da autor ustupa nakladniku prava na djela
popisana u Prilogu Ugovora, između ostalog skladbu „Moj lipi anđele“, i na vrijeme od
10 godina od datuma potpisa za čitav svijet (čl. 2.). Odredbom čl. 3. Ugovora stranke
su utvrdile da autor ustupa nakladniku, između ostalih, isključivo pravo da ih u
najširoj formi izda, objavi i prodaje; isključivo pravo da u najširoj formi djelo/djela izda
ili da izdati u obliku compact disca, DVD-a, video kasete i drugih poznatih nosača
zvuka i/ ili slike (uključujući digitalnu distribuciju, internet i telekomunikacijske mreže)
kao i onih koji će to postati u budućnosti; isključivo pravo na zastupanje autora u
pogledu davanja dozvola i odobrenja kao i isključivo pravo na određivanje uvjeta
ustupa autorskih prava na skladbama trećim osobama; isključivo pravo da u najširoj
formi, u ime autora, daje djelo u licencu za reprodukciju u cilju eksploatacije djela
putem svih oblika koji su do sada poznati ili koji budu poznati i izmišljeni ili će se
primjenjivati bez obzira na svrhu s time da se pravo licence za produkciju predviđene
ovim Ugovorom primjenjuju na sve elemente iz kojih se djelo sastoji, a naročito na
glazbu, riječi i naslov djela te se primjerci izdanja djela mogu upotrebljavati u svrhu



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 7

svih javnih komuniciranja, uključujući promidžbene poruke i kampanje te isključivo
pravo da u najširoj formi, u ime autora, daje djelo za sinhronizaciju, adaptaciju,
odnosno inkorporaciju djela u novo djelo i/ili u novi medij (osobito se to odnosi na
ustup djela za korištenje u filmu, televizijskim i radijskim emitiranjima, promidžbenim
spotovima i kampanjama),

- tuženik je s trećom pravnom osobom, odnosno društvom IDM Music d.o.o. 1.
siječnja 2016. sklopio Ugovor kojim se to društvo obvezalo staviti mu na
raspolaganje kataloge muzičkih djela koje tuženik može koristiti za potrebe svoje tzv.
vlastite produkcije, odnosno za potrebe produkcije audiovizualnih djela koje tuženik
proizvodi i emitira te da je prije početka snimanja serijala „Čista ljubav“ od navedene
pravne osobe dobio popis (katalog) djela koja može koristiti za potrebe tog serijala,
između kojih je bilo i muzičko djelo „Moj lipi anđele“,

- uvidom u DVD sa snimkom 90. epizode serije „Čista ljubav“ i to od 14.
minute i 48. sekunde kada započinje scena u kojoj glumica pjeva djevojčici skladbu
„Moj lipi anđele“ prvostupanjski sud je utvrdio da je tijekom izvođenja skladbe (u 17.-
oj minuti predmetne epizode) prikazana scena u kojoj muška osoba odlazi u šumu s
užetom, a iz njegovog ponašanja i izražaja lica te činjenice da u ruci drži e i
promatra drvo proizlazi zaključak da namjerava izvršiti čin samoubojstva. Isto tako,
sud je utvrdio da se u navedenoj sceni u podlozi uz glazbu čuje kreštanje ptica čime
su u predmetnu skladbu inkorporirani zvukovi koji stvaraju tragičan i sumoran dojam.

9. Tuženik je istaknuo materijalnopravni prigovor nedostatka aktivne
legitimacije tužitelja s obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj sklopio Nakladnički
ugovor s društvom CROATIA RECORDS d.d. 16. listopada 2016. (list 118. 120.
spisa).

10. Na temelju nespornih činjeničnih utvrđenja da je tuženik koristio
predmetno autorsko djelo u navedenoj televizijskog seriji, a da autor kao takav uopće
nije naznačen - jasno proizlazi osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da je
povrijeđeno tužiteljevo autorovo moralno pravo na priznanje autorstva (paterniteta).
Pravo na priznanje autorstva proizlazi iz odredbi čl. 15. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima (Narodne novine broj: 167/03, 79/07, 125/2011, 80/11, 141/13,
127/14, 62/17, 96/18 i 111/21; dalje: ZAPSP) koje propisuju: (1) Autor ima pravo biti
priznat i označen kao autor djela. (2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je
pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne
želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela
onemogućava navođenje autora.

11. Sukladno odredbi čl. 178. ZAPSP-a autor ima pravo zahtijevati
popravljanje štete koja mu je nastala povredom autorskih moralnih prava prema
općim pravilima o popravljanju neimovinske štete. Zbog povrede autorskog moralnog
prava dosuđuje se novčana naknada koja predstavlja satisfakciju za učinjenu
povredu, izraženu u novcu, a ovaj sud podržava stajalište prvostupanjskog suda u
pogledu primjene materijalnog prava kako za osnovu tako i za visinu zahtjeva
pravične novčane naknade u dosuđenom dijelu. Ovaj sud smatra da navedena
povreda prema svojem intenzitetu, trajanju i prilikama sredine opravdava dosuđenu
visinu u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna jer se radi o jasno manifestiranoj
povredi prava da autor bude priznat i označen kao autor djela.



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 8

12. Tuženik neosnovano smatra da je nejasno stajalište suda da bi tuženikov
prigovor nedostatka aktivne legitimacije bio osnovan samo u dijelu koji se odnosi na
neovlašteno korištenje predmetnog autorskog djela te posljedično plaćanje naknade
radi povrede tužiteljevih imovinskih prava kao autora, ali ne i u dijelu koji se odnosi
na naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava u pogledu
prava na priznanje autorstva (paterniteta).

