Poslovni broj: 12 Gž-385/2023-2

                                                                                                          

        

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 12 Gž-385/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Željka Đerđa, kao predsjednika vijeća, Franke Zenić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz R., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku iz P., …, protiv tuženika M. Š. iz V., S., …, OIB: …, zastupanog po privremenoj zastupateljici K. C. N., odvjetnici iz R., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-586/2020-50 od 28. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tuženika M. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-586/2020-50 od 28. veljače 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se žalba tuženika M. Š. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-586/2020-50 od 28. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:     

 

              " I - Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos 4.000,00 eura (četiritisućeeura) / 30.138,00 kuna (tridesettisućastotridesetosamkuna), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 4. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/24, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO), sve u roku 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata od 6. srpnja 2020. godine do 3. srpnja 2022. godine.

 

              II - Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.025,81 eura (dvijetisućedvadesetpeteuraiosamdesetjedancent) / 15.263,47 kuna (petnaesttisućadvjestošezdesettrikuneičetrdesetsedamlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 28. veljače 2023. godine do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 140,06 eura, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

 

III - Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

 

3. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

              "Dopušta se preinaka tužbe kako ju je tužitelj preinačio na zapisniku suda 26. siječnja 2021. godine i podneskom od 27. siječnja 2021. godine."

 

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući ih zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne  primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovu i visinu potraživanja budući iz sadržaja opomene pred tužbu slijedi da potražuje iznos od 4.000,00 kn, da bi potom u postupku tvrdio da se radi o iznosu od 4.000,00 EUR. Navedeno se ne može dokazati fotografijama dopisivanja jer iste ne predstavljaju vjerodostojni dokaz. Također prigovara odluci o troškovima postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP  na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 4.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime pozajmice.

 

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti prihvatio imajući u vidu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).

 

9. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

 

- da je punomoćnik tužitelja izradio dopis-opomenu pred tužbu te ga naslovio na tuženika kojim je dopisom pozvao tuženika da vrati tužitelju pozajmicu u iznosu 4.000,00 kuna prema dogovorenim uvjetima i rokovima, iz razloga što je rok za dobrovoljno ispunjenje obveze za povrata zajma istekao i da je tužitelj u više navrata tuženika na navedeno upozoravao i pozivao, no bezuspješno. Navedeni se dopis sa adrese tuženika u R., …, vratio sa naznakom "nepoznat" (list 4),

 

- da je tužitelju sa njegovog računa u A. b. d.d. broj …, isplaćeno 4.000,00 EUR u tri navrata i to dana 3. ožujka 2020., 2.000,00 eura, dana 24. veljače 2020. 1.000,00 EUR i dana 17. veljače 2020. 1.000,00 EUR. Navedeno proizlazi iz pregleda gotovinskih isplata ''A. b.'' dostavljeno u spis zajedno sa ostalom dokumentacijom vezano za tužiteljeve račune (list 125),

 

- tužitelj je u svom iskazu naveo da je tuženik od njega tražio da mu posudio 4.000,00 EUR i da je to bilo početkom 2020. da je iz banke ''A.'' u R. i podigao 1.000,00 EUR i uručio tuženiku u ruke ispred banke, da mu je tuženik rekao da će mu vratiti taj novac za mjesec dana kada obavi jedan posao, a tužitelju je bilo poznato da se tuženik bavi keramikom i to je sve bilo u mjesecu siječnju ili veljači 2020. Nakon mjesec dana putem sms poruke na viber tuženik da ga je zamolio da mu posudi još 1.000,00 EUR, a tužitelj da mu je odgovorio da nema problema iz banke podigao iznos od 1.000,00 EUR, koji iznos je predao tuženiku u ruke. U to vrijeme je tuženik počeo raditi u rovinjskoj bolnici,

 

- da mu se tuženik ponovno obratio viber porukom i zatražio iznos od 2.000,00 EUR jer da mu trebaju novci da plati radnike i da sebi isplati plaću te da je upravo završavao posao u rovinjskoj bolnici, da je iz banke podigao iznos od 2.000,00 EUR i predao tuženiku na ruke,

 

- nakon zadnje isplate, a nakon proteka roka od 15 dana da je pozvao tuženika da mu vrati iznos od 4.000,00 EUR, na što je isti odgovorio da će to učiniti kad proda auto,

 

- iz snimke viber poruke koja je tužitelju 22. veljače 2020. poslata sa broja mobitela … razvidno je da osoba koju je tužitelj spremio kao ''M. Š. K.'' piše tužitelju: "Di si amigo, jel bi mi mogao uletit jos 1000.eura pa ti obako kako smo se dogovorili ti vratim imam sad 5.ljudi na bolnici moram to izgutirati do 15.3. da mi ovi uplate jer imam sad velike troskove sve znas spasi me sa jos 1000.eura ako mozes samo da bolnicu izguram",

 

- iz snimke viber poruke koja je tužitelju 3. ožujka 2020. poslata sa istog broja mobitela … razvidno je da je ista osoba kao ''M. Š. K.'' pisao tužitelju: "Bok amigo ajd molim te ako možeš spasi stvar uleti mi još 2000.tisuce eura, trebam platit sebi platu, mirovinsko i ostale stvari i da imam još za ljude radimo na bolnici punom parom za 10.dana smo gotovi tamo a novac će mi uplatit 15.ovoga mjeseca kako sam ti rekao pa ti ja vratim.pomogao." i

 

- iz drugih viber poruka koje je tužitelju slala osoba s navedenog broja telefona kao ''M. Š.'' u narednom razdoblju od mjeseca travnja 2020. pa sve do mjeseca siječnja 2021. razvidno je da je ta osoba tužitelju obećavala da će mu vratiti pozajmljeni novac pozivajući se na npr. uplate knjigovođe, da treba početi raditi jedan bazen pa da će imati onoliko koliko je dužan tužitelju kada završi taj posao da mu vrati novac. Konkretno 20. travnja 2020. ta je osoba tužitelju rekla da će dobiti novac čim završi bazen i naplati taj posao, ali taj posao nije naplatio kako to proizlazi iz viber poruke od 8. svibnja 2020. Iz viber poruka razvidno je da je tužitelj "prijetio" toj osobi da će ga i kazneno prijaviti za prijevaru i da ga je tužitelj stalno pozivao da mu vrati pozajmljene novce, a ta je osoba tužitelja nazivala još i G., kako tužitelja još ljudi nazivaju. Također iz viber poruka razvidno je da je ta osoba za koju tužitelj tvrdio da je riječ o tuženiku, otišla za Nj. raditi na "bausteli" kako to proizlazi iz viber poruke od 15. srpnja 2020., i da će ta osoba po završetku posla u Nj. vratiti novce tužitelju. Dakle, iz tih poruka jasno slijedi da je tužitelj stalno pozivao tu osobu kada može očekivati svoj novac, čak mu je tužitelj poslao i svoj račun, odnosno IBAN radi uplate, a ta je osoba pisala tužitelju da će doći doma krajem mjeseca kolovoza, odnosno početkom rujna 2020. i donijeti mu novac. Zadnja poruka je koju je tužitelj primio od navedene osobe označene kao ''M. Š. K.'' bila je 23. siječnja 2021., kada je napisao tužitelju da mu idući mjesec šalje novac.

 

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

11. Člankom 499. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće dok iz čl. 504. ZOO slijedi da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

 

12. Tuženik u bitnome prigovara da sud prvog stupnja nije mogao utemeljiti svoju odluku na fotografijama dopisivanja jer iste ne predstavljaju vjerodostojan dokaz.

 

13. Međutim, sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja imao u vidu njegov iskaz iz kojeg nesporno slijedi da je tuženiku pozajmio ukupan iznos od 4.000,00 EUR što slijedi iz potvrda o podizanju novca iz ''A.'' b. koje je uslijedilo nakon primitka sms poruka tuženika da mu tužitelj pozajmi novac.

 

14. Prema tome, sadržaj sms poruka koje je dostavio tužitelj jasno ukazuju da je između stranaka nastao ugovorni odnos iz čl. 499. st. 1. ZOO da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 4.000,00 EUR što slijedi iz potvrde banke o podizanju novca, stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

15. Također, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučio temeljem čl. 154. i čl. 155. ZPP.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žabu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP rješenje suda prvog stupnja.

 

 

U Zadru, 11. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

Željko Đerđ, v.r.