1

                            Poslovni broj Gž R-361/2020-4

 

 

 

Poslovni broj Gž R-361/2020-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d. (OIB: ...) iz O.,  zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i p., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika D. O. (OIB: ...) iz J. P., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. M. i M. D. P., odvjetnicama iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-33/2019-11 od 25. ožujka 2020., u sjednici vijeća 11. svibnja 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

             

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-33/2019-11 od 25. ožujka 2020. u točkama I. i II. izreke.

 

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.859,51 kn/7.148,39 EUR[1]sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2015. do isplate te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

 

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv citirane presude u toč. I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih čl.  353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i  predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat isplaćenog iznosa od 53.859,51 kn/7.148,39 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj naime tvrdi da ima pravo na povrat naznačenog iznosa, koji je isplatio tuženiku na ime plaće, parničnih troškova, otpremnine i jubilarne nagrade, prema pravilima o stjecanju bez osnove u smislu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO).

 

6. U postupku je na temelju nespornih utvrđenja i provedenih dokaza utvrđeno  da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 28. veljače 2006. do 13. travnja 2012., da je tužitelj 30. travnja 2012. donio odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tuženika, da je tuženik podnio tužbu radi utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu od 30. travnja 2012., da je presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-264/12 od 27. ožujka 2013. godine donesena presuda kojom je utvrđeno da je odluka tuženika (u ovom postupku tužitelja) o otkazu ugovora o radu tužitelju (u ovom postupku tuženiku) nedopuštena, da je presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2781/2013 od 23. siječnja 2014. godine potvrđena prvostupanjska odluka, da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-714/14 od 1. listopada 2014. ukinute citirane presude suda prvog i drugog stupnja i predmet je vraćen na ponovno suđenje, da je u ponovljenom postupku donesena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-1102/15 od 16. prosinca 2016. kojom je utvrđeno da je odluka tuženika (u ovom postupku tužitelja) o otkazu ugovora o radu tužitelju (u ovom postupku tuženiku) nezakonita i nedopuštena, da je Županijski sud u Osijeku presudom, broj Gž R-51/2017 od 5. listopada 2017. preinačio odluku Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-1102/15 na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja (u ovom postupku tuženika) radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, te da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-1030/17 od 3. listopada 2018., odbijena revizija tužitelja protiv presude Gž R-51/2017. Nadalje, utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2014. kojim su u čl. 1. utvrdile da se tuženik (radnik) vraća na posao temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-264/2012-16, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2781/2013-2 te da se radniku priznaje kontinuitet radnog odnosa od 19. veljače 2005., kada je sklopio ugovor o radu s društvom O.-K. d.d. Također, utvrđeno je da su stranke sklopile Sporazum 7. ožujka 2014. u kojem su utvrdile da je tužitelj vratio tuženika na posao 1. ožujka 2014. na temelju presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-2781/2013-2 od 23. siječnja 2014. te da će tužitelj platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn. Nadalje, prema tom Sporazumu da se tužitelj obvezao isplatiti tuženiku glavnice naknade plaće za razdoblje u kojem radnik od tužitelja nije primao plaću, iako na to tužitelj nije bio obvezan na temelju presude. Nadalje, iz istog Sporazuma je utvrđeno kako se tuženik odrekao zateznih kamata na iznose glavnica naknade plaće te je bio suglasan da tužitelj naplati svoje potraživanje prema tuženiku osnovom otpremnine isplaćene tuženiku u iznosu od 23.200,00 kn. Konačno, utvrđeno je da je tužitelj otkazao tuženiku ugovor o radu od 28. veljače 2014. Odlukom o redovitom otkazu od 17. lipnja 2015. i da tu odluku radnik nije pobijao, te da je tužitelj po prestanku tog ugora o radu isplatio tuženiku otpremninu i jubilarnu nagradu.

 

7. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke valjanim Sporazumom, koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nagodbi koji je i dalje egzistentan, na drugačiji način riješile svoje međusobne odnose u skladu s čl. 150. ZOO-a u kojem smislu nije otpala pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata plaće i parničnog troška. U odnosu na dio zahtjeva za povrat otpremnine i jubilarne nagrade, prvostupanjski sud zaključuje da pravo na isplatu otpremnine i jubilarne nagrade tuženiku proizlazi iz (novog) ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2014. u kojem se radniku priznaje kontinuitet radnog odnosa od 19. veljače 2005., cijeneći da tužitelj to nije bio u obvezi priznati na temelju citiranih pravomoćnih presuda, niti je bio u obvezi sklopiti novi ugovor o radu. S obzirom da je taj ugovor otkazan 17. lipnja 2015. i da ga radnik nije pobijao, niti je izmijenjen od strane poslodavca, prvostupanjski sud zaključuje da ni u odnosu na zahtjev za povrat otpremnine i jubilarne nagrada nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. ZOO-a

 

8.  Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na
postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem
pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti
ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se poziva žalitelj,
budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je presudu moguće
ispitati.

 

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja u odnosu na povrat isplaćene plaće i parničnog troška koji je tuženiku isplaćen na temelju Sporazuma od 7. ožujka 2014. Pritom je pravilno prvostupanjski sud zaključio, cijeneći sadržaj Sporazuma, da taj Sporazum predstavlja zasebnu pravnu osnovu neovisno o tome što je njegovo sklapanje povezano s pravomoćnom presudom koja je bila egzistentna u vrijeme njegova sklapanja. S tim u vezi treba imati na umu i okolnost da je strankama bilo poznato da se spor među njima i dalje vodi (povodom izjavljene revizije), a da svoje obveze regulirane Sporazumom nisu vezale uz ishod tog spora. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da predmetni Sporazum ima karakter nagodbe u smislu čl. 150. st. 1. ZOO-a kojim je propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuje svoja uzajamna prava i obveze. Pritom nisu osnovane tvrdnje žalitelja da na strani tuženika nije bilo popuštanja pri sklapanju Sporazuma i da samim time nije riječ o nagodbi jer je se tuženik Sporazumom odrekao zakonske zatezne kamate na iznose glavnica plaće.

11. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za vraćanje otpremnine i jubilarne nagrade tuženiku prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, te je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj ostvario pravo na isplatu otpremnine nakon prestanka ugovora o radu od 28. veljače 2014. temeljem konačne Odluke tužitelja o redovitom otkazu ugovora o radu tuženiku od 17. lipnja 2015. i čl. 126. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14.-dalje:ZR), pri čemu je ostvaruje, kao i jubilarnu nagradu, u kontinuitetu radnog odnosa koji mu je priznat i utvrđen ugovorom o radu od 28. veljače 2014. Protivno shvaćanju žalitelja, ukidanjem u revizijskom postupku nižestupanjskih presuda u odnosu na nedopuštenost prethodno donesene odluke o otkazu ugovora o radu tuženiku nije otpala pravna osnova na temelju koje je tuženiku isplaćena otpremnina i jubilarna nagrada. Naime, donošenje te odluke nije od utjecaja na sadržaj (novog) ugovora o radu od 28. veljače 2014. u odnosu na priznati kontinuitet radnog odnosa tuženiku, koji su stranke slobodno izjavljenom voljom utvrdile u tom ugovoru, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosudio tuženiku troškove postupka.

 

13. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

              14. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je u žalbenom stadiju nije uspio, a niti je tuženiku priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

 

              15. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 11. svibnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović, v.r.