13. Naime, prijenos autorskog prava jest ograničen raspolaganjem autorskim
pravom zabranom njegova prijenosa (otuđenja) pravnim poslovima inter vivos
pravnim poslom, a dopušten je na temelju nasljeđivanja. Jedini nositelji autorskog
prava koji nisu autori mogu biti njegovi nasljednici. Posebno pravilo nalazi u
odredbama čl. 41. ZAPSP-a koje propisuju: (1) Autorsko pravo je nasljedivo. (2)
Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako ovim
Zakonom nije drukčije određeno. (3) Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem
autorskog prava, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o
nasljeđivanju. Dakle, tužitelj je unatoč sklapanja ugovora s Croatia records d.d. od

16. listopada 2016. i dalje nositelj svojeg moralnog prava nad predmetnim djelom. To
stoga, što pravo iskorištavanja autorskog djela nastaje autorovim raspolaganjima
kojima opterećuje svoje autorsko pravo, a u konkretnom slučaju je tužitelj, autor,
opteretio svoje pravo sklapanjem nakladničkog ugovora sa Croatia records d.d. (čl.

44. ZAPSP-a) vezano za imovinskopravnu komponentu svojeg autorskog prava ali
ne i za moralnopravnu komponentu. Stoga žalitelj pogrešno tvrdi, kada ističe
materijalno pravni prigovor nedostatke aktivne legitimacije, da je autor ugovorom na
Croatia records d.d. prenio ne samo imovinsku već i moralnu komponentu njegovog
autorskog prava (arg iz čl. 75. i 76. ZAPSP-a).

14. S druge strane, na temelju utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja
prvostupanjski sud nepravilno zaključuje da je došlo do povrede moralnog prava time
da je skladba deformirana jer je izvodi glumica i da se u podlozi uz glazbu čuje
kreštanje ptica u dramskoj sceni pripreme suicida pa da navedeno predstavlja
povredu integriteta djela te povredu časti i ugleda tužitelja, odnosno temeljem kojeg
bi bilo opravdano usvajanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje na povredu i uklanjanje
tona iz serije i da se u primarnom obliku nikad ne reprizira, distribuira i priopćava
javnosti te dosudu nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda.

15. U konkretnom slučaju, sklapanjem ugovora s Croatia records d.d. autor je
raspolagao svojim pravima na način da je ugovorom pristao da se ograniče njegova
osobno pravna ovlaštenja, davanjem svih prava navedenih u čl. 3. Ugovora, između
ostalog, i dozvole i odobrenja za korištenje trećim osobama (odredba 3c Ugovora), te
davanjem djela na sinkronizaciju, adaptaciju, odnosno inkorporaciju djela u novo
djelo (odredba čl. 3.e Ugovora). Dozvola za izvedbu skladbe od strane glumice i
scena suicida sa grakanjem ptica spada u opseg prava koje je stjecatelj stekao
budući da su mu ta prava ugovorom prenesena, s onim sadržajem u kojem ga je za
njega osnovao autor i koje opterećuje autorsko pravo autora u skladu sa svojim
sadržajem. Okolnost da se pri tome radi i o sceni suicida ne povlači za sobom takvo
korištenje izvedbe na način koji bi samo zbog toga ugrožavao čast ili ugled autora
neovisno o tomu što autor sada ne bi dao dozvolu za takvo što.



Poslovni broj: 73 -3379/2022-2 9

16. Nadalje, osnovano tuženik u žalbi ističe da je izreka pod pobijanom
točkom IV. predmetne presude nerazumljiva jer je nejasno o kojem bi se to portalu
tuženika radilo, te je protivna odredbi čl. 180. ZAPSP-a. Kako je tužiteljevo autorsko
pravo povrijeđeno, tužitelj ima pravo zahtijevati da se izreka pravomoćne presude
objavi u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika (čl. 180. ZAPSP-a) te je u
tom smislu pravilno odlučeno da se izreka predmetne presude jedanput objavi u
nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista. S druge strane, ZAPSP niti Zakon o medijima
(Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22) ne poznaje pojam portal pa je
u pravu tuženik kada navodi da portal nije nužno sredstvo javnog priopćavanja te u
nedostatku vremenskog ograničenja trajanja objave ovaj dio tužbenog zahtjeva je
neodređen, a posljedično neosnovan.

17. Djelomični uspjeh stranaka u parnici u približno je jednakim dijelovima koja
okolnost opravdava određenje da svaka stranka snosi svoje troškove u smislu
odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a koju okolnost ne spori niti žalitelj niti konkretno
osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom
postupku u pogledu zahtjeva za utvrđenjem povrede i pravične novčane naknade
zbog povrede moralnog prava paterniteta te kako odbijajući dio zahtjeva u pogledu
prava integriteta i povrede časti i ugleda obuhvaćaju isti zahtjev na utvrđenje da je
moralno pravo povrijeđeno, to tuženiku ne pripadaju troškovi žalbenog postupka u
smislu odredbe čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju
zakonitost i pravilnost pobijane odluke u pogledu povrede prava na priznanje
autorstva i dosude pravične novčane naknade, pa je valjalo na temelju odredbe čl.

368. st. 1. ZPP-a, djelomično odbiti žalbu kao neosnovanu i djelomično potvrditi
prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., III., IV. i IX. njene izreke, dok je na
temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i
djelomično odbiti tužbeni zahtjev u točkama I., II., III. i IV. njene izreke i presuditi kao
u ovoj drugostupanjskoj odluci.

Zagreb, 11. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća
Mirna Maržić





 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu