Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-1803/2022-3


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1803/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović, kao članice vijeća ,u pravoj stvari u pravnoj stvari tužitelja B. K. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku T. Z. odvjetniku iz odvjetničkog društva Z. i P. d.o.o., protiv tuženika N. Č., OIB: ..., V., zastupan po punomoćniku H. L. H. odvjetnici iz V., radi prodaje nekretnine i namirenja potraživanja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima pod Poslovnim brojem: 5 P-575/21-39 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod Poslovnim brojem: 5 P-575/21-39 od 29. rujna 2022. u pobijanom dijelu točke II. kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te u djelu točke IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem: 5 P-575/21-39 od 29. rujna 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odbijen za više zatraženo trošak postupka tuženika (točka III. izreke) te u tom dijelu sudi:

 

1.  Odbija se kao neosnovana tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se javna prodaja nekretnine u vlasništvu tuženika N. Č., V., OIB: ..., upisan u zk.ul. 3786 k.o. V., kč.br. 3022/25 kuća broj 7A i dvorište u ulici ... sa 346 m2, te je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 18.295,62 kuna / 2.428,25 eura1, na ime glavnog potraživanja s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 20. prosinca 2018. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena iz cijene postignute prodajom založene nekretnine s tim da se tuženik može osloboditi naložene prodaje nekretnine ako isplati tužitelju navedeni iznos, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Nalaže se tužitelju B. K. d.o.o. OIB: ..., da tuženiku N. Č., OIB: ..., isplati na ime  troškova postupka u roku od 15 dana,  daljnji iznos od  13.086,25 kuna/ 1.736,84 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se javna prodaja nekretnine u vlasništvu tuženika N. Č., V., OIB: ..., upisan u zk.ul. 3786 k.o. V., kč.br. 3022/25 kuća broj 7A i dvorište u ulici ... sa 346 m2, te je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 18.295,62 kuna / 2.428,25 eura1, na ime glavnog potraživanja s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 20. prosinca 2018. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena iz cijene postignute prodajom založene nekretnine s tim da se tuženik može osloboditi naložene prodaje nekretnine ako isplati tužitelju navedeni iznos, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se javna prodaja nekretnine u vlasništvu tuženika N. Č., V., OIB: ..., upisan u zk.ul. 3786 k.o. V., kč.br. 3022/25 kuća broj 7A i dvorište u ulici ... sa 346 m2, te je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 57.904,38 kuna/7.685,23 eura1, na ime glavnog potraživanja s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 20. prosinca 2018. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, te iznosa od 12.904,32 kuna/1.712,70 eura1 na ime ostalih potraživanja s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 20. prosinca 2018. pa do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena iz cijene postignute prodajom založene nekretnine." kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužitelju B. K. d.o.o. OIB: ..., da tuženiku N. Č., OIB: ...., naknadi troškove postupka u iznosu od 24.580,00 kuna / 3.262,33 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

 

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.“

 

2.              Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužitelj, pobijajući istu u djelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev te za više zatraženo kojim je odbijen njego zahtjev za naknadu troškova postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 351. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19,80/22 i 114/22 dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda prvostupanjskog suda preinači shodno žalbenim razlozima te prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

2.1. Protiv navedene presude žali se i tuženik, pobijajući istu u djelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 351. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom djelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. 

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

3.1. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je osnovana žalba tuženika.

 

4. Neosnovano tužitelj ističe u žalbenim navodima kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a,  jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude pa se stoga presuda može ispitati, čime žalbeni razlog bitne povrede postupka nije ostvaren.

 

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev da je tuženik dužan trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine zajedno s pripadajućim kamatama i troškovima postupka iz cijene postignute prodajom nekretnine tuženika na kojoj tužitelj ima zasnovanu hipoteku u svrhu osiguranja njegove glavne tražbine i sporednih potraživanja.

 

6. Naime, ranijom presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-1811/20 od 11. studenog 2021. potvrđena je prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem 5P-332/19-26 od 23. listopada 2020. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 113.705,98 kuna na ime redovne kamate, iznosa od 205.897,81 kuna na ime zatezne kamate, te iznosa preko 80.000,00 kuna na ime glavnice s pripadajućom zateznom kamatom, dok je ukinuta u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev do iznosa od 80.000,00 kuna te u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. 

 

7. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- da je između tuženika i tadašnje S. B. d.d., O. zaključen ugovor o kreditu br. 089/96 dana 28. kolovoza 1996;

-da je ugovor o kreditu zaključen na iznos od 80.000,00 kn s rokom vraćanja do 26. studenog 1996; da je tuženik izdao uknjižbeno očitovanje kojim dozvoljava upis založnog prava za korist S. B. d.d., O. za odobreni kredit u iznosu od 80.000,00 kn;

-da je u zemljišnim knjigama uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženika za korist B. K. d.o.o. za najviši iznos od 80.000,00 kn;

-da je S. B. pripojena društvu H. A. A. B. d.d.; da je društvo H. A. A. B. d.d. izvršio upis promjene tvrtke pod nazivom A. B. d.d., Z.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 5. veljače 1998. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 39.014,40 kn, te je promijenjen i članak 3. na način da je rok vraćanja kredita do 6. svibnja 1998.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 1. travnja 1998. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 76.200,00 kn te je promijenjen i članak 3. na način da je rok vraćanja kredita do 29. lipnja 1998.;

-da je između S. B.  d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 29. lipnja 1998. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 76.200,00 kn, te je promijenjen i članak 4. na način da je rok vraćanja kredita do 27. rujna1998.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 27. rujna 1998. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 53.340,00 kn, te je promijenjen i članak 4. na način da je rok vraćanja kredita do 25. prosinca 1998.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 25. prosinca 1998. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 37.338,00 kn, te je promijenjen i članak 4. na način da je rok vraćanja kredita do 23. ožujka 1999.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 23. ožujka 1999. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 26.136,60 kn, te je promijenjen i članak 4. na način da je rok vraćanja kredita do 25. lipnja 1999.;

-da je između S. B. d.d. i tuženika zaključen aneks ugovora o kreditu dana 25. lipnja 1999. kojim aneksom je izmijenjen čl. 1. st. 1. ugovora o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28.8.1996. na način da se mijenja iznos kredita te visina kredita sada iznosi 18.295,62 kn, te je promijenjen i članak 4. na način da je rok vraćanja kredita do 23. rujna 1999.;

-da osim dokumentacije koja prileži spisu stranke nemaju druge dokumentacije, a napose nemaju pregled prometa za klijenta od trenutka zaključenja ugovora do 2008.,

-da iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. B. (list 92-95 spisa), proizlazi kako isti nije mogao utvrditi koji iznos potraživanje H. A. A. B. d.d. prenosi na H. A. d.o.o. niti je iz dostavljene dokumentacije bilo moguće utvrditi novčani tijek prometa po predmetnom ugovoru o kreditu odnosno zaduženja i uplate o aneksima istog ugovora o kreditu obzirom spisu nije priložena odgovarajuća vjerodostojna dokumentacija te da je u poslovnim evidencijama tužitelja evidentirano potraživanje prema tuženiku u iznosu 76.200,00 kn s naslova glavnice,

- da u svojoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 21. rujna 2022. vještak navodi kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja imao u vidu i priloženi pregled prometa za klijenta, a koji se odnosi na razdoblje poslije 2008., a da potraživanje tužitelja s naslova glavnice iznosi 18.295,62 kn, što odgovara iznosu kredita prema posljednjem aneksu, dok ostala potraživanja iznose 12.904,32 kn.

 

8. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan do iznosa glavnice u visini od 18.295,62 kuna uz pripadajuću zateznu kamatu,  jer su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 270. st. 1. i 271. st. 3. u svezi čl. 252. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 322/00, 73/00 i 114/01 dalje: ZVDSP), odnosno da postoji dospjelo potraživanje prema tuženiku, da postoji hipoteka u korist tužitelja radi osiguranja tog potraživanja te da je tuženik vlasnik opterećene nekretnine. Naime, prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja držeći osnovanim zahtjev tužitelja do navedenog iznosa18.295,62 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je naveden u aneksu broj 089/96 od 25. lipnja 1999., a kojim je promijenjen ugovor o kreditu za ostale namjene broj 089/96 od 28. kolovoza 1996. na način da S. B. d.d., O. odobrava tuženiku kao vlasniku U. R. B. T., kratkoročni kredit u visini od 18.295,62 kuna, cijeneći pri tome nalaz vještaka financijsko-knjigovodstvene struke T. B. da činjenica da je nakon osnovanog ugovora došlo do sklapanja aneksa predmetnom ugovoru, ukazuje na zaključak da su  sredstva po osnovnom ugovoru o kreditu i doznačena korisniku kredita tj. tuženiku.

8.1. Pri tome je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbu člankom 222. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osiguranja zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, time da zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti niti iz opterećene stvari, u svezi s člankom 214. st. 1. ZOO kojom je propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

9. Ispitujući pobijanu presudu o okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u daljnjem obrazloženju.

10. Predmet ovog spora predstavlja tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom koncipirana kao hipotekarna tužba prema odredbi članaka 270. st. 1. ZVDSP, kojom je  propisano da korisnik tereta ima pravo zahtijevati da vlasnik opterećene nekretnine trpi iz njene vrijednosti namirenje dospjelih neispunjenih obveza .

11. Naime,iz podataka o stanju duga izdanog od H. A. d.o.o. proizlazi da dug B. T., V. na dan 18. rujna 2014. iznosi s naslova glavnice 76.200,00 kn, te s naslova ostalih potraživanja 12.904,32 kn , što je razvidno i iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojih proizlazi kako dug tuženika na dan 19. prosinca 2018. iznosi s naslova glavnice 76.200,00 kn, a s naslova ostalih potraživanja 12.904,32 kn.

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud odlučujući o zahtjevu tužitelja prihvatio izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja te podatke o stanju duga u odnosu na potraživanje s naslova glavnice i to do iznosa od 18.295,62 kuna, što je u skladu s nalazom i mišljenjem te iskazom vještaka T. B., jer bi temeljem aneksa ugovora o kreditu proizašlo da potraživanje tužitelja s naslova glavnice iznosi 18.295,62 kn, dok ostala potraživanja iznose 12.904,32 kn.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. (list 92-95 spisa), koje sud prihvaća kao stručno i dovoljno obrazloženo, tako proizlazi kako isti nije mogao utvrditi koji iznos potraživanje H. A. A. B. d.d. prenosi na H. A. d.o.o. niti je iz dostavljene dokumentacije bilo moguće utvrditi novčani tijek prometa po predmetnom ugovoru o kreditu odnosno zaduženja i uplate o aneksima istog ugovora o kreditu obzirom spisu nije priložena odgovarajuća vjerodostojna dokumentacija. Naime, u poslovnim evidencijama tužitelja evidentirano je potraživanje prema tuženiku u iznosu 76.200,00 kn s naslova glavnice, no u svom iskazu na glavnoj raspravi, vještak navodi kako pregled prometa za klijenta ne sadrži povijesni pregled knjiženja niti pojedinačna zaduženja i pojedinačne uplate.

13.1. Vještak pri tome objašnjava kako iznosi koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja predstavljaju samo knjigovodstveni podatak, a koji u konkretnom slučaju nije potkrijepljen dokumentacijom ili bilo kakvim drugim dokazom.

14. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 21. rujna 2022. vještak navodi da je prilikom izrade nalaza i mišljenja imao u vidu i priloženi pregled prometa za klijenta, a koji se odnosi na razdoblje poslije 2008. godine. Za depozit koji je bio oročen nije razvidno je li uopće korišten i u koju svrhu, odnosno je li korišten za umanjenje obveza tuženika ili je pak tuženiku vraćen. Kako stranke nisu priložile povijesni pregled za klijenta za razdoblje prije 2008.g. to vještak navodi kako u cijelosti ostaje i nadalje kod svog nalaza i mišljenja obzirom u spisu nema dokumentacije da su sredstva plasirana, odnosno isplaćena tuženiku, no kako su nakon zaključenja ugovora o kreditu zaključivani aneksi vještak navodi kako ne bi bio sporno da su sredstva po osnovnom ugovoru o kreditu i doznačena korisniku kredita.

15. Naime, iz sporazuma o prijenosu sredstava osiguranja zaključenog između H. A. A. B. d.d. kao cedenta i H. A. d.o.o. kao cesionara proizlazi da su isti 6. lipnja 2014. sklopili ugovor o ustupu tražbine te stoga cedent ustupa i sredstva osiguranja cesionaru. Nadalje, ugovorom o ustupu tražbine između H. A. d.o.o. i tužitelja od 1. travnja 2015., H. A. d.o.o. kao cedent ustupa svoju tražbinu i sredstva osiguranja koje je imao prema N. Č. za korist cesionara tj. B. K. d.o.o.

16. Aneksima ugovora o kreditu mijenjan je osnovni ugovor o kreditu za ostale namjene od 28. kolovoza 1996. u odnosu na točku 1/ a koja točka precizira svotu odnosno iznos kredita koji je odobren tuženiku. Tako su konačnim aneksom tj. zadnjim aneksom od 25. lipnja 1999. stranke izmijenile točku 1/ na način da se tuženiku odobrava iznos kredita u visini 18.295,62 kn, a rok vraćanja kredita je do 23. rujna 1999. Dakle, navedenim aneksom stranke su ugovorile iznos kredita u visini 18.295,62 kn, što potvrđuje u svom nalazu i mišljenja vještak T. B. (list 92-95 spisa) objašnjavajući kako je upravo za navedeni iznos tuženiku i odobren predmetnim aneksom kredit uz pripadajuću zateznu kamatu, koji kao takav nije osiguran založenim pravom na predmetnoj nekretnini.

17. No, iz spisu priložene isprave, izvoda iz zemljišnih knjiga, koju je sud prvog stupnja pregledao u dokazne svrhe, proizlazi da je u korist tužitelja i njegova pravnog prednika uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženika upisanoj u zk.ul. 3786 k.o. V., kč.br. 3022/25 kuća broj 7A i dvorište u ulici ... sa 346 m2, radi osiguranja novčane tražbine prednika tužitelja u ukupnom iznosu od 80.000,00 kuna temeljem ugovora o kreditu i očitovanju od 28. kolovoza 1996., prema kojem tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine radi osiguranja povrata sredstava po odobrenom kreditu broj 089/96 od 28. kolovoza 1996., zaključenom između S. B. d.d., O., filijala V. iz V. i tuženika, dozvoljava upis založnog prava-hipoteke u korist S. B. d.d., O., Filijala S.

18. Dakle, iz izvatka iz zemljišnih knjiga ne proizlazi da je založno pravo radi osiguranja potraživanja tužitelja stečeno i na potraživanju temeljem anexa ugovora o kreditu od 25. lipnja 1999..

19. Budući se založno pravo na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige, to tužitelj nije stekao založno pravo u odnosu na tražbinu iz predmetnog aneksa ugovora o kreditu od 25. lipnja 1999, jer u ovom slučaju založno pravo za osiguranje tražbine iz predmetnog aneksa nije uknjiženo.

19.1. Stoga se pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ukazuje pogrešnim jer se u konkretnom slučaju radi o tzv. hipotekarnoj tužbi (ishođenju sudske prodaje založene nekretnine) pa je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je li tuženik (kao korisnik kredita) izvršio svoju obvezu u skladu s ugovornim odredbama tj. da li egzistira upravo hipotekarna tražbina tužitelja, a kao tražbina radi koje se traži prodaja založene nekretnine.

20. Naime, prema odredbi članka 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

20.1. Dakle, ugovor o kreditu predstavlja poseban ugovor bankovnog prava čija su bitna obilježja da je imenovan, naplatan, formalan te konsezualan. Konsenzualnost takvog ugovora znači da taj ugovor ne nastaje tek davanjem novca, nego obvezom banke da će ga drugoj strani (klijentu) staviti na raspolaganje. Takav ugovor je i dvostrano obvezan jer osim navedene obveze banke postoji i obveza korisnika kredita plaćati ugovornu kamatu i vratiti glavnicu u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom te ispuniti i ostale ugovorne obveze.

21. U navedenom tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu temeljem realiziranog aneksa glavnom ugovoru o kreditu, ali ne i pravo na hipotekarnu tražbinu temeljem sklopljenog aneksa budući tražbina iz predmetnog aneksa nije osigurana  upisom založenog prava u korist tužitelja. Naime, tek založno pravo (hipoteka) koje je u tužiteljevu korist upisana u zemljišnim knjigama, predstavlja njegovo neupitno pravo hipotekarnom tužbom zahtijevati od tuženika, kao vlasnika založene nekretnine, da trpe namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.

22. Slijedom naprijed izloženog, tuženik kao neprijeporni dužnik i vlasnik predmetne nekretnine nije dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja s osnove utvrđenog duga po predmetnom aneksu, jer isti nije ujedno i hipotekarni vjerovnik da bi iz vrijednosti te nekretnine ostvario svoju dospjelu i nepodmirenu tražbinu s osnove sklopljenog aneksa ugovora o kreditu.

23. S druge strane, kako tužitelj unatoč navodima vještaka nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno postojanje duga temeljem ugovora o kreditu i očitovanju od 28.kolovoza 1996.osiguranog založenim pravom, to je primjenom pravila o teretu dokaza sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, budući tužitelj nije dokazao visinu hipotekarne tražbine, valjalo odlučiti  o tužbenom zahtjevu tužitelja upravljenog na namirenje založnim pravom osigurane tražbine.

24. Naime, iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u sudski spis, kao i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, proizlazi da tužitelj ima otvoreno potraživanje prema tuženiku po predmetnom kreditu evidentirano u poslovnim knjigama u iznosu od 76.200,00 kuna na ime glavnice te 113.705,98 kuna na ime zateznih kamata te ostalo 6.646,92 kuna . Vještak je tako naveo, kako,  međutim tužitelj nije dostavio odgovarajuću vjerodostojnu poslovnu dokumentaciju iz koje bi bilo moguće pratiti novčani tijek  prometa po predmetnom kreditu pri čemu isto tako poslovna dokumentacija H. A. d.d., Z., B. K. d.o.o., Z. i A. B. d.d. Zagreb sadrži različite iznose evidencije dugovanja. Osim toga upravo iz predmetnih aneksa ugovoru o kreditu, obzirom na izmjene u članku 1. st.1 navedenih aneksa kojima je mijenjan iznos kredita odobrenog korisniku kredita U. B. T., V. temeljem ugovora o kreditu br. 089/96 zaključen 25. lipnja 1999., vještak navodi kako razvidno da je tuženik vršio uplate po predmetnom osnovom ugovoru o kreditu.

25. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

26. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Činjenica jest da u poslovnoj dokumentaciji tužitelja postoji otvoreno potraživanje prema tuženiku, ali tužitelj je u ovom predmetu bio dužan dokazati novčani tijek uplata po predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno što točno predstavlja utuženi iznos (glavnicu ili kamate ili oboje ) kada je nastalo i kada je dospjelo jer spisu prileži samo knjigovodstveno stanje duga , evidentirano u poslovnim knjigama tužitelja odnosno ne sadrži povijesni pregled knjiženja niti svih zaduženja i uplata po osnovnom ugovoru o kreditu. Ovo osobito u kontekstu sadržaja kasnije sklopljenog aneksa predmetnom ugovoru kojim je mijenjana svota odobrenog kredita po osnovom ugovoru.

28. Utoliko se navedeni tužbeni zahtjev tužitelja zbog ne dokazane osnovanosti visine istog (čl. 221. a ZPP-a) ukazuje neosnovanim radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava isti valjalo odbiti kao neosnovan.

29. Stoga je žalbu tužitelja valjao odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a pobijanu presudu u ovom djelu kojim je odbijen za više zatraženo njegov zahtjev potvrditi , a prihvaćanjem žalbe tuženika pobijanu presudu na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, preinačiti i odlučiti kao u izreci.

30. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari tako je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka. Tuženiku je tako valjalo priznati troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14.,  107/15.; dalje: Tarife),  za pristup na ročišta od 15.5.2019., 17.6.2019., 13.9.2019., 26.8.2020. po 500 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1., za ročišta od 9.5.2022. i 21.9.2022. po 250 bodova za svako ročište sukladno Tbr.9. toč.2., za ročište od 16.4.2019. priznato je 50 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 5., za ročišta od 17.7.2019. priznato je 50 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 3., za ročište za objavu presude od 23.10.2020. i 29.9.2022. priznato je po 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3., za sastav podneska 12.11.2019. kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 500 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1., a za sastav podneska od 11.10.2019. 50 bodova sukladno tbr.8. toč.3., prema zatraženoj vrijednosti predmeta spora od 10 kuna sukladno tbr. 50. Tarife u iznosu od 37.500,00kuna /4.977,10 eura, što uvećano za trošak sastava žalbe temeljem Tbr. 10. od zatraženih 1.500,00 kn te razmjerni iznos sudske pristojbe od 666,25 kn, odnosno sveukupni trošak žalbe od 2.166,25 kn/280,87 eura, predstavlja ukupni trošak tuženika u visini od 39.666,25 kn/5.264.61 eura. Kako je tuženiku pobijanom odlukom priznat trošak postupka u visini od 24.580,00 kuna / 3.262,33 eura to je istom valjalo priznati na ime troškova postupka daljnji iznos od 15.086,25 kuna/2002,28 eura i odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu 11. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu